Mislila sam se hoću li svratiti na Drvenik Veli i Mali ili ne, jer su mi ta dva otočića uvijek nekako djelovali kao da su posvađani i odbačeni od svog kopna, kao da niti ne žele da ih se primjeti, niti da se dođe do njih.
 |
| Drvenik Veli |
 |
| Drvenik Veli i Mali - karta |
Ali ipak, postoji svakodnevna brodska veza iz Trogira na ova dva otočića. A jednom tjedno i iz Splita. S obzirom da se nalaze na glavnoj trasi svih brodskih puteva, sasvim je korektno da imaju i oni svoj brod. Još kad se sjetimo da i svi avionski putevi vode ovuda, onda možemo zamisliti kako je gledati sve te odlaske, dolaske, prolaske, zamišljati daljine...
Kod ulaza u luku Veli Porat ili Drvenik Veliki, pogled nam se zaustavlja na zvoniku koji bdije nad mjestom i pored kojeg je župna crkva Sv Jurja, koja izgleda kao sklop kuća, a uz koju je zanimljiva građevinska konstrukcija - nedovršena crkva, samo pročelje, barokna fasada iz 18. stoljeća, djelo Ignacija Macanovića, koje se čini kao da je i zamišljeno da ostane takvo, nedovršeno, nedorečeno...Kroz ulaz i rozete vidi se pročelje stare crkve, kadkada se u rozeti uhvati zračak sunca... prostor između nedovršene nove i stare crkve sada ima ulogu dvorišta, a u kojem kroz kamen raste cvijeće, kapari...
Na Drveniku Malom glavna luka je uvala Borak. Otok je još uvijek prirodan, tj nedevastiran divljom gradnjom. Donedavno nije uopće bilo ni asfalta na otoku. Mještani ga zovu Ploča. I na jednom i drugom Drveniku najviši vrh ne dostiže niti 100m, otoci obiluju nasadima maslina i rogača. Zanimljivi su za odmor "daleko do civilizacije".
Ovdje se lako zamisliti u ulozi Saint-Exupéryjeva Malog princa. U toj bajci napisanoj za djecu i one koji su to u srcu, obrađuju se teme otuđenosti, usamljenosti, bezizlaznosti, ali i vrijednosti prijateljstva - Mali princ kaže -Samo srcem čovjek može vidjeti istinu, bitno je očima nevidljivo. Ali nitko više nema vremena zalijevati ružu i nitko nema strpljenja za pripitomljene lisice koje žele biti voljene, tek kada se nađete na Drveniku imat ćete šansu shvatiti to.
Evo, moram spomenuti i Marinu Čapalija, poznatu čakavsku pjesnikinju, koja svojim stihovima dočarava Drvenik : Kojin jazikun
Nimin/Nimijin od nimoga/Ka Muta/ma ni rukan/Nimo/Nimije od nimoga/Za se/brez tila/i za oblake.
Ali moram ovdje spomenuti jednu dragu mladu djevojku, studenticu, koja je već sa 18 godina objavila prvu zbirku pjesama Nijema duša, Nikolinu Čapalija, a čiju sam knjigu dobila na poklon, i koja kaže:
Zemlja dida moga
Prazne pojate,
Prazne bukare.
Nema više pisme
Ni vinograda nema.
Nema ni vinograda.
Al' na stini bezvremenoj
I u zemlji
Znojen natpoljenoj
Nešto još spava
Nešto je ostalo...
Koraci su ostali...
Koraci dida moga
I dida njegovoga.
I ruke na stinu naslonjene
Da se časak odmore
I sjene njihove
Zemljon razapete
I smij u vitru upisan
I molitva...
U vike molitva.
Vazda se krunica
Po rukan privrćala,
Po rukan punin
Žuljeva,
Po rukan moga dida
I dida njegovoga
Na zemlji gruboj,
Punoj koraka.
 |
| Drvenik Veli |
Kod ulaza u luku Veli Porat ili Drvenik Veliki, pogled nam se zaustavlja na zvoniku koji bdije nad mjestom i pored kojeg je župna crkva Sv Jurja, koja izgleda kao sklop kuća, a uz koju je zanimljiva građevinska konstrukcija - nedovršena crkva, samo pročelje, barokna fasada iz 18. stoljeća, djelo Ignacija Macanovića, koje se čini kao da je i zamišljeno da ostane takvo, nedovršeno, nedorečeno...Kroz ulaz i rozete vidi se pročelje stare crkve, kadkada se u rozeti uhvati zračak sunca... prostor između nedovršene nove i stare crkve sada ima ulogu dvorišta, a u kojem kroz kamen raste cvijeće, kapari...
 |
| Drvenik Veli |
 |
| Crkva Sv Jurja |
Odmah vidimo vezu sa Drvenikom sa Makarskog primorja, jer su se upravo otuda prvi doseljenici na otok, sklonili od Turaka, te sa sobom u srcu ponijeli i svog sveca, te mu i ovdje posvetili crkvu. Osim njih tu su doselili i stanovnici Kaštela, Vinišća, ali i sa Hvara, tj posredno sa Šolte.
