petak, 9. prosinca 2011.

Lastovo

Za razliku od Visa, iako je i Lastovo dugo bilo "vojni" otok, Lastovo mi je uvijek ostavljalo neki topli prizvuk, ne znam da li zbog imena koje podsjeća na laste i proljeće, ili zbog prijateljstva iz djetinjstva sa djevojčicom Lucijom iz Ubli sa Lastova.
Lastovo
Lastovsko otočje je od 2006. godine proglašeno parkom prirode, a sa Lastovom, najvećim u tom otočju čine ga 46 otoka, otočića i hridi. .Lastovo je naš najistureniji naseljeni otok, zadivljujuće ljepote, nenarušenog sklada, s kristalno čistim morem, osamljeninim uvalama- njih 46!. Površina Lastova je 46 km2, a tu je još magična brojka 46 polja, 46 crkvica...

Karta otoka
Lastovsko otočje
Na otok se pristaje u trajektnu luku u Ublima, trajektnom ili katamaranskom vezom Split-Hvar-Vela Luka-Ubli. U ljetnim mjesecima postoji veza i sa Dubrovnikom i Barijem.
Ubli
U Ublima su sačuvani ostaci kamenih grobova iz antičkog vremena. Također je ovdje pronađen interesantan reljef koji datira iz 5. ili 6. stoljeća , a koji prikazuje euharistiju sa križem i janjadi. Lastovo se u pisanim dokumentima prvi put i spominje u 6. stoljeću kao Ladesta ili Ladeston.
Lastovo
Reljef
Otok je primarno bio naseljen Ilirima, a otoku su dali ime grčki pomorci i trgovci koji su iz južnih kolonija, sa svojim proizvodima plovili u zemlju Ilira, a prema sličnosti sa otokom Lado u Jonskom moru.
Lastovo
Prema ostacima u špilji Rača na otoku postoje tragovi čovječje prisutnosti još od kamenog doba 8000 godina pr Kr. Ostaci grčke keramike ukazuju da je bio sastavni dio grčke kolonije Issa. Rimljani su ostavili brojne tragove svoje prisutnosti u seoskim gospodarstvima tzv. villa rusticae, kao i brojnim vodocrpilištima-lokvama. Svoje središte Rimljani su imali u Ublima, a otok su zbog njegove ljepote nazivali Carski otok- Augusta insula.
Svjetionik
Slaveni i Neretljani otok naseljavaju u 7. i 8. stoljeću. Ime otoka se prepisivalo kao Augusta, Lagusta ili Lagosta, na posljetku rimska forma imena Lasat upotpunjena sa slavenskim sufiksom, te dala finalno ime: Lastovo. Zbog stalnih gusarskih napada na mletačke lađe, osveta dužda Petra Orseola II kulminirala je razaranjem naselja 998 godine, pa su stanovnici izgradili grad na unutrašnjoj strani brda, kako bi se lakše branili.
Lastovo-unutrašnjost otoka
U 13. stoljeću Lastovo je dobrovoljno pristupilo  Dubrovačkoj Republici, nakon što je Republika obećala da će se  poštovati lastovska autonomija i tradicija. Lastovski statut iz 1310. godine je unikatni dokument koji svjedoči o pravnom žvotu male otočke komune, prema kojem lastovci nisu bili ničiji kmetovi, već su odlučivali  o vlastitoj budućnosti, čuvajući slobodu i tradicionalne vrednote. Zbog ograničavanja autonomije dolazilo je do bune, čime je u Lastovo ušla i mletačka vlast, koja ga zatim vraća Dubrovačkoj Republici, ali nakon ponovne bune potpuno gubi autonomiju 1652. godine. Ukidanjem Dubrovačke Republike 1808. godine, Lastovo pripadne Francuzima, zatim kratko Britancima, pa Habsburškoj Monarhiji od 1815. godine. Talijanska okupacija otoka traje od 1918. do 1943, kada ulazi u sastav Jugoslavije. Do 1992. godine na otoku je bio ograničen pristup, jer je služio kao vojna baza JNA.
