Obrovac

Evo me natrag tamo gdje sam stala, u Ravne Kotare na granicu s Bukovicom, zainteresiralo me otkriti Obrovac, jer sam to mjesto slabo poznavala, iako je zapravo smješteno na sjecištu puteva između priobalne i kopnene Hrvatske, i to na obali lijepe, skrivene  Zrmanje, 12 km prije njenog ušća u Novigradsko more.

Obrovac

I ovdje su živjeli Liburni, vidljivi su ostaci njihovih gradina na više mjesta u okolici, a dolaskom Rimljana u 1. stoljeću, većina gradina je napuštena, dok se neke, poput Cvijine gradine u Kruševu i Somokovca u Krupi, nastavljaju razvijati i oko njih se grade rimska gospodarska imanja.

Cvijina gradina

Obrovac je dobio ime po glagolu - rovati, a označava mjesto koje voda "obriva". Prvi put se spominje u ispravama 1337. godine kao Obrouec, Hobrouec, Hobrouac, i označava srednjovjekovnu utvrdu, vlasništvo krbavskih knezova Kurjakovića.

Tvrđava Kurjaković

Zapravo na ovim prostorima postajete svjesni srednjovjekovne hrvatske povijesti, jer je upravo područje između Zrmanje i Cetine, kolijevka Hrvatske. I bude vam jasno zašto se područje Ravnih Kotara nazivalo Hrvati. Nakon narodnih vladara, odnosno u vrijeme krunjenja Kolomana za hrvatsko-ugarskog kralja, po prvi put se spominje savez dvanaest hrvatskih plemena, koji su s Kolomanom sklopili Pacta Conventa, temeljem čega mu je priznata kraljevska vlast, a plemstvo je zadržalo svoje povlastice koje su mu pripadale.

Stari Obrovac

Po nekim izvorima tih 12 plemena su: Šubići, Kačići, Svačići, Mogorovići, Jamometi, Čudomirići, Tugomerići, Gusići, Karinjani-Lapčani, Kukari, Lasničići,  Poletčići. Neki su nam više, drugi manje poznati, a s obzirom da još nije postojala institucija prezimena kakvog danas poznajemo, već su se dalje pretvarala vežući se na osobno ime, ili na posjed koji im je pripadao, teško nam se ponekad snaći tko je u slijedećim stoljećima nasljednik kojeg plemena. Činjenica je ipak da su Arpadovići južno do Gvozda imali više naslovnu, nego stvarnu vlast i da su u mnogome ovisili o dobroj volji ovih feudalaca.

Zrmanja

Šubići su se razvili u jednu od najjačih velikaških obitelji u 12. i 13. stoljeću i koji su tijekom tog razdoblja bili šibenski, splitski, trogirski i ninski knezovi, a iz kojih se zamjenom Ostrovice za Zrin, nastavila loza Zrinskih. Može se ustanoviti da su Šubići u Hrvatskoj imali i  međunarodno priznati značaj i izrazit utjecaj na vlast. Kačiće smo mogli pratiti od Zadra, preko Omiša gdje su bili najsnažniji, te Makarskog Primorja i Neretvanske kneževine, a koji su u određenom razdoblju postali Šubićevi vazali. Svačić nam je poznat kao posljednji kralj narodne krvi - Petar, iz borbe s Kolomanom na Gvozdu, a čiji su nasljednici Nelipići s kojima smo se susretali oko Knina, Krke, Cetine i koji su bili Šubićevi rivali.

Kudin most na Krupi, pritoci Zrmanje

Mogoroviće lakše pamtimo po banu i vranskom prioru Petru Berislavić, jer su Berislavići nastavak tog roda. Jamomete izvori vežu još u vrijeme Branimirove Hrvatske na ninskom području, ali i u Slavoniji čime se potvrđuje teza da se hrvatska vlast već tada protezala do Drave, a preko Ivana Jamometa, potpisnika Pacta Conventa, preko Vučete, supruga sestre Pavla Šubića, te njihova sina Mihovila, nastaju ninski Mihaljevići...Čudomirići se spominju u Lici i na Rabu, pa možda tamo više saznam o njima, Tugomerići u Karlobagu, Lasničići u Gackoj, Poletčići kod Perušića, a Kukari su za vrijeme Zvonimirova kraljevanja bili u Podstrani, a i u Vrlici i u Skradinu.

