Preko (Ugljan)

Vraćam se ponovo moru! Preko mora do Preka na Ugljanu samo je 30- tak minuta vožnje trajektom i ovo je  najprometnija trajektna linija na Jadranu. Preko, a i ostala mjesta na otoku postali su zapravo predgrađe Zadra.

Preko

A može i bez trajekta: Maraton Zadar-Preko

A na ovom zadarskom kanalu moram dodati pjesmu...i premda možda Boris Oštrić nema veze s Oštrićima iz Zadra, ovdje mi se on savršeno uklapa sa svojim Ribarima....bez obzira što će možda nekome smetati stereotipi: more... Dalmatinac.... galeb..."zavit moru"....Dalmatinka koja čeka....

Ugljan još zovu zeleni otok zbog njegove vegetacije, kao brat blizanac je Pašmanu, s kojim je ranije bio povezan pličinom kod Ždrelca, dok nije prokopan kanal. I po svemu je nalik Pašmanu: sjeveroistočna strana obale blaga je i naseljena, zapadna sa strmim obalama, nenaseljena, privlačna podvodnim ribolovcima i turistima koji vole osamljena mjesta za kupanje. Unutrašnjost otoka sa svojim brdovitim krajolikom i mnogobrojnim pješačkim i biciklističkim stazama, poziv je za sve koji žele uživati u aktivnom odmoru.

Ugljan

Samostan Sv Jerolima-Ugljan-uvala Mostir

Ugljan je slično kao i Pašman dobio naziv po imenu svog vlasnika iz rimskog vremena - Gellianov posjed, Gellianus, Gellian...dodavanjem prijedloga kretanja na pitanje: Kamo?- dodaje se U-Gellian, koji jezičnom prilagodbom postaje Ugljan.

Karta

Ugljan je bio naseljen već u kameno doba. Iliri su ovdje bili nastanjeni u 4. stoljeću prije Krista. Gradine ilirskih plemena Liburna su vrlo očuvane, naročito gradine Čeljank i Kuran. Na brdu Čeljank, kod ugljanskog naselja Muline, odakle se mogao nadzirati promet i zadarskim kanalom i kanalom između Ugljana i Dugog otoka, uz gradinu su pronađeni i ulomci liburnske keramike. Kuran je južno od ugljanskog naselja Čeprljande građen kao bedem od tri suhozida, dok je južna strana prirodna litica. Rimljani su ovu gradinu nazivali Korona zbog svog prstenastog izgleda, a Hrvati pretvorbom Kuran, ili Kuranj. Na Ugljanu se osim toga nalaze ostaci liburnskih gradina na brdu Šćah, pa na Sv.Mihovilu, te brdu Orjak  kod mjesta Kali. Osim toga u cijelom ovom području ostaci ilirske kulture svjedoče nam gustu naseljenost u tom vremenu.

Ilirska gradina

Uvijek kod ovakvih nalaza ostanem iznenađena, odnosno čini mi se kao da mi se nisu dobro složile sve kockice iz povijesti, jer nikako ne mogu prihvatiti da su Iliri mogli jednostavno nestati. Nisam povjesničar, ali sam u ovakvim situacijama najsklonija Mužićevoj tezi o autohtonosti Hrvata, koja po genetskom zaključivanju utvrđuje da je u današnjih Hrvata sadržano 3/4 gena starosjedilaca. Dakle, Ilira (!?) Evo, gradine mogu biti iskorištene i kao lijepi vidikovci u turističke svrhe, ali istovremeno i kao pretpovijesna kultura Ugljana.

Šćah

Rimljani koloniziraju Ugljan u 1. stoljeću prije Krista, mnoge villa rusticae- gospodarsko stambena imanja izgrađena u ovom vremenu na otoku i danas podsjećaju na tadašnje vrijeme: na punti Supetar ili Stivan na Mulinama (nisu to mjesta na Braču... imena od Sveti, često se krate na SuPetar, StIvan, SuKassian...) gdje su ostaci mlina za preradu maslina. U ranom srednjem vijeku prisutni su karakteristični kameni pleterni ukrasi Hrvata, a otok je u vlasništvu zadarskih plemića, koji tu grade svoje ljetnikovce, kao i brojne sakralne objekte, a o duhovnom životu svjedoči i bogata glagoljaška tradicija u arhivima samostana.

