Luka (Dugi otok)

Dugi otok sa svojim južnim dijelom potpuno se razlikuje od sjevernog, kao da se radi o dva otoka, i kao da je cesta preko središnjeg dijela zapravo most koji ih spaja. Na jugu, uz Sali, Zaglav i Žman, tu je još i Luka, smještena ispod najvećeg dugootočkog brda Vela Straža.

Luka

Mjesto Luka na Dugom otoku prvi put se spominje 1365. godine kao Vallis Sancti Stephani (Luka Svetoga Stjepana). Još se spominje u dokumentima pisanim starohrvatskom glagoljicom kao Sustipanja Luka, što je česta tvorba u vrijeme romansko-hrvatskog prožimanja jezika, slično kao Sukošan ili Stivanje polje u predjelu Sali.

Luka

Kako i samo ime ove uvale govori, glavni štovatelj ovog kraja je Sv Stjepan. Fešta Sv Stjepana slavi se 3. kolovoza. Ovdje je sačuvano glagoljaško misno pjevanje.

Luka

Današnja župna crkva Sv Stjepana nalazi se uz more na sjevernoj strani mjesta, dok je "crikvina" na južnoj strani luške uvale, prema zapadu, vjerojatno prvotna crkva u kojoj se štovao Sv Stjepan. Od nje su ostali samo zidovi visine 1 m, unutar kojih je nasuta zemlja i koristi se kao vrt. Po istraživanjima postojala je još i prije 1365. godine, vjeruje se da je sa upadom Turaka u mjesto u 17. stoljeću, bila porušena i opljačkana.  U "japršnjem" (južnom) kraju, sasvim uz morsku obalu je zavjetna crkvica Sv Nikole, zaštitnika pu­tnika i mornara.

Luka

Župna crkva sv. Stjepana sagra­đena je 1882. god. na temeljima starije crkve. Na pročelju ima lijepi kameni zvonik ­preslicu., u crkvi su tri oltara, na glavnom oltaru se nalazi drveni kip Sv Stjepana (tirolski rad) i mramorno svetohranište, a na bočnim oltarima postavljeni su drveni kipo­vi Gospe od Ruzarija i Gospe Lurdske. Sa sjeveroistočne strane smješteno je oko crkve mjesno groblje.

Crkva Sv Stjepana

S jugoistočne strane župne crkve izgra­den je 1925. god. kameni zvonik, još uvijek nedovršen,ispod limenoga krova u njemu su dva zvona, stara zvona, nabavljena 1882. g. bila su za 1. svj. rata odnesena u ratne svrhe.

Zvonik

Postoje podaci koji potvrđuju da je Luka bila naseljena već u rimsko doba, kao što je nadgrobni cipus koji se čuva u Arheološkom muzeju u Zadru. Veći priliv stanovništva u ovo mjesto događa se u 16. stoljeću, kada se stanovništvo s kopna bježeći pred Turcima, sklanjalo na otoke.

Luka

Šetnica u Luci datira još od 14. stoljeća, a uvala Zlatna Vala, s kristalno čistim morem je sigurno utočište nautičarima.

Zlatna Vala

Malo dalje od mjesta je Hotel Luka, okružen borovom šumom i sa uređenom plažom. Turizam je osnovna djelatnost stanovništva, turisti u ovom mjestu osim odmora u jednom malom mirnom mjestu, odavde imaju mogućnost izletničkog turizma na Telaščicu i Kornate. Smještaj je moguć i u privatnim apartmanima, uz bogatu gastronomsku ponudu.

Hotel Luka

Plaža hotela

Žman (Dugi otok)

Žman - kako to neobično zvuči! Možda ne bih "zavirila" u ovu malu uvalicu i malo mjestašce da me nije zanimalo kako je nastalo ime mjesta. A zapravo, Žman znači  "srednje selo". Spomenuto je 1260. godine, kad je Papa Aleksandar župnu crkvu Ecclesia Sancti Johannis de Mecano, potvrdio kao vlasništvo samostana Sv Nikole u Zadru.

Žman

Mezano - ili u izgovoru Mežano, nastalo je kad hrvatsko ž zamijenjuje latinsko di u pridjevu medianus-srednji. Tako je i u glagoljaškim natpisima ovdje spominjana crikva mžanska, pa je sigurno da su Hrvati ovo mjesto zvali najprije Mžan, a zbog neobične suglasničke skupine mž dolazi do preoblikovanja u žm - Žman. A upravo tada je Žman bio srednje selo između Sali i Luke (jer Zaglav se spominje tek kasnije, sredinom 15. stoljeća).