Kolo

Karinjani i Lapčani se  spominju kao jedno pleme, a nastali su kad je Viniha Lapčanin oženio Klaudiju, kćer našeg kralja Zvonimira. Viniha nije iz ličkog Lapca, kako bismo danas mogli pretpostaviti, već s podučja Lučke županije, koja je u tadašnje vrijeme imala centar kod Ostrovice, a ženidbom s Klaudijom dobiva Zvonimirove posjede u Karinu, pa se tako pleme nastavilo pod jednim i drugim imenom.

Karinsko more

Iz plemena Gusića, koji su bili krbavski knezovi, najjači ogranak razvio se od Kurjaka Gusića, koji je po ženidbenoj vezi bio povezan sa Šubićima, pa pleme jača i dalje se nastavlja zvati Kurjakovići. Sinovi Grgur i Pavao se premještaju prema Istri, Veneciji, Slavoniji, Ugarskoj, Bosni, dok je Budislavova loza ostala vezana uz krbavsko kneštvo do njenog gašenja u 16. stoljeću. Po sestri Vladislavi koja se udaje u Nelipiće, postaju i s njima povezani, te u sukobima Nelipića i Šubića staju na Nelipića stranu. 

Kurjakovići su bili poznati uzgajivači konja

Krbava je jedna od županija srednjovjekovne Hrvatske, a krbavski knezovi su više od dvjesto godina zauzimali visok položaj među hrvatskim plemstvom, i među prvima su se izravije povezali s Ugarskom.  Jačanje svog utjecaja potvrđuju i u sve većoj prisutnosti na dalmatinsko-ličkoj granici, pa su držeći Obrovac, imali nadzor i upravljali stočarskim putovima i trgovinom.

Magarac - se podrazumijeva

Karlo II, Budislavov unuk, dalmatinsko-hrvatski ban, bio je i upravitelj Višegrada kraj Pešte a i imao je posjede u Požunu i Slovačkoj. U vrijeme prodaje Dalmacije Mlečanima (1409) Karlo II je poticao dalmatinske gradove protiv Mlečana. Posljedično gubi dio posjeda od kralja Matijaša Korvina 1463.godine, a koji im ne dopušta ni proširenje Kličevice, radi nenarušavanja odnosa s Mlečanima. Njegov nasljednik, sin Karlo III Kurjaković, pogiba u velikoj Krbavskoj bici s Turcima 1493., njegova žena Doroteja Frankopan primorana je plaćati danak Turcima, a sin im, ban Ivan Karlović, poznat je kao zadnji Kurjaković. On je s banom Berislavićem 1513. godine, sudjelovao u pobjedi nad Turcima kraj Dubice. Nakon njegove smrti 1531. godine, njegove posjede nasljeđuje sestra Jelena, žena Nikole Zrinskog.

Obrovac-tvrđava Kurjaković

U Obrovcu, gradu hrvatskih knezova, djelovalo je nekoliko redovničkih zajednica. Uz rijeku Zrmanju na području koje se danas zove Manastirine, djelovao je benediktinski samostan Sv Jurja Korpivskog (Kopriva je nekadašnji naziv za Zrmanju), te hospicij franjevačkih trećoredaca i samostan templara, crkva sv. Mihovila.U Karinu je djelovao franjevački samostan, a podigao ga je u 15. stoljeću Nikola Lapsanović, gospodar grada Karina, potomak hrvatskoga roda Lapčana. Samostan je pretrpio velika oštećenja u mletačko-turskim ratovima, a u domovinskom ratu je gotovo potpuno srušen, danas ponovo stoji obnovljen uz obalu Karinskog mora.

Franjevački samostan Blažene Djevice Marije u Karinu

Župna crkva Sv Josipa u Obrovcu iz 15. stoljeća, obnovljena je 1794. godine sa tri mramorna oltara. U domovinskom ratu je potpuno devastirana i zapaljena.  Ovogodišnja proslava Sv Josipa, i proslava Dana Grada prošla je u znaku spomena 220 godina obnove župne crkve (1794-2014). 