Ljetnikovac obitelji Lantana iz 17. st-Sutomiščica

Dvorac Califfi Beršić - danas Dom Krešimir Čosić

Do 19. stoljeća Ugljan je pod Venecijom, zatim nakratko pod Francuskom, pa pod Austrijom do sloma Monarhije 1918. godine, zatim nastupaju stara i nova Jugoslavija, pa nakon 1990. godine Hrvatska. Iz vremena Venecije iznad Preka je tvrđava Sv Mihovil sagrađena na ostacima ilirske gradine, koja ima ulogu vidikovca. U svrhu proširivanja turističke ponude uz pješačko biciklističke puteve uređuju se odmorišta, vidikovci, pojila...autohtonom suhozidnom gradnjom.

Tvrđava Sv Mihovil

Odmorište Završće

Tvrđava Sv Mihovil je najčešće odredište za izlete, do kojeg se dolazi iz Preka asfaltnom cestom, a s koje se pruža predivan pogled na Zadar, Velebit, otoke zadarskog arhipelaga, Kornate...Preko je administrativno središte otoka i ujedno i veza sa kopnom, tako da ga to čini najprometnijim i najdostupnijim mjestom.

Preko

Preko-marina i spomenik preškim praljama

Preko

Preko

Preko

Pažnju privlaći maleni otočić Galevac (Školjić), na kojem je samostan fratara trećoredaca glagoljaša, posvećen Sv Pavlu Pustinjaku iz 1443. Oko crkve je groblje. Samostan ima malu uređenu zbirku umjetničkih i kulturno-povijesnih vrijednosti.

Školjić i samostan Sv Pavla Pustinjaka

Preko je najmlađa župa na otoku, ranije je pripadala Sutomiščici - župi Sv Eufemije, a 1770. godine postaje samostalnom župom Sv Ružarije nakon posvećenja crkve sagrađene 1765. godine, na  groblju, na ostacima ranije crkvice. Crkva Sv Ružarije građena je kao jednobrodna građevina sa sakristijom i tri mramorna oltara. Zvonik s četiri zvona izgrađen je 1844. godine. Nova crkva Sv Ružarije sagrađena je u mjestu 1965. godine, te ona postaje župna crkva u Preku.

Crkva Sv Ružarije na groblju Preko

Oltar nova crkve Sv Ružarija Preko

A Sutomišćica-Poljana, zajedno sa Prekom, do 15. stoljeća bila je u sastavu župe Sv Lovre u Lukoranu. Crkva Sv Lovre u Lukoranu na groblju, spominje se već 1068. godine u buli pape Inocenta III. Lukoran je u srednjem vijeku pripadao benediktincima Sv Krševana iz Zadra. Nova crkva Sv Lovre, sagrađena u blizini stare 1877. godine, ima dominantan položaj na otoku sa svojim lijepim kamenim pročeljem, zvonikom na preslicu i tlocrtom latinskog križa.

Sv Lovre - Lukoran

Crkva Sv Eufemije, po kojoj je Sutomiščica i dobila ime (Sut-Fume, otpadanjem glasa f, Sut-umia i  nastavak išćica, iako po nekim izvorima možda i po tvrđavi Sv Mihovila na koju se iz uvale pruža pogled), spominje se već 1349. godine, obnovljena zbog dotrajalosti 1679. godine, a u jeku baroknih obnova temeljito proširena 1889. godine, zbog porasta broja stanovnika, te je dobila izgled produljenog latinskog križa. Samostojeći zvonik je sagrađen 1836. godine (prije proširenja crkve), po uzoru na Kukljički.  

Sv Eufemija

Sv Eufemija

Sveta Eufemija je kćer rimskog senatora, koja je za vrijeme Dioklecijana mučena zbog kršćanstva, prepuštena lavovoma u areni, a proglašena svetom za vrijeme cara Konstantina, prvog rimskog cara koji je dozvolio slobodu kršćanske vjere, i koji je svoju prijestolnicu iz Rima preselio u Konstantinopolis (Carigrad, Istambul).


