Na pučinskoj obali Dugog otoka, na njenom jugu gdje se veličanstveni klifovi strmo obrušavaju nad morem, može vam se učiniti da ste došli na kraj svijeta...Otvoreno more neumorno tuče vanjsku obalu Telaščice, koja se čini kao spektakularni zid koji se izdiže i po 150 m iznad mora, ali okomita stijena ne prestaje u moru, već takva ostaje i do 90 m u dubinu. A poleti li galeb s ove stijene neće naći kopna sve do Italije...
Telaščica
Telaščica sa svojim fenomenima privlači mnogo posjetitelja, pa je postala značajno turističko odredište. Nasuprot ovim robusnim stijenama nalazi se jedna od najsigurnijih i najvećih prirodnih luka, te niska i blaga brda oko razvedenog zaljeva. Telaščica je već 1980. godine dobila status zaštićenog područja kada je s Kornatima proglašena Nacionalnim parkom, a zahvaljujući svojim geološkim i geomorfološkim fenomenima izdvojena je iz Nacionalnog parka Kornati 1988. godine i proglašena posebnim Parkom prirode, jedinim parkom prirode na moru.
Karta Parka
Strmci
Ova uvala uvučena u kopno, koje je okružuje poput rakovih kliješta, nastala je krajem ledenog doba kada se podigla razina mora i ušla u krške ponikve koje izgledaju kao tri jezera, po čemu je Telaščica i dobila ime od latinskog tre lagos=tri jezera, Telagus, Telaščica.
Tre lagos
Osim klifova i zaljeva, još je jedan fenomen ovog Parka na mjestu spokoja i tišine, jezero Mir....
Jezero predstavlja reljefnu depresiju od 6-10 metara, što se puni morskom vodom preko finih pukotina u podlozi dna, a dobilo je ime od latinske riječi murus=zid, zbog kamenite niske obale, zidina ili kako ih primorci zovu mirina, iako bi moglo dobiti ime po dojmu što ga ostavlja.
Jezero Mir
Jezero Mir
Osim prirodnih fenomena, Telaščica bi mogla u svoj turistički razvoj uključiti i razgledavanje kulturne baštine, ali se tu krije i opasnost od prevelikog utjecaja ljudi na ekološku ravnotežu Parka prirode. Telaščica je bogato ribolovno područje, pa je bila privlačna ljudima od najranijih dana - prva isprava u kojima se spominje ribolov na našoj obali odnosi se upravo na ribare Telaščice s kraja 10. stoljeća.
Najstarija hrvatska isprava o ribarstvu
A po arheološkim nalazima zaključujemo da je čovjek ovdje prisutan od paleolitika. Prva naselja potječu od Ilira, njihove gradine prepoznajemo na Koženjaku i Berčastacu ili ilirske grobne humke na Čuh polju.
Ilirski humci - Čuh polje
Crikvine- Čuh polje
Na području gdje su pronađeni ilirski grobni humci u Čuh polju, koje
nazivaju Crkvine, vjerojatno su i ostaci crkvice posvećene Sv Luki, a u
Donjem polju također uz ilirske grobove na ostacima starije crkve Sv
Ante Opata, sagrađena je nova crkva posvećena Sv Antunu Padovanskom gdje
se svake godine na dan tog sveca, 13. lipnja, održava svečana
misa i procesija s kipom sv. Ante, od
crkvice do lokve u Njarici i natrag.
Sv Ante Dugo polje
Iz doba rimske vlasti najistaknutiji su potpoljeni ostaci ville rusticae kod Male Proverse, prolaza između Dugog otoka i Katine, koji je u tom vremenu i prokopan, jer je Dugi otok sa Katinom i Kornatom bio povezan malom prevlakom. Krajem osamdesetih godina 20. st. morski prolaz Mala Proversa je
proširen i produbljen, pa je to danas glavni morski put iz srednjeg kanala na otvoreno more, dok je Vela Proversa, prolaz između Katine i Kornata ujedno glavni ulaz u NP Kornati.
Mala Proversa- villa rusticae
Iz razdoblja srednjeg vijeka nalazimo ostatke predromaničkih crkvica Sv Viktora na padini Stivanjske gore i Sv Ivana u Stivanjem polju, koje potječu iz 5. stoljeća. Kasnije Telaščica nije bila stalno naseljena.
