Postira (Brač)

Iz Škripa ću se spustiti na sjevernu obalu otoka Brača, u Postira, mjesto smješteno između Pučišća i Splitske, sa lijepim razvedenim uvalama i šljunčanim plažama, nedaleko od pješčane uvale Lovrečina, i od Mirja na Brigu.

Postira

U uvali Lovrečina i u okolnom području pronađeno je više antičkih spomenika koji govore o organiziranom životu još iz 1. stoljeća nakon Krista. Zatim su tu ruševine starokršćanske bazilike Sv Lovre iz 5. stoljeća, srakofazi, fragmenti rimske keramike.

Uvala Lovrečina

Na Mirju su ostaci rimskih villa rustica, zatim ostaci ranokršćanske bazilike, te na istom mjestu ostaci benediktinskog samostana, koji se spominje i u Povaljskoj listini.

Ostaci samostana

Postira se prvi put spominje 1337. godine u kontekstu ugovora za obradu zemlje, kao pastura=pašnjak.

Sjeverna obala Brača u stvari bila slabo naseljena zbog omiških gusara, tek prestankom opasnosti od njih, a također i prilikom velikih doseljavanja Poljičana zbog turske opasnosti, počinju se formirati naselja.

Kuće Postira

Samo mjesto Postira razvilo se od nekoliko kuća u blizini Mirja, a povećalo se doseljavanjem stanovništva iz obližnjeg Dola, kojima je to bila prirodna i dobro zaštićena luka za trgovinu i promet, te još značajnije dolaskom Poljičana.

Postira

Gospodnetić kula iz Dola pripada obitelji Gospodnetić koji su u Postirama imali veliko polje, gdje su se bavili poljoprivredom, i odavde isplovljavali svojim brodovima i trgovali Mediteranom.

Gospodnetić kula Dol

Dol

U Postirama dominira i kaštel Lazanić (Lazzaneo) sagrađen 1584. godine kada su se Postira odvojila od župe Dol, a u kojoj je rođen i jedan od naplodnijih pisaca u hrvatskoj književnosti, Vladimir Nazor (1876-1949), poznat po mnogobrojnim pjesmama, epovima, novelama, putopisima, romanima, esejima, pričama.( I sada se živo sjećam Bijelog jelena i guščarice Anke, i podijeljenih osjećaja kada je napustila šumu, te više nije mogla razumijeti jezik jelena.)

Kaštel Lazzaneo- rodna kuća V. Nazor

U Postirama je u 16. stoljeću sagrađena Župna crkva Sv. Ivana Krstitelja, sa masivnom apsidom, a u unutrašnjosti sa slikama umjetnika mletačke škole. Nedavno su ispod pločnika pronađeni zidovi ranokršćanske crkve sa grobnom sobom u obliku križa, s krstionicom i dvije cisterne.

Ostaci ranokršćanske bazilike

Crkva Sv. Ivana Krstitelja

Postira se prepoznaje i po poznatoj Sardini iz istoimene tvornice za proizvodnju proizvoda od sitne i krupne plave ribe, koja djeluje više od 100 godina, i koja ima najkvalitetniju srdelu.

 

Turizam je u Postirama značajan izvor prihoda, s nizom atraktivnih plaža i uvala, okruženih borovim šumama, maslinicima i vinogradima, gdje je moguć miran i ugodan obiteljski boravak.Smještaj se može pronaći u hotelima, pansionima, apartmanima. Hotel Vrilo je na samoj rivi, gdje se gost može suživiti sa svakodnevnim životom Postirana, a malo dalje na zapadnoj obali je lijepo opremljeni hotel Pastura.

Plaža i hotel Pastura

Hotel Vrilo

Kulturna manifestacija Postirsko lito obuhvaća svetkovine Sv. Ivana Krstitelja 24.06., Gospe Karmelske 16.07. i Velike Gospe 15.08. U okviru Postirskog lita održavaju se i regata od Postirske fjere od Postira do Omiša, Festival kratkog filma na starom gradskom trgu, ribarske fešte, izložbe, radionice, prezentacije maslinovog ulja i mnoge druge aktivnosti. Na pješčanoj plaži u uvali Lovrečina, gdje se slatka voda Cetine miješa s slanom morskom, igra se picigin, popularna igra na pješčanim plažama.

