Trpanj (Pelješac)

Već je prošlo dosta vremena, a još se nisam maknula sa Pelješca, da li zbog njegove tajanstvenosti ili zbog ovih neizvjesnosti oko izgradnje mosta. Eto,konačno ipak idem u Trpanj!

Trpanj

Našla sam tamo jednu idealnu kućicu za odmor smjestenu u masliniku na osami, u kojoj je sve što mi treba: spavaca soba, mala kuhinja i prostor za blagovanje, kupaonica i dvije terase sa paviljonom od loze.  

Apartmani Salacan

Trpanj je malo slikovito mjesto s opuštenom atmosferom malog mediteranskog ribarskog gradića. Udomaćit ćete se već slijedeći dan svog boravka.

Na ulicama Trpnja

U trenutku se može učiniti kao da je život stao, i kao da ćete pronaći u trafici razglednicu kojom ćete se javiti sa ljetovanja.

Razglednica

Život na obalama i brežuljcima Trpanj datira još iz prapovijesti o čemu svjedoče ostaci keramike i karakterističnog suhozida na padinama Gradine, ilirskog plemena Plerejaca. Na brežuljku Sv.Roka također nalazimo prapovijesne ostatke na kojima je kasnije sagrađena crkvica. 

Sv Roko

Osim zaštitnika Sv Roka, u Trpnju se slavi blagdan Sv Petra i Pavla u središnjoj trpanjskoj crkvi sagrađenoj u 17. stoljeću, u kojoj se nalaze sakralna umjetnička djela, kao i Gospa od Karmela i Velika Gospa.

Crkva Sv Petra i Pavla

Gospa od Karmela

Na ulazu u trpanjsku luku dominira kip Gospe Zvijezde Mora podignut kao zavjet moreplovcima iz Trpnja koji su plovili svjetskim morima. Na blagdan Velike Gospe je velika pučka fešta, stanovnici Trpnja i okolice dolaze u svojim brodicama  kako bi na moru ispred kipa Gospe bili na svečanoj misi.

Kip Gospe od Mora

O porijeklu imena Trpnja postoji više teorija, po jednoj ime dolazi od hrvatskog glagola -trpjeti, asocirajući na težak način života Trpanjskih radnika i ribara. Po drugoj teoriji ime dolazi od grčke riječi za srp, na koji asocira raspored hridina, koje strpeći iz mora zaklanjaju trpanjsko Pristanišće (luku). Prema trećoj teoriji ime je Trpanj naslijedio od antičke utvrde zvane Tarpano ili Tarponio, čiji ostaci još postoje na brijegu neposredno iznad luke.

Trpanj

Trpanjci su 1893. godine,  dakle prvi u Dalmaciji zahtijevali da se trgovačka korespodencija vodi na hrvatskom jeziku u vrijeme kad je društveno ekskluzivna aristokracija i građani talijanskog odgoja negirala svaki kulturni karakter jeziku širokih masa, te su ih autonomaši pogrdo nazivali "terribli farauni". Hotel u Trpnju baš po tome nosi naziv Faraon. Iako izgleda kao hotel socijalističkog tipa, ipak je moderno opremljen. U neposrednoj blizini hotela je šljunčana plaža  Pozora s prirodnim hladom i plićakom.

Faraon

Osim ove plaže moguće je pronaći prekrasne plaže u okolici: u smjeru Dube je plaža Divna, čije ime samo za sebe govori o njoj, zatim plaža Duba, pogodna za izlete s djecom, te Jezero, čijoj ljepoti i jedinstvenosti ove plaže doprinosi i jezero, koje plažu okružuje s kopnene strane, čija se voda u more ulijeva bistrim potočićem preko bijelog žala plaže.

