Biograd na Moru

Ako više volite turističku gužvu od pašmanskog mira i tišine, vratite se na obalu Pašmanskog kanala u Biograd na Moru, u centar rivijere, koja uz pašmanska mjesta obuhvaća još i Pakoštane, Drage, Vrgadu jugoistočno i Sv Filip i Jakov, Turanj i Sv Petar na Moru sjeverozapadno od Biograda.

Biograd na Moru

Ali da se najprije malo vratimo u prošlost. Biograd je jedan od najstarijih hrvatskih kraljevskih gradova, grad kojeg su osnovali Hrvati, koji se spominje u Porfirogeneta 950.godine kao Belograd, Alba Maris, Alba Civitas. Grad je utvrđen na malenom poluotočiću, a pretpostavlja se da su se u obližnjoj uvali nalazili ostaci nekadašnjeg rimskog naselja Blandona, gdje su pronađeni dijelovi rimskog vodovoda.

Karta

Hrvatski kraljevski gradovi su, osim Biograda, i Šibenik, Knin, Skradin, Nin, Klis, Bijaći i Omiš. Prema nekim izvorima, u Biogradu je okrunjen Držislav Trpimirović (sin kralja Mihaila Krešimira II i kraljice Jelene koje poznajemo iz Solina). Dvije zlatne krune, koje su se po Zvonimirovu prijepisu prava papi na Vranski samostan tada nalazile u samostanu, pripadale su kralju Tomislavu, koji je krunjen 925. na Duvanjskom polju i druga kralju Držislavu (969-997) koji ju je dobio od Bizanta kao priznanje vladarskog položaja.

"Hrvatski kraljevi"

Legenda koja se veže uz kralja Stjepana Držislava je legenda o postanku hrvatskog grba: u ratu s Mlečanima pao je u ropstvo, a dužd Petar II Orseolo uputio mu je izazov - ako u tri partije šaha pobijedi, bit će oslobođen. Kralj Držislav je prihvatio izazov, pobijedio mletačkog dužda, koji ga je potom oslobodio, a on je, u sjećanje na taj trenutak, uzeo šahovsku ploču kao svoj grb. 

Ostaci palače uz crkvu Sv Stošije

Zbog nesloge Držislavovih sinova, Hrvatska je oslabila, a Petar II Orseolo 1000. godine zauzeo je veliki dio Dalmacije, između ostalog i Biograd i nazvao se duždom dalmatinskim. (Tada je Orseolo vjenčao svoju kćer Hicelu sa sinom Svetoslava Suronje, najstarijeg Držislavova nasljednika, kojem su braća Krešimir III i Gojslav preoteli vlast. Nasljednik Svetoslavove loze, koja se preko Venecije preselila u Slavoniju, je poznati nam Dmitar Zvonimir, dok je Krešimir IV unuk Krešimira III, tj sin Stjepana I).

"Hrvatska kruna"

Petar Krešimir IV (1058-1074), preuzima pod svoju vlast dalmatinske gradove i otoke i povezuje ih s hrvatskom državom u jedinstven političko-upravni teritorij, te postaje jedan od najslavnijih hrvatskih kraljeva. Poticao je razvoj gradova osnivanjem samostana i darivanjem posjeda crkvi. Jedan od takvih samostana je i već spomenuti benediktinski samostan Sv Ivana ovdje u Biogradu, s posjedima u Rogovu i Žirju, a Zvonimir im je ta prava potvrdio, te proširio na posjede na brdu Sv Kuzme i Damjana.

Ostaci samostana

Zvonimir je za vrijeme Petra Krešimira IV bio njegov suvladar, ban  slavonski, koji je Slavoniju vratio pod hrvatsku vlast, nakon što su je, zbog već spomenute nesloge Držislavovih sinova, preuzeli Mađari. Ovu svoju poziciju je ojačao i brakom sa Jelenom, kćerkom mađarskog kralja Bele I Arpadovića. Krešimir nije imao sina, te ga je trebao nasljediti sinovac Stjepan II, koji se zbog bolesti odrekao krune i povukao u samostan Pod Borovima (Sustipan u Splitu), te ga je nasljedio njegov dotadašnji suvladar Zvonimir (1075-1089).