Festival kratkog filma- Postirsko lito

Uvala Lovrečina

Na You Toube sam pronašla odličan spot o Postirama!

Škrip (Brač)

A da bismo otkrili povijest Brača, treba otići u Škrip, najstarije mjesto na otoku Braču, nazvano i olim civitas-izgubljeni grad.

Škrip

Brač je prije milijun godina bio sastavni dio kopna, tu je tekla Cetina i usjekla duboke kanjone od istoka prema zapadu. Tu su mnogobrojni ostaci prapovijesnog vremena, preko 40 špilja i 180 jama, a tu su živjeli divlji jeleni, po kojima je Brač i dobio ime od ilirske riječi brentos=jelen, zatim konji, medvjedi i goveda. Prije 20-30000 godina kopno se spustilo, a Brač je postao otok.

Škrip - bijeli kameni krovovi

Škrip - cisterne

Iliri su ovdje živjeli 1500 godine pr. Kr. i ostavili brojne gradine po brežuljcima. Na kiklopskim zidinama iz ilirskog vremena, je sagrađeno i najveće očuvano rimsko groblje i rimski mauzolej, u kojemu su sahranjene  Dioklecijanove žena i kćer.

Crkva Sv Duh

Na groblju je danas crkvica Sv. Duha , čija gradnja seže još u 4. stoljeće, kao ranokršćanska građevina, koja je u više navrata obnavljana, a tu se nalazi i kapelica Sv. Ivana, u dosta zapuštenom stanju.

Kula Radojković

Kula Radojković - Zavičajni muzej

Tragovi dolaska Hrvata postoje od 9. stoljeća, a danas je najznačajnija kula Radojković iz 16.st, koja je sagrađena iznad mauzoleja, a danas je tu Zavičajni muzej otoka Brača.

Zavičajni muzej

Zavičajni muzej

Obitelj Cerinic u Škripu je imala svoj dvorac, sa kulom sagrađen 1618. godine, na trgu gdje je sada u blizini Župna crkva Sv Jelene Križarice, koja je prema nekim legendama rođena u Škripu, a o njoj smo već pričali u priči o Povljima.

Dvorac Cerinic i Župna crkva

Kula Cerinic

Župna crkva sagrađena je u 18. i 19. stoljeću s lijepim drvenim oltarima i slikama Tizijanovog učenika Palme Mlađega, koji ih je darovao škripjanima kada su ga spasili od brodoloma.

Crkva Sv Jelene Križarice

Pročelje Župne crkve

Škrip je danas slabo naseljeno mjesto. Mnogim iseljenicima, od kojih ih se najviše iselilio u Čile, predsjednik Escobar je prilikom posjete Škripu 2004. postavio spomen ploču.

Spomenik škripjanskim iseljenicima u Čile

Škrip je dobio ime od latinske riječi scrupus što znači oštro golemo kamenje, a to kamenje je iz ovdašnjeg rimskog kamenoloma korišteno za gradnju Dioklecijanove palače u Splitu, kao i za brojne sarkofage u Saloni. Preostali sarkofazi se danas u Škripu koriste za držanje ulja. Blizu kamenoloma je bila i ranokršćanska crkvica za kršćane koji su radili u kamenolomu, dok su nekršćani u kamenolomu izradili reljef svog zaštitnika antičkog junaka Herakla.

Rimski kamenolom

Škripa se sjećam sa jednog izleta iz studentskih dana, prije više od 20 godina, gdje smo u jednoj konobi imali i ručak, sa obaveznom bračkom janjetinom na jelovniku, i bračkom rožatom za desert.

Brački vitalac

Bračka rožata

I sve je još od onda ostalo u Škripu isto, nepromijeno, tu kao da je vrijeme stalo. Ovakvo jedno mjesto jednostavno ne treba mijenjati, jer bi ga svaka intervencija narušila. Treba samo pažljivo održavati ovu njegovu duboku starost.