Crkva Sv Josipa

Crkva Sv Trojice je sjedište pravoslavne parohije u Obrovcu, prvobitna crkva je izgrađena 1756. godine, kao jednobrodna građevina, koja je 1834. godine srušena, a na njenom mjestu sagrađena nova veća crkva koja je 1906. godine posvećena u čast silaska Duha Svetoga. Crkva ima ikonostas od 11 ikona slikanih u duhu bečkog akademizma. Ikone su dijelom sačuvane i čekaju restauriranje.

Crkva Sv Trojice

U Kruševu, koje također pripada gradu Obrovcu, i u kojem je utvrda Otišina bila vlasništvo Kurjakovića, sagrađena je župna crkva Sv Jurja 1700. godine, s obzirom da je vremenom propala, sagrađena je nova 1845. godine, te je nekoliko puta obnavljana, a temeljito je obnovljena pred domovinski rat, ali je u tijeku rata minirana do temelja zajedno sa zvonikom.  Nakon oslobođenja sagrađena je nova crkva, posvećena 2001. godine

Crkva Sv Jurja Kruševo

Obrovac je, nakon što su ga Ivanu Karloviću oduzeli Turci 1527. godine nekoliko puta prelazio iz turskih u mletačke, i iz mletačkih u turske ruke. Dolaskom Turaka iseljava se hrvatsko stanovništvo prema Senju i Istri, a s Turcima doseljava pravoslavno stanovništvo u Bukovicu i Kotare. Padom Venecije Obrovac dolazi pod austrijsku, pa francusku, te ponovo austrijsku upravu. Austrijski car 1842. godine podario je dekretom Obrovcu ekskluzivni privilegij održavanja 12 sajmovnih dana u godini. Uspostavlja se i parobrodska linija sa Rijekom i Zadrom i Obrovac pomalo poprima obilježja grada.

Obrovac

U Jugoslaviji je Obrovac imao sličan put kao i Benkovac i Knin, naseljavan srpskim stanovništvom, te je za vrijeme jačanja srpskog  nacionalizma 1991. proglašen dijelom takozvane Srpske Krajine, kao mjesto sa cca 60 tak % srpskog stanovništva, tijekom čega je stradalo hrvatsko stanovništvo, crkve i domovi. Nakon akcije Oluja hrvatska vojska ulazi u prazan Obrovac, jer je srpsko stanovništvo iselilo na poziv svojih vlasti.

Obrovac

Danas Zrmanja, skrivena krška ljepotica, postaje sve češće odredište znatiželjnih turista, zbog mogućnosti kayakinga, raftinga, kanjoninga i drugih mogućnosti aktivnog odmora. Izvire ispod planine Poštak u južnom dijelu Like, prolazi Mokro polje, preko kojeg ljeti presuši, zatim Žegarsko polje, pa joj se u tok pridružuje Krupa, prolazi krški kanjon tvoreći prekrasne slapove, posljednji na tom putu je Jankovića buk, nakon čega se smiruje, a voda joj se počinje miješati s morskom, te postaje boćata. 4 km nizvodno od Jankovića buka je Obrovac, odakle je rijeka plovna pa nam je lako zamisliti da je ovo bilo interesantno skrovište s otvorenog mora.

Jankovića buk

Obrovac

Obrovac

A ovo područje može biti neiscrpni izvor za rurarni i pustolovni turizam, prvi primjeri pokazuju izvrsne rezultate, na području zaseoka Drage kod Kruševa, seosko gospodarstvo Mićanovi dvori osvojilo je 2013. godine zlatnu medalju za najbolje agroturističko imanje Dalmacije. U sklopu imanja je i Village Zrmanja, kućice izgrađene u duhu starog vremena, ali opremljene na suvremen način. Prekrasan pogled na Velebit i Zrmanju, uz razne mogućnosti biranja aktivnosti kojim se želite baviti, te uz gastro užitke u tradicionalnim jelima Bukovice.

Mićanovi Dvori

Mićanovi Dvori

Sad zaista mogu reći da sam uspjela zaboraviti sliku o Obrovcu koja mi se prva nametala o njemu kao simbolu promašene investicije socijalističke planske ekonomije. Naime, 70-tih godina prošlog stoljeća neposredno nakon hrvatskog proljeća, trebalo je revitalizirati ovaj kraj, pa se na političkim odlukama (tko bi pokušao argumentirati da investicija nije isplativa, proglašavan je ustašom), a nikako na ekonomski utemeljenim informacijama, sagradila tvornica glinice Jadral, bez obzira što tu nije bilo boksita, i bez obzira što je to bila prava ekološka bomba.

