A na zapadnoj obali otoka Visa u dubokoj uvali, u podnožju najvišeg vrha Hum, smjestilo se skladno mediteransko mjesto, Komiža.
Iako je Vis naseljen još u 4. stoljeću pr Kr, Komiža se prvi put spominje tek u drugoj polovici 12. stoljeća, a vjerojato joj naziv dolazi od Com Issa, što znači mjesto pokraj Isse (Visa).
Benediktinci s Biševa prešli su na Vis u 13. stoljeću i na brežuljku iznad današnje Komiže, gdje se vjerojatno već nalazila predromanička crkvica, a gdje je današnje komiško groblje, sagradili crkvu i samostan posvećen Sv. Nikoli, zaštitniku Komiže. Pred crkvom se na blagdan Sv Nikole, 06. prosinca nakon procesije i misnog slavlja ritualno spaljuje islužena barka dovučena s komiške rive. Zanimljivo je spomenuti da se na putovanju u Veneciju ovdje sklonio od nevremena papa Aleksandar III i tom prilikom blagoslovio crkvu Sv. Nikole.
Renesansna crkva na rivi, koja se u 16. stoljeću zvala crkva Sv. Marije ima zanimljiv stil gradnje, jer je zbog nemogućnosti širenja u dužinu, nadograđena sa strane. Zanimljiva je i priča prema kojoj su ovu crkvu opljačkali španjolski gusari, ali im je nevrijeme potopilo brodove s ukradenim blagom, samo je slika Majke Božje doplutala pred crkvu, i od tada se crkva naziva Gospa Gusarica.
Na brdu iznad Komiže, malo dalje od crkve Sv Nikole, na cesti prema Visu, sagrađena je jedna od najstarijih crkvi na otoku - crkva Gospe od Planice, datira iz 11. stoljeća, ima zanimljiv kružni oblik i posvećena je Marijinom pohodu u planine.
Na prijevoju Sv. Mihovil, na cesti prema Visu sagrađena je u 12.stoljeću crkva Sv. Mihovila, vlasništvo benediktinaca sa Biševa, a na najvišem vrhu, na brdu Hum je crkva Sv. Duha iz 15. stoljeća.
I koliko god sam mislila da na Visu neću naći toliko crkvi, evo još jedna na komiškoj rivi- crkva Sv. Roka, zaštitnika od kuge, utvrđena zbog stalnih napada od gusara, pa se zove i crkva kula.
A također, tu je i Crkva od Sedam Žalosti, iz 18. stoljeća, sagrađena s namjerom da se u njoj čuva sveti sakrament kojim su se pričešćivali bolesnici po noći.
Crkva Sv Roka |
Crkva Gospe od Sedam Žalosti |
Iznad komiške luke je crkva Sv. Blaža iz 16. stoljeća, a štovanje dubrovačkog zaštitinika Sv Blaža ili Sv Vlaha preneseno je iz Lastova.
Crkva Sv Blaža |
Položaj Komiže ispod strme planine, bez plodnog polja, orjentirao je Komižu na more, ribarstvo i pomorstvo. Za vrijeme Mletačke vlasti ovdje je bilo središte ribarstva, što je donosilo veliku ekonomsku korist ovom mjestu, pa su se mogle graditi crkve, utvrde, velike kuće. Isti izvor je poslužio za gradnju Mletačkog Kaštila ili Komune na rivi, koji je sagrađen u 16. stoljeću, u svrhu obrane od Turaka. Danas je u ovom kaštilu smješten Ribarski muzej, čiji je najvrijedniji eksponat stara ribarska gajeta falkuša.
Mletački Kaštel (Komuna) |
Ribarski muzej-falkuša |
Pod austrijskom upravom ovdje je izgrađen lukobran, uređena je luka, a mjesto dobiva obilježje gradića. Ovdje se nalazilo sedam tvornica za preradu ribe, kasnije udružene u tvornicu Neptun, od koje su danas ostale samo ruševine. Stagnacija nakon ulaska u Kraljevinu Jugoslaviju i u socijalističkoj Jugoslaviji utjecala je na raseljavanje stanovništva. svoju ribarsku tradiciju Komižani su prenijeli u Kaliforniju.
Komiška riva |
Tek nakon odlaska jugoslavenske vojske sa otoka 1992. godine, počinje se razvijati turizam u Komiži. Smještaj je moguće pronaći u hotelu Biševo, kao i u privatnim apartmanima. Komižu kao turističku destinaciju ne treba mijenjati, jer je upravo njezina prirodnost ono što ovdje privlači turiste, a isto tako mogućnosti atraktivnih izleta na Biševo, u Modru špilju, ili možete vidjetu udaljene pučinske otočić- stijene: Palagružu, Jabuku , Svetac... Na Palagruži je čak moguće u posebnom aranžmanu, boraviti kao turist sa svjetioničarima.
Gospa Gusarica i hotel Biševo |
Uzduž cijelog Komiškog zaljeva nižu se jedna za drugom prekrasne šljunčane plaže, od onih koje su zanimljive za provođenje obiteljskog odmora, do onih koje vam garantiraju intimu, na kojima se možete opustiti kao od majke rođeni...
Plaža Gusarica |
Plaža Kamenice |
Plaža Lučica |
Komiško ljeto je manifestacija koja obuhvaća razne glumačke i kino predstave, koncerte, klapske pjesme, izložbe, Ribarsku noć, Ljetnu baletnu školu...Zanimljivo je da je ovu baletnu školu pokrenuo Komižanin Jozo Borčić 1986. koji je18 godina plesao je u milanskoj Scali, prvi plesač u Scali koji nije završio njihovu baletnu školu,a podučavao je plesače diljem Italije, pokrenuo baletnu školu Aracebsce i dobio je titulu Cavaliere del lavoro za zasluge u pedagoškom radu.
Još jedan poznati Komižanin je i Jakša Fiamengo, hrvatski pjesnik, autor mnogih klapskih, pop i zborskih pjesama dalmatinskog melosa. A također i naš glumac Ivica Vidović potječe iz Komiže, ovdje je i pokopan, a reći u par riječi o njegovom liku i djelu nije moguće u ovakom kratkom posjetu Komiži, ali sigurno ga kao Servantesa, možemo smjestiti u jedno malo misto, možda i u Komižu...