Sv Ivan Stivanje polje
Sv Viktor na Stivanjskoj gori Citorij
Posjetiteljima Parka, moguće je samo kretanje područjima i stazama koje su namjenjena razgledavanju, naravno zabranjeno je uznemiravanje i rastjerivanje životinja, zabranjeno je branje i skupljanje biljaka, zabranjeno je bilo kakvo penjanje po strmcima, bilo kakvo mijenjanje krajobraza ili bilo kakvo onečišćavanje zraka, tla ili vode... Biljni pokrov ovdje obiluje samoniklim ljekovitim biljem: kadulja, ružmarin, lavanda, neven, bijeli glog, crni sljez, majčina dušica, gospina trava, trputac...Možda najposebnija biljka od svih na ovom području je upravo endemska
podvrsta dubrovačke zečine koja se može vidjeti samo na dugootočkom strmcu.
Telaščica - dubrovačka zečina
Telaščica - utočište magaraca
Posjetitelji mogu uživati u šetnji, biciklizmu, trekkingu, sportovima i rekreaciji na vodi, unutar Parka je dozvoljeno kupanje, uz dozvolu se također može baviti sportsko-rekreacijskim ribolovom i ronjenjem.
Telaščica
Uvala Čuščica
Sidrenje i noćenje na plovilima moguće je na za to predviđenim uvalama Parka. Kampiranje je zabranjeno ali je moguće iznajmljivanje malih kamenih kućica parka u cilju robinzonskog turizma.
Biciklizam
Robinzonska kućica
Ugostiteljski objekti unutar Parka su u uvali Mala Proversa, uvali Mir i
Magrovica, također područjem Parka kruže brodovi-trgovine u kojima se
može opskrbiti hranom, ali samo u sezoni. A izvan sezone - u Salima,
glavnom administrativnom mjestu Dugog otoka.
Vraćam se ponovo moru! Preko mora do Preka na Ugljanu samo je 30- tak minuta vožnje trajektom i ovo je najprometnija trajektna linija na Jadranu. Preko, a i ostala mjesta na otoku postali su zapravo predgrađe Zadra.
Preko
A može i bez trajekta: Maraton Zadar-Preko
A na ovom zadarskom kanalu moram dodati pjesmu...i premda možda Boris Oštrić nema veze s Oštrićima iz Zadra, ovdje mi se on savršeno uklapa sa svojim Ribarima....bez obzira što će možda nekome smetati stereotipi: more... Dalmatinac.... galeb..."zavit moru"....Dalmatinka koja čeka....
Ugljan još zovu zeleni otok zbog njegove vegetacije, kao brat blizanac je Pašmanu, s kojim je ranije bio povezan pličinom kod Ždrelca, dok nije prokopan kanal. I po svemu je nalik Pašmanu: sjeveroistočna strana obale blaga je i naseljena, zapadna sa strmim obalama, nenaseljena, privlačna podvodnim ribolovcima i turistima koji vole osamljena mjesta za kupanje. Unutrašnjost otoka sa svojim brdovitim krajolikom i mnogobrojnim pješačkim i biciklističkim stazama, poziv je za sve koji žele uživati u aktivnom odmoru.
Ugljan
Samostan Sv Jerolima-Ugljan-uvala Mostir
Ugljan je slično kao i Pašman dobio naziv po imenu svog vlasnika iz rimskog vremena - Gellianov posjed, Gellianus, Gellian...dodavanjem prijedloga kretanja na pitanje: Kamo?- dodaje se U-Gellian, koji jezičnom prilagodbom postaje Ugljan.
Karta
Ugljan je bio naseljen već u kameno doba. Iliri su ovdje bili nastanjeni u 4. stoljeću prije Krista. Gradine ilirskih plemena Liburna su vrlo očuvane, naročito gradine Čeljank i Kuran. Na brdu Čeljank, kod ugljanskog naselja Muline, odakle se mogao nadzirati promet i zadarskim kanalom i kanalom između Ugljana i Dugog otoka, uz gradinu su pronađeni i ulomci liburnske keramike. Kuran je južno od ugljanskog naselja Čeprljande građen kao bedem od tri suhozida, dok je južna strana prirodna litica. Rimljani su ovu gradinu nazivali Korona zbog svog prstenastog izgleda, a Hrvati pretvorbom Kuran, ili Kuranj. Na Ugljanu se osim toga nalaze ostaci liburnskih gradina na brdu Šćah, pa na Sv.Mihovilu, te brdu Orjak kod mjesta Kali. Osim toga u cijelom ovom području ostaci ilirske kulture svjedoče nam gustu naseljenost u tom vremenu.
