Komiža

A na zapadnoj obali otoka Visa u dubokoj uvali, u podnožju najvišeg vrha Hum, smjestilo se skladno mediteransko mjesto, Komiža.

Iako je Vis naseljen još u 4. stoljeću pr Kr, Komiža se prvi put spominje  tek u drugoj polovici 12. stoljeća, a vjerojato joj naziv dolazi od Com Issa, što znači mjesto pokraj Isse (Visa).

Komiža

Benediktinci s Biševa prešli su na Vis u 13. stoljeću i na brežuljku iznad današnje Komiže, gdje se vjerojatno već nalazila predromanička crkvica, a gdje je današnje komiško groblje, sagradili crkvu i samostan posvećen Sv. Nikoli, zaštitniku Komiže.  Pred crkvom se na blagdan Sv Nikole, 06. prosinca nakon procesije i misnog slavlja ritualno spaljuje islužena barka dovučena s komiške rive. Zanimljivo je spomenuti da se na putovanju u Veneciju ovdje sklonio od nevremena papa Aleksandar III i tom prilikom blagoslovio crkvu Sv. Nikole.

Crkva Sv. Nikole

Renesansna crkva na rivi, koja se u 16. stoljeću zvala crkva Sv. Marije ima zanimljiv stil gradnje, jer je zbog nemogućnosti širenja u dužinu, nadograđena sa strane. Zanimljiva je i priča prema kojoj su ovu crkvu opljačkali španjolski gusari, ali im je nevrijeme potopilo brodove s ukradenim blagom, samo je slika Majke Božje doplutala pred crkvu, i od tada se crkva naziva Gospa Gusarica.

Gospa Gusarica

Na brdu iznad Komiže, malo dalje od crkve Sv Nikole, na cesti prema Visu, sagrađena je jedna od najstarijih crkvi na otoku - crkva Gospe od Planice, datira iz 11. stoljeća, ima zanimljiv kružni oblik i posvećena je Marijinom pohodu u planine.

Crkva Gospe od Planice

Na prijevoju Sv. Mihovil, na cesti prema Visu sagrađena je u 12.stoljeću crkva Sv. Mihovila, vlasništvo benediktinaca sa Biševa, a na najvišem vrhu, na brdu Hum je crkva Sv. Duha iz 15. stoljeća.

Crkva Sv Mihovil

I koliko god sam mislila da na Visu neću naći toliko crkvi, evo još jedna na komiškoj rivi- crkva Sv. Roka, zaštitnika od kuge, utvrđena zbog stalnih napada od gusara, pa se zove i crkva kula.

Crkva Sv Roka

A također, tu je i Crkva od Sedam Žalosti, iz 18. stoljeća, sagrađena s namjerom da se u njoj čuva sveti sakrament kojim su se pričešćivali bolesnici po noći.

Crkva Gospe od Sedam Žalosti

Iznad komiške luke je crkva Sv. Blaža iz 16. stoljeća, a štovanje dubrovačkog zaštitinika Sv Blaža ili Sv Vlaha preneseno je iz Lastova.

Crkva Sv Blaža

Položaj Komiže ispod strme planine, bez plodnog polja, orjentirao je Komižu na more, ribarstvo i pomorstvo. Za vrijeme Mletačke vlasti ovdje je bilo središte ribarstva, što je donosilo veliku ekonomsku korist ovom mjestu, pa su se mogle graditi crkve, utvrde, velike kuće. Isti izvor je poslužio za gradnju Mletačkog Kaštila ili Komune na rivi, koji je sagrađen u 16. stoljeću, u svrhu obrane od Turaka. Danas je u ovom kaštilu smješten Ribarski muzej, čiji je najvrijedniji eksponat stara ribarska gajeta falkuša.

Mletački Kaštel (Komuna)

Ribarski muzej-falkuša

Pod austrijskom upravom ovdje je izgrađen lukobran, uređena je luka, a mjesto dobiva obilježje gradića. Ovdje se nalazilo sedam tvornica za preradu ribe, kasnije udružene u tvornicu Neptun, od koje su danas ostale samo ruševine. Stagnacija nakon ulaska u Kraljevinu Jugoslaviju i u socijalističkoj Jugoslaviji utjecala je na raseljavanje stanovništva. svoju ribarsku tradiciju Komižani su prenijeli u Kaliforniju.

