A kad kažem Dubrovnik, pomislim: Sloboda oduvijek i zauvijek! I kad pomislim na Dubrovnik osjetim se mladenački i zaljubljeno. Ne znam da li to proizlazi iz mog osobnog susreta sa Dubrovnikom još iz studentskih dana, ili sam pročitala i čula toliko priča opijenih Dubrovnikom....Pa još kada mnogi stranci, jedino po čemu poznaju Hrvatsku jest Dubrovnik, onda stvarno taj kameni, čarobni grad ima svoju tajanstvenu moć!
Dubrovnik
Dubrovnik su, kako smo već otkrili, osnovali stanovnici Cavtata, kada su u 7. stoljeću nakon rušenja svoga grada, pobjegli na utvrdu Lausa (Ragusa), podno Srđa. Na tom mjestu je, sudeći prema nekim pronalascima, vjerojatno postojalo neko manje naselje, ili je bio grčka luka na pola puta između njihove dvije kolonije Budve i Lumbarde.
Dubrovnik na kamenoj hridi
Uskoro su se latinskom stanovništvu Cavtata u Ragusi pridružili i Hrvati, te su se nastanili na obali nasuprot Ragusi i svoje naselje nazvali Dubrava, prema šumi koja je tu rasla. Ova dva naselja su se spojila na današnjem Stradunu, glavnoj središnjoj ulici Dubrovnika, za koju neki tvrde da je nastala nasipanjem kanala, dok je prema nekima na mjestu današnjeg Straduna bila pješčana plaža.
Dubrovnik
Dubrovnik je u početku bio u sastavu Dalmatinskog temata i priznavao je bizanstku vlast. U 12. i 13. stoljeću Dubrovnik postaje pomorsko-trgovačko središte na Jadranu i Mediteranu, uslijed pojačanog prometa između istoka i zapada za vrijeme križarskih ratova. Ograđivanje grada Gradskim zidinama, za potrebe obrane započelo je u 13. stoljeću. Ratovi su utjecali na novu gradnju, te su se dograđivale zaštićene kule, a bedemi pojačavali.
Dubrovnik-povijesna razglednica
I Mletačka Republika je, koristeći križarski rat, uspjela 1205. godine zavladati Dubrovnikom, ali se Zadarskim mirom između Mletačke Republike i ugarsko-hrvatskog kralja Ludovika I Anžuvinca, 1358. godine, Mletačka Republika morala odreći posjeda u Dalmaciji, pa tako i Dubrovnika. Dubrovnik je iskoristio priliku, pozivajući se na činjenicu da za razliku od ostalih dalmatinskih gradova nikada nije priznavao ugarsko-hrvatsku vlast, te je samostalnim pregovorima uspio Višegradskim ugovorom osigurati potpunu autonomiju. Od tada se upotrebljava i naziv Dubrovačka Republika. Ugovorima i kupnjom Dubrovčani proširuju svoj teritorij od Kleka na sjeveru do Sutorine na ulazu u Bokokotorski zaljev, na otoke Mljet, Lastovo, Elafite,Lokrum, te Stonski rat tj. Pelješac sa Stonom.
Dubrovačka Republika
U 15. stoljeću potpuno je izgrađen državno-pravni položaj Dubrovačke Republike. Bila je to patricijska aristokratska država, temelj državne vlasti činilo je Veliko vijeće dubrovačke vlastele koje bira Vijeće umoljenih i Malo vijeće kao izvršni organ Velikog vijeća, a knez se birao svaki mjesec kao nominalni simbol vlasti. Ukida se ropstvo (prvi u Europi), te prvi priznaje neovisnost Sjedinjenih Američkih Država.
