Moja Hrvatska: Palagruža

Oklijevala sam otići ili ne otići na Palagružu, ali kad sam već kod ove točke, neka mistična snaga privukla me na naš najudaljeniji otok, na pučinu prema kojoj je i dobio ime od grčke riječi pelagos=pučina.

Palagruža

Palagruža je, u stvari, skupina otočića i hridi u samom središtu Jadrana, na pola puta između naše i talijanske obale. Najudaljenija je i najjužnija točka Hrvatske. Vela Palagruža je najveći otok tog arhipelaga, 1400 m dug i cca 300 m širok otok, zatim je tu Mala Palagruža, Kamik, Tramuntana, Baba, Gaće, te malo dalje Galijula, koju se naziva i grobljem brodova.

Palagruža

Sa otoka Visa, Lastova i Korčule organiziraju se atraktivni izleti na pučinske otoke, a može se dogovoriti i specijani aranžman po kojemu se može boraviti sa svjetioničarima na Veloj Palagruži. Svjetionik je ovdje izgrađen 1875. godine, i ujedno je to najveći svjetionik na Jadranu. Tu je sagrađena i meteorološka stanica 1894. godine, a postoji i mali heliodrom. Na svjetioniku tijekom cijele godine, žive u smjenama po dva svjetioničara.

Palagruža

Eh, ne znam da li bih i ja to mogla, iako osamljenost ponekad prija, ipak ovako daleko od civilizacije, gdje je godišnje i do trideset oluja i gdje tijekom dana vjetar po tri puta okrene smjer, i gdje gotovo nikad nema zatišja valova...

Svjetionik

Vela Palagruža je bila naseljena još u kameno doba. Popino polje bogato je arheološkim ostacima. Prema grčkoj legendi ovdje se sklonio grčki junak Diomed, pred osvetom Afrodite, božice ljubavi, koju je slučajno ranio pred Trojom, te je na Palagruži proživio ostatak svog života.

Palagruža

Palagruža je bila posjećivana još u doba najranijih zemljoradničkih zajednica 6000 godina pr Kr, koje su se kretale iz južne Italije prema našim krajevima. Iz tog vremena datiraju mnogobrojni ulomci grčke keramike, a pronađeno je i nakita, novca i koštanih predmeta. Ovi predmeti su najvjerojatnije zavjetne primjene, pomorci su na tom važnom otoku-orijentiru i zaklonu, na putu između Jadranskog istoka i zapada ostavljali svoje darove-zavjete kako bi plovidba bila sretnija.

Ostaci Sv Mihovila

U srednjem vijeku tu je bila crkvica i samostan, srušeni u I Svjetskom ratu, a čiji su ostaci i danas vidljivi na srednjem sedlu otoka.

Za prevlast na moru bogatu ribom oko Palagruže borili su se ribari s otočja Tremiti, poluotoka Gargano, Komiže, Lastova i Hvara. Papa Aleksandar III je 1177. godine, na putu iz Italije za Zadar, zbog olujnog vremena našao utočište među komiškim ribarima, koji su u to vrijeme lovili oko Palagruže i boravili na njoj. U znak zahvale na dobrom prijemu, Komižanima je od toga dana dao ekskluzivno pravo ribarenja u vodama Palagruže.

Valovi na Palagruži

Na Veloj Palagruži su dvije prekrasne plaže, obje su šljunčane i primjerene za kupanje djece zbog plitkog mora i sitnog šljunka u plićaku. Stara Vlaka ili Malo Žalo je uvala na sjevernoj strani otoka, a Velo Žalo ili Južno zlato, jedna je od najljepših plaža na Jadranu, a nalazi se na južnoj obali Vele Palagruže.

Stara Vlaka

Velo Žalo

Jugozapadne litice Velike Palagruže strme su i slične onima na sjeverozapadnom dijelu, a pozornost privlači žičara koja se od svjetionika 100- tinjak metara strmo spušta do mora.

Žičara

Žičara - na vrhu

Otok je prirodni rezervat s biljnim i životinjskim endemskim vrstama. Ekološki je Palagruža jedinstvena jer ovdje raste samonikla vegetacija ljetopadnog grmlja, kojoj zimi lišće buja i pupa, dok ljeti odbacuje lišće i otok izgleda golo, a u jesen i proljeće divno procvjeta. Posvuda rastu grmovi mlječike, kapara, pelina...

Mlječika

Kapare

Pelin?

Žito i čuvena sorta vinove loze - palagruzonka - nekad su uspijevali na sjevernim padinama otoka, ali kako na Palagruži nema prirodnih izvora vode, a kiša je prava rijetkost, više ih se ne može naći u tom kraju., ali su na svu sreću, Komižani na vrijeme palagruzonku presadili na svoj rodni otok.