Drvenik Veli i Mali

Mislila sam se hoću li svratiti na Drvenik Veli i Mali ili ne, jer su mi ta dva otočića uvijek nekako djelovali kao da su posvađani i odbačeni od svog kopna, kao da niti ne žele da ih se primjeti, niti da se dođe do njih.

Drvenik Veli

Drvenik Veli i Mali - karta

Ali ipak, postoji svakodnevna brodska veza iz Trogira na ova dva otočića. A jednom tjedno i iz Splita. S obzirom da se nalaze na glavnoj trasi svih brodskih puteva, sasvim je korektno da imaju i oni svoj brod. Još kad se sjetimo da i svi avionski putevi vode ovuda, onda možemo zamisliti kako je gledati sve te odlaske, dolaske, prolaske, zamišljati daljine...

Drvenik Veli

Kod ulaza u luku Veli Porat ili Drvenik Veliki,  pogled nam se zaustavlja na zvoniku koji bdije nad mjestom i pored kojeg je župna crkva Sv Jurja,  koja izgleda kao sklop kuća, a uz koju je zanimljiva građevinska konstrukcija - nedovršena crkva, samo pročelje, barokna fasada iz 18. stoljeća, djelo Ignacija Macanovića, koje se čini kao da je i zamišljeno da ostane takvo, nedovršeno, nedorečeno...Kroz ulaz i rozete vidi se pročelje stare crkve, kadkada se u rozeti uhvati zračak sunca... prostor između nedovršene nove i stare crkve sada ima ulogu dvorišta, a u kojem kroz kamen raste cvijeće, kapari...

Drvenik Veli

Crkva Sv Jurja

Odmah vidimo vezu sa Drvenikom sa Makarskog primorja, jer su se upravo otuda prvi doseljenici na otok,  sklonili od Turaka, te sa sobom u srcu ponijeli i svog sveca, te mu i ovdje posvetili crkvu. Osim njih tu su doselili i stanovnici Kaštela, Vinišća, ali i sa Hvara, tj posredno sa Šolte.

Drvenik Veli

Ali na otoku je bilo života i u ilirsko vrijeme, prepoznajemo to u nazivu Zirona, koji kasnije prelazi u latinizirani Girona, a koji znači brdo koje je zasađeno drvećem.

Uvala Borak

Prva jezgra naselja nastaje uz more, gdje su sklopovi kuća tadašnjih bogatijih obitelji: Kvarantan, Moretti, Tironi...među pučkim kućama ističu se one bogatijih pomoraca, ponegdje se može vidjeti neka visočija kuća-kula, kao ona obitelji Vulas, odakle se promatrala pučina i obavještavalo o dolasku neprijateljskog brodovlja.

Kuće Moretti

Kuće Tironi - Svjetionik

Na uvalu Drvenik ili Selo, nastavlja se uvala Grabule. Zapravo Drvenik Veli kao veliki zaton, sastavljen je od niza manjih uvala sa minijaturnim rtovima, i sa jatima naselja. Jednu posebnu cjelinu čini sklop kuća Rušinović, sa cisternom i kamenom obalom koji svjedoče austrijsko razdoblje na otoku. Malo dalje je sklop Grabula sa malim trgom Brce, kakvog smo vidjeli u Kaštelima.

Grabule

Iznad naselja na bržeuljku uz staru pretpovijesnu gradinu je crkvica Sv Nikole, zaštitnika pomoraca. Iza naselja su kamene strukture ograda i vrtova, koje danas osvaja bujna vegetacija, a u unutrašnjosti otoka su ostaci nekadašnjih naselja: Kovačevi Dvori, zaseok Brda.... U svakom od njih prisutan je karakterističan tip rurarne gradnje, od zbijenih kuća građenih tehnikom suhozida, sa ugrađenim kamenim nišama, otvorom na krovu za dim s niskog ognjišta, obaveznih dvorišta s visokim kamenim zidovima, privatni prostor za boravak na otvorenom, strogo odijeljen od javnoga, a neizostavni su njegovi elementi: kamena klupa i manji vrt za cvijeće, stablo koštele, rogača ili naranče.

Gustrina, rurarni sklop

Drvenik Veli i Drvenik Mali odijeljeni su Drveničkim vratima u kojima je mali otočić zanimljivog imena po uzoru na jedan mnogo veći otok u sredozemnom moru - Malta! Osobito treba paziti ne nasukati se!

1995. Ivan Zajc se "popeo" na Maltu

Na Drveniku Malom glavna luka je uvala Borak. Otok je još uvijek prirodan, tj nedevastiran divljom gradnjom. Donedavno nije uopće bilo ni asfalta na otoku. Mještani ga zovu Ploča. I na jednom i drugom Drveniku najviši vrh ne dostiže niti 100m, otoci obiluju nasadima maslina i rogača. Zanimljivi su za odmor "daleko do civilizacije".