Trg

Treća hrvatska kruna je upravo Zvonimirova kruna, koja mu je poslana od pape Grgura VII, kao priznanje vlasti. Zvonimir je osigurao stabilan međunarodni položaj Hrvatske i ojačao razvitak gospodarskog i kulturnog života. Poznate su nam legende o smrti Zvonimirovoj i navodnoj kletvi kojom se objašnjava pad Hrvatske pod tuđinsku vlast (iako neki povjesničari ne nalaze temelj tvrdnjama za njegovu nasilnu smrt.) 

Zvonimir

S obzirom da mu je sin Radoslav umro, te nije imao nasljednika, na prijestolje su pretendirali s jedne strane pristaše hrvatske stranke (Krešimirova kćerka Neda?) i postavili kratkotrajno Stjepana II iz samostana Pod Borovima na vlast, pa potom Petra Snačića (Svačića) za kralja. S druge strane Zvonimrova supruga Jelena, smatrala je da baštinsko pravo na krunu ima njen brat Ladislav, ugarski kralj.

Nekoliko godina traju borbe oko prijestolja, nakon Ladislava, njegov nećak Koloman preuzima vlast u Ugarskoj, ali i u Hrvatskoj, za koju se izbori najprije na bojnom polju s kraljem Petrom na Gvozdu, a zatim dobiva priznanje vlasti od 12 hrvatskih plemena, te se kruni Zvonimirovom krunom 1102. godine u Biogradu na Moru. Zvonimorovom krunom nastavljaju se kruniti hrvatsko-ugarski kraljevi sve do Ladislava Napuljskog 1409. kada je, nakon što je Dalmaciju prodao Mlečanima, pobjegao u Napulj, ponio i krunu, te joj se više ne zna trag. A o tome kako su se dugo spominjali mira i blagostanja za vrijeme Zvonimirove vladavine možda svjedoči i epigraf kojeg je povjesničar srednjeg vijeka Toma Arhiđakon zapisao sa njegovog groba:

TKO ĆE MOĆI SUZDRŽATI NAROD, DA NE UZDIŠE,

KADA BUDE GLEDAO OVAJ GROB, DOISTA VRIJEDAN OPLAKIVANJA?

JER U OVOJ TAMI POČIVA SVIJETLA ZVIJEZDA

UZVIŠENA PODRIJETLA. KAKO LI SE ČUDNO TRNE!

JER NJEZINA SE DIVLJAČKA SMRT MOŽE S PROKLINJANJEM TUMAČITI

CRNIM ZLOČINIMA OPAKOGA NARODA

BIJESNI POPUSTIŠE DO KRAJNOSTI SRCU

I NAJTEŽIM UMORSTVOM POGUBIŠE KRALJA

KREPKE SNAGE, RUKOM MOĆNOGA,

POBOŽNOGA ZVONIMIRA, BESKRAJNO POŠTENOGA,

KOJI JE BIO NJIHOV ŠTIT PROTIV DUŠMANIMA,

NAVIKAO DA SATIRE NEPRIJATELJSKA VRATA,

OPLAKUJTE, PRVACI, VEĆ JEDNOM GLAVARA ČASTI,

STARCI I MLADIĆI HRVATSKE ZEMLJE,

JER ŠTO BIJAŠE PRVA SVEČANOST KRALJEVSTVA

I UJEDNO ČAST I SLAVA, SADA JE PROPALO.

Biograd na Moru je 1125. godine stradao pod napadom Mlečana, koji je doslovno sravnjen i opljačkan. Kad su 1202. godine Mlečani porušili Zadar, stanovnici su se sklonili u tada obnovljeni Biograd, i nazvali ga Novi Zadar (Zara Nouva), a nakon ponovnog povratka u Zadar, nastavili su ga nazivati Zara Vecchia - Stari Zadar, a taj naziv je ostao u svim topografskim i geografskim kartama punih 8 stoljeća, sve do konca II svjetskog rata. 

Zara Vecchia

Biogradom su tijekom 13. i 14. stoljeća upravljali knezovi cetinski i bribirski, te vranski templari. 1409. godine Ladislav Napuljski Dalmaciju prodaje Mlečanima, te je u razdoblju od 15.-18. stoljeća Biograd često puta stradavao u mletačko-turskim ratovima, pa je od jednog kraljevskog krunidbenog grada postao jedno malo selo, čije stanovništvo se uglavnom bavilo poljoprivredom.