Srušeni Jadral

Ali, da ne bi završila ovaj post s neuspješnom tvornicom, moram bar spomenuti ideju o prvoj električnoj jahti iz Elana Obrovac, o čemu se još pregovara, a posao bi se realizirao u suradnji s tri tvrtke: Elana Power Yachta, koji je zadužen za tehnički dio projektiranja buduće jahte, Rimac Automobila, koji su zaduženi za pogonski dio, te investitora Cadia Yacht, za koje bi se u konačnici i gradili brodovi. Nadajmo se....

Elan 30-među 10 najboljih jahti u Duseldorfu 2014

Elan Fishingline 650 CC

Metković

Još uzvodno Neretvom, eto nas do Metkovića, do same granice s Bosnom i Hercegovinom. Metković je i u povijesti bio granica Mletačke Republike sa Osmanijskim carstvom. To spoznajemo i prolazeći pored Norinske kule, utvrde koju su u 15. stoljeću sagradili Turci kako bi utvrdili granicu s Mlečanima.

Metković- pogled s Vida

Metković obala

Norinska kula

A u daljoj povijesti, kako smo već prije spomenuli, ovdje su Grci osnovali svoje naselje Naronu - u naselju Vid pored Metkovića, koja dolaskom Rimljana postaje rimska kolonija Narona. Ostaci Narone ovdje su otkriveni tek 1995. godine, do tada je za nju znalo samo lokalno stanovništvo, između ostaloga otkriveno je 16 kipova, među kojima i kip koji prikazuje cara Augusta. Naronska biskupija postojala je već 6. stoljeću, jer znamo da je na Saboru u Saloni 530. i 533. godine bio prisutan i biskup Narone.

Vid pored Metkovića

Forum

Zidine

Sv.Vid jedna je od najstarijih crkava u Neretvanskoj dolini, a sagrađena je na temeljima ranokršćanske bazilike iz 5. stoljeća. Vjeruje se da je sagrađena u 16. stoljeću jer su štovanje Sv Vida u naše krajeve donijeli benediktinci. Izgradnjom Crkve Ledene Gospe na vrhu Vidonjskog brežuljka Sv Vid gubi ulogu župne crkve. Pored Ledene Gospe na straži stoje Domagojevi strijelci rad kipara Stjepana Skoke, podsjećajući na slavnu prošlost Neretvanske kneževine i hrvatskog kneza Domagoja.

Sv Vid

Crkva Gospe Ledene i Domagojevi strijelci

Vid je smešten na brežuljku uz rijeku Norin s koje se izvorskom vodom osim neretvanske doline napaja i Pelješac, Mljet i Korčula. Nije ni čudno što su Grci izabrali ovo mjesto za svoju koloniju.

Norinske patke

Ostaci Narone -umetci u građevinama

Stare kuće

S druge strane na padinama brežuljka Predolac, naselje zaklonjeno od bure, izloženo cjelodnevnom suncu nastaju prvi temelji Metkovića, odnosno ostaci prvih naselja Ilira Daorsa, kasnije Ardijejaca i Delamta, s  kojima su Grci iz Narone trgovali prodajući im posuđe, nakit, odjeću, oružje...Rimska Narona služila je kao vojna utvrda za ratovanje sa Ilirima.

Metković

Metković 80-tih - je li još tu moj studentski kolega Mihovil

Metković se prvi put spominje u 15, stoljeću, ali zbog turskog osvajanja poneretvlja, nije imao neki značaj sve do 17. stoljeća, kada se uspostavlja granica Požarevačkim mirom, pa se Mlečani povlače iz susjedne Gabele ovdje i grade luku. Nakon propasti Venecije, za Napolenove vladavine gradi se Napoleonova ili Marmontova cesta, te raste tgovačko i strateško značenje Metkovića, a za vrijeme druge austrijske uprave gradnjom cesta Mostar-Metković i Mostar Sarajevo, grad se počinje brže razvijati i širiti s brda Predolac na riječnu dolinu, čime započinje njegov gospodarski i kulturni razvoj. Prijelomna godina u kulturnom životu je 1873. kada se osniva Hrvatska narodna čitaonica neretvanska zatim počinje s radom Matica hrvatska, kazališni amateri, limena glazba...

Hotel Austrija 1919.