Komiška riva

Tek nakon odlaska jugoslavenske vojske sa otoka 1992. godine, počinje se razvijati turizam u Komiži. Smještaj je moguće pronaći u hotelu Biševo, kao i u privatnim apartmanima. Komižu kao turističku destinaciju ne treba mijenjati, jer je upravo njezina prirodnost ono što ovdje privlači turiste, a isto tako mogućnosti atraktivnih izleta na Biševo, u Modru špilju, ili možete vidjetu udaljene pučinske otočić- stijene: Palagružu, Jabuku , Svetac... Na Palagruži je čak moguće u posebnom aranžmanu, boraviti kao turist sa svjetioničarima.

Gospa Gusarica i hotel Biševo

Uzduž cijelog Komiškog zaljeva nižu se jedna za drugom prekrasne šljunčane plaže, od onih koje su zanimljive za provođenje obiteljskog odmora, do onih koje vam garantiraju intimu, na kojima se možete opustiti kao od majke rođeni...

Plaža Gusarica

Plaža Kamenice

Plaža Lučica

Plaža Balunić-idealna za par

Plaža Bile stine

Komiško ljeto je manifestacija koja obuhvaća razne glumačke i kino predstave, koncerte, klapske pjesme,  izložbe, Ribarsku noć, Ljetnu baletnu školu...Zanimljivo je da je ovu baletnu školu pokrenuo Komižanin Jozo Borčić 1986. koji je18 godina plesao je u milanskoj Scali, prvi plesač u Scali koji nije završio njihovu baletnu školu,a podučavao je plesače diljem Italije, pokrenuo baletnu školu Aracebsce i dobio je titulu Cavaliere del lavoro za zasluge u pedagoškom radu. 

Ljetna baletna škola

Još jedan poznati Komižanin je i Jakša Fiamengo, hrvatski pjesnik, autor mnogih klapskih, pop i zborskih pjesama dalmatinskog melosa. A također i naš glumac Ivica Vidović potječe iz Komiže, ovdje je i pokopan, a reći u par riječi o njegovom liku i djelu nije moguće u ovakom kratkom posjetu Komiži, ali sigurno ga kao Servantesa, možemo smjestiti u jedno malo misto, možda i u Komižu...

Vis

Još bih se mogla zadržati na Hvaru, ali vratit ću se opet tamo, a sada idem istražiti Vis, odakle su pohitali u pomoć Dionizijevi vojnici Grcima iz Pharosa, Starog Grada u borbi s Ilirima. 

Vis

Idem vidjeti otok koji je u mojim asocijacijama zatvoreni, zarobljeni, osamljeni otok, iako vjerujem da to nije, pa je najbolje upoznati ga i uvjeriti se u suprotno.

Vis

Iako smo tvrdili da je Stari Grad najstariji grad u Hrvatskoj, sada se čini da je to ipak Vis, kojeg su 397. godine pr Kr. osnovali Grci Dionizija Sirakuškog. U to vrijeme Vis (Issa) kao grad-država, osniva svoje kolonije po susjednim otocima, a sa starosjediocima, Ilirima, živjeli su u miru. Lumbarda na otoku Korčuli, Salona, Stobreč i Trogir su poznate issejske kolonije u to vrijeme.

Vis

Kada je Gaj Julije Cezar  postao rimski car, on dokida samostalnost Isse i od tada Issa postaje dio rimskog imperija. Grčko-rimsko razdoblje vidljivo je i danas u ostacima termi, kazališta i gradskih bedema.

Issa

997. godine Mlečani dužda Petra Orseola ruše Vis, a stanovništvo se premješta u Velo Selo, gdje se i danas nalazi svetište Gospe od Velog Sela, koja je i svetište cijelog otoka.

Velo Selo

U vrijeme Mletačke vlasti, Vis je dio hvarske komune u kojem hvarski plemići podižu svoje ljetnikovce. Nakon Venecije i ovdje dolazi Napoleon, ali nakratko i Englezi, a zatim Austrija. 1866. godine ovdje se odigrala važna bitka kada su Hrvati pod zastavom Austrije pobijedili Italiju u "Viškom boju", a sagrađena utvrda iz tog doba, Gospina batarija odigrala je važnu obrambenu ulogu.

Vis

Gospina batarija

Još je jednom Italija posegnula za Visom, 1918. godine, ali Rapallskim ugovorom 1921. godine ulazi u sastav Kraljevine Jugoslavije. Velikosrpski krugovi iz Beograda nudili su zemlju Višanima koji prijeđu na pravoslavnu vjeru, što je dio težaka i učinio, čak je 1933. godine sagrađena i pravoslavna crkva, ali je u bombardiranju u ratu stradala, i konačno je srušena 1963. godine, kad se obilježavala godišnjica Titova dolaska na Vis.