Biograd

Svojoj zaštitinici Sv Stošiji, čije su štovanje ovdje proširili Zadrani, kada su se tu privremeno sklonili, sagradili su crkvu 1761. godine na ruševinama krunidbene palače. Na zvoniku su tri zvona, dobivena iz Padove 1925. godine, pri proslavi 1000 godišnjice hrvatskog kraljevstva, čime su Biograđani posvjedočili svoje hrvatsko obilježje i tom prilikom podigli spomenik kralju Tomislavu u obliku obeliska od istarskog kamena, s urezanom hrvatskom krunom i staropleternom ornamentikom. (Spomenik je srušen u II svj ratu).

Crkva Sv Stošije

Riva

U gradu su još i crkvice iz 19. stoljeća, posvećene Sv Roku i Sv Anti, a u novom naselju Biograda sagrađena je Crkva Sv Ivana Krstitelja 1988. godine.

Crkva Sv Roka

Crkva Sv Ante

Crkva Sv Ivana Krstitelja

Turizam se u Biogradu počinje razvijati gradnjom prvog hotela Ilirija 1934. godine, sa intencijom da ovo mjesto postane "jugoslavenska Nica". Osnovano je i Društvo za poljepšavanje mjesta Soline.

Povijesna fotografija  izgradnja hotela

Danas Biograd prvenstveno i možete prepoznati s turističkih razglednica kao jedno mondeno turističko odredište međunardnog značaja. Ovdje se mogu zadovoljiti svi oblici turističke potražnje: vrhunski hotelski smještaj u hotelima s četiri zvjezdice, kampiranje, nautički turizam... ili ako želite mediteranski ugođaj i srdačnost domaćina u privatnim villama i apartmanima...Nacionalni parkovi Krka i Kornati su blizu, pa čak i NP Paklenica i Velebit, zatim  Parkovi Prirode Vransko jezero i Telaščica također...robizonski turizam na Pašmanu... Ali sve, i više od toga ćete naći u brošurama, pa to nije potrebno posebno isticati.

Hotel Ilirija

Marina

Hotel Adriatic

Hotel Kornati

Plaža

Kamp

Prepuna plaža

A ako vam, kao meni,  nedostaju ovdje tragovi slavne prošlosti, blizu su Šibenik i Zadar, koji vam to mogu i te kako ponuditi. Mogu ipak oprostiti Biogradu što je izabrao svoj pravac razvoja prema modernom ljetovalištu, jer je kontinuirano kroz stoljeća rušen i razaran, pa se danas i ne nazire nekadašnje značenje grada. Ostaje barem Zavičajni muzej u kojem se čuva arheološka zbirka, etnografka zbirka, povijesni odjel, teret potopljenog broda, umjetnička zbirka....

Biograd pogled s mora

Biogradski stol

A kad vas pozovu na Biogradski Dugi stol, to nije povezano sa "stolovanjem" kraljeva u Biogradu, već se radi o manifestaciji koja se već devetu godinu održava na početku turističke sezone, eno-eko-gastro-etno stol, na kojem se predstavljaju autohtoni hrvatski proizvodi. To je festival izvorne hrane, pića, gastronomskih delicija, sve popraćeno priredbama i folklorom, uz ponudu izvornih suvenira.

Biogradski stol

Kafić plaža

U sličnom smislu je pokrenuta manifestacija Najduža štrudla, po prvi put održana u rujnu 2013. godine, koja promovira autohtone proizvode ovog kraja, kao što je višnja maraska, pa se osim najduže štrudle od višnje maraske, nude i maraskino, cherry-brandy, višnjevača i drugi proizvodi ove višnje, koja je tradicionalni proizvod zadarskog kraja, a koja se smatra najukusnijom višnjom na svijetu.

Njaduža študla

Biograd na Moru

Još jedna manifesticija novijeg vremena ističe Biograd na Moru: Croatia Harley Days 2014. Nakon uspješnog domaćinstva 2011. godine, ponovo je Biograd domaćin ovom zabavnom spektaklu (12-15.6.). Uz druge zabavne  aktivnosti i glazbene sadržaje, vrhunac je parada od nekoliko tisuća motora Harley Davidson....

Croatia Harley Days

 .....ali ja, kad malo zažmirim.... nemojte mi zamjeriti što ovu kolonu jahaćih ljubimaca kroz vremeplov ugledam kao......dojahaše plemići na svojim konjima iz svih dijelova Europe na svečanost krunidbe....u stari kraljevski grad.

