ponedjeljak, 24. ožujka 2014.

Rogoznica

Imate li ponekad osjećaj da neko mjesto vežete uz određenu osobu? To se meni često događa, i evo dolaskom u Rogoznicu, odmah ovdje prepoznajem prijatelja Beru, srećem ga u svakom šetaču na rivi, vidim ga na svakom brodiću koji se vraća iz ribolova, čujem mu glas u kafiću...
Rogoznica
Ova njegova, šibenska Rogoznica (moja je ona druga - Lokva Rogoznica, pod Omiškom Dinarom) je smještena na samom središtu dalmatinske obale, također je to najistureniji dio hrvatskog kopna koji zadire duboko u more, osim toga upravo ovdje se razdvaja Južni Jadran od Sjevernog Jadrana, ovdje se sudaraju jugo i bura, ovo je savršena lokacija, mnogo je plaža i uvala, otočić okružen kopnom, najsigurnija luka...
Rogoznica
Na ovako idealnoj lokaciji, jasno nam je da tragovi naseljenosti sežu u daleku povijest. Ovdje se pretpostavlja da je lokacija Herakleje, koju je osnovalo pleme Dorana, Hileji, koji su došli iz Sirakuze i osnovali Issu (Vis) te naselili Herakleju. Nakon Teutina rata ovo mjesto osvajaju Iliri, pretpovijesna gradina u uvali Stupina, sa ostacima keramičkih posuda je potopljeni nekadašnji ilirski grad- Stupinska glavica.
Rogoznica-karta
I dok je u grčkom vremenu bio naseljen otočni dio, u srednjem vijeku hrvatski doseljenici su izabrali kopneni dio za svoje naselje. Prije ulaza u današnje naselje Kopača nalazi se njihovo  napušteno Staro Selo. Iz Starog Sela naseljavanje se pomiče uz obalu u današnju Kopaču (naziv dolazi od imena oruđa kojim se obrađuje zemlja), a pred turskom najezdom naseljava se i otočić Kopara, koji je 1912. godine nasipom spojen sa kopnom.
Rogoznica -povijesna fotografija
Srednji vijek nam ostavlja ovdje svoje tragove: kapelica Sv Nikole u uvali Lozica, oko koje je starohrvatsko groblje, kapelica Sv Ivana Trogirskog na rtu Planka (Ploča), koju su sagradili trogirski plemići svome biskupu u čast, a povodom čuda koje se dogodilo kada je kralj Kolomanom sa svojom posadom doživio brodolom kod rta Planka, a Ivan Trogirski ih je spasio hodajući po moru ne smočivši noge.
Sv Ivan
Također je zanimljiva priča vezna uz gradnju crkvice Gospa od Kapelice na punti Gradine, gdje je ribar Ivan Bogović 1722. godine oko rta Gradine ugledao čudesnu svjetlost, kad se približio stjeni ugledao je sliku Blažene Djevice Marije u posjetu svojoj rođakinji Elizabeti. Sliku je ponio kući, ali se ona nekako opet našla na istom mjestu, te tako ponovo tri puta. Svečanost koja se upriličava povodom tog događaja utemeljena je 1776, godine, i u tom obliku se do danas održava svakog 2. srpnja, kada se Gospina slika u pratnji svećenika i mladih djevojaka u bijelim haljinama prevozi brodom do rogozničke rive, gdje je dočekuje šibenski biskup, pa se u svečanoj procesiji donosi u župnu crkvu. Prve nedjelje nakon Gospe od Karmela, ponovo se na svečan način vraća na rt Gradine.
Gospa od Kapelice

Procesija
Procesija

Današnja župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo sagrađena je u 1615. godine, najprije u čast Sv Nikole, te proširena 1683. godine i posvećena u čast Velike Gospe. Proširena je još jednom 1800. godine o trošku seljana, te  također 1894. godine. Zvonik je podignut u 1875. godine, pomorska vlast u Trstu darovala je sat na zvoniku u zamjenu za otočić Mulo gdje je sagrađen svjetionik. Ova crkva je pravo malo konkatedralno zdanje, koje je zanimljivo po tome što je šire nego duže.
Crkva Uznesenja BDM
Mulo