Riva

Italija po treći put kreće na Vis 1941. godine, i provodi politiku talijanizacije, ali nakon kapitulacije 1943. godine komunisti i partizani preuzimaju vlast, gdje se i Tito sklonio nakon desanta na Drvar. Socijalističko razdoblje Vis je proživio u stagnaciji i ograničenjima, bio je vojna baza jugoslavenske vojske, a turistima i strancima bio je ograničen pristup. Sve ovo je vjerojatno kod mene i stvorilo sliku o Visu kao osamljenom otoku u žici.

Spomen iz II svjetskog rata

Čak početkom domovinskog rata još je tu boravila jugoslavenska vojska, pa su se u istom mjestu mogli sresti i hrvatska policija i vojna policija JNA, baš kao u filmu "Kako je počeo rat na mom otoku" gdje major Aleksa minira skladišta i prijeti kako će cijeli otok dignuti u zrak ako itko išta pokuša protiv njegove vojarne. Mještani  organiziraju priredbu ispred vojarne i između pjesama i recitacija pregovaraju s majorom (Aleksa, vrati se kući, skuvala sam ti pašta šutu!) i pozivaju njega i vojnike na predaju. Tek šest mjeseci nakon međunarodnog priznanja Hrvatske, jugoslavenska vojska se povukla sa Visa!

Aleksa vrati se kući!

Grad Vis se nalazi na sjevernoistočnoj strani otoka, u uvali Sv. Jurja, a otočić Host i poluotok Pirovo štite ga od utjecaja otvorenog mora. Pojas visokih brda odvaja ga od polja u unutrašnjosti otoka. Gradu Visu pripadaju i mnoge lijepe uvale na južnoj i jugositočnoj strani otoka, kao što su Milna, Rukavac, Srebrna, Stiniva, Stončica, Travna mala, Travna vela...koje imaju veliki turistički potencijal.

Uvala Stiniva

Vinogradarstvo, poljoprivreda i ribarstvo ovdje imaju veliko gospodarsko značenje, ali konačno je i turizam postao značajna gospodarska djelatnost, jer ima izvanredne mogućnosti, sredozemnu klimu, a s obzirom da je ipak udaljen od ostalih otoka na pučini, to mu daje i posebnu avanturističku notu. Još kad se spomenu prirodne ljepote kao što su Modra špilja na otoku Biševu, Zelena špilja na Ravniku ili Kraljičina špilja, pa čak i Titova špilja, čini se kao da u tu prirodu nije dirnuo čovjek.

Modra špilja (Biševo)

Kao najstariji grad, Vis se može pohvaliti sa svojim arheološkim lokalitetima, a čije istraživanje je još u tijeku. Interesantna je lokacija Martvilo, koja se nalazi iza sportskog centra, a predstavlja jedino starogrčko groblje u Hrvatskoj, danas je sačuvano samo 1/5 njegove veličine.

Martvilo

Malo dalje, uz more, nalaze se ostaci rimskih termi iz 1. i 2. st , lokalitet koji se također još istražuje, a vjerojatno su jedan od najvećih kupališnih kompleksa na Jadranu. Tu je i rimski forum, a na poluotočiću Pirovo, na ostacima antičkog teatra sagrađen je franjevački samostan u 15. stoljeću i crkva Sv. Jurja, zaštitnika Visa. Zvonik je izgrađen kasnije, u 18. stoljeću, odvojen od crkve, na malo višem položaju kako bi bio istaknutiji usred luke.

Rimske terme

Franjevački samostan i crkva Sv Jurja-poluotok Pirovo

Oko bivšeg grada Issa vide se ostaci bedema, kao i ostaci kuća, a uz more oko Pirova vide se ostaci lučkih zgrada i antičke luke koja je danas pod morem.

Na rivi je, na temeljima predromaničke crkve, sagrađena crkva Sv. Ciprijana i Justine, čiji blagdan se slavi na 26. rujna i u katoličkoj i pravoslavnoj crkvi. Prema legendi Cirpijan je bio poganski čarobnjak koji je imao posla s demonima. Zaljubio se u mladu kršćanku Justinu i htio je zavesti, ali ona ga je odbila, nakon čega ju je on napao uz pomoć demosnkih sila. Ona je, međutim, demone odbila tako što je napravila znak križa. Vidjevši to i Cirpijan je napravio znak križa, oslobodio se demona i postao kršćanin. Oboje ovih mladih ljudi progonjeno je u vrijeme Dioklecijana, uhvaćeni su i ubijeni u Damasku.