Žman

Stari dio mjesta smješten je na padinama brda Goričine, dok se noviji dio mjesta formira oko žmanske luke, lukobran je uzgrađen na ostacima rimske rive. Plodna polja koja se zimi pretvaraju u dva jezera, Veliko i Malo, izvor su za bogat izbor domaćih proizvoda kao što su ulje, vino i sir.

Lukobran

Žman

U mjestu je 1911. godine osnovana čitaonica "Bog i Hrvati", a koja je imala brojno članstvo i bila je dobro opremljena, u sklopu koje je djelovalo i društvo "Hrvatski seljački sokol". Za vrijeme Aleksandrove diktature nestaje ime, a za vrijeme Drugog svjetskog rata nestaje i veliki dio imovine čitaonice, nakon čega nastavlja samo životariti, da bi sedamdesetih godina prestala s radom, a na njenom mjestu je sagrađena ambulanta.

Žman

Sedamdesetih godina, u ozračju hrvatskog proljeća, pokrenute su žmanske novine Didov kantun, na poticaj Edvina Bukulina. Možda je samo slučajnost da se u to vrijeme gasi čitaonica? Bukulin je bio i inicijator održavanja Žmanskog kulturnog ljeta 1993. godine, kada su se na Igrišću, kod Gladićovoga dvora održavale večeri poezije "domaće riči" , večeri glazbe.

Žman

Danas nam se čini nemoguće da je nekome, bio zabranjen časopis, i upućena opomena zbog "rasplakanosti nad Hrvatskom", kao što se to dogodilo poznatom žmanskom intelektualcu Aldu Vinku Gladić, hrvatskom jezikoslovcu, fonetičaru i pjesniku, zbog ovih stihova:

Hrvatska najtiša

rastočena u otoke

samuje na grebenima

u starom moru.

Uvala

Župna crkva Sv Ivana Krstitelja nije sačuvala svoj prvobitni oblik iz 13 stoljeća, dograđene su dvije pokrajnje lađe, ima pet oltara, glavni oltar s četiri mramorna stupa pos­većen je Sv. Ivanu Krstitelju. Na njemu su prikladni drveni kipovi tirolske izrade: Sv. Ivan Krstitelj i Sv. Josip. Oltarna pala, slika, djelo je talijanskog slikara Antonija Zuccara iz Trsta. Pokrajnji oltari ima­ju također stupove od crvenog mramora: oltar Gospe od Zdravlja s Gospinim kipom i oltare Sv. Josipa, Sv. Križa i Sv. Roka.

Crkva Sv Ivana Krstitelja

Oltar u crkvi Sv Ivana Krstitelja

To je prva crkva zadarske biskupije u kojoj su nabavljene orgulje. Župna fešta održava se 29. kolovoza na blagdan Usikovanja (Glavosijeka) sv. Ivana Krstitelja,  kako Žmanci zovu svoju feštu. Svečana proslava 750 godina od prvog spomena svoje župne crkve i mjesta održana je 2010. uz veliko slavlje i misu na staroglagoljaškom napjevu. U Žmanu je dobro sačuvano starohrvatsko glagoljaško pjevanje, Žmanski napjev mise vrlo je sličan saljskom i veloiškom napjevu, sa svojim vlastitim inačicama.

Žman -proslava 750 godine mjesta

Hrvatski slikar Izak Morović, je rođen u Žmanu,a koji u svojim motivima slikanim uljem na platnu, ali i akvarelom, najčešće ima motive Žmana: smokvu, masline, maslinike, seoske pejzaže, uvalu, ribarske brodice...Većina Morovićevih djela nalazi se u svijetu, po europskim državama, u Australiji i Americi kamo su ih iseljeni Žmanci ponijeli za sjećanje i podsjetnik na zavičaj.

U Žman će sigurno doći gosti koji žele miran odmor, a kako bi mogli uživati u svim čarima ovoga mjesta, lokalno stanovništvo osiguralo je smještaje u lijepim apartmanima i sobama u obiteljskim gospodarstvima, nudeći im i svoje domaće, autohtone poljoprivredne proizvode.

Villa

Villa