Čiovo

Iz  Trogira krećem na otok Čiovo s kojim je Trogir povezan pokretnim mostom i na čiju se sjevernu obalu proširio, unatoč zabranama Statuta Trogira iz 15. stoljeća, kojim se prijetilo gubitkom građanskih prava onima koji se isele iz gradske jezgre. Ali ovo je u određenom trenutku postalo primamljivije mjesto, sa više zraka i sunca, to je bio njihov "vrtal" -vrt, te se postepeno ovdje oblikuje predgrađe.

Trogir i Čiovo

Čiovo svojim položajem dotiče Trogir, zatvara Kaštelasnki zaljev i približava se na jednu nautičku milju od Marjana. S obzriom da nije dovoljno udaljen od kopna, nije mogao uspostaviti svoj vlastiti identitet, već je kao i Kaštela, bio područje razmirica između Trogira i Splita, koji su ga svojatali, pa tako postoji u narodu i slikovito objašnjenje nastanka imena otoka - Čije je ovo? (Čiovo).

Karta

Trogiru je, s kojim je povezan mostom već od 13. stoljeća, bio prirodna zaštita, pa je tako Trogir mogao živjeti neprekinuti urbani život. Na otoku su pretpovijesne gradine služile kao osmatračnice, na brdu uz crkvu Sv Eustahija nadzirao se morski prolaz između kopna i Čiova, a na vrhu Balana, na zapadnom rtu Čiova uz crkvicu Sv Andrije - utvrda zanimljiva imena - Stražica, služila je za nadziranje morskih puteva. Za vrijeme juga moglo se sidriti na sjevernim uvalama, za vrijeme bure u Mavarštici, a u uvali Saldun i Duga, može se sidriti za svakoga vjetra.

Sv Eustahije

Mavarštica

Karte iz rimskog vremena bilježe za otok Čiovo imena Bua, Boa, Bavo, Bubus, a koje potječe iz ilirskog rječnika i ima značenje - otok zmija.Iz rimskog vremena na istočnom rtu Čiova su ostaci utvrde posvećene rimskom bogu Jupiteru - Caput Jove, što je po nekim izvorima transformacijom latinskog, romanskog, te slavenskog govora bila osnova za naziv otoka - Čiovo.

Bua

Žedno

U 4. i 5. stoljeću na otoku su živjeli heretici i pustinjaci, izoćenici i gubavci koje se ovdje slalo u progonstvo. Ovo je bio otok pustinjaka. Tako na otoku nalazimo mnoge crkve koje su bile boravište pustinjaka: u Žednom - oko crkve Sv Mavra, zatim na Dridu, pa na ulazu u trogirski kanal uz crkvu Sv Ciprijana, te uz starokršćansku crkvu na čijim je temeljima nastala grobna crkvica Sv Tudora u Okrugu, uz crkvu sv Andrije na vrh Balana, a najinteresantnije pustinjačko mjesto nalazimo na hridinama na južnoj strani Čiova - Gospa od Prizidnice, koju su sagradili poljički glagoljaši, zaštitnici pomorske sreće.

Žedno-crkva Sv Mavra

Sv Tudor-Okrug Gornji

Gospa od Prizidnice

U 15. stoljeću na Čiovo doseljavaju izbjeglice pred Turcima, dominkanci na temelju papine bule grade samostan Sv Križa na nenaseljenom terenu koji su dobili od Trogira, na stjenovitoj sjevernoj obali Čiova. Uz ovaj samostan razvija se naselje Arbanija, nazvano po težacima albanskim obiteljima koji su došli sa dominikancima obrađivati njihovu zemlju.

Dominikanski samostan Sv Križa

Arbanija

Franjevci grade samostan sv Ante (Sv Marije od Drida) i samostan Sv Lazara (Sv Josipa), u kojima se njihove redovnice brinu o gubavcima koji su ovdje izolirani.

