Šestanovac

Čini mi se da je cijelo ovo Zabiokovlje živnulo otvaranjem autoceste i tunela, jer se približilo svijetu i gradu, približilo se moru, a ujedno postalo atraktivno tako stojeći samozatajno iza Biokova, skrivajući svoju nenarušenu prirodu. 

Šestanovac

Šestanovac

Evo, otkrivam to i ovdje u Šestanovcu, malom mjestu koje sada postaje poznato prolaskom Dalmatine, kao jedan od izlaza s autoceste.

Autocesta

Šestanovac-Ravča

Vozeći se autocestom otkrivamo prekrasne pejzaže: pogled nam privlači Biokovo na jugoistoku, zatim planine Sidoč i Vitrenik , pa brdo Kreševnica, susreću se plodna polja uz obalu Cetine i krševiti greben...

Zeleni Šestanovac

Krševiti greben

Sve više napuštenih sela i zaselaka obnavlja se, stare kamene kuće pretvaraju se u etno-eko sela, grade se kuće za odmor s bazenima, nadam se da dolazi vrijeme za bolji život u dalmatinsko-zagorskom kršu.

Kuća s bazenom

Kuća za odmor

Villa

Stvaraju se uvjeti za otvaranje etno muzeja ili lovačkih muzeja, kao što je jedan sličan u Grabovcu u općini Šestanovac, u kojem se ne naplaćuje ulaz, kao ni u njihovom zoološkom vrtu u blizini. Proizvodnja zdrave hrane, autohtonih proizvoda, suveniri iz kućne radinosti, neslućeni potencijal...mnoge stvari i ne vidimo oko sebe dok se stranci ne počnu za njih zanimati.
 

Villa

Inerijer kuće u Šestanovcu

A u prapovijesnom razdoblju, ovdje se život intenzivno odvijao, o čemu nam svjedoči postojanje kamenih gomila i prapovijesnog naselja, kada je ovim područjem vladalo moćno ilirsko pleme Delmati. Osim kamenih gomila, pretpostavlja se da  i poznata Ganga - napjev iz ovih krajeva, potječe i sačuvan je još od Ilira.

Bunari

U 1. st. dolaze Rimljani, te po ovom području grade gustu mrežu cesta-ovim krajem prolazila je rimska cesta iz glavnog grada provincije Dalmacije – Salone (Solin) za Novae (Runovići) i dalje za drugi grad po važnosti Naronu (Vid kod Metkovića). Dolazi do ekonomskog procvata i romanizacije, o čemu osim cesta svjedoče i ostaci villa rusticae.

Suhozidi

Početkom 6. stoljeća ovdje prodire kršćanstvo, sagrađena je starokršćanska crkva u Katunima, u 7. stoljeću dolaze Hrvati, te na temeljima ove crkve grade starohrvatsku crkvu, koja je početkom 18. stoljeća srušena i ponovo sagrađena sadašnja stara crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Uz nju je 60-tih godina sagrađena još jedna crkva nedavno nadograđena, uz koju je velebni zvonik, a niz koji je najveća krunica na svijetu, i to napravljena od balota. Uz zvonik je i spomenik Prvom hrvatskom Predsjedniku Dr Franji Tuđmanu.

Crkva BDM

Nova crkva u Katunima

Križni put u župu Radobilja

U srednjem vijeku ovaj kraj je poznat kao župa Radobilja, nastala od dijelova starohrvatske župe Imota kada se postojeće župe raspadaju u manje jedinice, što je uzrokovano jačanjem pojedinih velikaških obitelji, u ovom kraju to su bili Nenadići. 

Panorama

Selo

Ulica

Nažalost, i ovo područje osvajaju Turci, u kojem ostaju preko 200 godina, što je utjecalo odlaskom stanovništa u Poljica i Primorje. Kada se oslobađa Sinj, oslobađa se i cijelo ovo područje. Nakon Turaka vladaju Mlečani, pa prva austrijska uprava, zatim Napoleon, opet Austrija...I dok su Mlečani bili nekreativni, u vrijeme Napoleona gradi se cesta Knin-Trilj-Ugljane-Kreševo-Katuni-Šestanovac-Žeževica-Grabovac-Turija-Vrgorac-Metković... poznata kao Napoleonova ili Marmontova cesta Austrija gradi škole, pošte, žandarmerijske postaje...

Napoleonova cesta

 Šestanovac danas, sastoji se od nekoliko naselja; Šestanovac Grabovac, Katuni, Kreševo, Žeževica.

