Obrovac

Evo me natrag tamo gdje sam stala, u Ravne Kotare na granicu s Bukovicom, zainteresiralo me otkriti Obrovac, jer sam to mjesto slabo poznavala, iako je zapravo smješteno na sjecištu puteva između priobalne i kopnene Hrvatske, i to na obali lijepe, skrivene  Zrmanje, 12 km prije njenog ušća u Novigradsko more.

Obrovac

I ovdje su živjeli Liburni, vidljivi su ostaci njihovih gradina na više mjesta u okolici, a dolaskom Rimljana u 1. stoljeću, većina gradina je napuštena, dok se neke, poput Cvijine gradine u Kruševu i Somokovca u Krupi, nastavljaju razvijati i oko njih se grade rimska gospodarska imanja.

Cvijina gradina

Obrovac je dobio ime po glagolu - rovati, a označava mjesto koje voda "obriva". Prvi put se spominje u ispravama 1337. godine kao Obrouec, Hobrouec, Hobrouac, i označava srednjovjekovnu utvrdu, vlasništvo krbavskih knezova Kurjakovića.

Tvrđava Kurjaković

Zapravo na ovim prostorima postajete svjesni srednjovjekovne hrvatske povijesti, jer je upravo područje između Zrmanje i Cetine, kolijevka Hrvatske. I bude vam jasno zašto se područje Ravnih Kotara nazivalo Hrvati. Nakon narodnih vladara, odnosno u vrijeme krunjenja Kolomana za hrvatsko-ugarskog kralja, po prvi put se spominje savez dvanaest hrvatskih plemena, koji su s Kolomanom sklopili Pacta Conventa, temeljem čega mu je priznata kraljevska vlast, a plemstvo je zadržalo svoje povlastice koje su mu pripadale.

Stari Obrovac

Po nekim izvorima tih 12 plemena su: Šubići, Kačići, Svačići, Mogorovići, Jamometi, Čudomirići, Tugomerići, Gusići, Karinjani-Lapčani, Kukari, Lasničići,  Poletčići. Neki su nam više, drugi manje poznati, a s obzirom da još nije postojala institucija prezimena kakvog danas poznajemo, već su se dalje pretvarala vežući se na osobno ime, ili na posjed koji im je pripadao, teško nam se ponekad snaći tko je u slijedećim stoljećima nasljednik kojeg plemena. Činjenica je ipak da su Arpadovići južno do Gvozda imali više naslovnu, nego stvarnu vlast i da su u mnogome ovisili o dobroj volji ovih feudalaca.

Zrmanja

Šubići su se razvili u jednu od najjačih velikaških obitelji u 12. i 13. stoljeću i koji su tijekom tog razdoblja bili šibenski, splitski, trogirski i ninski knezovi, a iz kojih se zamjenom Ostrovice za Zrin, nastavila loza Zrinskih. Može se ustanoviti da su Šubići u Hrvatskoj imali i  međunarodno priznati značaj i izrazit utjecaj na vlast. Kačiće smo mogli pratiti od Zadra, preko Omiša gdje su bili najsnažniji, te Makarskog Primorja i Neretvanske kneževine, a koji su u određenom razdoblju postali Šubićevi vazali. Svačić nam je poznat kao posljednji kralj narodne krvi - Petar, iz borbe s Kolomanom na Gvozdu, a čiji su nasljednici Nelipići s kojima smo se susretali oko Knina, Krke, Cetine i koji su bili Šubićevi rivali.

Kudin most na Krupi, pritoci Zrmanje

Mogoroviće lakše pamtimo po banu i vranskom prioru Petru Berislavić, jer su Berislavići nastavak tog roda. Jamomete izvori vežu još u vrijeme Branimirove Hrvatske na ninskom području, ali i u Slavoniji čime se potvrđuje teza da se hrvatska vlast već tada protezala do Drave, a preko Ivana Jamometa, potpisnika Pacta Conventa, preko Vučete, supruga sestre Pavla Šubića, te njihova sina Mihovila, nastaju ninski Mihaljevići...Čudomirići se spominju u Lici i na Rabu, pa možda tamo više saznam o njima, Tugomerići u Karlobagu, Lasničići u Gackoj, Poletčići kod Perušića, a Kukari su za vrijeme Zvonimirova kraljevanja bili u Podstrani, a i u Vrlici i u Skradinu.