Divna

Duba

Jezero

I evo za kraj ulomak o Trpnju kojeg je 1911. godine, napisla Paula Preradović, unuka našeg velikog pjesnika:

" Kad mislim na Trpanj tad vidim mnogo crvenog sunca, bijele užarene hridine i modro more, tako modro da to ne može zamisliti nitko tko to nije vidio. Za stvaranje ove nepojmljive opojne boje izgleda mi da se uzelo sve što je modro na svijetu, sve svjetlosti i sve dubine... U ovom zaljevu sa šumovitim brdima u pozadini, leži Trpanj, bijeli gradić kojeg nitko ne pozna. Nitko od onih mnogih, koji su sada već otkrili Dalmaciju i s palube velikih brzih parobroda promatraju ovu zaboravljenu divnu zemlju. Oh Trpnju! Iako tvoj ponosni Hotel "Bosna " zaostaje i za najobičnijom zaštitnom kućom u Alpama, sa svim tim, oh Trpnju, ja ću na tebe misliti do konca svog života, jer si blistao kao bajka, te u mom životu bio jedan veliki blagdan. Hoćeš li biti manje lijep, Trpnju, kad mnogo i premnogo ljudi nađe put do tebe."

Trpanj-zalazak sunca

                                                                                                                                                             

Orebić (Pelješac)

Kad smo evo na Pelješcu krenimo u najveće naselje na poluotoku - Orebić. Ovo naselje na jugozapadnom dijelu poluotoka, u podnožju brda Sv Ilija ima tendenciju još rasti i razvijati se.

Orebić

Pelješac je drugi  po veličini hrvatski poluotok, nakon Istre, a naziv je dobio po Peliscu, nazivu brijega iznad Orebića, a koji proizlazi od hrvatskog naziva pelisa ili palusa (voda, močvara). Ili možda latinskog peninsula - poluotok.

Panorama Orebić

U spjevu o Argonautima Apolona Dorskog pjesnika iz Aleksandrije, Pelješac se spominje kao gora Adrion 1000 km južno od Trsta kada se plovi morem. Adrion označava vodu, a koja je bila vrlo važna pomorcima u međunarodnoj navigaciji na toj trasi, gdje su nalazili odmorište i predah. Poznati je izvor vode kod Vignja, danas to svjedoči kapela Sv Ivana Krtsitelja. Vjerojatno je i cijeli Jadran dobio ime po toj gori Adrion koja se kao most pruža od Neretvanskog zaljeva prema Apeninskom poluotoku.

Orebić iz zraka

Iako poluotok, po izoliranosti i netaknutoj divljini, pa i oporim ljudim, Pelješac ima sve osobine otoka, a vjerojatno je ranije i bio otok, što se može zaključiti po pjeskovitoj Stonskoj prevlaci nastaloj nanosima, koja ga spaja sa kopnom, te uzgleda poput golemog usidrenog broda. Pelješac se još nazivao i Stonski rat.

Oskorušno - Sv Nikola

Iznad Vignja je sačuvan je čisto ilirski arheološki sloj, spilja u kojoj su se sastajali ilirski odličnici i bila im je, kako se razabire po nalazima,  kultni prostor za štovanje boga plodnosti. Tu je i ilirsko naselje s kojeg se moglo motriti more oko Korčule, Mljeta, Šćedra, Hvara, Neretve i svu plovidbu koja se tuda odvijala, zato i jest to glavna gusarska baza svih Ilira Plerejaca, kasnije i Ardijejaca.

Viganj

Rimljani dolaze na Pelješac u 2. stoljeću pr. Kr. i ostaju tu do podjele Rimskog carstva, kada Pelješac pripadne Bizantu. U srednjem vijeku mnogi su brojnim ratovima polagali pravo na Pelješac do 1333. godine kada ga je Dubrovačka Republika mudrim potezom kupila i od bosanskog bana Stjepana Kotromanića i srpskog cara Dušana, koji su polagali na njega pravo. Dubrovačka Republika uređuje Pelješac prema svojim visokim komunalnim i urbanističkim standardima, podijeljen je na zemljišne čestice - otuda je i najstarija zemljišna knjiga u Hrvatskoj - i podijeljen vlasteli. (Jedino im možemo zamjeriti prodaju Neuma Turcima, kako bi  maknuli Veneciju sa svoje granice.)