Grabovac

Sv Jure Žeževica

Eremuti-Žeževica

Prolazila sam nekoliko puta ovim smjerovima, sjećam se i jednog tužnog sprovoda u Katunima, ali tek sad sam  zapazila zanimljivo prezime u Žeževici - Eremut! Poznavala sam jednog gospodina s tim prezimenom iz jedne švicarske firme, nije mi palo na pamet da može vući korijen odavde. Sad kad sam malo istražila, čini se da značenje riječi potječe od grčkog eremites-pustinjak, a možda ima i izvedenicu kod nas: remeta...

Loza

Koze

Peka

Eto, vjerujem da je došlo vrijeme za ispravno vrednovanje ovoga kraja i da će se i Eremut, i mnogi iseljenici zaželjeti doći u svoj kraj, ali ne bih htjela da ono masovno naruši ovo tiho, lijepo, mirisno....

Kamena kuća

Predvečerje

Imotski

U Imotskoj sam Krajini, pa ne mogu ne svratiti u Imotski. Odmah susrećem Tina Ujevića na glavnom trgu u Imotskom, po njemu nazvanom, a čija je pjesma najljepša pozivnica u Imotski: 

...ovdje su raskošne boje, 
slike se nude kistu.
Život treperi u listu
Sad grlim prirodu čistu
i mirno je srce moje.
Tu ću srknuti ledenu rijeku,
sjesti po rubu staroga mlina.
Baršunasto prići će tišina,
obuzet će me milina.
Ovdje su sveta jezera
čudnovata kao priča,
i vjetrovi što raspinju pera
ptica iz vrhunskih sfera.
Na uspomene sliče gradine:
to obzorje je moja mjera ...

Imotski se prvi put spominje 950. godine, kao starohrvatska župa Emotha, u knjizi Konstantina Porfirogeneta. Ime je ilirskog porijekla i govori nam da je ovo mjesto bilo nastanjeno i u vrijeme Ilira. Emotha je bila vjersko središte, na Opačcu, na izvoru rijeke Vrljike su ostaci benediktinskog samostana,  u koji dolaze franjevci oko 1300. godine. Danas je zanimljivo vidjeti u blizini izvora rijeke Vrljike tzv Zelenu katedralu - baziliku otvorenog tipa sa kamenim oltarom.

Rijeka Vrljika

Opačac-ostaci crkvice Sv Marije

Zelena katedrala

Za vrijeme narodnih vladara Imotski je u sastavu Hrvatske, zatim pod vladavinom Arpadovića, te pod vlasti bosanskog vojvode i dalmatinskog bana Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Srednjovjekovno vrijeme svjedoče nam mnogobrojni stećci.

Srednjovjekovni stećci

Od 1493. do 1717. Imotski je pod Turskom vladavinom. Dan oslobođenja od Turaka i danas se obilježava kao Dan Grada - 02. kolovoza na Dan Gospe od Anđela, čija je zavjetna crkvica sagrađena 1718. godine unutar zidina povijesne tvrđave Topane.

Gospa od Anđela

Na tursko vrijeme podsjeća priča o Hasanaginici, koja se trebala udati za imotskog kadiju, čija je prijestolnica bila Topana - što na turskom znači kuća oružja-top hana. Tematski park Hasanaginica s pločama na kojem su ispisani stihovi te balade na hrvatskom, engleskom, talijanskom i njemačkom jeziku,  postavljen je ovo ljeto na grebenu iznad Modrog jezera - Imoćani su otkrili da mogu ponuditi dodatni sadržaj turistima - da Hasanaginicu treba vratiti kući.

Hasanaginica

Nakon Turaka, Imotski osvajaju Mlečani, a granica razgraničenja između Turaka i Mlečana utvrđena je dometom topovskih kugli s tvrđave Topana (zato granica s Bosnom i Hercegovinom kod Imotskog ima polukružni oblik). Nakon Mlečana su tu Francuzi, Austrijanci....već poznata priča iz hrvatske povijesti.

Topana

Franjevci koji su se za vrijeme turske vlasti sklonili u Omiš, odmah po osobođenju vraćaju se i osnivaju Župu Sv Franje Asiškog. Gradi se samostan, koji je više puta dograđivan i obnavljan,  u samostanu je bogata muzejska zbirka. Samostanska crkva postaje župna crkva, jer je dotadašnja župna crkvica Gospe od Anđela postala pretijesna.

Samostan i crkva Sv Frane

Osim samostanskog muzeja bogatu etnografsku zbirku ima Muzej grada, koji se nalazi u nekadašnjoj duhanskoj stanici.