Ilirska gradina
Uvijek kod ovakvih nalaza ostanem iznenađena, odnosno čini mi se kao da mi se nisu dobro složile sve kockice iz povijesti, jer nikako ne mogu prihvatiti da su Iliri mogli jednostavno nestati. Nisam povjesničar, ali sam u ovakvim situacijama najsklonija Mužićevoj tezi o autohtonosti Hrvata, koja po genetskom zaključivanju utvrđuje da je u današnjih Hrvata sadržano 3/4 gena starosjedilaca. Dakle, Ilira (!?) Evo, gradine mogu biti iskorištene i kao lijepi vidikovci u turističke svrhe, ali istovremeno i kao pretpovijesna kultura Ugljana.
Šćah
Rimljani koloniziraju Ugljan u 1. stoljeću prije Krista, mnoge villa rusticae- gospodarsko stambena imanja izgrađena u ovom vremenu na otoku i danas podsjećaju na tadašnje vrijeme: na punti Supetar ili Stivan na Mulinama (nisu to mjesta na Braču... imena od Sveti, često se krate na SuPetar, StIvan, SuKassian...) gdje su ostaci mlina za preradu maslina. U ranom srednjem vijeku prisutni su karakteristični kameni pleterni ukrasi Hrvata, a otok je u vlasništvu zadarskih plemića, koji tu grade svoje ljetnikovce, kao i brojne sakralne objekte, a o duhovnom životu svjedoči i bogata glagoljaška tradicija u arhivima samostana.
Ljetnikovac obitelji Lantana iz 17. st-Sutomiščica
Dvorac Califfi Beršić - danas Dom Krešimir Čosić
Do 19. stoljeća Ugljan je pod Venecijom, zatim nakratko pod Francuskom, pa pod Austrijom do sloma Monarhije 1918. godine, zatim nastupaju stara i nova Jugoslavija, pa nakon 1990. godine Hrvatska. Iz vremena Venecije iznad Preka je tvrđava Sv Mihovil sagrađena na ostacima ilirske gradine, koja ima ulogu vidikovca. U svrhu proširivanja turističke ponude uz pješačko biciklističke puteve uređuju se odmorišta, vidikovci, pojila...autohtonom suhozidnom gradnjom.
Tvrđava Sv Mihovil
Odmorište Završće
Tvrđava Sv Mihovil je najčešće odredište za izlete, do kojeg se dolazi iz Preka asfaltnom cestom, a s koje se pruža predivan pogled na Zadar, Velebit, otoke zadarskog arhipelaga, Kornate...Preko je administrativno središte otoka i ujedno i veza sa kopnom, tako da ga to čini najprometnijim i najdostupnijim mjestom.
Preko
Preko-marina i spomenik preškim praljama
Preko
Preko
Preko
Pažnju privlaći maleni otočić Galevac (Školjić), na kojem je samostan fratara trećoredaca glagoljaša, posvećen Sv Pavlu Pustinjaku iz 1443. Oko crkve je groblje. Samostan ima malu uređenu zbirku
umjetničkih i kulturno-povijesnih vrijednosti.
Školjić i samostan Sv Pavla Pustinjaka
Preko je najmlađa župa na otoku, ranije je pripadala Sutomiščici - župi Sv Eufemije, a 1770. godine postaje samostalnom župom Sv Ružarije nakon posvećenja crkve sagrađene 1765. godine, na groblju, na ostacima ranije crkvice. Crkva Sv Ružarije građena je kao jednobrodna građevina sa sakristijom i tri mramorna oltara. Zvonik s četiri zvona izgrađen je 1844. godine. Nova crkva Sv Ružarije sagrađena je u mjestu 1965. godine, te ona postaje župna crkva u Preku.
Crkva Sv Ružarije na groblju Preko
Oltar nova crkve Sv Ružarija Preko
A Sutomišćica-Poljana, zajedno sa Prekom, do 15. stoljeća bila je u sastavu župe Sv Lovre u Lukoranu. Crkva Sv Lovre u Lukoranu na groblju, spominje se već 1068. godine u buli pape Inocenta III. Lukoran je u srednjem vijeku pripadao benediktincima Sv Krševana iz Zadra. Nova crkva Sv Lovre, sagrađena u blizini stare 1877. godine, ima dominantan položaj na otoku sa svojim lijepim kamenim pročeljem, zvonikom na preslicu i tlocrtom latinskog križa.