Pogled iz Orebića na Korčulu

Orebić je tada postao sjedište posebne knežije, tada pod nazivom Trstenica ili talijanski Sabioncello. Sadašnji naziv je dobio po poznatoj velikaškoj obitelji Orebić, koja se 1584. godine doselila iz okolice Bakra, i podigla ovdje svoj kaštel, a koja je imala značajnu ulogu u povijesti Orebića, kao obitelj pomorskih kapetana.

Kapetanske kuće

Orebić je sredinom 19.stoljeća postao jedno od najsnažnijih pomorskih središta, i s pravom ga nazivaju kolijevkom pomorskih kapetana. Svjedoče to i kapetanske kuće s bujnim zelenim vrtovima koje su istodobno i raskošne ville i kuće muzeji. O snažoj privrženosti  moru govori i izjava orebićkog kapetana Štuka austrijskom caru Franji Josipu kada je 1875. posjetio Orebić: Kada bih imao 77 sinova svih 77 bili bi kapetani. (Imao je 7 sinova, svi su bili kapetani). Profesija kapetana je još uvijek najcjenjenije zanimanje u Orebiću. A uz samo more, u zgradi stare općine djeluje Pomorski muzej u kojem se čuvaju mnogobrojni eksponati, a posebnu zbirku čine slike brodova na platnima našeg najvažnijeg portretista brodova - kapetana Ivankovića.

Pomorski muzej Orebić

Jednako kao i kuće, sačuvana je i njeguje se orebićka gradska nošnja, sastavljena od zanimljivih detalja s mnogih kontinenata, živih boja, bogato ukrašena i izvedena od najkvalitetnijih tkanina. Zahvaljujući folklornoj skupini Polonaza, ta nošnja i autentični plesovi, od kojih je najpoznatiji kapetanski ples, javno se predstavljaju ne samo turistima, nego i na međunarodnim smotrama folklora.

Narodna nošnja

Ljeti ćete ovdje u Orebiću osjetiti da je to središte pelješkog turizma, jer se život ubrza i nastane strka koja remeti mir, ustaljeni ritam i navike lokalnog stanovništva, kada se pokuša autentične umjetničke, gastronomske i druge potencijale nadjačati otužnim štandovima bižuterije. Ipak možete pobjeći i naći u Pelješcu baš ono što on i jest - tajanstveno mjesto, idilična ribarska sela,  djevičanske osamljene plaže s kristalno čistim morem.

Putujući Pelješcom od Janjine prema Orebiću, prolazi se područjem Dingač i Postup, poznatih po vinogradima i vrhunskim grožđem cijenjenim poput zlata, gotovo mitskim vinima, koja se sa strahopoštovanjem piju na svim kontinentima. Na škrtoj zemlji, na strmim padinama,  gotovo iz kamena raste sorta grožđa plavac mali koja daje prvoklasno vino za čiju je kvalitetu presudna količina sladora u grožđu, koje ovdje dobiva, kako ljudi kažu od tri sunca: od samog sunca, od kamena i od mora.

Dingač

A sigurno će vas oduševiti i impozantni planinski vrhunci nadomak mora. Turistima aktivna duha Orebić je polazna točka za planinarski uspon na vrh Sveti Ilija. Za uspon je potrebno oko 4 sata. Markirane su planinarske staze, a područje je prepuno mediteranskog bilja i stanište je muflona.  U daleka pretkršćanska vremena vrh je nosio ime staroslavenskog boga gromovika Peruna, dolaskom kršćanstva preimenovan u Sv Ilija, koji prema vjerovanju također ima gromovičke sposobnosti. Za lijepa vremena pogled seže do udaljenih dalmatinskih otoka i na sjevernu stranu do visokog Biokova.