Muzej grada Imotski

Muzej grada- iznutra

U Imotskom možemo primjetiti dobro građene kamene kuće, koje potječu iz doba Austrije, koje su se gradile za otkup duhana. Cijelo imotsko polje bilo je zasađeno duhanom, a Austrija je dobro i redovito plaćala duhan, dok je u vrijeme Jugoslavije, radi političkih razloga imotski duhan svrstan u nižu kategoriju, te slabo i neredevoto isplaćivan, a što je za posljedicu imalo najprije šverc, zatim policijsku represiju i na koncu raseljavanje, što danas vidimo po broju iseljenika Hrvatske, 80% svih iseljenika su upravo iz Imotske krajine.

Imotski - kamene kuće

Imotski -ulica

Ali Imotski bi mogao biti top turistička destinacija. Ove godine su u Imotkom boravili predstavnici Svjetske banke i Ministarstva zaštite okoliša i prirode, s ciljem ulaganja u infrastrukturu oko Modrog i Crvenog jezera, koji su prepoznati kao istinski fenomeni prirode.

Pogled iz zraka na Imotski i jezera

S Topane se pruža predivan pogled na Modro jezero, čija je obala naslonjena uz tvrđavu, a do kojeg s vidilice vode serpentine sagrađene još 1904. godine. Modro jezero je omiljeno gradsko šetalište i kupališe, s čistom i bistrom vodom. Posebna atrakcija su "imotske tice" skakači koji sa visokih stijena skaču u jezero. Ponekad se dogodi da Modro jezero presuši, a tada se na njegovom dnu odvija dvoboj Vukodlaka i Vilenjaka - nogometni susret dvaju lokalnih rivala s rubnih dijelova Modrog jezera. 

Modro jezero

Utakmica na presušenom jezeru

Sjeverozapadno od Modrog jezera je druga atrakcija po kojima je Imotski poznat u svijetu, a to je Crveno jezero, krški fenomen s crvenkastim sijenama, nastalo urušavanjem jame, čije dno je ispod nadmorske visine, a koje je nepristupačno, pa tako i nedovoljno istraženo. O nastanku oba ova jezera, a i o svim vodenim fenomenima u Imotskoj krajini, kruže legende od kojih je najpoznatija ona o Gavanovim dvorima, koja su propala u zemlju, kao kazna za njegovu oholost i škrtost.

Crveno jezero

Do stare jezgre grada ispod Topane, vode poznate Imotske skaline - 92 stepenice koje su sagradili Mlečani potkraj 18. stoljeća. Na dnu skalina je trg - na trgu je postavljen spomenik Tinu Ujeviću (već nam je poznat iz Vrgorca, gdje je rođen, a dio svog djetinjstva proveo je i u Imotskom - otac mu je bio  učitelj iz Krivodola u Imotskoj krajini).

Imotske skaline i Tin Ujević

U podnožju Topane nalazi se jedan od najneobičnijih i najljepših nogometnih stadiona, nazvan Gospin dolac, sagrađen 1989. godine (trebao je biti izgrađen za potrebe Mediteranskih igara 1979. godine). Prva utakmica odigrana je 1991. godine. Stadion koristi drugoligaš NK Imotski. Jače ispucana lopta ponekad završi u jezeru s druge strane Topane.

Stadion Gospin dolac

U okružju Topane nalazi se i spomenik svim imotskim žrtvama u domovinskom ratu. Imoćani su dali ogroman doprinos u domovinskom ratu - pa čak i prva žrtva domovinskog rata bio je Imoćanin Josip Jović, poginuo na Plitvicama tog krvavog Uskrsa 1991. godine.Neka im je vječna slava i hvala!

Topana je danas i jedna od pozornica na kojima se odvijaju predstave Imotskih sila, glazbeno-scenske manifestacije koju organizira Pučko otvoreno učilište. A mnogi umjetnici su upravo i sami porijeklom iz Imotskog i Imotske Krajine. Jedan od mnogobrojnih poznatih je i Antun Vrdoljak, poznati hrvatski redatelj (i glumac) i producent. Njegovi su i Prosjaci i sinovi, poznata televizijska serija po romanu Ivana Raosa, koji je napisao roman o svom rodnom kraju, o zgodama i nezgodama obitelji prosjaka, torbara i galantara u njihovoj borbi za opstanak na tvrdom kamenu. Ali ja ću ovdje samo podsjetiti na njegov film Ljubav i poneka psovka:

Osim Imotskih sila koje se održavaju tijekom srpnja i kolovoza, ovdje se veliki značaj pridaje Karnevalskim svečanostima u veljači, zatim se na Cvjetnicu održava Živa slika muke Isusove, pa  međunarodni festival Mandolina Imota u svibnju...