 |
| Drvenik Veli |
Ali na otoku je bilo života i u ilirsko vrijeme, prepoznajemo to u nazivu
Zirona, koji kasnije prelazi u latinizirani Girona, a koji znači brdo
koje je zasađeno drvećem.
 |
| Uvala Borak |
Prva jezgra naselja nastaje uz more, gdje su sklopovi kuća tadašnjih bogatijih obitelji: Kvarantan, Moretti, Tironi...među pučkim kućama ističu se one bogatijih pomoraca, ponegdje se može vidjeti neka visočija kuća-kula, kao ona obitelji Vulas, odakle se promatrala pučina i obavještavalo o dolasku neprijateljskog brodovlja.
 |
| Kuće Moretti |
 |
| Kuće Tironi - Svjetionik |
Na uvalu Drvenik ili Selo, nastavlja se uvala Grabule. Zapravo Drvenik Veli kao veliki zaton, sastavljen je od niza manjih uvala sa minijaturnim rtovima, i sa jatima naselja. Jednu posebnu cjelinu čini sklop kuća Rušinović, sa cisternom i kamenom obalom koji svjedoče austrijsko razdoblje na otoku. Malo dalje je sklop Grabula sa malim trgom Brce, kakvog smo vidjeli u Kaštelima.
 |
| Grabule |
Iznad naselja na bržeuljku uz staru pretpovijesnu gradinu je crkvica Sv Nikole, zaštitnika pomoraca. Iza naselja su kamene strukture ograda i vrtova, koje danas osvaja bujna vegetacija, a u unutrašnjosti otoka su ostaci nekadašnjih naselja: Kovačevi Dvori, zaseok Brda.... U svakom od njih prisutan je karakterističan tip rurarne gradnje, od zbijenih kuća građenih tehnikom suhozida, sa ugrađenim kamenim nišama, otvorom na krovu za dim s niskog ognjišta, obaveznih dvorišta s visokim kamenim zidovima, privatni prostor za boravak na otvorenom, strogo odijeljen od javnoga, a neizostavni su njegovi elementi: kamena klupa i manji vrt za cvijeće, stablo koštele, rogača ili naranče.
 |
| Gustrina, rurarni sklop |
Drvenik Veli i Drvenik Mali odijeljeni su Drveničkim vratima u kojima je mali otočić zanimljivog imena po uzoru na jedan mnogo veći otok u sredozemnom moru - Malta! Osobito treba paziti ne nasukati se!
 |
| 1995. Ivan Zajc se "popeo" na Maltu |
Na Drveniku Malom glavna luka je uvala Borak. Otok je još uvijek prirodan, tj nedevastiran divljom gradnjom. Donedavno nije uopće bilo ni asfalta na otoku. Mještani ga zovu Ploča. I na jednom i drugom Drveniku najviši vrh ne dostiže niti 100m, otoci obiluju nasadima maslina i rogača. Zanimljivi su za odmor "daleko do civilizacije".
 |
| Drvenik Mali |
Ovdje se lako zamisliti u ulozi Saint-Exupéryjeva Malog princa. U toj bajci napisanoj za djecu i one koji su to u srcu, obrađuju se teme otuđenosti, usamljenosti, bezizlaznosti, ali i vrijednosti prijateljstva - Mali princ kaže -Samo srcem čovjek može vidjeti istinu, bitno je očima nevidljivo. Ali nitko više nema vremena zalijevati ružu i nitko nema strpljenja za pripitomljene lisice koje žele biti voljene, tek kada se nađete na Drveniku imat ćete šansu shvatiti to.
 |
| Mali princ |
Evo, moram spomenuti i Marinu Čapalija, poznatu čakavsku pjesnikinju, koja svojim stihovima dočarava Drvenik : Kojin jazikun
 |
| Marina Čapalija |
Nimin/Nimijin od nimoga/Ka Muta/ma ni rukan/Nimo/Nimije od nimoga/Za se/brez tila/i za oblake.
 |
| Drvenik Mali |
Ali moram ovdje spomenuti jednu dragu mladu djevojku, studenticu, koja je već sa 18 godina objavila prvu zbirku pjesama Nijema duša, Nikolinu Čapalija, a čiju sam knjigu dobila na poklon, i koja kaže:
Zemlja dida moga
Prazne pojate,
Prazne bukare.
Nema više pisme
Ni vinograda nema.
Nema ni vinograda.
Al' na stini bezvremenoj
I u zemlji
Znojen natpoljenoj
Nešto još spava
Nešto je ostalo...
Koraci su ostali...
Koraci dida moga
I dida njegovoga.
I ruke na stinu naslonjene
Da se časak odmore
I sjene njihove
Zemljon razapete
I smij u vitru upisan
I molitva...
U vike molitva.
Vazda se krunica
Po rukan privrćala,
Po rukan punin
Žuljeva,
Po rukan moga dida
I dida njegovoga
Na zemlji gruboj,
Punoj koraka.