Sv Lovre - Lukoran
Crkva Sv Eufemije, po kojoj je Sutomiščica i dobila ime (Sut-Fume, otpadanjem glasa f, Sut-umia i nastavak išćica, iako po nekim izvorima možda i po tvrđavi Sv Mihovila na koju se iz uvale pruža pogled), spominje se već 1349. godine, obnovljena zbog dotrajalosti 1679. godine, a u jeku baroknih obnova temeljito proširena 1889. godine, zbog porasta broja stanovnika, te je dobila izgled produljenog latinskog križa. Samostojeći zvonik je sagrađen 1836. godine (prije proširenja crkve), po uzoru na Kukljički.
Sv Eufemija
Sv Eufemija
Sveta Eufemija je kćer rimskog senatora, koja je za vrijeme Dioklecijana mučena zbog kršćanstva, prepuštena lavovoma u areni, a proglašena svetom za vrijeme cara Konstantina, prvog rimskog cara koji je dozvolio slobodu kršćanske vjere, i koji je svoju prijestolnicu iz Rima preselio u Konstantinopolis (Carigrad, Istambul).
Crkva Sv Pavla u Kukljici je jednobrodna građevina sa sakristijom i pet mramornih oltara iz 1385. godine, obnovljena u baroknom stilu 1666. godine, i to je prva crkva na otoku koja je obogaćena samostojećim zvonikom 1741. godine. Tek stotinjak godina kasnije i uz druge župne crkve na otoku grade se samostojeći zvonici, koji svojim vitkim linijama pridonose vizuri crkve. Već smo spomenuli zvonike u Preku i Sutomiščici, pa se tako može istaknuti i zvonik uz Crkvu Sv Lovre u Kalima, građen 1892. godine u tesanom kamenu i ugrađenim mehaničkim satom.
Sv Lovre Kali
Kali s pogledom na Ošljak
Kukljica i crkva Sv Pavla
U ovim primorskim mjestima uvijek me fasciniraju vjerska slavlja Gospi od Sniga, koju vjernici slave 05. kolovoza, podsjećajući se na događaj kada je usred ljeta pao snijeg. Tako je i ovdje, sada već 500 -ta obljetnica (1514-2014) u kojoj vjernici župe Obraćenja Sv Pavla u Kukljici u procesiji lađama idu do male zavjetne crkvice u uvali Ždrelac - Madonna dello Stretto - Gospa iz tjesnaca, a djevojke obučene u bijelo nose kip....
Gospa od Sniga
Procesija
Svako od ovih mjesta ima i svoje fešte, i sve imaju zanimljive nazive, po otočki....mislila sam se što je to ŠUG, a zapravo je Ugljanska manifestacija Šetemoni Ugljonskih Guštov, koja se održava od travnja do rujna, sa brojnim sadržajima: večeri poezije, dani maslinovog ulja, umjetničke radionice, festival otočkih proizvoda, sportski turniri, gastro večeri.... Čeprljanda: Big Game Cooking....
ŠUG- festival otočkih proizvoda
......Večeri poezije u POU Dom na žalu u Preku
Udruga Luzor- POU Dom na žalu
...pa poetska manifestacija Večeri na Brižićevin
Dvuori, po uzoru na onu iz Selca na Braču: Croatia rediviva
Ča-Kaj-Što....a koja uz vodeće hrvatske pjesnike okuplja i pjesnike iz
hrvatske dijaspore, Peter Tyran- Gradišćanski Hrvat, Stjepan
Blažetin-Pečuh, Tomislav Žigmanov-Bački Hrvat iz Subotice, Đurđice iz
Sambotela-hrvatske samopurave iz Mađarske, Moliški hrvati...gdje se u
druženju i ugodnoj atmosferi miješaju dijalekti hrvatskog jezika....
Večeri na Brižićevim Dvuori
A ja ću završit stihovima Petra Preradovića, slavnog hrvatskog pjesnika, ovdje na Ugljanu spjevanim 1844. godine:
Zora puca, bit će dana!
Okreni se k zlatnom vedru,
Slavna zemljo Dalmatinska:
Evo Zore u tvòm njedru,
Da odkrije zakopana
Blaga tvoja - evo dana!
.jpg)