Kolo

Karinjani i Lapčani se  spominju kao jedno pleme, a nastali su kad je Viniha Lapčanin oženio Klaudiju, kćer našeg kralja Zvonimira. Viniha nije iz ličkog Lapca, kako bismo danas mogli pretpostaviti, već s podučja Lučke županije, koja je u tadašnje vrijeme imala centar kod Ostrovice, a ženidbom s Klaudijom dobiva Zvonimirove posjede u Karinu, pa se tako pleme nastavilo pod jednim i drugim imenom.

Karinsko more

Iz plemena Gusića, koji su bili krbavski knezovi, najjači ogranak razvio se od Kurjaka Gusića, koji je po ženidbenoj vezi bio povezan sa Šubićima, pa pleme jača i dalje se nastavlja zvati Kurjakovići. Sinovi Grgur i Pavao se premještaju prema Istri, Veneciji, Slavoniji, Ugarskoj, Bosni, dok je Budislavova loza ostala vezana uz krbavsko kneštvo do njenog gašenja u 16. stoljeću. Po sestri Vladislavi koja se udaje u Nelipiće, postaju i s njima povezani, te u sukobima Nelipića i Šubića staju na Nelipića stranu. 

Kurjakovići su bili poznati uzgajivači konja

Krbava je jedna od županija srednjovjekovne Hrvatske, a krbavski knezovi su više od dvjesto godina zauzimali visok položaj među hrvatskim plemstvom, i među prvima su se izravije povezali s Ugarskom.  Jačanje svog utjecaja potvrđuju i u sve većoj prisutnosti na dalmatinsko-ličkoj granici, pa su držeći Obrovac, imali nadzor i upravljali stočarskim putovima i trgovinom.

Magarac - se podrazumijeva

Karlo II, Budislavov unuk, dalmatinsko-hrvatski ban, bio je i upravitelj Višegrada kraj Pešte a i imao je posjede u Požunu i Slovačkoj. U vrijeme prodaje Dalmacije Mlečanima (1409) Karlo II je poticao dalmatinske gradove protiv Mlečana. Posljedično gubi dio posjeda od kralja Matijaša Korvina 1463.godine, a koji im ne dopušta ni proširenje Kličevice, radi nenarušavanja odnosa s Mlečanima. Njegov nasljednik, sin Karlo III Kurjaković, pogiba u velikoj Krbavskoj bici s Turcima 1493., njegova žena Doroteja Frankopan primorana je plaćati danak Turcima, a sin im, ban Ivan Karlović, poznat je kao zadnji Kurjaković. On je s banom Berislavićem 1513. godine, sudjelovao u pobjedi nad Turcima kraj Dubice. Nakon njegove smrti 1531. godine, njegove posjede nasljeđuje sestra Jelena, žena Nikole Zrinskog.

Obrovac-tvrđava Kurjaković

U Obrovcu, gradu hrvatskih knezova, djelovalo je nekoliko redovničkih zajednica. Uz rijeku Zrmanju na području koje se danas zove Manastirine, djelovao je benediktinski samostan Sv Jurja Korpivskog (Kopriva je nekadašnji naziv za Zrmanju), te hospicij franjevačkih trećoredaca i samostan templara, crkva sv. Mihovila.U Karinu je djelovao franjevački samostan, a podigao ga je u 15. stoljeću Nikola Lapsanović, gospodar grada Karina, potomak hrvatskoga roda Lapčana. Samostan je pretrpio velika oštećenja u mletačko-turskim ratovima, a u domovinskom ratu je gotovo potpuno srušen, danas ponovo stoji obnovljen uz obalu Karinskog mora.

Franjevački samostan Blažene Djevice Marije u Karinu

Župna crkva Sv Josipa u Obrovcu iz 15. stoljeća, obnovljena je 1794. godine sa tri mramorna oltara. U domovinskom ratu je potpuno devastirana i zapaljena.  Ovogodišnja proslava Sv Josipa, i proslava Dana Grada prošla je u znaku spomena 220 godina obnove župne crkve (1794-2014). 

Crkva Sv Josipa

Crkva Sv Trojice je sjedište pravoslavne parohije u Obrovcu, prvobitna crkva je izgrađena 1756. godine, kao jednobrodna građevina, koja je 1834. godine srušena, a na njenom mjestu sagrađena nova veća crkva koja je 1906. godine posvećena u čast silaska Duha Svetoga. Crkva ima ikonostas od 11 ikona slikanih u duhu bečkog akademizma. Ikone su dijelom sačuvane i čekaju restauriranje.