Pogled na Imotski

Grad Imotski

I eto - neka nam Imoćana! Ma gdje bili! Možda nekima, u nekim sredinama, malo idu na živce, ali kako bi onda mogli pričati viceve o njima! Ali znam da njih to nije briga. Neka živi Imotski!                                          

Zagvozd

Idem sada s druge strane Biokova, koje ovdje zovu u ženskom rodu - Bijakova. A iza brda, ili kako se starohrvatskim jezikom to kaže - iza gvozda - eto me u Zagvozd!

Zagvozd

Moje ranije asocijacije na Zagvozd vodile su me do serije Prosjaci i sinovi i vječitog Kikaševog rivala - Škilju iz Zagvozda. Glumac Vedran Mlikota uspio je svojom rodoljubnošću ovo mjesto odmaknuti od prosjaka i staviti ga u sam vrh kulturnih događanja u Hrvatskoj, manifestacijom Glumci u Zagvozdu.

Trg glumaca

Ljeta ovdje ožive, već 16 -esti put od 1998. godine, ovdje se odigrava kazališno-glazbena ljetna bajka. I svi Zagvožđani objeručke prihvate goste, otvore im svoja vrata, svoje konobe, svoje pritorke, guvna i pojate...i pohrle na sve predstave - na Trg glumaca.  Ali ne samo Zagvožđani - sada je to već pitanje prestiža - Jesi li bio u Zagvozdu?

Program 2013

Trg glumaca

A i snimanje jedne epizode iz serije Stipe u gostima, baš kako je Vedran obećao svojim Zagvožđanima, odvijalo se u Zagvozdu. Svaka čast Vedrane! Pamtit će povijest tvoje djelo!

Stipe u gostima- Mlikota i Radoš

Zagvozd je mjesto bez turističkog ležaja i turističke zajednice, ali ipak ima svoje goste, svoje kulturno ljeto, svoju Rivijeru (dva bunara noću osvjetljena kao velegrad) svoju ribarsku večer na Bunji i mornarski ugođaj, iako im njihova Bijakova skriva more. Lako mi je zamisliti kako su ljudi ovdje težili probiti brdo do mora, jer ih ovaj visoki vrh izaziva u tome da ga preskoče, da ga razmaknu kao zavjesu i da provire kroz taj prozor. Sad im je ispod njihovog vrha Biokova, Sv Ilije, otvoren taj prozor i sad su 15 minuta do mora. 

Ribarska večer u Zagvozdu

Raduju me ideje da se na Biokovu otvori skijališni centar sa žičarama iz Makarske do vrha Biokova pa sa vrha prema Zagvozdu. I vjerujem da će ovi ljudi ideju provesti u djelo, te da će zaista biti moguće ujutro se skijati na Biokovu, a popodne se kupati i sunčati na plaži. 

Sv Ilija

Do sada je Zagvozd bio slijepo crijevo Imotske krajine, a sada mu se pružaju goleme mogućnosti najprije otvaranjem autoceste, zatim tunela...vjerujem da slijede nevjerojatne ideje ovih mudrih ljudi, koje samo oni mogu smisliti (zanimanje prosjak, kojim su se bavili njihovi preci, je vrlo zahtjevan zanat- trebalo je imat pametnu glavu za zaradit bez muke i znoja). Vjerujem da neće biti prepreka ni tunelarina, iako mi se čini nepravedna i namjerna.

Tunel i tunelarina

A da Zagvozd nije samo sadašnjost i budućnost, možemo se uvjeriti otkrivajući mnogobrojne gomile i gradine, otkrivajući ilirski način života u ovom kraju. Najpoznatije su Trogomile, koje su bile u sadašnjem središtu mjesta, a koje su dolaskom Gaćina afalta u mjesto, samljevene i nestale.

Ostaci gradina

Na brdu Gradac pronađene su kacige, mačevi i koplja, vjerojatno iz rimskog vremena. Zagvozd se prvi put spominje na crkvenom saboru u Saloni 533. godine kao Montanense.