Škrip

Škrip

Nerežišća (Brač)

Na raskrižju puteva otoka Brača, na visoravni iznad najrasprostarnjenijeg bračkog polja nalaze se Nerežišća.

Nerežišća

Kada se misli na Brač, ne pomisli se najprije na Nerežišća, najprije se vidi Supetar, a tek kad idemo na Vidovu goru, Nerežišće nam je tu samo puko polazište. Tako su se uvijek školski izleti sa kopna organizirali  tek na obalu Brača, a nikada nam nisu svratili pozornost na važnost Nerežišća, koju je ovdje imalo 8 stoljeća, kao stara bračka metropola i stalno mjesto bračkog kneza.

Cesta kroz polje do Nerežišća

Tragovi naseljenosti na Braču su još iz paleolitika, također su tu i tragovi Ilira, Rimljani su u blizini imali Salonu kao svoje središte, tako da nisu na Braču imali potrebe za značajnijim građevinama, iako ima posvuda tragova villa rusticae. Nakon pada Salone, Brač je salonitancima služio kao sklonište, uskoro se na Brač doseljavaju i Slaveni, i iako pod vlasti Bizanta, zatim Venecije, Brač je imao svoju samoupravu, birao je kneza iz redova bračkih plemića, tek kasnije je kneza postavljala Venecija. Život Brača bio je orjentiran na unutrašnjost, živjelo se od poljoprivrede i stočarstava. Tek kad su zbog Turske opasnosti iz primorja stanovnici našli utočište na Braču, život se premjestio uz obalu, nikla su mnoga naselja. U 19. stoljeću središte postaje Supetar.

Nerežišća

Nerežišća su tako izgubila na važnosti, pa je sve do današnjih dana bio samo jedno raskrižje puteva po otoku Braču. Sada se pomalo mijenja i zahtjev turista, pa nisu više dovoljni za turizam samo obala i more, pa se sve više zalazi u unutrašnjost i istražuje što je to izvorno, pa zadivljuje i arhitektura koju su stvorile bračke ruke od bračkog kamena, ali i "arhitektura" koju je stvorila priroda poput Koloča, gdje usred plodnog polja stoji neobična stijena, koja čini prsten, ili u kojoj se dvije stijene ljube, ili koja je kao kolač, po čemu je i dobila ime (kolač=brački koloč). Nekima je Koloč izazov za slobodno penjanje, pa će tu okušati svoje sposobnosti.

Koloč

Nerežišća je malo mjesto, a ima čak tri trga. Na najvišem i najistočnijem je Kneževa palača i  Župna crkva Gospe od Karmela. Župna crkva je najmonumentalnija crkva na Braču , s baroknim pročeljem iz 18. stoljeća, sa 8 oltara i orguljama Petra Nakića. Na mjestu Kneževe palače danas je škola, pa iako je zgrada ogromna, učenika je malo. Škola je ovdje osnovana za prve austrijske uprave, kao prva državna pučka škola. Oko ovog trga se počelo razvijati naselje.

Kneževa plača i Župna crkva

Na središnjem trgu je crkvica Sv. Margarite, koja je zaštitnica Nerežišća, pa se na njen blagdan u srpnju ovdje organizira proslava tj Nerežiška fjera. Sada se pokušavaju u okviru proslave oživjeti neki stari sportovi pa se na taj blagdan igra  "Balun o' ruke po Crikvici u Nerežišćima", a u igri se na sličan način broje bodovi kao u tenisu. Ovaj trg predstavlja trgovački dio mjesta gdje su otvoreni dućani i gostionice.

Blagdan Sv Margarite

Balun o' ruke

Na Istočnom trgu gdje su općinski uredi i kino, nalazi se crkvica Sv. Petra i Pavla, sa zanimljivim krovom iz kojega raste borić i koji od 1969. godine spada u zaštićeno područje.

Crkvica Sv Petar i Pavao s borićem

Crkve se nalaze i okolo Nerežišća, u polju je Crkva Presvetog Trojstva iz 12. stoljeća, na groblju je crkva Sv. Nikole, koja je do 15. stoljeća bila župna crkva, a sjeverno od mjesta na Jurjevu brdu je ranoromanička crkva Sv.Jurja, zaštitnika otoka Brača.