Gradsko kazalište

Župna crkva S. Ilije u Metkoviću sagrađena je 1700. godine na brežuljku na mjestu na kojem je ranije bila Crkva uznesenja Marijina. Kasnije je proširivana jer je postala pretijesna, te je sada to trobrodna crkva u neoromantičnom i neogotičkom stilu. 1872. godine je sagrađen i zvonik na kojem je sat nabavljen iz Trsta. 1958. godine sa sjeverne strane sagrađena je i špilja Gospe Lurdske.

Crkva Sv Ilije

Sv Ilija je vjerojatno zbog geopolitičkog položaja Metkovića uz granicu, kao borben svetac postao zaštitnik ovog mjesta. Slavi se 20. srpnja, kada je ovdje posebno svečano misno slavlje i pazarni dan. Nadbiskup Marin Barišić je ovdje domaći, i on potječe iz Neretvanske doline - Zažablje.

U Crkvi Sv Ilije- Nadbiskup M.Barišić

Metković se može ponositi što je izjedrio poznatog svećenika i isusovca Oca Antu Gabrića za kojeg je pokrenut postupak proglašenja blaženim i svetim. Radio je kao misionar u Indiji, surađivao je s Majkom Terezijom. Njegove članke sam čitala još u djetinjstvu u Malom koncilu. Sviđa mi se kad kaže: Sreća je u dijeljenju sreće. Ili: Biti svet je vrlo jednostavno, ali i vrlo komplicirano: komplicirano zato što ne znamo biti jednostavni.

Otac Ante Gabrić u misiji

Na desnoj strani Neretve sagrađena i Crkva Sv Nikole kao župna crkva tog dijela grada. Ipak još uvijek Sv Ilija dominira na padinama Predolca na razglednicama Metkovića. Župu Sv Nikole utemeljio je biskup Frane Franić 1969. godine za potrebe naraslog broja stanovništva naseljenog na desnoj obali Neretve. S obzirom da u to vrijeme nije bila poželjna gradnja crkvi, sagrađena je kuća koja je preuređena u kapelu. Otvorenju je prisustvao i Otac Ante Gabrić. Nova župna crkva Sv Nikole završena je 2009. godine, a uz nju je sagrađen i pastoralni centar Otac Ante Gabrić.

Crkva Sv Nikole - u izgradnji

Gospa u vrtu  nove župne crkve Sv.Nikole

Novoizgrađena Crkva Sv Nikole

Maraton lađa, natjecanje  koje je za samo 15 godina postalo za Neretvu isto što je i Alka Sinjskoj krajini, najdojmljiviji je kod samog starta ovdje u Metkoviću ispod lučkog mosta. U početku su natjecatelji mogli biti samo oni koji vuku korijene iz Neretvanske doline, dakle kojima teče u žilama krv neretvanskih gusara, koji su bili strah i trepet mletačkom brodovlju. Zbog masovne zainteresiranosti za ovaj sudjelovanje u ovim natjecanjima, to više ne mora biti uvjet. Ovo je zaista jedinstveno natjecanje u tradicionalnim lađama i ima sve više zainteresiranih i za sudjelovanje i za gledanje.

Maraton lađa -start u Metkoviću

Ali ono po čemu moramo znati za Metković je rukomet! Metkovska škola rukometa postala je kamen temeljac na kojem počiva hrvatski rukomet. U hrvatskoj reprezentaciji nije bilo postave u kojoj barem tri igrača nisu ponikla ili afirmirana u Metkoviću. Evo samo neki: Slavko Goluža, Nikša Kaleb, Davor Dominiković, Ivan Čupić, Ivano Balić, Petar Metličić, Renato Sulić, Blaženko Lacković, Marko Kopljar....

RK Metković- Brand ili ne? (Ivan Čupić)

A na povratku svratimo u još jedan otkriveni kutak Neretve- na izlazu iz jezera Kuti samo se s vodene strane može pristupiti u Neretvansku kuću, još jednu od ponuda Hotela Villa Neretva. Također se nudi i fotosafari, berba mandarina, kajakaške pripreme, škola u prirodi, team building...Doživljaj za pamćenje je kušanje ovdašnjih specijaliteta: jegulja na žaru, pohane žabe, neretvanski budet, rižot od žaba.... 

Neretvanski brudet

Jegulja s ražnja

Neretvanska kuća