Crkva Sv Trojice

U Kruševu, koje također pripada gradu Obrovcu, i u kojem je utvrda Otišina bila vlasništvo Kurjakovića, sagrađena je župna crkva Sv Jurja 1700. godine, s obzirom da je vremenom propala, sagrađena je nova 1845. godine, te je nekoliko puta obnavljana, a temeljito je obnovljena pred domovinski rat, ali je u tijeku rata minirana do temelja zajedno sa zvonikom.  Nakon oslobođenja sagrađena je nova crkva, posvećena 2001. godine

Crkva Sv Jurja Kruševo

Obrovac je, nakon što su ga Ivanu Karloviću oduzeli Turci 1527. godine nekoliko puta prelazio iz turskih u mletačke, i iz mletačkih u turske ruke. Dolaskom Turaka iseljava se hrvatsko stanovništvo prema Senju i Istri, a s Turcima doseljava pravoslavno stanovništvo u Bukovicu i Kotare. Padom Venecije Obrovac dolazi pod austrijsku, pa francusku, te ponovo austrijsku upravu. Austrijski car 1842. godine podario je dekretom Obrovcu ekskluzivni privilegij održavanja 12 sajmovnih dana u godini. Uspostavlja se i parobrodska linija sa Rijekom i Zadrom i Obrovac pomalo poprima obilježja grada.

Obrovac

U Jugoslaviji je Obrovac imao sličan put kao i Benkovac i Knin, naseljavan srpskim stanovništvom, te je za vrijeme jačanja srpskog  nacionalizma 1991. proglašen dijelom takozvane Srpske Krajine, kao mjesto sa cca 60 tak % srpskog stanovništva, tijekom čega je stradalo hrvatsko stanovništvo, crkve i domovi. Nakon akcije Oluja hrvatska vojska ulazi u prazan Obrovac, jer je srpsko stanovništvo iselilo na poziv svojih vlasti.

Obrovac

Danas Zrmanja, skrivena krška ljepotica, postaje sve češće odredište znatiželjnih turista, zbog mogućnosti kayakinga, raftinga, kanjoninga i drugih mogućnosti aktivnog odmora. Izvire ispod planine Poštak u južnom dijelu Like, prolazi Mokro polje, preko kojeg ljeti presuši, zatim Žegarsko polje, pa joj se u tok pridružuje Krupa, prolazi krški kanjon tvoreći prekrasne slapove, posljednji na tom putu je Jankovića buk, nakon čega se smiruje, a voda joj se počinje miješati s morskom, te postaje boćata. 4 km nizvodno od Jankovića buka je Obrovac, odakle je rijeka plovna pa nam je lako zamisliti da je ovo bilo interesantno skrovište s otvorenog mora.

Jankovića buk

Obrovac

Obrovac

A ovo područje može biti neiscrpni izvor za rurarni i pustolovni turizam, prvi primjeri pokazuju izvrsne rezultate, na području zaseoka Drage kod Kruševa, seosko gospodarstvo Mićanovi dvori osvojilo je 2013. godine zlatnu medalju za najbolje agroturističko imanje Dalmacije. U sklopu imanja je i Village Zrmanja, kućice izgrađene u duhu starog vremena, ali opremljene na suvremen način. Prekrasan pogled na Velebit i Zrmanju, uz razne mogućnosti biranja aktivnosti kojim se želite baviti, te uz gastro užitke u tradicionalnim jelima Bukovice.

Mićanovi Dvori

Mićanovi Dvori

Sad zaista mogu reći da sam uspjela zaboraviti sliku o Obrovcu koja mi se prva nametala o njemu kao simbolu promašene investicije socijalističke planske ekonomije. Naime, 70-tih godina prošlog stoljeća neposredno nakon hrvatskog proljeća, trebalo je revitalizirati ovaj kraj, pa se na političkim odlukama (tko bi pokušao argumentirati da investicija nije isplativa, proglašavan je ustašom), a nikako na ekonomski utemeljenim informacijama, sagradila tvornica glinice Jadral, bez obzira što tu nije bilo boksita, i bez obzira što je to bila prava ekološka bomba.