Crkva Sv Pavla u Kukljici je jednobrodna građevina sa sakristijom i pet mramornih oltara iz 1385. godine, obnovljena u baroknom stilu 1666. godine, i to je prva crkva na otoku koja je obogaćena samostojećim zvonikom 1741. godine. Tek stotinjak godina kasnije i uz druge župne crkve na otoku grade se samostojeći zvonici, koji svojim vitkim linijama pridonose vizuri crkve. Već smo spomenuli zvonike u Preku i Sutomiščici, pa se tako može istaknuti i zvonik uz Crkvu Sv Lovre u Kalima, građen 1892. godine u tesanom kamenu i ugrađenim mehaničkim satom.

Sv Lovre Kali

Kali s pogledom na Ošljak

Kukljica i crkva Sv Pavla

U ovim primorskim mjestima uvijek me fasciniraju vjerska slavlja Gospi od Sniga, koju vjernici slave 05. kolovoza, podsjećajući se na događaj kada je usred ljeta pao snijeg. Tako je i ovdje, sada već 500 -ta obljetnica  (1514-2014) u kojoj vjernici župe Obraćenja Sv Pavla u Kukljici u procesiji lađama idu do male zavjetne crkvice u uvali Ždrelac -  Madonna dello Stretto - Gospa iz tjesnaca, a djevojke obučene u bijelo nose kip....

Gospa od Sniga

Procesija

Svako od ovih mjesta ima i svoje fešte, i sve imaju zanimljive nazive, po otočki....mislila sam se što je to ŠUG, a zapravo je Ugljanska manifestacija Šetemoni Ugljonskih Guštov, koja se održava od travnja do rujna, sa brojnim sadržajima: večeri poezije, dani maslinovog ulja, umjetničke radionice, festival otočkih proizvoda, sportski turniri, gastro večeri.... Čeprljanda: Big Game Cooking....

ŠUG- festival otočkih proizvoda

......Večeri poezije u POU Dom na žalu u Preku

Udruga Luzor- POU Dom na žalu

...pa poetska manifestacija Večeri na Brižićevin Dvuori, po uzoru na onu iz Selca na Braču: Croatia rediviva Ča-Kaj-Što....a koja uz vodeće hrvatske pjesnike okuplja i pjesnike iz hrvatske dijaspore, Peter Tyran- Gradišćanski Hrvat, Stjepan Blažetin-Pečuh, Tomislav Žigmanov-Bački Hrvat iz Subotice, Đurđice iz Sambotela-hrvatske samopurave iz Mađarske, Moliški hrvati...gdje se u druženju i ugodnoj atmosferi miješaju dijalekti hrvatskog jezika....

Večeri na Brižićevim Dvuori

A ja ću završit stihovima Petra Preradovića, slavnog hrvatskog pjesnika, ovdje na Ugljanu spjevanim 1844. godine:

Zora puca, bit će dana!
   Okreni se k zlatnom vedru,
   Slavna zemljo Dalmatinska:
   Evo Zore u tvòm njedru,
   Da odkrije zakopana
      Blaga tvoja - evo dana!

Obrovac

Evo me natrag tamo gdje sam stala, u Ravne Kotare na granicu s Bukovicom, zainteresiralo me otkriti Obrovac, jer sam to mjesto slabo poznavala, iako je zapravo smješteno na sjecištu puteva između priobalne i kopnene Hrvatske, i to na obali lijepe, skrivene  Zrmanje, 12 km prije njenog ušća u Novigradsko more.

Obrovac

I ovdje su živjeli Liburni, vidljivi su ostaci njihovih gradina na više mjesta u okolici, a dolaskom Rimljana u 1. stoljeću, većina gradina je napuštena, dok se neke, poput Cvijine gradine u Kruševu i Somokovca u Krupi, nastavljaju razvijati i oko njih se grade rimska gospodarska imanja.

Cvijina gradina

Obrovac je dobio ime po glagolu - rovati, a označava mjesto koje voda "obriva". Prvi put se spominje u ispravama 1337. godine kao Obrouec, Hobrouec, Hobrouac, i označava srednjovjekovnu utvrdu, vlasništvo krbavskih knezova Kurjakovića.