Sv Ante Sv Marija od Drida

Sv Lazar

Trogirski plemići grade svoje ljetnikovce i reprezentativne kuće s perivojima, s pogledom na Trogir, braća Racettini i braća Andreis grade ljetnikovac u zaljevu Saldun, splitski plemići grade svoje ljetnikovce u Slatinama...doseljavaju i mnogi težaci iz kaštelanskog zaleđa, uzgajaju se žitarice, vino, ulje, smokve, rogač, čak i datulje...Čiovo se otvara i nudi, i svi posežu za njim.

Ostaci ljetnikovca Andreis

I danas otok Čiovo dijele među sobom Trogir i Split, te Okrug - najveće mjesto na otoku. Trogiru pripadaju Mastrinka, Arbanija i Žedno, Splitu naselje Slatine, a općina Okrug je zasebno administrativno područje i obuhvaća Okrug Gornji i Okrug Donji.

Mastrinka

Okrug

Okrug - ili po čiovski Okruk, kako samo ime kaže, je raspoređen duž prekrasnih kružnih uvala. Mjesto je formirano oko crkvice Sv Teodora iz 15. stoljeća, a u 18 stoljeću sagrađena je i crkva Sv Karla Boromejskog, koja je danas župna crkva.

Okrug

Sv Karlo Boromejski

Okrug je povezan  mostom s Trogirom, a također i svakodnevnom brodskom linijom iz Trogira do najpoznatije plaže Copacabana.  Ovo je tipično turističko mjesto, uz plažu su brojni turistički objekti i sadržaji, glazba, klape, pjesma, DJ, Akvarius bar...pravi mali Rio. Tu su još dvije plaže u Gornjem Okrugu: Bok i Bušinci, dio plaže je zacementiran, a ostali dijelovi stjenoviti ili šljunčani. Ovaj dio Čiova karakterističan je po iznimno čistom moru na tom dijelu otoka. U Okrugu Donjem je zbog mirnog mora i borove šume popularna za obitelji s djecom uvala Kava. Između Gornjeg i Donjeg Okruga je uvala Duga.

Copacabana

Saldun

Slatine su malo ribarsko i turističko mjesto, u turističkoj sezoni povezano brodskom linijom sa matičnim Splitom. U mjestu je Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Obala je razvedena s mnogo uvala, hridi, šljunčanih i kamenih plaža. a najveća plaža među brojnim malim plažicama Slatinskih uvala, je Slatinska Kava, koja oduševljava netaknutom prirodom borove šume i kristalno čistim morem.

Slatine

Kava Slatine

Čiovo je odličan potencijal u kojem se može prezentirati iskonska priroda, ali nažalost baš zbog nemogućnosti da se izolira, i zbog blizine kopna i velikih centara,  u određenom razdoblju u nekim svojim dijelovima podleglo je divljoj izgradnji u želji ljudi za brzom i lakom zaradom, a isto tako i betonizaciji obale, gdje se pokušavaju sagraditi vlastita dvorišta na plaži...

Evo da ipak odem u ugodnom tonu...

Trogir

Od Kaštela prema zapadu, u morskom tjesnacu između Čiova i kopna, samozatajno stoji bogat i lijep, kao dvorac na vodi - Trogir. I čini se kao  da je tu oduvijek, jer poznaje ga svako povijesno doba.

Trogir

Poznat nam je već iz 3. st. Pr.Kr., kada tadašnje ilirsko naselje koloniziraju grčki trgovci sa Isse (Visa) i pretvaraju ga u grčku naseobinu Tragurion (ilirski naziv-otok koza, grčki tragos-jarac), a koja tijekom 1. st. Pr.Kr. evoluira u rimski municipij Tragurium. A u okolici, u pećini u Trapljenim Docima, pronađeni su tragovi života neandertalaca, stari preko 45000 godina, što pokazuje kako su prirodni, ekološki uvjeti, plodno polje, more, močvarni plićaci pogodni za branje soli, izvori vode...osnova njegove povijesne matrice. Trogir je nastao na položaju koji pruža najpogodnije uvjete za život.