Srušeni Jadral

Ali, da ne bi završila ovaj post s neuspješnom tvornicom, moram bar spomenuti ideju o prvoj električnoj jahti iz Elana Obrovac, o čemu se još pregovara, a posao bi se realizirao u suradnji s tri tvrtke: Elana Power Yachta, koji je zadužen za tehnički dio projektiranja buduće jahte, Rimac Automobila, koji su zaduženi za pogonski dio, te investitora Cadia Yacht, za koje bi se u konačnici i gradili brodovi. Nadajmo se....

Elan 30-među 10 najboljih jahti u Duseldorfu 2014

Elan Fishingline 650 CC

Benkovac (Ravni Kotari)

Radovalo me otkrivanje Ravnih Kotara, tog najplodnijeg dijela dalmatinskog primorja, koji se do vremena provale Turaka nazivao "Hrvati", a koji se prostire od Novigradskog mora na sjeveru do ušća Krke na jugu, ali me najednom nasred te prostrane ravnice uhvatila lagana nelagoda, u trenutku se nadvila sjena nekog prošlog vremena preko mojih misli, te se sebi učinih malenom i nezaštićenom na tom brisanom prostoru, prisjetih se i Ljiljane, moje prijateljice, koja je preko noći prestala biti moja prijateljica, i danas više ne znam ništa o  njoj.

Ravni Kotari

Benkovac

Ali prava prošlost ovog kraja seže još u kameno doba. U razdoblju neolita stvaraju se prva trajna naselja, a u bakreno i brončano doba razvijaju se gradine koje nastanjuju ilirska plemena Liburni, vješti pomorci i gusari, čija bogata materijalna kultura nije još do kraja istražena. 

Asseria

Na liburnsku kulturu nastavlja se rimska, čijim se građevinama i spomenicima i do danas divimo, a upravo se ovdje na području Podgrađa pored Benkovca nalaze ostaci liburnsko-rimskog grada Asserie, koji je najveći procvat doživio u 1. i 2. stoljeću.

Asseria

Grad je bio opskrbljen pitkom vodom, koja je akveduktom dolazila iz izvora Čatrnja kod Lisičića. Oko glavnog gradskog  trga - foruma nalazile su se sve važnije javne zgrade, tu su pronađeni brojni kameni ulomci arhitekture i skulpture, od kojih je  najzačajniji kameni oltar sa reljefom rimske vučice s Romulom i Remom. Zanimljivi su i nalazi liburnskih nadgrobnih spomenika - cipusa, a isto tako i razni primjerci antičkog stakla, koji se čuvaju u Muzeju antičkog stakla u Zadru.

Romul i Rem u Asseria

Asseria se nalazila na važnom putu iz Jadere (Zadra) do Nedinuma (Nadina) prema Varvariji (Bribiru) i Burnumu (rimskom vojnom logoru na Krki), te dalje prema glavnom rimskom gradu Saloni. Ovuda je u 2. stoljeću proveo svoju vojsku car Trajan na putu za Daciju, i u njegovu čast je u Asseriji podignut slavoluk na ulazu u grad.

Asseria

U 4. stoljeću u gradu se razvija i kršćanstvo, te je na forumu sagrađen kršćanski mauzolej - ranokršćanska crkva Sv Pavla, koja je potpuno porušena u turskom ratu, pa je na njenim temeljima, nakon odlaska Turaka 1700. godine, sagrađena nova crkva, koja se i danas nalazi u srcu Asserie i oko koje je groblje, pa je crkva prikladno posvećena Sv Duhu.

Crkva Sv Duhu

Za Asseriu se već krajem 18. stoljeća zainteresirao mletački putopisac Alberto Fortis, žaleći za njenom propašću. Krajem 19. stoljeća ovdje počinju istraživanja bečkih arheologa. Najnovija istraživanja se ponovo aktiviraju 1998. godine, te će se 10 mln eura vrijedan projekt "Asseria nova" nominirati 2015. godine za EU fondove, a koji predviđa izgradnju recepcije, galerije, suvenirnice, ugostiteljskog objekta, prostorija za predavanja i projekcije, klesarsku radionicu, te kompleks apartmana s atrijem, koji bi služili arheolozima, studentima i predavačima.