Tragovi-vojni otok
Lastovo ima bogatu povijesno kulturnu baštinu, prekrasne obiteljske kuće iz 15. i 16. stoljeća, sa sularima i skalinadama, te sa posebnim graditeljskim izričajem koji se naročito očituje u gradnji fumara (dimnjaka), te su oni i zaštitni znak Lastova, gdje se svaki graditelj natjecao da njegov fumar bude što originalniji i neobičniji.
Lastovo-dimnjak
Lastovo-dimnjak
Dimnjak
Na Glavici iznad mjesta ističe se Kaštel, sagrađen za vrijeme Dubrovačke Republike, koji se danas koristi kao meteorološka stanica. Ispod Glavice je kneževa palača - Palac, koja je i danas najljepša kuća na Lastovu.
Kaštil
Palac
Župna crkva Sv. Kuzme i Damjana, ranokršćanskih svetaca i iscjelitelja, zaštitnika Lastova, najveća je i najljepša crkva na otoku, a sagrađena je prije 14. stoljeća. U njoj se nalaze mnoge vrijedne slike, između ostalih tu je rad Giovannia Lanfranca jednog od najboljih rimskih majstora 17. stoljeća. Svoje nebeske zaštitnike Lastovci slave 26. rujna, kada se na svečanosti okupe ne samo mještani otoka, već i čitave Dalmacije, a nije rijetkost da i iseljenici iz prekomorskih zemalja, dođu slaviti ovaj blagdan.
Crkva Sv. Kuzme i Damjana
Sa ovom crkovom na otoku je ukupno 46 crkvica. U blizini župne crkve je crkvica Sv. Josipa, pored vrtića crkva Sv.Augustina, Bazilika Sv. Petra, crkva Sv. Luke - najstarija na otoku iz ranog srednjeg vijeka, crkvica Sv. Lucije, crkvica Sv. Vicenza, Sv. Marije, Sv. Ivan na Glavici, Sv. Juraj na Humu, Sv. Jerolim u Skrivenoj luci,  Sv Ciprijan nad Skrivenom lukom, Sv. Petar u Ublima, Sv. Nikola, Sv. Roko....  i mnoge druge.
Crkva Sv. Marije
Ovaj prekrasni otok, ta sačuvana i nedirnuta ljepota, prilika je za uživanje, posebno onima koji podrazumijevaju da je ljetovanje na Lastovu više od sunčanja i kupanja, a isto tako da je ovdje moguće zbog blage mediteranske klime pronaći odmor tijekom cijele godine.
Lastovo-sa svojim slikovitim kućama
Važno je spomenuti da na ovom otoku nema zmija otrovnica, pa se bez bojazni može šetati poljima ili ljenčariti u hladovini borova. Lastovo nije veliki otok, pa ga se svega može propješačiti, 9,8 km dug i 5,8 km širok, što je vrlo zanimljivo za one koji žele provesti aktivan odmor, planinariti na pitomim brdima ili povesti se brojnim biciklističkim stazama, i otkrivati brojne srednjovjekovne crkvice.
Prekrasan pogled
Pogled na Zaklopaticu
Raj za zaljubljenike podmorja je još neistraženi svijet i ljepote lastovskog akvatorija, jedno od ribom najbogatijih područja, a raskošan je i biljni svijet podmorja, gdje bujaju zajednice morske cvjetnice.
Lučica