Crlva Sv Ciprijana i Justine

Posjeta viškom muzeju u utvrdi " Gospina batarija" obogatit će vašu radoznalost pokazujući vam eksponate vezane uz arheologiju, issejske posude i vaze,  mnogobrojnu drugu keramiku, vrčeve za vino, terakotnu plastiku, predmete vezane uz ribarstvo, brodogradnju, etnografske zbirke i predmete najnovije povijesti, i pružit će vam uvid u život viškog čovjeka od najstarijih dana do danas.

Gospina batarija-muzej

Zbirka ISSA u batariji

Smještaj se može naći u hotelu Issa, koji je uz samu plažu, a u blizini je i hotelski sportski centar zatim hotel Tamaris, hotel Saint Giorgio, a i mnoge privatne kuće preuređene su u komforne apartmane.

Hotel Issa

Kulturno ljeto s bogatim kulturno umjetničkim programom, kazališne predstave u amaterskom kazalištu "Ranko Marinković", razni koncerti od klasične glazbe, jazz, rock do klapskih nastupa uljepšat će sliku Visa i dati mu toplinu mediteranskog grada koji živi na otvorenom.

Pranje ulica pred blagdan

Eh, upravo kad sam htjela završiti u ugodnoj atmosferi Visa, i zaboraviti njegovu dugogodišnju izolaciju, sjetih se: Pa da! Ranko Marinković, naš poznati pisac, upravo je u Visu rođen  ratne 1913. godine, a njegov poznati Kiklop, nije mitološko čudovište iz Homerove Odiseje, već neizmjeran strah pred nadolazećim ratom. Ulica
Ipak! još ću malo ostati na Visu, da se prilagodim!

Grad Hvar (Hvar)

A kada smo nakon prvog Hvara tj. Starog Grada, obišli sva mjesta iz procesije Za Križem, možemo sada otići i u Hvar, smješten u zaljevu na jugozapadnom kraju otoka Hvara, glavno središte otoka  koji je tu ulogu preuzeo od Starog Grada u srednjem vijeku.

Hvar

Tijekom povijesti otoka kojeg su naseljavali Iliri, na mjestu današnjeg Hvara nije postojalo značajnijeg naselja, tek na mjestu današnje hvarske tvrđave, postojala je ilirska gradina s koje se kontrolirala plovna ruta po Jadranu. Neki povjesničari smatraju da je u vrijeme osnivanja Pharosa, ovdje bilo grčko naselje Herakleja. Iz vremena Rimljana postoje ostaci malog rimskog naselja oko luke, koja je danas središnji gradski trg. Nakon pada zapadnog Rimskog carstva, Hvar (Lesna) ostaje u okviru Bizanta i tada je  to gotovo pusto, malo mjesto, tek na mjestu današnje katedrale je benediktinski samostan Sv. Marije.

Tvrđava i zidine

U srednjem vijeku, dolaskom Hrvata na Hvar, centralno mjesto otoka premješteno je iz Pharosa - Starog Grada u Novi Grad, tj današnji Hvar, a radi čestih napadanja od strane omiških gusara. Iz istog razloga mnogi gradovi zatražili su zaštitu Venecije, pa se tako i Hvar stavlja pod zaštitu Mletačke republike, te se tijekom razdoblja povremeno smijenjuju bizantska vlast, mletačka vlast i vlast hrvatsko-ugarskih kraljeva, no može se reći da je sve do 19. stoljeća Hvar bio pod mletačkom vlašću, kad se isključe povremena razdoblja promjene vlasti.

Gradska loža i Kneževa palača

Iz tog vremena značajno je spomenuti gradnju Gradske tvrđave na mjestu ranije utvrde, te gradnju sredjovjekovnih gradskih zidina koje su imale obrambenu ulogu. Gradski zidovi gradili su se s vrha brda na kojem je bila utvrda s kojom su bili spojeni s dva kraka. Treći zid pruža se u pravcu istok – zapad te zatvara ta dva kraka na sjevernoj strani Pjace. Gradske zidine imaju četvora vrata, a glavna vrata – Porta Maestra su sa sredine Pjace vodila prema tvrđavi. A Pjaca je prvotno bila uvala između brežuljaka Grode i Burga. Uvala je malo po malo zatrpavana te tako pretvorena u središnji hvarski trg.