Drvenik Mali

Ovdje se lako zamisliti u ulozi  Saint-Exupéryjeva Malog princa. U toj bajci napisanoj za djecu i one koji su to u srcu, obrađuju se teme otuđenosti, usamljenosti, bezizlaznosti, ali i vrijednosti prijateljstva - Mali princ kaže -Samo srcem čovjek može vidjeti istinu, bitno je očima nevidljivo. Ali nitko više nema vremena zalijevati ružu i nitko nema strpljenja za pripitomljene lisice koje žele biti voljene, tek kada se nađete na Drveniku imat ćete šansu shvatiti to.

Mali princ

Evo, moram spomenuti i Marinu Čapalija, poznatu čakavsku pjesnikinju, koja svojim stihovima dočarava Drvenik :  Kojin jazikun
                                     

Marina Čapalija

Nimin/Nimijin od nimoga/Ka Muta/ma ni rukan/Nimo/Nimije od nimoga/Za se/brez tila/i za oblake.

Drvenik Mali

Ali moram ovdje spomenuti jednu dragu mladu djevojku, studenticu, koja je već sa 18 godina objavila prvu zbirku pjesama Nijema duša, Nikolinu Čapalija, a čiju sam knjigu dobila na poklon, i koja kaže:

                                                                        Zemlja dida moga

                                                                        Prazne pojate,
                                                                        Prazne bukare.
                                                                        Nema više pisme
                                                                        Ni vinograda nema.
                                                                        Nema ni vinograda.

                                                                        Al' na stini bezvremenoj
                                                                        I u zemlji
                                                                        Znojen natpoljenoj
                                                                        Nešto još spava
                                                                        Nešto je ostalo...

                                                                        Koraci su ostali...
                                                                        Koraci dida moga
                                                                        I dida njegovoga.
                                                                        I ruke na stinu naslonjene
                                                                        Da se časak odmore
                                                                        I sjene njihove
                                                                        Zemljon razapete
                                                                        I smij u vitru upisan
                                                                        I molitva...
                                                                       U vike molitva.

                                                                       Vazda se krunica
                                                                       Po rukan privrćala,
                                                                       Po rukan punin
                                                                       Žuljeva,
                                                                       Po rukan moga dida
                                                                       I dida njegovoga

                                                                       Na zemlji gruboj,
                                                                       Punoj koraka. 

Maslinica (Šolta)

A po najljepši zalazak sunca na otoku treba otići u Maslinicu, jedino mjesto na zapadnoj obali otoka.

Maslinica

Uvala Maslinica

Vidjeli smo kako je sjeverna obala Šolte naseljena i blaga, dok je južna obala obrubljena bijelim strmim stijenama, i gotovo isključivo dostupna morskim putem.  A Šolta je najrazvedenija na zapadnoj strani otoka kod Maslinice sa tri uvale i sedam otočića: Stipanska, Polebrnjak, Saskinja, Grmej, Rudula, Balkun i Kamičić. 

Otočići pred Maslinicom

Zalazak

Upravo je položaj Maslinice bio poticaj za njezin nastanak. Naime, iz ove uvale su se gusari lako i neopaženo mogli približiti naseljima u unutrašnjosti otoka, prvenstveno Donjem Selu i Sridnjem Selu, koje je često tako uslijed napada gusara stradavalo.  Kada su na blagdan Sv Ivana Krstitelja 1696. godine Turci iz Ulcinja preko Maslinice upali u Donje Selo, opljačkali ga i odveli u ropstvo 64 osobe, koji su, jer je Šolta potpadala pod splitsku komunu, bili splitski koloni, plemić Ivan Petar Marchi, zatražio je od vlasti (Venecije) da mu u uvali Maslinica (Porto Olivetto detto Masliniza Inferiore) dozvoli gradnju kule, a oko nje selo i crkvu, radi obrane od gusara.

Donje Selo

Sridnje Selo

Obitelj Marchi je ugledna građanska obitelj koja se doselila krajem 16. stoljeća s Bola na Braču u Split. Prvi Marchi u Splitu, Nikola, preveo je Gospin plač na hrvatski jezik, za potrebe crkve Sv Mihovila u Splitu, uz koju je bila njihova stambena kuća (na Mihovilovoj širini), i gdje je i sam pjevao u crkvi i sudjelovao u crkvenim procesijama Velikog Četvrka.