Ime Rogoznica prvi put se spominje 1422. godine, a dolazi od imena  biljke rogoz, koja raste u plitkim vodama jezera i močvara.
Rogoznica
Ovdje se također izmjenjuju turska, mletačka, francuska i austro-ugarska vlast koje zbog centralnog položaja mjesta podižu utvrđenja i garnizone, te mjesto koriste kao važnu vojnu luku.
Rogoznica
Rogoznica je od malog ribarskog mjesta danas postala poželjna turistička destinacija (ne samo Splićana, koji se preko ljeta jednostavno presele u pravcu jedne ili druge Rogoznice), već mnogobrojnih turista koji ovdje mogu naći smještaj u mnogobrojnim privatnim apartmanima, tu je i apartmantsko naselje Ružmarin na Otoku, a u uvali Soline atraktivna Marina Frapa, te brojni drugi sadržaji: nautički turizam, podvodni turizam (na ovom području zbog mnogobrojnih brodoloma još iz rimskog vremena, pa srednjeg vijeka, te II svjetskog rata, ovdje počivaju potopljeni brodovi, koji su za ronioce pravi izazov), zatim biciklizam, tenis...
Apartmantsko naselje Ružmarin
Marina Frapa
Također su vrlo privlačni prirodni fenomeni kao što je slano jezero Zmajevo oko - jedna legenda kaže zmaj Murin, vanbračni sin Here i Posejdona, iz svojih je dvora na otoku Velika Smokvica vladao polisom Herakleja. Štitio je stanovnike od osvajača i pljačkaša, a oni su mu svake godine, na najduži dan, morali dati naljepšu djevojku za ženu, a nijedna nije preživjela prvu bračnu noć. Jednog dana na Pegazu je doletio heroj Aristoles, zaljubio se u djevojku koja je trebala postati nevjesta zmaju, te ga je mladi junak izazvao na dvoboj i kopljem smrtno ranio zmaja. Umirući, Murin je iskopao vlastite oči, jedno je oko bacio daleko iza Mljeta, a drugo mu je samo isklizlo pod noge i istopilo kamen. U kamenu udubinu slilo se more i nastalo je jezero, znakovita imena Zmajevo oko.
Zmajevo oko
Osim Kopače i Kopare, novija rogoznička naselja su: sjeverozapadno Lozica i južno Crljenica, imena slikovitih, a dobivenih po lozi i crvenoj zemlji, karakterističnoj za ovo područje. Danas Rogoznici pripada šire područje koje obuhvaća naselja: Stupin Čeline, Zatoglav, Kalebova luka, Ražanj, pa i Kanica, a prema sjeverozapadu Zečevo Rogozničko koje nam je poznato iz Domovinskog rata, kada smo s oduševljenjem slušali usklik: Obadva, obadva! Oba su pala! I opet i ovdje neminovno vidim Berislava, vidim ga u njegovoj uniformi hrvatskog vojnika...
Stupin Čeline

Crljina
Lozica
Ražanj
Zečevo
S obzirom da se bliži Uskrs, a vidjela sam kako se ovdje proslavlja, pa eto, ne bi bilo loše svratiti u Rogoznicu na Uskršnji doručak. Možda zapravo sretnem Berislava.

Uskršnji doručak

utorak, 4. ožujka 2014.

Drvenik Veli i Mali

Mislila sam se hoću li svratiti na Drvenik Veli i Mali ili ne, jer su mi ta dva otočića uvijek nekako djelovali kao da su posvađani i odbačeni od svog kopna, kao da niti ne žele da ih se primjeti, niti da se dođe do njih.
Drvenik Veli
Drvenik Veli i Mali - karta
Ali ipak, postoji svakodnevna brodska veza iz Trogira na ova dva otočića. A jednom tjedno i iz Splita. S obzirom da se nalaze na glavnoj trasi svih brodskih puteva, sasvim je korektno da imaju i oni svoj brod. Još kad se sjetimo da i svi avionski putevi vode ovuda, onda možemo zamisliti kako je gledati sve te odlaske, dolaske, prolaske, zamišljati daljine...
Drvenik Veli

Kod ulaza u luku Veli Porat ili Drvenik Veliki,  pogled nam se zaustavlja na zvoniku koji bdije nad mjestom i pored kojeg je župna crkva Sv Jurja,  koja izgleda kao sklop kuća, a uz koju je zanimljiva građevinska konstrukcija - nedovršena crkva, samo pročelje, barokna fasada iz 18. stoljeća, djelo Ignacija Macanovića, koje se čini kao da je i zamišljeno da ostane takvo, nedovršeno, nedorečeno...Kroz ulaz i rozete vidi se pročelje stare crkve, kadkada se u rozeti uhvati zračak sunca... prostor između nedovršene nove i stare crkve sada ima ulogu dvorišta, a u kojem kroz kamen raste cvijeće, kapari...