Trogir

U vrijeme velikih seoba naroda od 6.-11. stoljeća, život se u Trogiru održao i nastavio u okviru bizantske Dalmacije. Od 11.-15. stoljeća Trogir priznaje vlast hrvatsko-ugarskih vladara, iako je povremeno pod vlašću Venecije. Od 15-18. stoljeća je unutar Mletačke Dalmacije, propašću Venecije pripada Austriji, pa Francuzima, opet Austriji do kraja prvog svjetskog rata...

Trogir

Nakon I svjetskog rata nastaje bijeda i siromaštvo, a nakon II svjetskog rata predratni škver u kojem su se popravljali drveni brodovi, postaje moderno brodogradilište, te se Trogir širi i na okolna područja, jer sada poljoprivreda, koja je do tada bila osnova razvoja, gubi na značaju, doseljava se stanovništvo,  osnova razvoja postaje industrija, a radi čega čak nije postojala ni težnja za izrazitijim razvojem turizma, ni za gradnjom značajnijih smještajnih kapaciteta. Tek 1971. godine na zapadnom priobalju izgrađen je veći hotelski kompleks Medena, a sve ostalo su manji hoteli ili smještaj u privatnim apartmanima.

Medena

Centar Trogira-kamene ulice i kuće

Most

Trogir zapravo nije turistička destinacija tipična za priobalna mjesta, jer u  Trogir se ne dolazi radi sunca i mora, već prvenstveno zbog njegove bogate povijesne i kulturne baštine i znamenitosti, a najzanimljivije su one iz srednjeg vijeka.

Pogled na Rivu s Kamerlenga

Stara gradska jezgra formirana je unutar obrambenog zida, na jugozapadnom rubu je kaštel Kamerlengo, koji je služio za smještaj mletačke posade, a na sjeverozapadnom dijelu je Kula Sv. Marka sagrađena u 15. stoljeću u doba turskih nasrtaja. Na šetnici od Kamerlenga do Kule Sv Marka je Glorijet-mali paviljon, sagrađen za vrijeme Marmontove vladavine.

Kamerlengo

Kula Sv Marka

Pogled iz zraka na Kamerlengo

Trogirska katedrala Sv Lovre, koja dominira na gradskom trgu, je jedan od najzanamenitijih trogirskih spomenika i UNESCO-ova zaštićena svjetska baština, građena od 13-16. stoljeća, pa se tako miješaju romanički, barokni i gotički stilovi. Građena je na temeljima ranokršćanske katedrale, najprije poznata kao katedrala Sv Ivana, biskupa Trogirskog, preminulog 1111. godine, zaštitnika grada. Kasnije je posvećena Sv Lovri, zaštitniku knjižničara, studenata, komičara, mesara i kuhara.

Katedrala

Katedrala

Radovanov portal

Ulaz katedrale krasi najvrijedniji umjetnički rad romaničkog perioda u Dalmaciji – portal majstora Radovana iz 1240. godine. U dva luka na gornjem dijelu portala prikazani su biblijski prizori, a u luneti je reljef Kristovo krštenje. U katedrali ima više grobnica glasovitih trogirskih obitelji Lučića, Andreisa, Kažotića, Bugoforte i drugih, kao i ona kneza Mladena III Šubića Bribirskog. Uz sjeverni zid katedrale, Andrija Aleši i Nikola Firentinac grade Kapelu Sv Ivanu Trogirskom, koja je jedan od najljepših renesansnih spomenika u Europi.

Kapela Sv Ivana Ursinija

Na glavnom gradskom trgu je i gradska loža - Knežev dvor iz 13. stoljeća, koja se gradi na mjestu crkve Sv Stjepana. U dvorištu je monumentalno vanjsko stepenište gotičkog izgleda. U sredini dvorišta je originalna kruna bunara sa reljefno izvedenim pečatom Mletačke Republike, s krilatim lavom Sv Marka.