Pjaca

Na sjevernoj strani Pjace je Gradska loža koja je za vrijeme mletačke vlasti služila kao javna sudnica  i Kneževa palača koja je bila administrativno središte, u kojoj je stanovao knez, vijećalo Veliko vijeće i pučka kongrega. Na temeljima kneževe palače 1900. godine otvoren je lječilišni hotel carice Elizabete, današnji hotel Palace.

Hotel Palace

Jedna od najmonumetalnijih građevina zasigurno je Arsenal iz 1292. godine, građen za popravak brodova i ratnih galija Venecije, u kojem je u 1612. godine knez Petar Semitecolo dao sagraditi kazalište, jedno od najstarijih kazališta Europe. Na svim razglednicama Hvara lako je prepoznatljiv, čak je na neki način zaštitni znak Hvara, prva asocijacija na Hvar, sa svojim karakterističnim ulazom (meni se uvijek činilo kao da je ta kuća živa i kao da izgovara lagano rastegnuto: HVAAAAAAAR).

Arsenal

Hvarsko kazalište

Na istočnoj strani Pjace je katedrala i biskupski dvor. Hvarska katedrala prvotno je bila crkvica benediktinskog samostana Sv. Marije od Lesne, a katedralom postaje kada se biskupsko središte u 13. stoljeću premješta iz Starog Grada u Hvar. Katedrala je posvećena Sv. Stjepanu, papi i mučeniku, zaštitniku biskupije i grada Hvara.

Pjaca, Katedrala Sv. Stjepana

Na zapadnoj strani Pjace je crkva Sv. Marka i samostan dominikanaca. Ova crkva je stoljećima bila sjedište Velikog vijeća, pa su plemićke obitelji u njoj imale svoje oltare i grobnice.Danas se u ostacima crkve nalazi lapidarij i arheološka zbirka dr. Grge Novaka, najpoznatijeg istraživača hvarske povijesti, koji je istraživao Grapčevu i Markovu špilju, te je prvi definirao novu prapovijesnu kulturu, tzv. Hvarsku kulturu.

Crkva Sv. Marka i lapidarij Grge Novaka

Zapadna obala (Crkva Sv. Marka)

Franjevački samostan Gospe od Milosti sagrađen je 1461. uz kapelu sv. Križa  na inicijativu hvarskog biskupa Tome Tomassinija, apostolskog delegata za Bosnu uz dozvolu pape Pija II. Motivi gradnje su prodor Turaka i potrebe franjevaca u Bosni. Donatori su gradske vlasti i građani među kojima i djed Hanibala Lucića.

Franjevački samostan

Hvar je bio značajna luka mletačke flote na Jadranu, bio je značajno trgovačko i ekonomsko središte, hvarska komuna bila je najbogatija komuna u Dalmaciji. Ni strašno stradanje od turskih napada 1571. godine, kada je spaljen Arsenal, Kneževa plača, kuće, crkve, samostani.....ni kuga 1572. godine, ni eksplozija baruta nakon udara groma 1579. godine, iako su ga strašno pogodili, nisu značajnije djelovali na stagniranje razvoja Hvara, pa se on već krajem 16. stoljeća oporavio i ponovo pojavio kao bogat grad s uspješnim gospodarstvom.

Nedovršena plača Petra Hektorovića

Ljetnikovac Hanibala Lucića

Propašću Venecije 1797. godine, Hvar je dogovorom Austrije i Napoleona pripao Austriji, ali ga Napoleon ipak preuzima od 1806.-1813. godine, kada se ponovo vraća pod vlast Austrije sve do kraja I svjetskog rata. Nakon toga je dio stare i nove Jugoslavije do 1991. godine. U domovinskom ratu Hvar je podnio teret smještanjem izbjeglica s okupiranih područja, a nakon oporavka Hvar je ponovo pokrenuo turizam, pa je postao jedno od vodećih turističkih mjesta u Hrvatskoj.

Hvar

Hvar

Hvar-pogled na Paklenske otoke

Hvar je danas jedno od najpoznatijih odredišta turista, poznat kao najsunčaniji otok, u kojemu se turizam podigao na visoku razinu, pa ovdje dolaze na ljetovanje mnoge bogate i slavne osobe.

Yachting

Amfora hotel

Hotel Riva

Hotel Palace- terasa

Adriana hotel

Hotel Delfin

O Hvaru se ne može sve reći u malo riječi, potrebno je doći i vidjeti i osjetiti kako miriše, kako zvuči, kako grije, kako ispunjava sve djeliće osjetila...

Bazen s vodopadima

Plaža Bonj