Knežev dvor
Kulturnopovijesni muzej u Kneževom dvoru
U vrijeme turskih osvajanja, Dubrovnik je vještom diplomatskom službom, prihvativši plaćati danak, osigurao slobodnu tranzitnu trgovinu sa balkanskim zaleđem, pritom zadržavši slobodu i neovisnost. U 16. stoljeću Dubrovačka Republika doživljava procvat, a temelj gospodarstva su posrednička trgovina i pomorstvo, brodogradnja, kao i razni obrti i veleobrti, što sve pridonosi akumuliranju znatnih financijskih sredstava u Dubrovnik. Materijalno blagostanje, osjećaj sigurnosti i slobode, formiralo je kulturu življenja u humanističkom duhu i potaklo kreativan stvaralački polet. (Marin Držić, Ivan Gundulić, Ruđer Bošković....)
Na Stradunu
Dubrovački nakit
Potres 1667. godine, zatim i veliki požar, kao i premještanje prometa na Atlantik nakon otkrića Amerike, dovelo je do opadanja moći Dubrovačke Republike. Konačno je dolaskom Napoleona 1808. godine ukinuta Dubrovačka Republika odlukom generala Marmonta, unatoč protivljenju vlasti. Propašću Napoleona, Dubrovčani su pod austrijskom vlasti pokušali obnoviti republiku, ali nije im uspjelo, već je pripojena Dalmaciji, te od tada dijeli i njenu sudbinu...
Dubrovnik
A 1991. godine, neviđenom žestinom srpske agresije na Hrvatsku, Dubrovnik je više puta bombardiran i brutalno razaran. Od granata je nepovratno stradao križ na Srđu, oštećena je Onofrijeva česma, franjevački i dominikanski samostan, crkva Sv. Vlaha i druga svetišta, Arhiv, hoteli, električne instalacije i brojne druge zgrade. Danas je ratom oštećena spomenička baština uglavnom popravljena, a grad je obnovljen.
Krovovi- Dubrovnik
Vrijednost Dubrovnika UNESCO prepoznaje još od 1979. godine, a Festu sv. Vlaha, sveca zaštitnika Dubrovnika, kao dio registra zaštićene nematerijalne baštine uvrstio je 2010.godine.
Dubrovnik
Svaki dio stare jezgre je znamenitost i spomenik. Povijesna jezgra grada u cjelini je pješačka zona i šetajući njezinim ulicama svaki put iznova ćeteotkriti neki novi detalj uklesan u kamenu, neku novu crkvicu, skrivenu ulicu.
Tipična uličica
A najatraktivniji muzej pod otvorenim nebom su upravo Gradske zidine, jedan od najočuvanijih fortifikacijskih spomenika u Europi, dužine 1940 metara, sa pet tvrđava i šesnaest kula i bastiona, otvoren tokom cijele godine, dostupan kroz tri ulaza: zapadna Vrata od Pila, kod crkve Sv. Spasa, istočna Vrata od Ploča, kod crkvice Sv. Luke, te iz gradske luke, kod tvrđave Sv. Ivan.
Dubrovnik opasan Gradskim zidinama
Od pet tvrđava, tri su sastavni dio zidina: Minčeta, Bokar i Sv. Ivan, a dvije: Lovrijenac na zapadu i Revelin na istoku, su samostojeće, izdvojene iz Gradskih zidina.
Gradske zidine
Minčeta je na sjeveru, na najvišem dijelu grada, ona je simbol obrane grada, i na njoj se vijori hrvatska zastava i zastava Libertas (Sloboda).
Minčeta
Bokar, na jugozapadu, sagrađen je za zaštitu ulaza u grad preko mosta od Pila, a danas služi kao Lapidarij za brojne kamene ulomke s dubrovačkog područja.
Bokar
Tvrđava Sv. Ivana, kula od Mula, sagrađena je da bi štitila gradsku luku s jugoistočne strane, a iz nje se u davna vremena vitlom natezao lučki lanac do crkvice Sv Luke . Danas je ovdje smješten Akvarij i Pomorski muzej.
Tvrđava Sv Ivan
Ispod Sv. Ivana veliki je mul sa svjetionikom, poznata Porporela, susretište zaljubljenih, šetalište ali i kupalište stanovnika stare gradske jezgre.