Sv Ilija

I baš kao što je Orebić odavno naslonjen na Korčulu, time što svakodnevno jutarnjim brodom sredjoškoloci odlaze u Korčulu, jer u Orebiću nema srednje škole,  tako je i to jedna od najvažnijih relacija kojom se može doputovati na Pelješac, jer je putovanje kopnom pomalo komplicirano zbog prolaska kroz Neum, pa se koriste alternative trajektom iz Ploča u Ston ili Trpanj. Nadajmo se da će se ovaj projekt realizirati, svjedoci smo ovih dana naglog zaokreta Vlade prema ovom projektu, nažalost oni nisu bili svjesni njegove važnosti, jadno je što nam mora Europa pokazati što je poželjna investicija, kao da nama nije bilo u interesu povezati sva hrvatska područja preko hrvatskog teritorija.

Most koji to još nije

A ovaj kanal Orebić - Korčula, već smo spomenuli kao iznimno interesantan za ljubitelje povoljnog vjetra u jedra. Tako je i logično da poznata Južnodalmatinska regata ima polazište baš u Orebiću, evo sada je u pripremi 32. regata koja starta 03. kolovoza iz Orebića prema Korčuli, Mljetu pa do Dubrovnika.

Južnodalmatinska regata

Na području općine Orebić nalazi se preko 40 crkava i kapela što svjedoči o katoličkoj tradiciji u ovom kraju. Izvan samog naselja Orebić je na brdu smješten samostan Gospe od anđela sa prekrasnim vidikovcem. Orebićki kapetani i pomorci prilikom odlaska i povratka s putovanja sirenama su pozdravljali Gospu od Anđela u znak zahvalnosti i traženja zaštite. Franjevci bi, pak, odgovarali zvonjavom sa crkvenog zvonika.

Franjevački samostan i Gospa od Anđela

Župna crkva Pomoćnice kršćana sagrađena je u središtu mjesta, između crkava Sv. Stjepana i Navještenja (Anuncijata). U početku se čak mislilo proširiti Sv. Stjepana, ali se od toga odustalo. Danas je crkva Sv Stjepana izvan upotrebe. Crkva Sv Anuncijata nalazi se na samoj obali. Na brdu poviše Orebića je crkva Gospe od Karmena, koja se štuje 16. srpnja, kada velika procesija polazi iz Pomoćnice kršćana do Gospe od Karmena.

Župna crkva Pomoćnice kršćana

Crkva Sv Anuncijata

Crkva Gospe od Karmena

Prije gradnje sadašnje župne crkve Pomoćnice kršćana 1884.godine, u Orebiću su bile u uporabi druge matične crkve. Prema župnoj kronici tradicija govori da su tri mogućnosti za prvu matičnu crkvu: Sv. Jurja u Vlaštici, Sv. Lovra u Žukovcu i Sv. Luke u Kućištu.

Vlaštica

Sv Lovre u Žukovcu

Kućište

Eto, sigurno nas neće zavarati ovo predstavljanje Orebića kao najvećeg naselja na poluotoku,u smislu da ga doživimo kao prometno, turističko odredište, jer Orebić izvan sezone može biti interesantan onima koje neće smetati puste ulice, tišina, čist zrak i azurno plavetnilo. Ili, ako prošetate makadamskim stazama do osamljenih susjednih mjesta, udišući mirsi vrijesa, možete susresti muflona, divlju svinju ili čaglja - bezopasnog vuka čije će vam zavijanje noću ostaviti dojam iskonske divljine, i potvrditi da Pelješac jest jedinstven!

Orebić

Plaža Trstenica

Janjina (Pelješac)

Krenemo li iz Stona istražiti Pelješac, na najužem srednjem dijelu poluotoka Pelješca stići ćemo u Janjinu. Janjina je malo naselje smješteno između dva mora: Veliko more je otvoreno pučini, stjenovitih obala i skrovitih plaža, a Malo more  je zaštićeno i pitomo, s brojnim otočićima između Pelješca i kopna.

Janjina

U janjinskom kraju postoje mnoge ilirske gradine od kojih je najpoznatija Gradina iznad Janjine sa ostacima keramičkih predmeta , grobova, zidina, u kojima su živjela ilirska plemena Plereji i Ardijejci.