Asseria

U vrijeme hrvatskih vladara i njihove kristijanizacije sagrađene su brojne crkve na ovim prostorima, najzanimljiviji su ostaci crkve na lokalitetu Crkvina kod Šopota, neposredno pored izvora vode. Ovdje se održavao sabor hrvatskih plemićkih rodova. Danas su vidljivi samo temelji crkve. Na ulomcima kamene oltarne pregrade ukrašene srednjovjekovnim pleterom, otkriven je natpis hrvatskog kneza Branimira iz 9. stoljeća. Ulomci s natpisom kneza Branimira pronađeni su još i u Ninu, Muću i kod Skradina.

Šopot

Natpis hrvatskog kneza Branimira

Poznata nam je priča o tome kako je ugarsko-hrvatski kralj Ladislav Napuljski prodao Dalmaciju Mlečanima, i o mletačko-turskim ratovima na ovom području, u tom razdoblju sagrađene su brojne utvrde i kašteli: Kaštel-Benković, Kaštel Perušić, Kličevica...

Benkovac

Kaštel Perušić i obližnja crkva Marijina Uznesenja sagrađeni su u 14.stoljeću. Unutar zidova kaštela   nalazila se i stambena zgrada,a  svoj izvorni izgled Kaštel je sačuvao je do II svjetskog rata, kada je porušen. Crkva Marijina Uznesenja u potpunosti je porušena u Domovinskom ratu, od nje je ostao samo pločnik, s nekoliko nadgrobnih ploča.

Perušić

Utvrda Kličevica nalazi se nedaleko od Benkovca kod sela Raštević, smještena na povišenom platou iznad istoimene rječice, koju podižu hrvatski plemići Kurjakovići, sredinim 15. stoljeća. O značaju ove utvrde govore brojne bitke koje su se vodile za ovu utvrdu o čemu svjedoče ostaci brončanog topa, brojne strelice, samostrelski projektili te kamene kugle katapulta.

Kličevica

Izgradnjom Kaštela Benković u 15. stoljeću, započinje povijest nastanka današnjeg Benkovca, administrativnog središta Ravnih Kotara. Smješten na malom brežuljku iznad Benkovca, kaštel dominira benkovačkom ravnicom. To je jednostavna kamena obrambena utvrda s kvadratnim dvorištem u kojem je visoka četvrtasta kula, kasnije su nadograđene dvije okrugle kule. Vlasnici Kaštela su bili zadarska plemićka obitelj Benković, po kojoj je mjesto dobilo ime. Prostor Kaštela danas koristi Muzej grada Benkovca, a preko ljeta Kaštel postaje kulturno središte grada, gdje se održavaju festivali, koncerti, predstave, smotre klapa, ljetni kino...Uz zid Benković Kaštela sagrađena je 1743. godine crkvica Sv Ante, zaštitnika Benkovca, koji se proslavlja 13. lipnja i čime započinje i Benkovačko kulturno ljeto.

Kaštel Benković

Crkva Sv Ante

Zapravo par dana prije blagdana je tradicionalni Benkovački sajam, koji se održava svakog 10. tog u  mjesecu, i koji je zadržao stogodišnju tradiciju, koji se od stočnog sajma proširio na sajam svega i svačega, na kojem je posebna draž kupovanje cijenkajući se, u kojima se uspostavlja skoro pa ritualni proces kupnje i prodaje, gdje se poslovi sklapaju rukovanjem nakon odmjeravanja prodajno-kupovnih snaga, gdje dolazi i mnoštvo znatiželjnika i dokoličara, sve s ciljem tog neposrednog susreta čovjeka s čovjekom, na mjesto gdje su se nekad upoznavali momci i djevojke, ugovarali brakovi...

Benkovački sajam

Benkovački sajam

Benkovački sajam

Ovom sajmu koji se održava u Benkovačkom Selu, u posljednje vrijeme dodana je manifestacija Benkovačka Pijaca, s ciljem oživljavanja središta grada, koja se održava na popularnoj Šetnici Kneza Branimira, a na kojoj se nude autohtona jela i pića, popraćeno glazbenim programom i Bakanalijama - manifestacijom u kojoj studenti obučeni u rimsku odjeću prezentiraju borbe gladijatora i oživljavaju povijest rimskog doba.

Gradsko vijeće

Benkovac Šetnica

Bakanalije

Tijekom lipnja već devetu godinu održava se originalna manifestacija Fišijada, koja okuplja hrvatski sjever i jug, gdje se u Benkovac preseli Slavonija, te se ekipe najvrsnijih kuhara natječu u pripremanju fišpaprikaša, koji je takoreći zaštitni znak Slavonije, ali koji su rado prigrlili i Benkovčani.