Kacige

Iz srednjovjekovnog vremena na više lokaliteta u Zagvozdu, najčešće u blizini crkava, gomila i gradina, pronađeni se stećci-srednjovjekovni grobovi, od kojih je najpoznatiji Vukov greb. Ne zna se kojem Vuku grob pripada, pretpostavlja se da je od rata pobjegao iz Bosne, ali se čini da je ipak na ratištu poginuo.

Vukov greb

U pismu Papi 1715 . godine makarski biskup Nikole Bjanković o Zagvozdu kaže da je to jedino mjesto u Otomanskom carstvu koje ima tri crkve: Crkvu Velike Gospe, Svih Svetih i Svetog križa, koje su vodili domaći popovi glagoljaši.

Crkva Velike Gospe

Uz crkvu Velike Gospe ili Uznesenja Blažene Djevice Marije, veže se predaja da je serdar Tomičić išao po dozvolu za njenu gradnju u Carigrad, te da je vjerojatno sagrađena na mjestu na kojem je prethodno bila crkva, jer Turci nisu davali dozvolu ukoliko to nije na mjestu na kojem je ranije postojala crkva. Oko ove crkve je zagvoško groblje.

U crkvi Sv Križa, posvećenoj ili sagrađenoj 1612. godine, je najstarija oltarna slika i drveni križ. Oko crkve je rastovačko groblje.

Crkva Sv Križa

Tradicija nošenja drvenog križa je ovdje stara preko 350 godina. Po značaju koji se ovdje daje ovoj procesiji, podsjeća na procesiju Za Križen sa Hvara. Procesija Križnog puta dugog 10-tak kilometara odvija se svakog Velikog Petka uz kantanje (pjevanje) muke.

Križonoša-pjevač Jole Čagalj, Župnik Don Jakov Cikojević

Crkva svih Svetih na pročelju ima natpis pisan bosančicom iz 1644. godine, ispred crkve trava prekriva tko zna čije grobove, a naokolo uz ogradu leže stećci.

Turci su u Imotskoj krajini boravili dvesto i više godina. Uz to vrijeme spominje se i Hasanaginica (Asanaginica), usmena balada koja se prepričavala s koljena na koljeno, a zapisao ju je talijanski putopisac Alberto Fortis 1774. godine. Radnja se temelji na stvarnim događajima za vrijeme Kandijskog rata, kada je Asan-aga Arapović, velmoža iz Zagvozda, ranjen, a u tadašnjem patrijahalnom vremenu, kada je ženi bilo mjesto u kući s djecom, njegova žena Fatima Arapović rođena Pintorović, nije ga nijednom tako ranjenog posjetila. Aga, razljućen, poslao joj je poruku da ga ne čeka na dvoru, već da se vrati majci u Klis. Iako je mislila da će se predomisliti, sačekala ga je, ali je on tjera s dvora. Tužna, ostavlja djecu i odlazi. Njen brat Pintorović, mimo njene volje ugovara njen brak s imotskim kadijom, pa dok su svatovi prolazili uz agine dvore, njoj prepukne srce od žalosti....

Alberto Fortis- Hasanaginica

Tu nam danas Zagvošćani mogu pokazati agine dvore, Hasanagičin grob, turske klance... po ovom kraju je i pedestetak takozvanih turskih bunara, uz koje su često veliki dubovi samci stari i i 400 godina - od kojih najpoznatiji Stapin dub...pod kojim su se kasnije odmarali i graditelji Napoleonove ceste... A i austrijski car Franjo Josip doputovao je i u Zagvozd te 1875 . godine, putujući po svom carstvu...

Bunari

Uz crkvu Sv Svetih, danas je župna crkva Gospe Karmelske, sagrađena 1963. godine, u vrijeme u kojem je bila nepoželjna gradnji crkve, tadašnji župnik Don Marko Perica uspio je dobiti dopuštenje za gradnju uz napomenu da se ne uzdiže visoko k nebu. Danas vidimo na crkvi visoko uzdignute zvonike s kojih odzvanjaju zvona cijelim zagvoškim krajem. A u uvali zvanoj Trnova, oko stotinjak metara istočno od župne crkve Gospe Karmelske i stare crkvice Svih svetih, nalaze se zidine koje narod zove Manastirine -ostaci franjevačkog samostana. Franjevci su u ovom kraju bili samo na proputovanju, bježeći iz Bosne, jer su u ovom kraju propovijedali glagoljaši.

Crkva Gospe od Karmela

Crkva  Gospe od Karmela

Mogla bih se još zadržati u Zagvozdu, još mi je ovdje puno zanimljivih dojmova, ali eto za kraj pjesmu Zagvozdu u mediteranskom tonu: