Benkovac (Ravni Kotari)

Radovalo me otkrivanje Ravnih Kotara, tog najplodnijeg dijela dalmatinskog primorja, koji se do vremena provale Turaka nazivao "Hrvati", a koji se prostire od Novigradskog mora na sjeveru do ušća Krke na jugu, ali me najednom nasred te prostrane ravnice uhvatila lagana nelagoda, u trenutku se nadvila sjena nekog prošlog vremena preko mojih misli, te se sebi učinih malenom i nezaštićenom na tom brisanom prostoru, prisjetih se i Ljiljane, moje prijateljice, koja je preko noći prestala biti moja prijateljica, i danas više ne znam ništa o  njoj.

Ravni Kotari

Benkovac

Ali prava prošlost ovog kraja seže još u kameno doba. U razdoblju neolita stvaraju se prva trajna naselja, a u bakreno i brončano doba razvijaju se gradine koje nastanjuju ilirska plemena Liburni, vješti pomorci i gusari, čija bogata materijalna kultura nije još do kraja istražena. 

Asseria

Na liburnsku kulturu nastavlja se rimska, čijim se građevinama i spomenicima i do danas divimo, a upravo se ovdje na području Podgrađa pored Benkovca nalaze ostaci liburnsko-rimskog grada Asserie, koji je najveći procvat doživio u 1. i 2. stoljeću.

Asseria

Grad je bio opskrbljen pitkom vodom, koja je akveduktom dolazila iz izvora Čatrnja kod Lisičića. Oko glavnog gradskog  trga - foruma nalazile su se sve važnije javne zgrade, tu su pronađeni brojni kameni ulomci arhitekture i skulpture, od kojih je  najzačajniji kameni oltar sa reljefom rimske vučice s Romulom i Remom. Zanimljivi su i nalazi liburnskih nadgrobnih spomenika - cipusa, a isto tako i razni primjerci antičkog stakla, koji se čuvaju u Muzeju antičkog stakla u Zadru.

Romul i Rem u Asseria

Asseria se nalazila na važnom putu iz Jadere (Zadra) do Nedinuma (Nadina) prema Varvariji (Bribiru) i Burnumu (rimskom vojnom logoru na Krki), te dalje prema glavnom rimskom gradu Saloni. Ovuda je u 2. stoljeću proveo svoju vojsku car Trajan na putu za Daciju, i u njegovu čast je u Asseriji podignut slavoluk na ulazu u grad.

Asseria

U 4. stoljeću u gradu se razvija i kršćanstvo, te je na forumu sagrađen kršćanski mauzolej - ranokršćanska crkva Sv Pavla, koja je potpuno porušena u turskom ratu, pa je na njenim temeljima, nakon odlaska Turaka 1700. godine, sagrađena nova crkva, koja se i danas nalazi u srcu Asserie i oko koje je groblje, pa je crkva prikladno posvećena Sv Duhu.

Crkva Sv Duhu

Za Asseriu se već krajem 18. stoljeća zainteresirao mletački putopisac Alberto Fortis, žaleći za njenom propašću. Krajem 19. stoljeća ovdje počinju istraživanja bečkih arheologa. Najnovija istraživanja se ponovo aktiviraju 1998. godine, te će se 10 mln eura vrijedan projekt "Asseria nova" nominirati 2015. godine za EU fondove, a koji predviđa izgradnju recepcije, galerije, suvenirnice, ugostiteljskog objekta, prostorija za predavanja i projekcije, klesarsku radionicu, te kompleks apartmana s atrijem, koji bi služili arheolozima, studentima i predavačima.

Asseria

U vrijeme hrvatskih vladara i njihove kristijanizacije sagrađene su brojne crkve na ovim prostorima, najzanimljiviji su ostaci crkve na lokalitetu Crkvina kod Šopota, neposredno pored izvora vode. Ovdje se održavao sabor hrvatskih plemićkih rodova. Danas su vidljivi samo temelji crkve. Na ulomcima kamene oltarne pregrade ukrašene srednjovjekovnim pleterom, otkriven je natpis hrvatskog kneza Branimira iz 9. stoljeća. Ulomci s natpisom kneza Branimira pronađeni su još i u Ninu, Muću i kod Skradina.

Šopot

Natpis hrvatskog kneza Branimira

Poznata nam je priča o tome kako je ugarsko-hrvatski kralj Ladislav Napuljski prodao Dalmaciju Mlečanima, i o mletačko-turskim ratovima na ovom području, u tom razdoblju sagrađene su brojne utvrde i kašteli: Kaštel-Benković, Kaštel Perušić, Kličevica...

Benkovac

Kaštel Perušić i obližnja crkva Marijina Uznesenja sagrađeni su u 14.stoljeću. Unutar zidova kaštela   nalazila se i stambena zgrada,a  svoj izvorni izgled Kaštel je sačuvao je do II svjetskog rata, kada je porušen. Crkva Marijina Uznesenja u potpunosti je porušena u Domovinskom ratu, od nje je ostao samo pločnik, s nekoliko nadgrobnih ploča.

Perušić

Utvrda Kličevica nalazi se nedaleko od Benkovca kod sela Raštević, smještena na povišenom platou iznad istoimene rječice, koju podižu hrvatski plemići Kurjakovići, sredinim 15. stoljeća. O značaju ove utvrde govore brojne bitke koje su se vodile za ovu utvrdu o čemu svjedoče ostaci brončanog topa, brojne strelice, samostrelski projektili te kamene kugle katapulta.

Kličevica

Izgradnjom Kaštela Benković u 15. stoljeću, započinje povijest nastanka današnjeg Benkovca, administrativnog središta Ravnih Kotara. Smješten na malom brežuljku iznad Benkovca, kaštel dominira benkovačkom ravnicom. To je jednostavna kamena obrambena utvrda s kvadratnim dvorištem u kojem je visoka četvrtasta kula, kasnije su nadograđene dvije okrugle kule. Vlasnici Kaštela su bili zadarska plemićka obitelj Benković, po kojoj je mjesto dobilo ime. Prostor Kaštela danas koristi Muzej grada Benkovca, a preko ljeta Kaštel postaje kulturno središte grada, gdje se održavaju festivali, koncerti, predstave, smotre klapa, ljetni kino...Uz zid Benković Kaštela sagrađena je 1743. godine crkvica Sv Ante, zaštitnika Benkovca, koji se proslavlja 13. lipnja i čime započinje i Benkovačko kulturno ljeto.

Kaštel Benković

Crkva Sv Ante

Zapravo par dana prije blagdana je tradicionalni Benkovački sajam, koji se održava svakog 10. tog u  mjesecu, i koji je zadržao stogodišnju tradiciju, koji se od stočnog sajma proširio na sajam svega i svačega, na kojem je posebna draž kupovanje cijenkajući se, u kojima se uspostavlja skoro pa ritualni proces kupnje i prodaje, gdje se poslovi sklapaju rukovanjem nakon odmjeravanja prodajno-kupovnih snaga, gdje dolazi i mnoštvo znatiželjnika i dokoličara, sve s ciljem tog neposrednog susreta čovjeka s čovjekom, na mjesto gdje su se nekad upoznavali momci i djevojke, ugovarali brakovi...

Benkovački sajam

Benkovački sajam

Benkovački sajam

Ovom sajmu koji se održava u Benkovačkom Selu, u posljednje vrijeme dodana je manifestacija Benkovačka Pijaca, s ciljem oživljavanja središta grada, koja se održava na popularnoj Šetnici Kneza Branimira, a na kojoj se nude autohtona jela i pića, popraćeno glazbenim programom i Bakanalijama - manifestacijom u kojoj studenti obučeni u rimsku odjeću prezentiraju borbe gladijatora i oživljavaju povijest rimskog doba.

Gradsko vijeće

Benkovac Šetnica

Bakanalije

Tijekom lipnja već devetu godinu održava se originalna manifestacija Fišijada, koja okuplja hrvatski sjever i jug, gdje se u Benkovac preseli Slavonija, te se ekipe najvrsnijih kuhara natječu u pripremanju fišpaprikaša, koji je takoreći zaštitni znak Slavonije, ali koji su rado prigrlili i Benkovčani.

Fišijada

Još jedna zanimljiva gastronomska manifestacija nazvana Puževim korakom, privlači ljubitelje nezaboravnih okusa i mirisa tako jednostavnih, a tako posebnih specijaliteta od domaćih puževa. Ovom prilikom održava se i utrka puževa na 120 cm, a pobjedniku mora biti sačuvan život, ne smije završiti u kuharskom loncu. (Uh, ovo djeluje malo tužno, kao neko poigravanje sa ovim malim bićima, ah, kakvi smo mi ljudi svežderi).

Puževi

Ravni Kotari su zaista jedna bogata tržnica zdrave i raznovrsne hrane i dobrih vina, pa je zato i moguće da u jednom ovako malom mjestu ima ovoliko raznovrsnih manifestacija povezanih sa promocijom hrane i pića, kojima obiluje ovaj kraj: Bukara Benkovac, Vinfest Benkovac, Bukovačko-ravnokotarski stol, Benkovački prisnac, gastromanifestacija Beeeenkovac- janjetina i jaretina kao brandovi manifestacije...također u travnju se ne propušta Fritaja sa šparogama i jajima... 

Fritaja od šparoga

Benkovački prisnac

Osim gastro manifestacija, tu su i razne glazbene manifestacije: Etno fest, Večeri klapske pisme, Rock koncert Vlajternativa....

Večer klapa

Gradove obično prepoznajemo po razglednicama na kojima dominiraju crkveni zvonici, a ovdje u Benkovcu je iz temelja promijenjena ta razglednica grada. Zvonik koji vidimo sada potpuno se razlikuje od prethodnog, čiju je gradnju tada pomogao Car Franjo Josip, prilikom posjete Benkovcu. Crkva Male Gospe u središtu grada na Trgu Alojzija Stepinca bila je sagrađena 1863. godine, ali je u Domovinskom ratu potpuno srušena, čak su izvađeni i temelji, a teren je nasut i pošumljen. Današnja crkva je dovršena i posvećena 13. rujna 2003. godine.

Crkva Male Gospe koja je srušena

Crkva Male Gospe- nova

Na istočnoj strani grada na cesti koja vodi prema Kninu je Crkva Sv Jovana sagrađena krajem 19. stoljeća. Ova crkva je sagrađena u neobizantskom stilu, ima križni tlocrt i osmerokutnu kupolu, oblik karakterističan za pravoslavne crkve. Pravoslavno stanovništvo na ove prostore doseljava nakon odlaska Turaka, mletačke vlasti su im za njihove vjerske obrede omogućile korištenje starih srednjovjekovnih crkvi u Kolarini, Atagić Kuli, Miranjima, Ceranjima...Suživot dviju religijskih zajednica je relativno miran sve do početka 20. stoljeća kada se javljaju ideje o nacionalnim državama. Kada je nakon Austrijske Monarhije stvorena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Jugoslavija, s konceptom vodeće uloge Srba u toj novoj zajednici, pa se tako Benkovac, kao i Knin, u kojima je krajem 19. stoljeća živjelo pretežno hrvatsko stanovištvo, sistemski naseljava srpskim stanovništvom, te postaju središta srpskog nacionalizma. Stvarajući otpor težnji hrvatskog naroda za osamostaljenjem, nameću rat, u kojem je benkovačko područje teško stradalo, minirane su sve katoličke crkve, protjerani Hrvati iz svojih domova...
Pravoslavne crkve nisu stradale...

Crkva Sv Jovana

Danas Benkovac pronalazi svoje mogućnosti tako da se sve više orjentira na očuvanje lokalnog identiteta, tradicije i običaja, jačanje autohtone i ekološke proizvodnje, čime se utječe na razvoj rurarnih područja.

Etno

Vinarija Benkovac

Seoski turizam

Benkovac nećemo moći zaboraviti jer će nas podsjećati u mnogim našim dalmatinskim dvorištima, i koji za razliku od bijelog bračkog i trogirskog kamena, nosi u sebi toplu boju zemlje u kojoj je "rastao".  Benkovački pločasti kamen poznat je još iz antičkog vremena koji je u prvom redu služio za izgradnju, ali se uvidjelo da se od istog kamena može na poseban način osmisliti i napraviti na stotine sitnih detalja na unutranjim i vanjskim zidovima, stupovima, dvorištima, ogradama, stazama...

Benkovački kamen

Biograd na Moru

Ako više volite turističku gužvu od pašmanskog mira i tišine, vratite se na obalu Pašmanskog kanala u Biograd na Moru, u centar rivijere, koja uz pašmanska mjesta obuhvaća još i Pakoštane, Drage, Vrgadu jugoistočno i Sv Filip i Jakov, Turanj i Sv Petar na Moru sjeverozapadno od Biograda.

Biograd na Moru

Ali da se najprije malo vratimo u prošlost. Biograd je jedan od najstarijih hrvatskih kraljevskih gradova, grad kojeg su osnovali Hrvati, koji se spominje u Porfirogeneta 950.godine kao Belograd, Alba Maris, Alba Civitas. Grad je utvrđen na malenom poluotočiću, a pretpostavlja se da su se u obližnjoj uvali nalazili ostaci nekadašnjeg rimskog naselja Blandona, gdje su pronađeni dijelovi rimskog vodovoda.

Karta

Hrvatski kraljevski gradovi su, osim Biograda, i Šibenik, Knin, Skradin, Nin, Klis, Bijaći i Omiš. Prema nekim izvorima, u Biogradu je okrunjen Držislav Trpimirović (sin kralja Mihaila Krešimira II i kraljice Jelene koje poznajemo iz Solina). Dvije zlatne krune, koje su se po Zvonimirovu prijepisu prava papi na Vranski samostan tada nalazile u samostanu, pripadale su kralju Tomislavu, koji je krunjen 925. na Duvanjskom polju i druga kralju Držislavu (969-997) koji ju je dobio od Bizanta kao priznanje vladarskog položaja.

"Hrvatski kraljevi"

Legenda koja se veže uz kralja Stjepana Držislava je legenda o postanku hrvatskog grba: u ratu s Mlečanima pao je u ropstvo, a dužd Petar II Orseolo uputio mu je izazov - ako u tri partije šaha pobijedi, bit će oslobođen. Kralj Držislav je prihvatio izazov, pobijedio mletačkog dužda, koji ga je potom oslobodio, a on je, u sjećanje na taj trenutak, uzeo šahovsku ploču kao svoj grb. 

Ostaci palače uz crkvu Sv Stošije

Zbog nesloge Držislavovih sinova, Hrvatska je oslabila, a Petar II Orseolo 1000. godine zauzeo je veliki dio Dalmacije, između ostalog i Biograd i nazvao se duždom dalmatinskim. (Tada je Orseolo vjenčao svoju kćer Hicelu sa sinom Svetoslava Suronje, najstarijeg Držislavova nasljednika, kojem su braća Krešimir III i Gojslav preoteli vlast. Nasljednik Svetoslavove loze, koja se preko Venecije preselila u Slavoniju, je poznati nam Dmitar Zvonimir, dok je Krešimir IV unuk Krešimira III, tj sin Stjepana I).

"Hrvatska kruna"

Petar Krešimir IV (1058-1074), preuzima pod svoju vlast dalmatinske gradove i otoke i povezuje ih s hrvatskom državom u jedinstven političko-upravni teritorij, te postaje jedan od najslavnijih hrvatskih kraljeva. Poticao je razvoj gradova osnivanjem samostana i darivanjem posjeda crkvi. Jedan od takvih samostana je i već spomenuti benediktinski samostan Sv Ivana ovdje u Biogradu, s posjedima u Rogovu i Žirju, a Zvonimir im je ta prava potvrdio, te proširio na posjede na brdu Sv Kuzme i Damjana.

Ostaci samostana

Zvonimir je za vrijeme Petra Krešimira IV bio njegov suvladar, ban  slavonski, koji je Slavoniju vratio pod hrvatsku vlast, nakon što su je, zbog već spomenute nesloge Držislavovih sinova, preuzeli Mađari. Ovu svoju poziciju je ojačao i brakom sa Jelenom, kćerkom mađarskog kralja Bele I Arpadovića. Krešimir nije imao sina, te ga je trebao nasljediti sinovac Stjepan II, koji se zbog bolesti odrekao krune i povukao u samostan Pod Borovima (Sustipan u Splitu), te ga je nasljedio njegov dotadašnji suvladar Zvonimir (1075-1089).

Trg

Treća hrvatska kruna je upravo Zvonimirova kruna, koja mu je poslana od pape Grgura VII, kao priznanje vlasti. Zvonimir je osigurao stabilan međunarodni položaj Hrvatske i ojačao razvitak gospodarskog i kulturnog života. Poznate su nam legende o smrti Zvonimirovoj i navodnoj kletvi kojom se objašnjava pad Hrvatske pod tuđinsku vlast (iako neki povjesničari ne nalaze temelj tvrdnjama za njegovu nasilnu smrt.) 

Zvonimir

S obzirom da mu je sin Radoslav umro, te nije imao nasljednika, na prijestolje su pretendirali s jedne strane pristaše hrvatske stranke (Krešimirova kćerka Neda?) i postavili kratkotrajno Stjepana II iz samostana Pod Borovima na vlast, pa potom Petra Snačića (Svačića) za kralja. S druge strane Zvonimrova supruga Jelena, smatrala je da baštinsko pravo na krunu ima njen brat Ladislav, ugarski kralj.

Nekoliko godina traju borbe oko prijestolja, nakon Ladislava, njegov nećak Koloman preuzima vlast u Ugarskoj, ali i u Hrvatskoj, za koju se izbori najprije na bojnom polju s kraljem Petrom na Gvozdu, a zatim dobiva priznanje vlasti od 12 hrvatskih plemena, te se kruni Zvonimirovom krunom 1102. godine u Biogradu na Moru. Zvonimorovom krunom nastavljaju se kruniti hrvatsko-ugarski kraljevi sve do Ladislava Napuljskog 1409. kada je, nakon što je Dalmaciju prodao Mlečanima, pobjegao u Napulj, ponio i krunu, te joj se više ne zna trag. A o tome kako su se dugo spominjali mira i blagostanja za vrijeme Zvonimirove vladavine možda svjedoči i epigraf kojeg je povjesničar srednjeg vijeka Toma Arhiđakon zapisao sa njegovog groba:

TKO ĆE MOĆI SUZDRŽATI NAROD, DA NE UZDIŠE,

KADA BUDE GLEDAO OVAJ GROB, DOISTA VRIJEDAN OPLAKIVANJA?

JER U OVOJ TAMI POČIVA SVIJETLA ZVIJEZDA

UZVIŠENA PODRIJETLA. KAKO LI SE ČUDNO TRNE!

JER NJEZINA SE DIVLJAČKA SMRT MOŽE S PROKLINJANJEM TUMAČITI

CRNIM ZLOČINIMA OPAKOGA NARODA

BIJESNI POPUSTIŠE DO KRAJNOSTI SRCU

I NAJTEŽIM UMORSTVOM POGUBIŠE KRALJA

KREPKE SNAGE, RUKOM MOĆNOGA,

POBOŽNOGA ZVONIMIRA, BESKRAJNO POŠTENOGA,

KOJI JE BIO NJIHOV ŠTIT PROTIV DUŠMANIMA,

NAVIKAO DA SATIRE NEPRIJATELJSKA VRATA,

OPLAKUJTE, PRVACI, VEĆ JEDNOM GLAVARA ČASTI,

STARCI I MLADIĆI HRVATSKE ZEMLJE,

JER ŠTO BIJAŠE PRVA SVEČANOST KRALJEVSTVA

I UJEDNO ČAST I SLAVA, SADA JE PROPALO.

Biograd na Moru je 1125. godine stradao pod napadom Mlečana, koji je doslovno sravnjen i opljačkan. Kad su 1202. godine Mlečani porušili Zadar, stanovnici su se sklonili u tada obnovljeni Biograd, i nazvali ga Novi Zadar (Zara Nouva), a nakon ponovnog povratka u Zadar, nastavili su ga nazivati Zara Vecchia - Stari Zadar, a taj naziv je ostao u svim topografskim i geografskim kartama punih 8 stoljeća, sve do konca II svjetskog rata. 

Zara Vecchia

Biogradom su tijekom 13. i 14. stoljeća upravljali knezovi cetinski i bribirski, te vranski templari. 1409. godine Ladislav Napuljski Dalmaciju prodaje Mlečanima, te je u razdoblju od 15.-18. stoljeća Biograd često puta stradavao u mletačko-turskim ratovima, pa je od jednog kraljevskog krunidbenog grada postao jedno malo selo, čije stanovništvo se uglavnom bavilo poljoprivredom.