Jednako se može uživati i u razgledavanju otoka brodom ili odlazak na izlet na neki od otočića u ovom arhipelagu, na primjer na Saplun, imati riblji picnic...Jedan zanimljiv i jednostavan recept sa Lastova su srdele na ražnju: srdelama se očisti utroba, ostrani glava i nanižu se na plosnati ražanj, pripaziti da ubod bude iznad kosti, pa je u prvom pečenju kost dolje, okretanjem ostane iznad tako da se spriječi padanje u žar, gotove srdele se skinu i poklope...i jedu....jednostavno i ukusno!!!!! Možete dodati kao prilog povrće na gradele!
Srdele na ražnju
Povrće na gradele
Kuća Glumac
Na Lastovu svatko može pronaći plažu prema vlastitom ukusu ili uzrastu: litice, šljunak, pijesak, svaka uvala na otoku je potencijalno mjesto za kupanje i uživanje u moru.
Lučica
Skrivena luka
Lastovsko ljeto, kao i po drugim otocima, bogato je kulturno umjetničkim programom, Lastovska noć, Klapske večeri, Festival "Za Lastovo sve bi da" osmišljen kao druženje publike, izvođača, autora... zatim Festival "Lastovo otok glazbe", međunarodna fešta modernih ritmova i bendova, zatim Ribarska noć u Lučici, najpitomijoj i arhitektonski najljepšoj i najsačuvanijoj vali otoka Lastova... 
Zalazak sunca u Lučici
Lastovo-otok glazbe
Na Lastovu se još uvijek živi u skladu sa prirodom i tisućljetnom tradicijom, to je jedna čudesna mala oaza sa slikovitim brežuljcima, skrovitim uvalama, mirisnim poljima, vinogradima, maslinicima...ovdje ljudi, kao i u mnogim otočkim i primorskim mjestima "pate" od sindroma-pomalo, žive u laganom i opuštenom ritmu: pomalo, polako, sutra ćemo...ako nikada niste, dajte da i vas uhvati ovaj sindrom...uopće nije teško, jako je ugodno....
Lastovo
Cvijet kapara
A Lastovski poklad, nije samo običan karneval, već ima stoljećima staru tradiciju, spominje se još 1390. godine, a prema legendi, zasniva se na starom povijesnom događaju, kada su katalonski gusari napali Korčulu i na Lastovo poslali glasnika da se predaju. Umjesto predaje, lastovci su se naoružali, a žene i djeca u kapelici Sv. Jurja na Humu molili, i strašna oluja uništila je katalonsku flotu, katalonskog glasnika su uhvatili, za porugu ga na magarcu proveli kroz mjesto, zatim pustili niz uzu-konop, i zapalili.... Za vrijeme Poklada koji traju od 17. siječnja do Čiste srijede, izrađuje se  lutka Poklad od klasa žita i zobi i od tvrde ribarske mreže, oblači se u svečanu robu, Pokladari su također svečano obučeni, okupljaju se i Lijepe maškare, koje predstavljaju tursko roblje, i ne smiju se sresti sa Pokladarima sve do paljenja Poklada.Spuštanje Poklada niz konop i paljenje poraćeno je uzvicima oduševljenja, nakon čega se nastavlja svirka lire, pjesma i ples.
Pokladari
Poklad
Mogla bih se naviknuti živjeti na Lastovu, odgovara mi filozofija "pomalo", a možda prepoznam  i djevojčicu Luciju, da joj kažem da je Lastovo zaista bajkovito, baš onako kako mi ga je ona približila i još ljepše nego sam ga ja mogla zamisliti...
Kamene uličice-Lastovo

