Primošten

Prolazim sličnim krajolikom, i opet otkrivam simpatičan gradić na otočiću  - Primošten!

Danas Primošten nije više otok, već je nasipom spojen s kopnom, a naselje se proširilo na obalu i prema zaleđu.

Zapravo, prvi stanovnici ovog kraja su najprije naselili zaleđe: Prhovo, Kruševo i Široke, a došli su bježeći pred Turcima iz Bosne. To su bili bogumili koji su u 11. stoljeću zatražili zaštitu kod šibenske vlastele, koji su ih dovezli u uvalicu (koja se i danas naziva Bosanski Dolac), a koji su na obližnjoj visoravni sagradili prva naselja.

Primošten

1480. godine, ponovo se stanovnici Prhova, Kruševa i Široka sklanjaju pred Turcima, ovaj put na obližnji otočić Gola Glava (Caput Cista) i osnivaju novo naselje nazvano Primošten, a naziv dolazi od riječi: premošten, jer je otočić povezan mostom s kopnom, tj premošten. Naselje su dodatno zaštitili obrambenim zidom. Krajem 17. stoljeća, s prestankom turske opasnosti, stanovnici Primoštena se vraćaju u naselja u zaleđu da bi se nastavili baviti poljoprivredom i stočarstvom, a oni koji su ostali u Primoštenu, ribarstvom. Narastao je i broj stanovnika, te se naselje proširilo izvan otoka. Drveni most je zamijenjen nasipom pa je tako otočić postao poluotokom.

Primošten

U drugoj polovici 20. stoljeća Primošten postaje jedna od najznačajnijih turističkih destinacija, otvaraju se kampovi, hoteli, restorani, uređuju se plaže, na poluotoku Raduča esperantisti provode akciju: "Sunce, more, prijateljstvo, zdravlje", donosi se zemlja sa svih kontinenata, uređuju se vrtovi...Primošten postaje grad u kojem su dobrodošli svi ljudi dobre volje, postaje simbolom međunarodnog druženja.

Riva

Pogled iz hotela Zora

A vinogradi nastali na golom krševitom tlu, zaista zaslužuju status svjetskog spomenika ljudskom radu. Slika koja ih prikazuje nalazi se u predvorju zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku. U ovim vinogradima uzgaja se autohtona vrsta grožđa iz koje se proizvodi poznato vrhunsko crno vino Babić. Na ulazu u grad je postavljen i Spomenik težaku, koji prikazuje djeda i baku i njihovog vjernog saveznika, također simbola Primoštena - magaraca, ili tovara.

Vinogradi u kamenu

Povratak na magarcu

Spomenik težaku

Primošten na polu-otočiću ima tipičnu mediteransku arhitekturu, trg, kamene kuće, uske kamene uličice, ulice se penju prema uzvišenju na kojem je župna crkva Sv Jurja iz 15. stoljeća. Oko crkve je groblje. Stječe se dojam: O, kako je lijepo dušama onih, čija tijela počivaju ovdje...

Primošten

Sv Juraj

Groblje s pogledom

Interesantna je priča vezna za sliku koja se nalazi u župnoj crkvi. 1835. godine Marko Prgin je sanjao sliku Gospe s malim Isusom, nakon čega je u posuđenoj braceri otplovio u Italiju u Loreto i kupio sliku koju je sanjao, te je dovezao u Primošten, a Primoštenci su svojim zlatom i srebrom napravili okvir drvenoj slici. Gospa od Loreta postala je zaštitnik Primoštena.

Gospa od Loreta

Oko poluotoka je lijepa šetnica, a na ulazu je crkvica Sv Roka, pred crkvicom spomenik Don Ivanu Šariću. Primošten dobiva i prestižna turistička priznanja među kojima i Zlatni cvijet Europe 2007, priznanje za uređenje mjesta.

Trg

Crkva Sv Roka

Primoštenska kamena arhitektura, kamene uske uličice su pravi mali spomenik koji će vas ovdje privlačiti, ali i primoštenske plaže, prostrana marina...zatim primoštensko vino, smokve, masline...

Primošten

Plaža

Marina

Primošten- zalazak

A mene neizbježno privlači još "nepotrošena" primoštenska okolica, Primošten Burnji, stare kuće i dvorišta koje čekaju svoj trenutak. Možda se ponovo u dvor vrati dječja graja, ili je to samo moja nostalgija...

Okolica Primoštena

Primošten Burnji

Dvorište

Rogoznica

Imate li ponekad osjećaj da neko mjesto vežete uz određenu osobu? To se meni često događa, i evo dolaskom u Rogoznicu, odmah ovdje prepoznajem prijatelja, srećem ga u svakom šetaču na rivi, vidim ga na svakom brodiću koji se vraća iz ribolova, čujem mu glas u kafiću...

Rogoznica

Ova njegova, šibenska Rogoznica je smještena na samom središtu dalmatinske obale, također je to najistureniji dio hrvatskog kopna koji zadire duboko u more, osim toga upravo ovdje se razdvaja Južni Jadran od Sjevernog Jadrana, ovdje se sudaraju jugo i bura, ovo je savršena lokacija, mnogo je plaža i uvala, otočić okružen kopnom, najsigurnija luka...