Biograd

Svojoj zaštitinici Sv Stošiji, čije su štovanje ovdje proširili Zadrani, kada su se tu privremeno sklonili, sagradili su crkvu 1761. godine na ruševinama krunidbene palače. Na zvoniku su tri zvona, dobivena iz Padove 1925. godine, pri proslavi 1000 godišnjice hrvatskog kraljevstva, čime su Biograđani posvjedočili svoje hrvatsko obilježje i tom prilikom podigli spomenik kralju Tomislavu u obliku obeliska od istarskog kamena, s urezanom hrvatskom krunom i staropleternom ornamentikom. (Spomenik je srušen u II svj ratu).

Crkva Sv Stošije

Riva

U gradu su još i crkvice iz 19. stoljeća, posvećene Sv Roku i Sv Anti, a u novom naselju Biograda sagrađena je Crkva Sv Ivana Krstitelja 1988. godine.

Crkva Sv Roka

Crkva Sv Ante

Crkva Sv Ivana Krstitelja

Turizam se u Biogradu počinje razvijati gradnjom prvog hotela Ilirija 1934. godine, sa intencijom da ovo mjesto postane "jugoslavenska Nica". Osnovano je i Društvo za poljepšavanje mjesta Soline.

Povijesna fotografija  izgradnja hotela

Danas Biograd prvenstveno i možete prepoznati s turističkih razglednica kao jedno mondeno turističko odredište međunardnog značaja. Ovdje se mogu zadovoljiti svi oblici turističke potražnje: vrhunski hotelski smještaj u hotelima s četiri zvjezdice, kampiranje, nautički turizam... ili ako želite mediteranski ugođaj i srdačnost domaćina u privatnim villama i apartmanima...Nacionalni parkovi Krka i Kornati su blizu, pa čak i NP Paklenica i Velebit, zatim  Parkovi Prirode Vransko jezero i Telaščica također...robizonski turizam na Pašmanu... Ali sve, i više od toga ćete naći u brošurama, pa to nije potrebno posebno isticati.

Hotel Ilirija

Marina

Hotel Adriatic

Hotel Kornati

Plaža

Kamp

Prepuna plaža

A ako vam, kao meni,  nedostaju ovdje tragovi slavne prošlosti, blizu su Šibenik i Zadar, koji vam to mogu i te kako ponuditi. Mogu ipak oprostiti Biogradu što je izabrao svoj pravac razvoja prema modernom ljetovalištu, jer je kontinuirano kroz stoljeća rušen i razaran, pa se danas i ne nazire nekadašnje značenje grada. Ostaje barem Zavičajni muzej u kojem se čuva arheološka zbirka, etnografka zbirka, povijesni odjel, teret potopljenog broda, umjetnička zbirka....

Biograd pogled s mora

Biogradski stol

A kad vas pozovu na Biogradski Dugi stol, to nije povezano sa "stolovanjem" kraljeva u Biogradu, već se radi o manifestaciji koja se već devetu godinu održava na početku turističke sezone, eno-eko-gastro-etno stol, na kojem se predstavljaju autohtoni hrvatski proizvodi. To je festival izvorne hrane, pića, gastronomskih delicija, sve popraćeno priredbama i folklorom, uz ponudu izvornih suvenira.

Biogradski stol

Kafić plaža

U sličnom smislu je pokrenuta manifestacija Najduža štrudla, po prvi put održana u rujnu 2013. godine, koja promovira autohtone proizvode ovog kraja, kao što je višnja maraska, pa se osim najduže štrudle od višnje maraske, nude i maraskino, cherry-brandy, višnjevača i drugi proizvodi ove višnje, koja je tradicionalni proizvod zadarskog kraja, a koja se smatra najukusnijom višnjom na svijetu.

Njaduža študla

Biograd na Moru

Još jedna manifesticija novijeg vremena ističe Biograd na Moru: Croatia Harley Days 2014. Nakon uspješnog domaćinstva 2011. godine, ponovo je Biograd domaćin ovom zabavnom spektaklu (12-15.6.). Uz druge zabavne  aktivnosti i glazbene sadržaje, vrhunac je parada od nekoliko tisuća motora Harley Davidson....

Croatia Harley Days

 .....ali ja, kad malo zažmirim.... nemojte mi zamjeriti što ovu kolonu jahaćih ljubimaca kroz vremeplov ugledam kao......dojahaše plemići na svojim konjima iz svih dijelova Europe na svečanost krunidbe....u stari kraljevski grad.