Porporela
S Porporele se vidi tvrđava Revelin, izdvojena iz gradskih zidina na istočnom ulazu u grad, opkoljena jarkom s tri strane a s četvrte strane morem, predstavljala je teško osvojiv dio Dubrovnika. Danas unutrašnjost i terasa tvrđave imaju funkciju scenskog prostora i koncertne dvorane za Dubrovački simfonijski orkestar i izvedbe Dubrovačkih ljetnih igara.
Revelin
Lovrijenac, simbol opstojnosti i slobode Dubrovnika (nad ulazom je poznati natpis: Ni za svo blago svijeta ne prodaje se sloboda), služila je obrani zapadnih vrata grada, a danas je poznat kao ljeta pozornica Dubrovačkih ljetnih igara.
Lovrijenac
Kroz Vrata od Pila dolazi se na najljepšu i najširu gradsku ulicu Stradun, glavni otvoreni komunalni prostor Dubrovnika, omiljeno dubrovačko šetalište i okupljalište, mjesto svih velikih pučkih svečanosti i procesija...
Vrata od Pila
Stradun
Na istočnom početku Straduna smjestila se Velika Onofrijeva fontana, koja je dobila ime po graditelju dubrovačkog vodovoda iz 15.st. kojim je iz zaleđa Dubrovnika iz mjesta Šumet, voda dovedena u kameni grad. Druga, manja Onofrijeva fontana je u blizini Gradskog zvonika.
Onofrijeva česma
Mala Onofrijeva česma
Gradski zvonik sa satom izgrađen je 1444. godine i visok je 31 metar. Poznati ljevač Ivan Rabljanin izlio je i zvono i bakrene kazaljke nazvane Baro i Maro.U prostoru između Gradskog zvonika i palače Sponza nalazi se Luža, stara zvonara čija su zvona zvonila za saziv vijeća Dubrovačke Republike ali i na uzbunu od požara i drugih opasnosti.
Gradski zvonik sa satom
Palača Sponza, jedna je od najljepših palača u gradu, u vrijeme Republike služila je kao carina i skladište, državna kovanica novca, državna riznica i blagajna, a danas služi kao dubrovački Državni arhiv.
Palača Sponza
U najljepše Rolande Europe spada Orlandov stup, sagrađen od glasovitog Bonina iz Milana, koji prikazuje srednjovjekovnog viteza s mačem s tipičnim gotičkim osmijehom na licu, uokvirnom uvojcima. Orlando je prema legendi spasio Dubrovnik od Saracena u 8. stoljeću. Ovaj stup je simbol državnosti na kojem vijori zastava, a u vrijeme Feste Sv. Vlaha barjak s njegovim likom, te u vrijeme Dubrovačkih ljetnih igara zastava Libertas.
Orlandov stup
Festa Sv Vlaha
Vjera je obilježila povijest Republike, bila je utočište i utjeha u vremenima nedaća, te simbolom opstojnosti grada na kamenu, što nam danas svjedočne brojne crkve, kapele i drugi sakralni objekti. Barokna crkva posvećena dubrovačkom zaštitniku, svetom Vlahu, sagrađena je po nacrtima venecijanskog graditelja Marina Gropelli 1715. godine na mjestu stare romaničke crkve posvećene istom svecu.
Crkva Sv. Vlaha
Dubrovačka Katedrala, stolna crkva Uznesenja Marijina, u sadašnjem obliku postoji od početka 18.st., a na tom mjestu je bila ranija romanička katedrala, vrlo raskošna bazilika s kupolom, bogato ukrašena skulpturama, građena i novcem koji je kao zavjetni dar priložio engleski kralj Richard Lavljeg Srca, preživjevši brodolom kod otoka Lokruma na povratku iz treće križarske bojne.