Fišijada

Još jedna zanimljiva gastronomska manifestacija nazvana Puževim korakom, privlači ljubitelje nezaboravnih okusa i mirisa tako jednostavnih, a tako posebnih specijaliteta od domaćih puževa. Ovom prilikom održava se i utrka puževa na 120 cm, a pobjedniku mora biti sačuvan život, ne smije završiti u kuharskom loncu. (Uh, ovo djeluje malo tužno, kao neko poigravanje sa ovim malim bićima, ah, kakvi smo mi ljudi svežderi).

Puževi

Ravni Kotari su zaista jedna bogata tržnica zdrave i raznovrsne hrane i dobrih vina, pa je zato i moguće da u jednom ovako malom mjestu ima ovoliko raznovrsnih manifestacija povezanih sa promocijom hrane i pića, kojima obiluje ovaj kraj: Bukara Benkovac, Vinfest Benkovac, Bukovačko-ravnokotarski stol, Benkovački prisnac, gastromanifestacija Beeeenkovac- janjetina i jaretina kao brandovi manifestacije...također u travnju se ne propušta Fritaja sa šparogama i jajima... 

Fritaja od šparoga

Benkovački prisnac

Osim gastro manifestacija, tu su i razne glazbene manifestacije: Etno fest, Večeri klapske pisme, Rock koncert Vlajternativa....

Večer klapa

Gradove obično prepoznajemo po razglednicama na kojima dominiraju crkveni zvonici, a ovdje u Benkovcu je iz temelja promijenjena ta razglednica grada. Zvonik koji vidimo sada potpuno se razlikuje od prethodnog, čiju je gradnju tada pomogao Car Franjo Josip, prilikom posjete Benkovcu. Crkva Male Gospe u središtu grada na Trgu Alojzija Stepinca bila je sagrađena 1863. godine, ali je u Domovinskom ratu potpuno srušena, čak su izvađeni i temelji, a teren je nasut i pošumljen. Današnja crkva je dovršena i posvećena 13. rujna 2003. godine.

Crkva Male Gospe koja je srušena

Crkva Male Gospe- nova

Na istočnoj strani grada na cesti koja vodi prema Kninu je Crkva Sv Jovana sagrađena krajem 19. stoljeća. Ova crkva je sagrađena u neobizantskom stilu, ima križni tlocrt i osmerokutnu kupolu, oblik karakterističan za pravoslavne crkve. Pravoslavno stanovništvo na ove prostore doseljava nakon odlaska Turaka, mletačke vlasti su im za njihove vjerske obrede omogućile korištenje starih srednjovjekovnih crkvi u Kolarini, Atagić Kuli, Miranjima, Ceranjima...Suživot dviju religijskih zajednica je relativno miran sve do početka 20. stoljeća kada se javljaju ideje o nacionalnim državama. Kada je nakon Austrijske Monarhije stvorena Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, kasnije Jugoslavija, s konceptom vodeće uloge Srba u toj novoj zajednici, pa se tako Benkovac, kao i Knin, u kojima je krajem 19. stoljeća živjelo pretežno hrvatsko stanovištvo, sistemski naseljava srpskim stanovništvom, te postaju središta srpskog nacionalizma. Stvarajući otpor težnji hrvatskog naroda za osamostaljenjem, nameću rat, u kojem je benkovačko područje teško stradalo, minirane su sve katoličke crkve, protjerani Hrvati iz svojih domova...
Pravoslavne crkve nisu stradale...

Crkva Sv Jovana

Danas Benkovac pronalazi svoje mogućnosti tako da se sve više orjentira na očuvanje lokalnog identiteta, tradicije i običaja, jačanje autohtone i ekološke proizvodnje, čime se utječe na razvoj rurarnih područja.

Etno

Vinarija Benkovac

Seoski turizam

Benkovac nećemo moći zaboraviti jer će nas podsjećati u mnogim našim dalmatinskim dvorištima, i koji za razliku od bijelog bračkog i trogirskog kamena, nosi u sebi toplu boju zemlje u kojoj je "rastao".  Benkovački pločasti kamen poznat je još iz antičkog vremena koji je u prvom redu služio za izgradnju, ali se uvidjelo da se od istog kamena može na poseban način osmisliti i napraviti na stotine sitnih detalja na unutranjim i vanjskim zidovima, stupovima, dvorištima, ogradama, stazama...

Benkovački kamen