Rogoznica

Na ovako idealnoj lokaciji, jasno nam je da tragovi naseljenosti sežu u daleku povijest. Ovdje se pretpostavlja da je lokacija Herakleje, koju je osnovalo pleme Dorana, Hileji, koji su došli iz Sirakuze i osnovali Issu (Vis) te naselili Herakleju. Nakon Teutina rata ovo mjesto osvajaju Iliri, pretpovijesna gradina u uvali Stupina, sa ostacima keramičkih posuda je potopljeni nekadašnji ilirski grad- Stupinska glavica.

Rogoznica-karta

I dok je u grčkom vremenu bio naseljen otočni dio, u srednjem vijeku hrvatski doseljenici su izabrali kopneni dio za svoje naselje. Prije ulaza u današnje naselje Kopača nalazi se njihovo  napušteno Staro Selo. Iz Starog Sela naseljavanje se pomiče uz obalu u današnju Kopaču (naziv dolazi od imena oruđa kojim se obrađuje zemlja), a pred turskom najezdom naseljava se i otočić Kopara, koji je 1912. godine nasipom spojen sa kopnom.

Rogoznica -povijesna fotografija

Srednji vijek nam ostavlja ovdje svoje tragove: kapelica Sv Nikole u uvali Lozica, oko koje je starohrvatsko groblje, kapelica Sv Ivana Trogirskog na rtu Planka (Ploča), koju su sagradili trogirski plemići svome biskupu u čast, a povodom čuda koje se dogodilo kada je kralj Kolomanom sa svojom posadom doživio brodolom kod rta Planka, a Ivan Trogirski ih je spasio hodajući po moru ne smočivši noge.

Sv Ivan

Također je zanimljiva priča vezna uz gradnju crkvice Gospa od Kapelice na punti Gradine, gdje je ribar Ivan Bogović 1722. godine oko rta Gradine ugledao čudesnu svjetlost, kad se približio stjeni ugledao je sliku Blažene Djevice Marije u posjetu svojoj rođakinji Elizabeti. Sliku je ponio kući, ali se ona nekako opet našla na istom mjestu, te tako ponovo tri puta. Svečanost koja se upriličava povodom tog događaja utemeljena je 1776, godine, i u tom obliku se do danas održava svakog 2. srpnja, kada se Gospina slika u pratnji svećenika i mladih djevojaka u bijelim haljinama prevozi brodom do rogozničke rive, gdje je dočekuje šibenski biskup, pa se u svečanoj procesiji donosi u župnu crkvu. Prve nedjelje nakon Gospe od Karmela, ponovo se na svečan način vraća na rt Gradine.

Gospa od Kapelice

Procesija

Procesija

Današnja župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo sagrađena je u 1615. godine, najprije u čast Sv Nikole, te proširena 1683. godine i posvećena u čast Velike Gospe. Proširena je još jednom 1800. godine o trošku seljana, te  također 1894. godine. Zvonik je podignut u 1875. godine, pomorska vlast u Trstu darovala je sat na zvoniku u zamjenu za otočić Mulo gdje je sagrađen svjetionik. Ova crkva je pravo malo konkatedralno zdanje, koje je zanimljivo po tome što je šire nego duže.

Crkva Uznesenja BDM

Mulo

Ime Rogoznica prvi put se spominje 1422. godine, a dolazi od imena  biljke rogoz, koja raste u plitkim vodama jezera i močvara.

Rogoznica

Ovdje se također izmjenjuju turska, mletačka, francuska i austro-ugarska vlast koje zbog centralnog položaja mjesta podižu utvrđenja i garnizone, te mjesto koriste kao važnu vojnu luku.

Rogoznica

Rogoznica je od malog ribarskog mjesta danas postala poželjna turistička destinacija (ne samo Splićana, koji se preko ljeta jednostavno presele u pravcu jedne ili druge Rogoznice), već mnogobrojnih turista koji ovdje mogu naći smještaj u mnogobrojnim privatnim apartmanima, tu je i apartmantsko naselje Ružmarin na Otoku, a u uvali Soline atraktivna Marina Frapa, te brojni drugi sadržaji: nautički turizam, podvodni turizam (na ovom području zbog mnogobrojnih brodoloma još iz rimskog vremena, pa srednjeg vijeka, te II svjetskog rata, ovdje počivaju potopljeni brodovi, koji su za ronioce pravi izazov), zatim biciklizam, tenis...