Maslinica-Dvorac Marchi

Ivan Petar Marchi (ili Markić-kako ga naziva njegov zet pjesnik Jerolim Kavanjin), ušao je u splitsko Veliko vijeće, dobio je titulu conte, te također diplomu rimskog plemstva, koja mu je mnogo značila u ostvarivanju svojih velikih zamisli, među kojima je osnivanje Hrvatske ilirske akademije u svrhu pročišćavanja hrvatskog jezika i prevođenja stranih djela, zatim oslobađanje svih hrvatskih a i drugih područja od Turaka, on i njegova braća i sami su sudjelovali u borbi protiv Turaka kao dragovoljci i sa sobom okupljali ljude o svom trošku. Pokušao je kupiti grofoviju Metlika koja je tada bila u posjedu Kapola, kako bi na tom području gradio crkve, sjemneišta, učilišta, škole, tiskare, a u svrhu širenja i obrane kršćanstva. Njegova je zamisao i osnivanje dobrotvornih zavoda u kojima bi se besplatno školovala siromašna djeca. Ovu njegovu zamisao otvarili su njegovi nasljednici - nećaci Martinis, pa je osnovan Zavod Martinis-Marchi koji je djelovao sve do dolaska komunističkih vlasti 1945. godine.

Maslinica

Eto, tako su braća Marchi dobili dozvolu za gradnju kule u uvali Maslinica 1703. godine. Sagrađena je kula na četiri kata i široko dvorište, četverokut sastavljen od četiri zgrade unutar kojeg je dvorište ili avlija, kako ga i danas nazivaju. Sagrađena je i crkva posvećena Sv Nikoli zaštitniku pomoraca.

Dvorac Marchi

Dvorac u Maslinici-crkva Sv Nikole na brežuljku prema Šešuli

U dvorištu kule uklesan je grb i natpis na latinskom koji znači: Da bi brodarima kad doplove u Maslinicu bio sigurniji hram za vjeru, nalazište vode, za potrebe, iskopavši brdo, pošto su bili dovedeni doseljenici, uz ogromni trošak sagradiše knezovi Braća Marchi, Godine Gospodnje 1708.

Natpis

Sa sobom su doveli svoje kolone obitelji Radman, Glavurtić i Dragičević iz Zaostroga, te Jurić iz Prugova, da bi naselili zemlju i na kojoj bi u slučaju potrebe bili i vojnici, koje su oslobodili svih obaveza. I na drugim svojim posjedima na Šolti Marchi su svojim kolonima oprostili sve dugove.

Maslinica

Nakon smrti Ivana Petra, za kojeg zaista moramo priznati da je bio ponos hrvatskog roda, dvorac je propadao, i pao u tristogodišnji san...Maslinica je živjela svoju svakodnevicu, kao malo ribarsko mjesto. 

Maslinica

Početkom ovog stoljeća dvorac se budi iz tristogodišnjeg sna, te obično prenoćište Avlija u što se bio pretvorio, poznati njemački bussinesman Hartmut Lagemacher temeljitom obnovom i rekonstrukcijom pretvara u jedan od najljepših dvoraca na Jadranu - hotel baština Martinis Marchi. Gostima je na raspolaganju sedam apartmana, svaki od apartmana posebno je dizajniran i namješten tako da je očuvan izvorni stil dvorca, a da se usporedo gostima pruži elegancija, mir i udobnost. Unutrašnje dvorište dvorca uređeno je s otvorenim grijanim bazenom.Osim toga uložeo je u izgradnju marine, na mjestu običnog privezišta izgrađena je nautička luka sa 50 vezova, od čega je 10 za osposobljeno za vezivanje megajahti.

Maslinica

Današnji izgled unutrašnjosti dvorišta-avlije

Restoran

Soba

Nautička luka

Amfiteatar

Ispred dvorca je i vrt i šetalište, kao i amfiteatar, idealnog položaja za ljetnu pozornicu...sada dvorac Marchi dominira Maslinicom i daje joj jedan glamurozni pečat, a s obzriom da je nekako prirodno da su dvorci privilegija bogatih, neće nas smetati ako smo mi u apartmanu ljubaznih i jednostavnih ljudi koji ovdje razvijaju obiteljski turizam, nudeći autohtonu Šoltu,otok ribara i težaka...

Pogled na zapad

Grohote (Šolta)

Evo mjesta baš po mojoj mjeri - Grohote! Samo 2 km od uvale Rogač, na sred otoka, na rubu Sridnjeg polja, to malo mjesto - najveće je i najstarije mjesto na otoku.