Katedrala
Pred katedralom je Poljana Marina Držića, koju su nekad Dubrovčani nazivali Pred Gospom. Marin Držić, pjesnik, pisac, komediograf, crkveni orguljaš, svima nam je poznat kao pustolov i vječiti nezadovoljnik, posebice s vladom Republike, koja je oduzela njegovoj obitelji plemićki naslov. U vječitoj besparici i želji za povratkom imanja, kovao je zavjeru o rušenju vlade. Boravio je u talijanskim kneževinama, a nerazriješenom smrću umro je u Veneciji. Njegove komedije su i danas sastavni dio repertoara kazališnih kuća, posebno Dubrovačkih ljetnih igara.
Marin Držić
Gundulićeva poljana, lokacija starogradske zelene tržnice, obilježena je kipom dubrovačkog pjesnika Ivana Gundulića, najznačajnijeg predstavnika baroknog stvaralaštva u Dubrovniku, čija djela su obilježena duhom katoličke obnove.(Suze sina razmetnoga, Dubravka, Osman....)
Gudulićeva poljana
S južne strane Gundulićeva poljana se nastavlja na monumentalnu baroknu skalinadu koja vodi na Poljanu Ruđera Boškovića, koja je dobila ime po poznatom hrvatskom matematičaru, fizičaru, astronomu, geodetu, filozofu. Osim toga, Ruđer Bošković je bio i isusovac, te iako svećenik, zalagao se za Kopernikov sustav. Na poljani se nalazi isusovačka Crkva Sv. Ignacija i Collegium Ragusinum, glasovito dubrovačko isusovačko učilište.
Crkva Sv Ignacija
Poljana R.Boškovića- Collegium Ragusinum
Crkva svetog Dominika jedan je od najvećih gotičkih prostora na hrvatskoj obali, iznad glavnog oltara je veliko Raspeće Paola Veneziana, djelo iznimne umjetničke vrijednosti. U dominikanskom samostanu su uz brojna slikarska djela dubrovačkih majstora i djelo poznatog Tiziana koje prikazuje Sv. Vlaha, Mariju Magdalenu i anđela Rafaela.
Paolo veneziano- Raspelo
Crkva Sv Dominika i samostan
Klaustar dominikanaca
Franjevački samostan, samostan Male braće nalaze se na zapadnoj strani grada, sagradili su ga franjevci koji su uslijed ratnih opsanosti natjerani da se s Pila, područja izvan gradskih zidina, presele u grad. Današnja Franjevačka crkva obnovljena je u baroknom stilu, u njenoj unutrašnjosti je grob Ivana Gundulića, a klaustar samostana predstavlja jedno od najljepših ostvarenja tog doba u Dalmaciji.
Franjevački samostan
Klaustar franjevačkog samostana
Crkva franjevačkog samostana
Crkva Gospe od Danača, koja je u početku služila kao karantena za sve oboljele od kuge, zavjetna je crkvica dubrovačkih pomoraca, u kojoj časne sestre i danas čuvaju stoljetnu tradiciju otpozdravljanja blagoslovom crkvenih zvona.
Crkva Gospe od Danača
Mnogi turistički kruzeri prihvatili su ovaj lijepi običaj te prolazeći ovuda ili izlazeći iz gradske luke, zatrube, dok časne sestre odgovaraju crkvenim zvonom. Mnoge svjetski poznate osobe posjetile su Dubrovnik..
Luka
Najpoznatija dubrovačka plaža- Banje
Ljeto u Dubrovniku je posebno magično, kada su u tijeku Dubrovačke ljetne igre, kada je na svakom koraku pozornica, kada glazba i riječ zažive na brojnim atraktivnim otvorenim prostorima, a sljubljenost umjetnosti s prostorom u kojemu se odvija, ambijentalnost, čini čudesni zasebni umjetnički svijet.
Dubrovačke ljetne igre
Dubrovačke ljetne igre
Vrijeme je da odem iz Dubrovnika, a ne da mi se! O Dubrovniku bi se moglo unedogled pričati, jednostavno se ne može stati. I mnogo toga još nije rečeno....Evo mogli bi za kraj još zaplesati Linđo!