Ilirski grobovi

 U antičko vrijeme Grci su se koristili ovim dijelom Pelješca, jer je kao najuži dio poluotoka bio pogodan za organiziranje i razvijanje trgovačkih veza između grčkih kolonija Narone, Korkyre i Isse.

Janjina

Dolaskom Rimljana započelo je nicanje brojnih villa rusticae, s mozaicima, kupaonicama, opekama u ovom pitomom kraju, čiji ostaci i danas o tome svjedoče. Iz tog vremena je i nadgrobna ploča kod crkve Sv Stjepana, grobovi rimskih vojnika na Grudici i u Sreseru, rimski novčići iz Sutvida....

Rimska kolona

Janjina se prvi put spominje u 13. stoljeću, a ime naselja povezuje se sa grčkim gradom Ionaninom, ili sa crkvom Sv Ivana. Sastoji od dva dijela: Janjine i Zabrežja (naselja iza brda). Okružuje ga prostrano Janjinsko polje s bujnom vegetacijom i vinogradima

Janjina povijesna razglednica

Dolaskom Dubrovčana na poluotok Pelješac Janjina postaje župa koja obuhvaća Janjinu, Drače, Seser i Popovu luku.

Janjina

Crkva Sv Stjepana uskoro prestaje biti župnom crkvom, a to postaje novodograđena crkva Sv Vlaha, na mjestu nekadašnje crkve Sv Ivana. Najvažnija bratovština je Bratovštima Sv Stjepana, a jedna od najvažnijih svetkovina je svetkovina Sv Stjepana, 03. kolovoza, pravo narodno veselje,  kada se pale "kraljevi".

Janjinsko groblje kraj crkve Sv Stjepana

Crkva Sv Stjepana

Crkva Sv Vlaha

Crkva Sv Vlaha

Za vrijeme Dubrovačke Republike Janjina je bila kapetanija, gdje su sagrađene brojne kapetanske kuće, ali nije sagrađena ni jedna obrazovna institucija. Kapetanske obitelji obrazovale su svoje sinove u inozemstvu, a prva škola otvorena je tek 1828. godine.

Janjina

Janjina

Prva škola

Škola-Janjina

Dom kuture

Za Janjinu ćete čuti kako je nazivaju Malim Parizom. Naziv je ostao još od 30-tih godina 20. stoljeća, kada je trgovački putnik Ivo Celegin stigao u Janjinu, tada obrtničko središte Pelješca, u kojem su se svi uredno odijevali, a nepisano pravilo je bilo bijela košulja za muškarce, dok su djevojke pratile modu i odijevale se kao one u velikim gradovima, u to vrijeme vladalo je veliko veselje, bilo je vrijeme pokada, ples se organizirao u dvije dvorane, bilo je mnogo mladih, i gledajući sav taj divan svijet Ivo je uzviknuo: Ovo nije Janjina ovo je Mali Pariz! Naziv je ostao i do danas, neki ga spominju kao pošalicu drugi sa strahopoštovanjem.

Jannjina- Kraljev put ili Napoleonov put

Danas se ne može osjetiti taj duh Pariza zbog kojeg je ostalo ime. Ovo je danas jedno mirno mjesto, gdje možete čuti pijetla kako kukuriče ili susresti putem magarca. Na Francusku jedino podsjeća Napoleonov put koji od Stona prelazi preko Pelješca i kroz Janjinu, s tim da je povijest prekrivena asfaltom.

Kamenjar

Ovo je idealno mjesto za sve one koji bježe od užurbanog načina života i za sve one koji žele upoznati lokalne običaje i autentičan način života, utemljen na gospodarskim osnovama vinogradarstvu i maslinarstvu. Mjesto je udaljeno samo 2 kilometra od mora, a u obližnje luke Drače i Seser može se stići biciklom ili pješke, što je savršen način za ljubitelje prirode i upoznavanje brojnih biljnih vrsta.

Drače

Dalmatinska perunika

Modro lasinje

Pelješke orhideje