Drvenik Veli
Crkva Sv Jurja

Odmah vidimo vezu sa Drvenikom sa Makarskog primorja, jer su se upravo otuda prvi doseljenici na otok,  sklonili od Turaka, te sa sobom u srcu ponijeli i svog sveca, te mu i ovdje posvetili crkvu. Osim njih tu su doselili i stanovnici Kaštela, Vinišća, ali i sa Hvara, tj posredno sa Šolte.
Drvenik Veli
Ali na otoku je bilo života i u ilirsko vrijeme, prepoznajemo to u nazivu Zirona, koji kasnije prelazi u latinizirani Girona, a koji znači brdo koje je zasađeno drvećem.
Uvala Borak
Prva jezgra naselja nastaje uz more, gdje su sklopovi kuća tadašnjih bogatijih obitelji: Kvarantan, Moretti, Tironi...među pučkim kućama ističu se one bogatijih pomoraca, ponegdje se može vidjeti neka visočija kuća-kula, kao ona obitelji Vulas, odakle se promatrala pučina i obavještavalo o dolasku neprijateljskog brodovlja.
Kuće Moretti
Kuće Tironi - Svjetionik
Na uvalu Drvenik ili Selo, nastavlja se uvala Grabule. Zapravo Drvenik Veli kao veliki zaton, sastavljen je od niza manjih uvala sa minijaturnim rtovima, i sa jatima naselja. Jednu posebnu cjelinu čini sklop kuća Rušinović, sa cisternom i kamenom obalom koji svjedoče austrijsko razdoblje na otoku. Malo dalje je sklop Grabula sa malim trgom Brce, kakvog smo vidjeli u Kaštelima.
Grabule
Iznad naselja na bržeuljku uz staru pretpovijesnu gradinu je crkvica Sv Nikole, zaštitnika pomoraca. Iza naselja su kamene strukture ograda i vrtova, koje danas osvaja bujna vegetacija, a u unutrašnjosti otoka su ostaci nekadašnjih naselja: Kovačevi Dvori, zaseok Brda.... U svakom od njih prisutan je karakterističan tip rurarne gradnje, od zbijenih kuća građenih tehnikom suhozida, sa ugrađenim kamenim nišama, otvorom na krovu za dim s niskog ognjišta, obaveznih dvorišta s visokim kamenim zidovima, privatni prostor za boravak na otvorenom, strogo odijeljen od javnoga, a neizostavni su njegovi elementi: kamena klupa i manji vrt za cvijeće, stablo koštele, rogača ili naranče.
Gustrina, rurarni sklop
Drvenik Veli i Drvenik Mali odijeljeni su Drveničkim vratima u kojima je mali otočić zanimljivog imena po uzoru na jedan mnogo veći otok u sredozemnom moru - Malta! Osobito treba paziti ne nasukati se!
1995. Ivan Zajc se "popeo" na Maltu

Na Drveniku Malom glavna luka je uvala Borak. Otok je još uvijek prirodan, tj nedevastiran divljom gradnjom. Donedavno nije uopće bilo ni asfalta na otoku. Mještani ga zovu Ploča. I na jednom i drugom Drveniku najviši vrh ne dostiže niti 100m, otoci obiluju nasadima maslina i rogača. Zanimljivi su za odmor "daleko do civilizacije".
Drvenik Mali

Ovdje se lako zamisliti u ulozi  Saint-Exupéryjeva Malog princa. U toj bajci napisanoj za djecu i one koji su to u srcu, obrađuju se teme otuđenosti, usamljenosti, bezizlaznosti, ali i vrijednosti prijateljstva - Mali princ kaže -Samo srcem čovjek može vidjeti istinu, bitno je očima nevidljivo. Ali nitko više nema vremena zalijevati ružu i nitko nema strpljenja za pripitomljene lisice koje žele biti voljene, tek kada se nađete na Drveniku imat ćete šansu shvatiti to.
Mali princ

Evo, moram spomenuti i Marinu Čapalija, poznatu čakavsku pjesnikinju, koja svojim stihovima dočarava Drvenik :  Kojin jazikun
                                     
Marina Čapalija

Nimin/Nimijin od nimoga/Ka Muta/ma ni rukan/Nimo/Nimije od nimoga/Za se/brez tila/i za oblake.
Drvenik Mali

Ali moram ovdje spomenuti jednu dragu mladu djevojku, studenticu, koja je već sa 18 godina objavila prvu zbirku pjesama Nijema duša, Nikolinu Čapalija, a čiju sam knjigu dobila na poklon, i koja kaže:

                                                                        Zemlja dida moga

                                                                        Prazne pojate,
                                                                        Prazne bukare.
                                                                        Nema više pisme
                                                                        Ni vinograda nema.
                                                                        Nema ni vinograda.

                                                                        Al' na stini bezvremenoj
                                                                        I u zemlji
                                                                        Znojen natpoljenoj
                                                                        Nešto još spava
                                                                        Nešto je ostalo...

                                                                        Koraci su ostali...
                                                                        Koraci dida moga
                                                                        I dida njegovoga.
                                                                        I ruke na stinu naslonjene
                                                                        Da se časak odmore
                                                                        I sjene njihove
                                                                        Zemljon razapete
                                                                        I smij u vitru upisan
                                                                        I molitva...
                                                                       U vike molitva.

                                                                       Vazda se krunica
                                                                       Po rukan privrćala,
                                                                       Po rukan punin
                                                                       Žuljeva,
                                                                       Po rukan moga dida
                                                                       I dida njegovoga

                                                                       Na zemlji gruboj,
                                                                       Punoj koraka.