Tvrđava Kurjaković

Zapravo na ovim prostorima postajete svjesni srednjovjekovne hrvatske povijesti, jer je upravo područje između Zrmanje i Cetine, kolijevka Hrvatske. I bude vam jasno zašto se područje Ravnih Kotara nazivalo Hrvati. Nakon narodnih vladara, odnosno u vrijeme krunjenja Kolomana za hrvatsko-ugarskog kralja, po prvi put se spominje savez dvanaest hrvatskih plemena, koji su s Kolomanom sklopili Pacta Conventa, temeljem čega mu je priznata kraljevska vlast, a plemstvo je zadržalo svoje povlastice koje su mu pripadale.

Stari Obrovac

Po nekim izvorima tih 12 plemena su: Šubići, Kačići, Svačići, Mogorovići, Jamometi, Čudomirići, Tugomerići, Gusići, Karinjani-Lapčani, Kukari, Lasničići,  Poletčići. Neki su nam više, drugi manje poznati, a s obzirom da još nije postojala institucija prezimena kakvog danas poznajemo, već su se dalje pretvarala vežući se na osobno ime, ili na posjed koji im je pripadao, teško nam se ponekad snaći tko je u slijedećim stoljećima nasljednik kojeg plemena. Činjenica je ipak da su Arpadovići južno do Gvozda imali više naslovnu, nego stvarnu vlast i da su u mnogome ovisili o dobroj volji ovih feudalaca.

Zrmanja

Šubići su se razvili u jednu od najjačih velikaških obitelji u 12. i 13. stoljeću i koji su tijekom tog razdoblja bili šibenski, splitski, trogirski i ninski knezovi, a iz kojih se zamjenom Ostrovice za Zrin, nastavila loza Zrinskih. Može se ustanoviti da su Šubići u Hrvatskoj imali i  međunarodno priznati značaj i izrazit utjecaj na vlast. Kačiće smo mogli pratiti od Zadra, preko Omiša gdje su bili najsnažniji, te Makarskog Primorja i Neretvanske kneževine, a koji su u određenom razdoblju postali Šubićevi vazali. Svačić nam je poznat kao posljednji kralj narodne krvi - Petar, iz borbe s Kolomanom na Gvozdu, a čiji su nasljednici Nelipići s kojima smo se susretali oko Knina, Krke, Cetine i koji su bili Šubićevi rivali.

Kudin most na Krupi, pritoci Zrmanje

Mogoroviće lakše pamtimo po banu i vranskom prioru Petru Berislavić, jer su Berislavići nastavak tog roda. Jamomete izvori vežu još u vrijeme Branimirove Hrvatske na ninskom području, ali i u Slavoniji čime se potvrđuje teza da se hrvatska vlast već tada protezala do Drave, a preko Ivana Jamometa, potpisnika Pacta Conventa, preko Vučete, supruga sestre Pavla Šubića, te njihova sina Mihovila, nastaju ninski Mihaljevići...Čudomirići se spominju u Lici i na Rabu, pa možda tamo više saznam o njima, Tugomerići u Karlobagu, Lasničići u Gackoj, Poletčići kod Perušića, a Kukari su za vrijeme Zvonimirova kraljevanja bili u Podstrani, a i u Vrlici i u Skradinu.

Kolo

Karinjani i Lapčani se  spominju kao jedno pleme, a nastali su kad je Viniha Lapčanin oženio Klaudiju, kćer našeg kralja Zvonimira. Viniha nije iz ličkog Lapca, kako bismo danas mogli pretpostaviti, već s podučja Lučke županije, koja je u tadašnje vrijeme imala centar kod Ostrovice, a ženidbom s Klaudijom dobiva Zvonimirove posjede u Karinu, pa se tako pleme nastavilo pod jednim i drugim imenom.

Karinsko more

Iz plemena Gusića, koji su bili krbavski knezovi, najjači ogranak razvio se od Kurjaka Gusića, koji je po ženidbenoj vezi bio povezan sa Šubićima, pa pleme jača i dalje se nastavlja zvati Kurjakovići. Sinovi Grgur i Pavao se premještaju prema Istri, Veneciji, Slavoniji, Ugarskoj, Bosni, dok je Budislavova loza ostala vezana uz krbavsko kneštvo do njenog gašenja u 16. stoljeću. Po sestri Vladislavi koja se udaje u Nelipiće, postaju i s njima povezani, te u sukobima Nelipića i Šubića staju na Nelipića stranu. 