Pogled na trg iz zraka

Knežev dvor

Atrij Kneževa dvora

Iza lože je ranosrednjovjekovna crkvica Sv Barbare (nekoć Sv Martina) iz 9. stoljeća, najstarija u Trogiru. Na trgu se ističe toranj sa satom koji je zapravo zvonik crkvice Sv Sebastijana, sagrađene u 15. stoljeću kao zavjet za spas od kuge.

Crkva Sv Barbare

Toranj sa satom

Trg je zatvoren palačom trogirskih plemića Ćipiko, sklopom od više zgrada spojenih u jednu cjelinu, na kojima se također prepoznaje rad znamenitih Nikole Firentinca, Andrije Alešija i Ivana Duknovića.

Toranj-loža-palače Ćipiko

Ćipiko

Uz južne zidine grada sagrađen je zalaganjem Sv Ivana Trogirskog benediktinski samostan i crkva Sv Nikole (ranije Sv Dujma), u kojem je muzej Kairos, nazvan prema najvrijednijoj umjetnini - grčki reljef s likom Kairosa- boga sretnog trenutka.

Benediktinski samostan Sv Nikole

Kairos

I crkva Sv Petra u središtu Trogira, pripada benediktinskom redu, ženskom samostanu, kojeg je osnovala kraljica Marija, žena Bele IV, u 13. stoljeću, a sagrađen je na temeljima ranokršćanske crkve.

Sv Petar

U Trogiru je postojao još jedan benediktinski ženski samostan Sv Mihovila, u pučkom predgrađu Pasike, uz poljanu Oprah, a koji je srušen u II svjetskom ratu i od kojeg je ostao samo zvonik iz 16. stoljeća. Na pasikama je i crkvica Svih Svetih, preuređena za potrebe prodajne galerije.

Zvonik Sv Mihovila

Pogled s Kamerlenga na Trogir (zvonik sv Mihovil )

Galerija Svi Sveti

Svi Sveti

Na trogirskoj rivi je i Dominikanski samostan i crkva Sv Dominka iz 14. stoljeća, u kojem se nalazi galerija umjetnina. U klaustru samostana je mediteranski vrt s bunarom. Ovdje je postavljen i spomenik Blaženom Augustinu Kažotiću, Trogiraninu, dominikancu, zagrebačkom biskupu i začetniku humanizma u Hrvatskoj. Njegovim zagovorom, u vrijeme suša, provreo je izvor vode na današnjem Trgu Bana Jelačića u Zagrebu, poznati Manduševac.

Dominikanski samostan

Klaustar samostana

Sv Dominik

Na južnim gradskim vratima je natpis kojim se veliča grad, a uz ulaz je loža - trijem koji je služio putnicima koji zakasne u grad.

Južna gradska vrata

Na sjevernim gradskim vratima je kip Sv Ivana Trogirskog, zaštitnika grada, a u blizini je palača Garagnin-Fanfogna u kojoj je Muzej grada.

Sjeverna gradska vrata

Pored Muzeja je palača s gotičkim pročeljem, rodna kuća (koju treba hitno obnoviti) poznatog hrvatskog bana Petra Berislavića, znamenitog borca protiv Turaka. Po njemu je nazvana i osnovna škola u Trogiru - nisam vidjela ljepšu osnovnu školu od ove.

Muzej grada Trogira

Natpis na rodnoj kući

Osnovna škola

Kad ste u Trogiru, čini vam se zaista da je vrijeme stalo, i htjeli biste ostati, osjećati se lijepo, usporeno, bezbrižno...

 ..Kreneš li ikada
Put juga lijepog, stani pred Trogirom;
Usidri lađu pod zidinom grada.

I dođe l´kralj, i pogleda li na te
I reče l`: Znaš li o sinu mojemu?
Kaži mu: Znadem, da je umro za te

Al dođe l` žena u ruku crnome
Da gleda prema moru i zapadu
Ti kapu skini i klekni pred njome.

(V.Nazor)

Riva

A ne može se doći u Trogir a da se ne sjetite Coce, čiji će nam glas nedostajati, i u ovom trenutku najviše mi odgovara njegova pjesma - More li - čini se kao da baš sada riječi pjesme sve govore...
.