S ponistre se vidi Split

U njemu se pronalaze tragovi rimskih građevina i mozaika, kao i temelji ranokršćanske bazilike iz 6. stoljeća, uz današnju župnu crkvu Sv. Stjepana. Prema veličini bazilike, zaključujemo o relativno velikoj napučenosti otoka u to vrijeme, kada se odvijao živ proces kristijanizacije pod patronatom crkvenog sjedišta u Saloni.

Grohote

Ali ovdje postoje i ostaci iz neolitika, kada su ljudi živjeli u gripinama, gomilama, te je također prepoznatljiva i grčka pristutnost u pronalascima opeka kod crkve Sv Mihovila

Grohote

Sam naziv mjesta potječe od riječi grohot, koja znači razdrobljeno kamenje, tj gomilu ili gripinu. Po pučkim pripovijedanjima Grohote su nazvane po uzrečici "Gor hod(i)te!", kojom su mještani prijetili gusarskim pljačkašima, koji bi se s otimačkim namjerama iskrcali u Rogačkoj uvali.

Grohote

Mještani izgovaraju ovaj naziv bez slova h, a sa istegnutim o: Groote, a sebe nazivaju Gročanin, Grojka. Na Šolti su se ispremiješali dijalekti, ali uglavnom na cijelom otoku prevladava čakavica, i to pretežno sa trogirskom akcentuacijom, dok na središnjem djelu, tj u Grohotama, prevladava čakavica sa splitskom akcentuacijom. Samo u Maslinici prevladava štokavski dijalekt.

Kula

Stanovništvo se ovdje uglavnom bavi povrtlarstvom, vinogradarstvom, maslinarstvom, pomorstvom... uvala Rogač je njihova luka, ali i uzgojem ovaca - na predjelu Sridnjeg Sela su nekadašnje staje Grohočana. Ranije su se bavili još i proizvodnjom vapna, kojeg su prodavali diljem obale kao građevinski materijal.

Grohote

Cjeli otok je zapravo jedna mirisna oaza, miriše ružmarin, kadulja, majčina dušica...na crvenoj zemlji kontrastno se ističu loza, maslina, smokva... na kamenjarima niču mnoge samonikle biljke, rijetke i zaštićene biljke poput dubrovačke zečine, na livadama buhač, prirodni insekticid, uz puteve perunika - simbol novog života i besmrtnosti, koja je prema mitologiji izrastala svaki put druge boje, na mjestima poruke bogova, gdje munja boga Peruna i duga boginje duge Iride (Iris), dotaknu zemlju, baš kao što je to ovdje kod Vele straže, drugom najvišem vrhu na otoku, koji se jednako zove kao i onaj najviši kod Gornjeg Sela.

Pčelinjak - Med otočkih livada

Buhač

Perunika

Na zaslanjenom oskudnom tlu, po škrapama raste matar (motar) zeljasta aromatična biljka, koja se kod nas konzumira samo u primorskim i dalmatinskim mjestima. Priprema ukusne salate je jednostavna: pola kg mladih grančica matara, 10 dkg sjeckanih fileta slanih inćuna, žličica kapara, tvrdo kuhano jaje, sol, papar, masliovo ulje...

Matar

Grohote, kao i ostala šoltanska mjesta, nemaju središnji trg, već osnovu sela čine skupine dvorova koje često dijeli zajednički zid, dvorovi su odijeljeni uskim uličicama, često popločanim, a glavna okupljališta ljudi bila su križanja ulica i crkve.

Ulica

U dvorovima su drvarnice, gustirne, peći, toče, turnje i žrvnje. Skladišta, konobe i kuhinje su uglavnom smještene u prizemlju glavne kuće, a stambeni prostori na katu do kojih se stiže vanjskim stubištem, tzv. balaturom.

Kuća

Ovdje su snimani i neki kadrovi serije Velo misto, prepoznajem ih...

Dvor

Pored crkve Sv Stjepana, nalazim grob naše poznate pjesnikinje Vesne Parun, čija majka je bila iz Grohota.

Sv Stjepan

Vesnu pamtimo iz školskih dana, svi se sjećaju Ti imaš nevinije ruke... a evo, meni se trenutno ova njena pjesma ovdje uklapa: A za sve su kriva djetinjstva naša

Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istraživači
zapuštenih predjela mašte
nenavikli na poslušnost zlu.

Iznikli smo pokraj drumova
i s nama zajedno rastao je strah naš
od divljih kopita koja će nas pregaziti
i od kamena međašnih koji će razdvojiti
našu mladost.

Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce
u kojem se nije zaustavio jauk.

Svijet je u nas ulazio neskladno
i ranjavao naša čela
zveketom svojih ubojitih istina
i bukom zvijezda zakašnjelih.

Starimo. A bajke idu uz nas
kao stado za ognjen u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi
oteščale i tužne

                                                                        

Vesna Parun