Kurjakovići su bili poznati uzgajivači konja

Krbava je jedna od županija srednjovjekovne Hrvatske, a krbavski knezovi su više od dvjesto godina zauzimali visok položaj među hrvatskim plemstvom, i među prvima su se izravije povezali s Ugarskom.  Jačanje svog utjecaja potvrđuju i u sve većoj prisutnosti na dalmatinsko-ličkoj granici, pa su držeći Obrovac, imali nadzor i upravljali stočarskim putovima i trgovinom.

Magarac - se podrazumijeva

Karlo II, Budislavov unuk, dalmatinsko-hrvatski ban, bio je i upravitelj Višegrada kraj Pešte a i imao je posjede u Požunu i Slovačkoj. U vrijeme prodaje Dalmacije Mlečanima (1409) Karlo II je poticao dalmatinske gradove protiv Mlečana. Posljedično gubi dio posjeda od kralja Matijaša Korvina 1463.godine, a koji im ne dopušta ni proširenje Kličevice, radi nenarušavanja odnosa s Mlečanima. Njegov nasljednik, sin Karlo III Kurjaković, pogiba u velikoj Krbavskoj bici s Turcima 1493., njegova žena Doroteja Frankopan primorana je plaćati danak Turcima, a sin im, ban Ivan Karlović, poznat je kao zadnji Kurjaković. On je s banom Berislavićem 1513. godine, sudjelovao u pobjedi nad Turcima kraj Dubice. Nakon njegove smrti 1531. godine, njegove posjede nasljeđuje sestra Jelena, žena Nikole Zrinskog.

Obrovac-tvrđava Kurjaković

U Obrovcu, gradu hrvatskih knezova, djelovalo je nekoliko redovničkih zajednica. Uz rijeku Zrmanju na području koje se danas zove Manastirine, djelovao je benediktinski samostan Sv Jurja Korpivskog (Kopriva je nekadašnji naziv za Zrmanju), te hospicij franjevačkih trećoredaca i samostan templara, crkva sv. Mihovila.U Karinu je djelovao franjevački samostan, a podigao ga je u 15. stoljeću Nikola Lapsanović, gospodar grada Karina, potomak hrvatskoga roda Lapčana. Samostan je pretrpio velika oštećenja u mletačko-turskim ratovima, a u domovinskom ratu je gotovo potpuno srušen, danas ponovo stoji obnovljen uz obalu Karinskog mora.

Franjevački samostan Blažene Djevice Marije u Karinu

Župna crkva Sv Josipa u Obrovcu iz 15. stoljeća, obnovljena je 1794. godine sa tri mramorna oltara. U domovinskom ratu je potpuno devastirana i zapaljena.  Ovogodišnja proslava Sv Josipa, i proslava Dana Grada prošla je u znaku spomena 220 godina obnove župne crkve (1794-2014). 

Crkva Sv Josipa

Crkva Sv Trojice je sjedište pravoslavne parohije u Obrovcu, prvobitna crkva je izgrađena 1756. godine, kao jednobrodna građevina, koja je 1834. godine srušena, a na njenom mjestu sagrađena nova veća crkva koja je 1906. godine posvećena u čast silaska Duha Svetoga. Crkva ima ikonostas od 11 ikona slikanih u duhu bečkog akademizma. Ikone su dijelom sačuvane i čekaju restauriranje.