Tkon (Pašman)

Svraćam na otok Pašman, u Tkon, rodno mjesto Generala Gotovine, odakle se sa 3,5 godine s ocem, dvogodišnjim bratom i dvomjesečnom sestricom, preselio u Pakoštane, nakon što mu je majka stradala od eksplozije mine, tijekom gradnje ceste na Pašmanu. Njegova majka, rodom iz Pakoštana, imala je pet sestara, te je njena najmlađa sestra Milka Miočev, tada neudata, preuzela brigu o njima, postavši im druga majka, i s kojom se Antin otac kasnije i oženio, te je Ante dobio još dva brata.

Tkon

Tkon je najveće mjesto na otoku i povezan je brodskom linijom s Biogradom. Na Pašman se može doći i iz smjera Zadra, preko otoka Ugljana, s kojim je Pašman činio cjelinu tj bio povezan pličinom, a koja je 1883. godine produbljena kanalom, te su tako nastala dva otoka, a preko kanala je sagrađen most kod naselja Ždrelac.

Pašman-karta

Pašmanska mjesta su mala i tiha, to su mjesta ribara i težaka, sva mjesta su na sjeveroistočnoj strani otoka i okrenuta prema kopnu: Ždrelac, Banj, Dobropoljane, Neviđane, Mrljane, Barotul, Pašman, Kraj, Ugrinić i Tkon.

Ždrelac

Banj

Dobropoljana

Otok je bio naseljen još u papovijesti, što pokazuju ostaci liburnskih gradina, ostaci keramike, zatim rimskih villa rusticae. Otok Pašman, spominjan kao Postimana, u ondašnjoj Liburniji u kojoj je predstavljao posljednji otok na putu iz Venecije u Zadar, mogao bi značiti Post manus- izvan ruke - posljednji, iako po nekim izvorima naziv za otok dolazi od rimskog posvojnog pridjeva- Postimus - Postumijev posjed. Nigdje nisam uspjela potvrditi svoju tezu da naziv dolazi od hrvatske riječi pašnjak - bar sam ga ja nekako zamišljala tako, jer je sav lijep, zelen i jer su se ovdje stanovnici dugo vremena bavili stočarstvom, i to pretežno uzgojem ovaca i koza.

Neviđane-Mrljane

Barotul

Pašman

Na to me asociralo i porijeklo imena Tkon, koje ima ilirski korijen koton, katun - pastirsko naselje,  koje se u Porfirogenetovom dokumentu iz 10. stoljeća spominje kao Katun, što kasnije prelazi u Tucum, Tcon, Tkon, a kasnije u Cun, Kun, kako i danas domaći žitelji zovu svoje mjesto: Kun, Tkon.

Tkon

Tkon

Vrijedno arheološko nalazište iz 6. stoljeća je utvrda Pustograd, koju su stanovnici koristili kao sklonište pred napadima od gusara. Po cijelom otoku je i mnoštvo suhozida koji su zaštićeni spomenici kulture, a unutar kojih su torovi (pastirske nastambe), što nam opet svjedoči o načinu života i glavnoj djelatnosti kojom su se stanovnici bavili. Iz 16. stoljeća su ostaci takve utvrde Veliki Tor - obitelji Ugrinić iz plemena Šubića.

Pastirske nastambe

Pustograd

Veliki Tor

U središtu Tkona je župna crka Sv Tome koja se spominje već u 11. stoljeću, a u današnjem obliku trobrodne bazilike sagrađena je u 18. stoljeću, te obnovljena 1938. godine. Uz nju je i romanički zvonik sa dva zvona, od kojeg je na jednom lik Sv Katarine.

Crkva Sv Tome

U mjestu je veliki plac s bunarom i gustirnom, koji je bio središnje okupljalište, a naziva se koledište, ili u njihovom dijalektu kolešće, (kolende-napjevi, pjesme).

Kolešće

Tkon-panorama

Iznad mjesta, na brdu Kalvarija, uz križni put, dolazi se do Crkve Gospe od sedam žalosti iz 18. stoljeća, a u kojoj se već od 1500. te godine misa i druga prikazanja prema Tkonskom zborniku, sluša na hrvatskom jeziku. Tkonski zbornik je hrvatskoglagoljski rukopis pronađen u Tkonu, bez kojeg bi fond hrvatske književnosti srednjovjekovnog stvaralaštva bio znatno osiromašen, u kojem se iznose misli o ljudskim vrlinama, veselju i žalosti na poučan način. Najvažniji tekst u zborniku je stihovana crkvena drama Muka i Uskrsnuće Spasitelja našega. Tkonski benediktinci su bili stoljećima glagoljaši, što osim glagoljskih natpisa dokazuje i Pašmanski brevijar iz 14. stoljeća.

