utorak, 4. ožujka 2014.

Drvenik Veli i Mali

Mislila sam se hoću li svratiti na Drvenik Veli i Mali ili ne, jer su mi ta dva otočića uvijek nekako djelovali kao da su posvađani i odbačeni od svog kopna, kao da niti ne žele da ih se primjeti, niti da se dođe do njih.
Drvenik Veli
Drvenik Veli i Mali - karta
Ali ipak, postoji svakodnevna brodska veza iz Trogira na ova dva otočića. A jednom tjedno i iz Splita. S obzirom da se nalaze na glavnoj trasi svih brodskih puteva, sasvim je korektno da imaju i oni svoj brod. Još kad se sjetimo da i svi avionski putevi vode ovuda, onda možemo zamisliti kako je gledati sve te odlaske, dolaske, prolaske, zamišljati daljine...
Drvenik Veli

Kod ulaza u luku Veli Porat ili Drvenik Veliki,  pogled nam se zaustavlja na zvoniku koji bdije nad mjestom i pored kojeg je župna crkva Sv Jurja,  koja izgleda kao sklop kuća, a uz koju je zanimljiva građevinska konstrukcija - nedovršena crkva, samo pročelje, barokna fasada iz 18. stoljeća, djelo Ignacija Macanovića, koje se čini kao da je i zamišljeno da ostane takvo, nedovršeno, nedorečeno...Kroz ulaz i rozete vidi se pročelje stare crkve, kadkada se u rozeti uhvati zračak sunca... prostor između nedovršene nove i stare crkve sada ima ulogu dvorišta, a u kojem kroz kamen raste cvijeće, kapari...

Drvenik Veli
Crkva Sv Jurja

Odmah vidimo vezu sa Drvenikom sa Makarskog primorja, jer su se upravo otuda prvi doseljenici na otok,  sklonili od Turaka, te sa sobom u srcu ponijeli i svog sveca, te mu i ovdje posvetili crkvu. Osim njih tu su doselili i stanovnici Kaštela, Vinišća, ali i sa Hvara, tj posredno sa Šolte.
Drvenik Veli
Ali na otoku je bilo života i u ilirsko vrijeme, prepoznajemo to u nazivu Zirona, koji kasnije prelazi u latinizirani Girona, a koji znači brdo koje je zasađeno drvećem.
Uvala Borak
Prva jezgra naselja nastaje uz more, gdje su sklopovi kuća tadašnjih bogatijih obitelji: Kvarantan, Moretti, Tironi...među pučkim kućama ističu se one bogatijih pomoraca, ponegdje se može vidjeti neka visočija kuća-kula, kao ona obitelji Vulas, odakle se promatrala pučina i obavještavalo o dolasku neprijateljskog brodovlja.
Kuće Moretti
Kuće Tironi - Svjetionik
Na uvalu Drvenik ili Selo, nastavlja se uvala Grabule. Zapravo Drvenik Veli kao veliki zaton, sastavljen je od niza manjih uvala sa minijaturnim rtovima, i sa jatima naselja. Jednu posebnu cjelinu čini sklop kuća Rušinović, sa cisternom i kamenom obalom koji svjedoče austrijsko razdoblje na otoku. Malo dalje je sklop Grabula sa malim trgom Brce, kakvog smo vidjeli u Kaštelima.
Grabule
Iznad naselja na bržeuljku uz staru pretpovijesnu gradinu je crkvica Sv Nikole, zaštitnika pomoraca. Iza naselja su kamene strukture ograda i vrtova, koje danas osvaja bujna vegetacija, a u unutrašnjosti otoka su ostaci nekadašnjih naselja: Kovačevi Dvori, zaseok Brda.... U svakom od njih prisutan je karakterističan tip rurarne gradnje, od zbijenih kuća građenih tehnikom suhozida, sa ugrađenim kamenim nišama, otvorom na krovu za dim s niskog ognjišta, obaveznih dvorišta s visokim kamenim zidovima, privatni prostor za boravak na otvorenom, strogo odijeljen od javnoga, a neizostavni su njegovi elementi: kamena klupa i manji vrt za cvijeće, stablo koštele, rogača ili naranče.
Gustrina, rurarni sklop
Drvenik Veli i Drvenik Mali odijeljeni su Drveničkim vratima u kojima je mali otočić zanimljivog imena po uzoru na jedan mnogo veći otok u sredozemnom moru - Malta! Osobito treba paziti ne nasukati se!
1995. Ivan Zajc se "popeo" na Maltu

Na Drveniku Malom glavna luka je uvala Borak. Otok je još uvijek prirodan, tj nedevastiran divljom gradnjom. Donedavno nije uopće bilo ni asfalta na otoku. Mještani ga zovu Ploča. I na jednom i drugom Drveniku najviši vrh ne dostiže niti 100m, otoci obiluju nasadima maslina i rogača. Zanimljivi su za odmor "daleko do civilizacije".
Drvenik Mali

Ovdje se lako zamisliti u ulozi  Saint-Exupéryjeva Malog princa. U toj bajci napisanoj za djecu i one koji su to u srcu, obrađuju se teme otuđenosti, usamljenosti, bezizlaznosti, ali i vrijednosti prijateljstva - Mali princ kaže -Samo srcem čovjek može vidjeti istinu, bitno je očima nevidljivo. Ali nitko više nema vremena zalijevati ružu i nitko nema strpljenja za pripitomljene lisice koje žele biti voljene, tek kada se nađete na Drveniku imat ćete šansu shvatiti to.
Mali princ

Evo, moram spomenuti i Marinu Čapalija, poznatu čakavsku pjesnikinju, koja svojim stihovima dočarava Drvenik :  Kojin jazikun
                                     
Marina Čapalija

Nimin/Nimijin od nimoga/Ka Muta/ma ni rukan/Nimo/Nimije od nimoga/Za se/brez tila/i za oblake.
Drvenik Mali

Ali moram ovdje spomenuti jednu dragu mladu djevojku, studenticu, koja je već sa 18 godina objavila prvu zbirku pjesama Nijema duša, Nikolinu Čapalija, a čiju sam knjigu dobila na poklon, i koja kaže:

                                                                        Zemlja dida moga

                                                                        Prazne pojate,
                                                                        Prazne bukare.
                                                                        Nema više pisme
                                                                        Ni vinograda nema.
                                                                        Nema ni vinograda.

                                                                        Al' na stini bezvremenoj
                                                                        I u zemlji
                                                                        Znojen natpoljenoj
                                                                        Nešto još spava
                                                                        Nešto je ostalo...

                                                                        Koraci su ostali...
                                                                        Koraci dida moga
                                                                        I dida njegovoga.
                                                                        I ruke na stinu naslonjene
                                                                        Da se časak odmore
                                                                        I sjene njihove
                                                                        Zemljon razapete
                                                                        I smij u vitru upisan
                                                                        I molitva...
                                                                       U vike molitva.

                                                                       Vazda se krunica
                                                                       Po rukan privrćala,
                                                                       Po rukan punin
                                                                       Žuljeva,
                                                                       Po rukan moga dida
                                                                       I dida njegovoga

                                                                       Na zemlji gruboj,
                                                                       Punoj koraka.