Detalj u Nerežišća

Nerežišća obiluje i brojnim spomenicima kulture, tu je stalna postava umjetničkih radova bračkih kipara, slikara i grafičara. Mladi brački akademski kipar Lovre Jakšić autor je između ostaloga i spomenika Dr Franje Tuđmana, na kojem je uklesana njegova poznata rečenica: Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što!

Otkrivanje spomenika Dr Franji Tuđmanu

Oko Nerežišća je nekoliko napuštenih pastirskih mjesta za koje se također javlja sve više interesa. Pa kada smo već doživljavali Nerežišća samo kao polazište za Vidovu goru, ne treba zaboraviti spomenuti da Vidova gora, kao najviši vrh najvišeg dalmatinskog otoka, privlači ljude još iz davnih dana. Na vrhu Vidove gore ilirski su stanovnici imali utvrđenu gradinu, a po staroslavenskom bogu Svevidu je Vidova gora i dobila ime. Kršćani su ovdje imali crkvicu posvećenu Sv. Vidu. Danas je tu TV odašiljač i planinarska kućica, s kamenim stolovima i klupicama za odmor, a s tog mjesta se pruža predivan pogled na Zlatni rat, Hvar, Biokovo, Pelješac, Korčulu, Vis, pa sve do rta Jabuke, a kada je izrazito lijepo vrijeme mogu se vidjeti i vrhovi apeninskih planina.

Pogled S Vidove gore na Zlatni rat

Vidova gora

Postavljene table poučna staza

Tv odašiljač na vrhu Vidove gore

Na putu do Vidove gore je zanimljivo vidjeti umjetna jezerca, vodosprema sagrađena za vrijeme austrijske vlasti, koja je služila za natapanje vodom nerežiškog polja, a danas se u jezercima mogu vidjeti zlatne ribice.

Nerežiške vode

Nerežišće je često i polazište za Pustinju Blaca, jedno od najatraktivnijih izletišta, gdje se automobilom može doći do Dragovoda, a zatim stazom pola sata pješke u dolinu Blaca. Izletnici često koriste i Bol kao polazište za Blaca, ali je uspon uz planinu puno teži i put je puno duži, te treba oko 3 sata vremena. Ovo inetresantno mjesto bilo je sklonište poljičkih glagoljaša, kojima je brački knez dopustio skloniti se u pećinu Ljubitovicu, kada su 1540. godine pobjegli pred Turcima.Dozvolio im je i gradnju crkve i samostana, pa je tako vremenom ulaz u špilju zatvoren građevinama i gospodarskim zgradama. Ovo je mjesto zaštićeni krajolik od 1986. godine i zaista ostavlja bez daha, čovjek poželi odmoriti se od užurbanog života i rado bi tu htio imati sklonište.

Pustinja Blaca

 Unutrašnjost crkvice

Prostorija s klavirom

Jedan od ulaza

Masline

Turizam u Nerežišćima je tek u začetku i uglavnom se svodi na privatni smještaj i seoski turizam,a viziju svoje budućnosti ima kao mjesto elitnog i zdravstvenog turizma. Projekt je predstavljen i prihvaćen ove godine u Saboru, a obuhvaća plan izgradnje specijalističke klinike za kirurgiju, internističke klinike, centra za djecu s posebnim potrebama i dijagnostički centar. Ocijenjeno je da je ovo izvrsna lokacija za razvijanje zdravstvenog turizma gdje se miješa morski zrak sa mirisom šume crnog bora. Osim toga gradili bi se bazeni, kupke, hoteli, ville, kongresne dvorane, ugostiteljski sadržaji, muzej, dalmatinske pjace, amfiteatar, golf tereni. a u gradnji bi se korstile tehnike i  materijali koji bi odražavali duh ovog mjesta, tako da ne bude narušen i kičast pretjeranim modernim megalomanizmom.

Plan

Tek što sam zavoljela Nerežišća ovako prirodna i lijepa, sada će ih mijenjati! Možda ću ih i tada ponovo zavoljeti.

Nerežišća