subota, 3. prosinca 2011.

Palagruža

Oklijevala sam otići ili ne otići na Palagružu, ali kad sam već kod ove točke, neka mistična snaga privukla me na naš najudaljeniji otok, na pučinu prema kojoj je i dobio ime od grčke riječi pelagos=pučina.
Palagruža
Palagruža je, u stvari, skupina otočića i hridi u samom središtu Jadrana, na pola puta između naše i talijanske obale. Najudaljenija je i najjužnija točka Hrvatske. Vela Palagruža je najveći otok tog arhipelaga, 1400 m dug i  cca 300 m širok otok, zatim je tu Mala Palagruža, Kamik, Tramuntana, Baba, Gaće, te malo dalje Galijula, koju se naziva i grobljem brodova.
Palagruža
Sa otoka Visa, Lastova i Korčule organiziraju se atraktivni izleti na pučinske otoke, a  može se dogovoriti i specijani aranžman po kojemu se može boraviti sa svjetioničarima na  Veloj Palagruži. Svjetionik je  ovdje izgrađen 1875. godine, i ujedno je to najveći svjetionik na Jadranu. Tu je sagrađena i meteorološka stanica 1894. godine, a postoji i mali heliodrom. Na svjetioniku tijekom cijele godine, žive u smjenama po dva svjetioničara. 
Palagruža
Eh, ne znam da li bih i ja to mogla, iako osamljenost ponekad prija, ipak ovako daleko od civilizacije, gdje je godišnje i do trideset oluja i gdje tijekom dana vjetar po tri puta okrene smjer, i gdje gotovo nikad nema zatišja valova...
Svjetionik
Vela Palagruža je bila naseljena još u kameno doba. Popino polje bogato je arheološkim ostacima. Prema grčkoj legendi ovdje se sklonio grčki junak Diomed, pred osvetom Afrodite, božice ljubavi, koju je slučajno ranio pred Trojom, te je na Palagruži  proživio ostatak svog života. 
Palagruža
Palagruža je bila posjećivana još u doba najranijih zemljoradničkih zajednica 6000 godina pr Kr,  koje su se kretale iz južne Italije prema našim krajevima. Iz tog vremena datiraju mnogobrojni ulomci grčke keramike, a pronađeno je i nakita, novca i koštanih predmeta. Ovi predmeti su najvjerojatnije zavjetne primjene, pomorci su na tom važnom otoku-orijentiru i zaklonu, na putu između Jadranskog istoka i zapada ostavljali svoje darove-zavjete kako bi plovidba bila sretnija.
Ostaci Sv Mihovila
U srednjem vijeku tu je bila crkvica i samostan, srušeni u I Svjetskom ratu, a čiji su ostaci i danas vidljivi na srednjem sedlu otoka.
 

Za prevlast na moru bogatu ribom oko Palagruže borili su se ribari s otočja Tremiti, poluotoka Gargano, Komiže, Lastova i Hvara. Papa Aleksandar III je 1177. godine, na putu iz Italije za Zadar, zbog olujnog vremena našao utočište među komiškim ribarima, koji su u to vrijeme lovili oko Palagruže i boravili na njoj. U znak zahvale na dobrom prijemu, Komižanima je od toga dana dao ekskluzivno pravo ribarenja u vodama Palagruže.
Valovi na Palagruži
Na Veloj Palagruži su dvije prekrasne plaže, obje su šljunčane i primjerene za kupanje djece zbog plitkog mora i sitnog šljunka u plićaku. Stara Vlaka ili Malo Žalo je uvala na sjevernoj strani otoka,  a Velo Žalo ili Južno zlato, jedna je od najljepših plaža na Jadranu, a nalazi se na južnoj obali Vele Palagruže.
Stara Vlaka
Velo Žalo
Jugozapadne litice Velike Palagruže strme su i slične onima na sjeverozapadnom dijelu, a pozornost privlači žičara koja se od svjetionika 100- tinjak metara strmo spušta do mora.
Žičara
Žičara - na vrhu
Otok je prirodni rezervat s biljnim i životinjskim endemskim vrstama. Ekološki je Palagruža jedinstvena jer ovdje raste samonikla vegetacija ljetopadnog grmlja, kojoj zimi lišće buja i pupa, dok ljeti odbacuje lišće i otok izgleda golo, a u jesen i proljeće divno procvjeta. Posvuda rastu grmovi mlječike, kapara, pelina...
Mlječika
Kapare
Pelin?
Žito i čuvena sorta vinove loze - palagruzonka - nekad su uspijevali na sjevernim padinama otoka, ali kako na Palagruži nema prirodnih izvora vode, a kiša je prava rijetkost, više ih se ne može naći u tom kraju., ali su na svu sreću, Komižani na vrijeme palagruzonku presadili na svoj rodni otok. 
Bujna vegetacija- Palagruža
Obojena Palagruža
Stanovnik Palagruže- "Mercedes"
Prijatelji na Palagaruži
Žuti i bijeli galeb
Ipak se čini da bih mogla neko vrijeme živjeti ovdje. Možda pokušam...
Predvečerje izgleda predivno...Zanima me kako izgleda provesti noć na ovoj pučini, biti na otoku među zvijezdama...
Zalazak na Palagruži
Pogled na zapad
Pogled kroz prozor... Noć dolazi