Dugi otok sa svojim južnim dijelom potpuno se razlikuje od sjevernog, kao da se radi o dva otoka, i kao da je cesta preko središnjeg dijela zapravo most koji ih spaja. Na jugu, uz Sali, Zaglav i Žman, tu je još i Luka, smještena ispod najvećeg dugootočkog brda Vela Straža.
 |
| Luka |
Mjesto Luka na Dugom otoku prvi put se spominje
1365. godine kao Vallis Sancti Stephani (Luka
Svetoga Stjepana). Još se spominje u dokumentima pisanim starohrvatskom glagoljicom kao Sustipanja Luka, što je česta tvorba u vrijeme romansko-hrvatskog prožimanja jezika, slično kao Sukošan ili Stivanje polje u predjelu Sali.
 |
Luka
|
Kako i samo ime ove uvale govori, glavni štovatelj ovog kraja je Sv Stjepan. Fešta Sv Stjepana slavi se 3. kolovoza. Ovdje je sačuvano glagoljaško misno pjevanje.
 |
Luka
|
Današnja župna crkva Sv Stjepana nalazi se uz more na sjevernoj strani mjesta, dok je "crikvina" na južnoj strani luške uvale, prema zapadu, vjerojatno prvotna crkva u kojoj se štovao Sv Stjepan. Od nje su ostali samo zidovi visine 1 m, unutar kojih je nasuta zemlja i koristi se kao vrt. Po istraživanjima postojala je još i prije 1365. godine, vjeruje se da je sa upadom Turaka u mjesto u 17. stoljeću, bila porušena i opljačkana. U "japršnjem" (južnom) kraju, sasvim uz morsku obalu je zavjetna crkvica Sv Nikole, zaštitnika putnika i mornara.
 |
| Luka |
Župna crkva sv. Stjepana sagrađena je 1882. god. na temeljima
starije crkve. Na pročelju ima lijepi kameni zvonik preslicu., u crkvi su tri oltara, na glavnom oltaru se nalazi drveni kip Sv Stjepana (tirolski rad) i mramorno svetohranište, a na bočnim oltarima postavljeni su drveni kipovi Gospe od Ruzarija i Gospe Lurdske. Sa sjeveroistočne strane smješteno je oko crkve
mjesno groblje.
 |
Crkva Sv Stjepana
|
S jugoistočne strane župne crkve izgraden je 1925. god. kameni zvonik,
još uvijek nedovršen,ispod limenoga krova u njemu su dva zvona, stara zvona, nabavljena 1882. g. bila su za 1. svj. rata
odnesena u ratne svrhe.
 |
Zvonik
|
Postoje podaci koji potvrđuju da je Luka bila naseljena već u rimsko doba
, kao što je nadgrobni cipus koji se čuva u Arheološkom muzeju u Zadru. Veći priliv stanovništva u ovo mjesto događa se u 16. stoljeću, kada se stanovništvo s kopna bježeći pred Turcima, sklanjalo na otoke.