Crkva Sv Trojice

U Kruševu, koje također pripada gradu Obrovcu, i u kojem je utvrda Otišina bila vlasništvo Kurjakovića, sagrađena je župna crkva Sv Jurja 1700. godine, s obzirom da je vremenom propala, sagrađena je nova 1845. godine, te je nekoliko puta obnavljana, a temeljito je obnovljena pred domovinski rat, ali je u tijeku rata minirana do temelja zajedno sa zvonikom.  Nakon oslobođenja sagrađena je nova crkva, posvećena 2001. godine

Crkva Sv Jurja Kruševo

Obrovac je, nakon što su ga Ivanu Karloviću oduzeli Turci 1527. godine nekoliko puta prelazio iz turskih u mletačke, i iz mletačkih u turske ruke. Dolaskom Turaka iseljava se hrvatsko stanovništvo prema Senju i Istri, a s Turcima doseljava pravoslavno stanovništvo u Bukovicu i Kotare. Padom Venecije Obrovac dolazi pod austrijsku, pa francusku, te ponovo austrijsku upravu. Austrijski car 1842. godine podario je dekretom Obrovcu ekskluzivni privilegij održavanja 12 sajmovnih dana u godini. Uspostavlja se i parobrodska linija sa Rijekom i Zadrom i Obrovac pomalo poprima obilježja grada.

Obrovac

U Jugoslaviji je Obrovac imao sličan put kao i Benkovac i Knin, naseljavan srpskim stanovništvom, te je za vrijeme jačanja srpskog  nacionalizma 1991. proglašen dijelom takozvane Srpske Krajine, kao mjesto sa cca 60 tak % srpskog stanovništva, tijekom čega je stradalo hrvatsko stanovništvo, crkve i domovi. Nakon akcije Oluja hrvatska vojska ulazi u prazan Obrovac, jer je srpsko stanovništvo iselilo na poziv svojih vlasti.

Obrovac

Danas Zrmanja, skrivena krška ljepotica, postaje sve češće odredište znatiželjnih turista, zbog mogućnosti kayakinga, raftinga, kanjoninga i drugih mogućnosti aktivnog odmora. Izvire ispod planine Poštak u južnom dijelu Like, prolazi Mokro polje, preko kojeg ljeti presuši, zatim Žegarsko polje, pa joj se u tok pridružuje Krupa, prolazi krški kanjon tvoreći prekrasne slapove, posljednji na tom putu je Jankovića buk, nakon čega se smiruje, a voda joj se počinje miješati s morskom, te postaje boćata. 4 km nizvodno od Jankovića buka je Obrovac, odakle je rijeka plovna pa nam je lako zamisliti da je ovo bilo interesantno skrovište s otvorenog mora.

Jankovića buk

Obrovac

Obrovac

A ovo područje može biti neiscrpni izvor za rurarni i pustolovni turizam, prvi primjeri pokazuju izvrsne rezultate, na području zaseoka Drage kod Kruševa, seosko gospodarstvo Mićanovi dvori osvojilo je 2013. godine zlatnu medalju za najbolje agroturističko imanje Dalmacije. U sklopu imanja je i Village Zrmanja, kućice izgrađene u duhu starog vremena, ali opremljene na suvremen način. Prekrasan pogled na Velebit i Zrmanju, uz razne mogućnosti biranja aktivnosti kojim se želite baviti, te uz gastro užitke u tradicionalnim jelima Bukovice.

Mićanovi Dvori

Mićanovi Dvori

Sad zaista mogu reći da sam uspjela zaboraviti sliku o Obrovcu koja mi se prva nametala o njemu kao simbolu promašene investicije socijalističke planske ekonomije. Naime, 70-tih godina prošlog stoljeća neposredno nakon hrvatskog proljeća, trebalo je revitalizirati ovaj kraj, pa se na političkim odlukama (tko bi pokušao argumentirati da investicija nije isplativa, proglašavan je ustašom), a nikako na ekonomski utemeljenim informacijama, sagradila tvornica glinice Jadral, bez obzira što tu nije bilo boksita, i bez obzira što je to bila prava ekološka bomba.

Srušeni Jadral

Ali, da ne bi završila ovaj post s neuspješnom tvornicom, moram bar spomenuti ideju o prvoj električnoj jahti iz Elana Obrovac, o čemu se još pregovara, a posao bi se realizirao u suradnji s tri tvrtke: Elana Power Yachta, koji je zadužen za tehnički dio projektiranja buduće jahte, Rimac Automobila, koji su zaduženi za pogonski dio, te investitora Cadia Yacht, za koje bi se u konačnici i gradili brodovi. Nadajmo se....

Elan 30-među 10 najboljih jahti u Duseldorfu 2014

Elan Fishingline 650 CC