Pogled - Gospa od sedam žalosti-Tkon

Križni put

Benediktinci na Pašman dolaze iz Biograda, kada su Mlečani 1125. godine razorili Biograd, pa tako i njihov samostan Sv Ivana u Rogovu, zadužbinu hrvatskog kralja Petra Krešimira IV. Dolaskom na Pašman prenose Rogovsku opatiju u samostan na brdu Ćokovac, na kojem je postojao samostan u romaničkom stilu, na temeljima bizantske utvrde i ranokršćanske crkve, 1059. godine sagrađen od strane biogradskog biskupa Teodorika. Benediktinski samostan Sv Kuzme i Damjana, kasnije je  obnovljen u vrijeme gotike, te je to gotička crkva i spomenik nulte kategorije, a koji je i danas aktivan, pa mnogi hodočasnici na Uskrsni ponedjeljak rado dolaze na Ćokovac na misno slavlje pod sjenovitim borovima.

Tkon-Čokovac

Pogled s Čokovca

Samostan Sv Kuzme i Damjana

Benediktinci s Ćokovca, brda nazvanog po ptici kos, koju u lokalnom dijalektu stanovnici zovu ćok, poklonili su franjevcima mjesto u Kraju, na kojem je patricijska obitelj iz Zadra 1392. godine sagradila samostan Sv Duje. Njegov klaustar ima oznake kasne renesanse, a malo dvorište i zvonik jednostavnih su baroknih oblika. Franjevački samostan čuva zbirku pretežito ženskih narodnih nošnji, zbirku tradicijskog lončarstva, tradicijski nakit, nešto pokućstva i metalna oruđa.

Franjevački samostan Sv Duje (Kraj)

Klaustar franjevačkog samostana

Svako mjesto na otoku ima svoju crkvu sa specifičnom gradnjom, svaka je posebna na svoj način.

Sv Marija (Roko)  Pašman

Sv Luka Ždrelac

Sv Mihovil-Neviđane-Mrljane

Srce Isusovo-Neviđane

Pašman je podijeljen na dvije općine, jugoistočno je Tkon u kojem su Tkon i Ugrinić jedina naselja, a sjeverozapadno Pašman, u kojem su sva ostala otočna naselja. Sadašnje granice otprilike odgovaraju i povijesnoj podijeljenosti otoka, na južni pod hrvatsko-ugarskom upravom i sjeverni pod zadarskom upravom. Pašman je još uvijek nedovoljno poznat otok, tako blizu kopna, ali ljubomorno ipak od kopna odvojen, bez hotelskog smještaja, sa predivnim pješčanim plažama na sjevernoj strani otoka, sa biciklističkim i pješačkim stazama kroz polja i brda do vidikovca na Bokolju, sa južnom obalom poznatom pod nazivom Piratska obala, za one koje žele uživati u robinzonskom turizmu...

Dobropoljana

Veliki Bokolj

Piratska obala-robinzonski turizam

A u Tkonu se od 2006. godine organizirano održava sportska manifestacija - Škraping, nazvana po riječi škrapa, koja označava pukotine u stijeni. To je vrlo zahtjevna disciplina u kojoj posjetitelji i sportaši iz svih europskih država, kombinacijom penjanja, skakanja, trčanja, hodanja i snalaženja u prirodi, neposredno promoviraju Hrvatsku i njene otoke.

Škraping

Kažu ovdje: Pašman je otok bez granica, jer mu pripadaju još i mnogobrojni otočići u Pašmanskom kanalu, Pašman osvaja i ulazi pod najskrivenije pore našeg bića...

Galešnjak

....samo što me rastužilo to što, takoreći tek otkriveni otok ljubavi, Galešnjak u Pašmanskom kanalu, jedinstven po svom obliku srca, stoji ranjen, izbrazdan, jer je vlasnik odlučio tu posaditi maslinike (kao da nigdje drugdje nema mjesta za maslinike). Kažu da će otok opet zazelenjeti kad masline narastu.... tako kažu, al' sad boli.....

Ranjeno srce