Apartmantsko naselje Ružmarin

Marina Frapa

Također su vrlo privlačni prirodni fenomeni kao što je slano jezero Zmajevo oko - jedna legenda kaže zmaj Murin, vanbračni sin Here i Posejdona, iz svojih je dvora na otoku Velika Smokvica vladao polisom Herakleja. Štitio je stanovnike od osvajača i pljačkaša, a oni su mu svake godine, na najduži dan, morali dati naljepšu djevojku za ženu, a nijedna nije preživjela prvu bračnu noć. Jednog dana na Pegazu je doletio heroj Aristoles, zaljubio se u djevojku koja je trebala postati nevjesta zmaju, te ga je mladi junak izazvao na dvoboj i kopljem smrtno ranio zmaja. Umirući, Murin je iskopao vlastite oči, jedno je oko bacio daleko iza Mljeta, a drugo mu je samo isklizlo pod noge i istopilo kamen. U kamenu udubinu slilo se more i nastalo je jezero, znakovita imena Zmajevo oko.

Zmajevo oko

Osim Kopače i Kopare, novija rogoznička naselja su: sjeverozapadno Lozica i južno Crljenica, imena slikovitih, a dobivenih po lozi i crvenoj zemlji, karakterističnoj za ovo područje. Danas Rogoznici pripada šire područje koje obuhvaća naselja: Stupin Čeline, Zatoglav, Kalebova luka, Ražanj, pa i Kanica, a prema sjeverozapadu Zečevo Rogozničko koje nam je poznato iz Domovinskog rata, kada smo s oduševljenjem slušali usklik: Obadva, obadva! Oba su pala! I opet i ovdje neminovno vidim Berislava, vidim ga u njegovoj uniformi hrvatskog vojnika...

Stupin Čeline

Crljina

Lozica

Ražanj

Zečevo

S obzirom da se bliži Uskrs, a vidjela sam kako se ovdje proslavlja, pa eto, ne bi bilo loše svratiti u Rogoznicu na Uskršnji doručak. Možda zapravo sretnem Berislava.

Uskršnji doručak

Čiovo

Iz  Trogira krećem na otok Čiovo s kojim je Trogir povezan pokretnim mostom i na čiju se sjevernu obalu proširio, unatoč zabranama Statuta Trogira iz 15. stoljeća, kojim se prijetilo gubitkom građanskih prava onima koji se isele iz gradske jezgre. Ali ovo je u određenom trenutku postalo primamljivije mjesto, sa više zraka i sunca, to je bio njihov "vrtal" -vrt, te se postepeno ovdje oblikuje predgrađe.

Trogir i Čiovo

Čiovo svojim položajem dotiče Trogir, zatvara Kaštelasnki zaljev i približava se na jednu nautičku milju od Marjana. S obzriom da nije dovoljno udaljen od kopna, nije mogao uspostaviti svoj vlastiti identitet, već je kao i Kaštela, bio područje razmirica između Trogira i Splita, koji su ga svojatali, pa tako postoji u narodu i slikovito objašnjenje nastanka imena otoka - Čije je ovo? (Čiovo).

Karta

Trogiru je, s kojim je povezan mostom već od 13. stoljeća, bio prirodna zaštita, pa je tako Trogir mogao živjeti neprekinuti urbani život. Na otoku su pretpovijesne gradine služile kao osmatračnice, na brdu uz crkvu Sv Eustahija nadzirao se morski prolaz između kopna i Čiova, a na vrhu Balana, na zapadnom rtu Čiova uz crkvicu Sv Andrije - utvrda zanimljiva imena - Stražica, služila je za nadziranje morskih puteva. Za vrijeme juga moglo se sidriti na sjevernim uvalama, za vrijeme bure u Mavarštici, a u uvali Saldun i Duga, može se sidriti za svakoga vjetra.

Sv Eustahije

Mavarštica

Karte iz rimskog vremena bilježe za otok Čiovo imena Bua, Boa, Bavo, Bubus, a koje potječe iz ilirskog rječnika i ima značenje - otok zmija.Iz rimskog vremena na istočnom rtu Čiova su ostaci utvrde posvećene rimskom bogu Jupiteru - Caput Jove, što je po nekim izvorima transformacijom latinskog, romanskog, te slavenskog govora bila osnova za naziv otoka - Čiovo.

Bua

Žedno

U 4. i 5. stoljeću na otoku su živjeli heretici i pustinjaci, izoćenici i gubavci koje se ovdje slalo u progonstvo. Ovo je bio otok pustinjaka. Tako na otoku nalazimo mnoge crkve koje su bile boravište pustinjaka: u Žednom - oko crkve Sv Mavra, zatim na Dridu, pa na ulazu u trogirski kanal uz crkvu Sv Ciprijana, te uz starokršćansku crkvu na čijim je temeljima nastala grobna crkvica Sv Tudora u Okrugu, uz crkvu sv Andrije na vrh Balana, a najinteresantnije pustinjačko mjesto nalazimo na hridinama na južnoj strani Čiova - Gospa od Prizidnice, koju su sagradili poljički glagoljaši, zaštitnici pomorske sreće.

Žedno-crkva Sv Mavra

Sv Tudor-Okrug Gornji

Gospa od Prizidnice

U 15. stoljeću na Čiovo doseljavaju izbjeglice pred Turcima, dominkanci na temelju papine bule grade samostan Sv Križa na nenaseljenom terenu koji su dobili od Trogira, na stjenovitoj sjevernoj obali Čiova. Uz ovaj samostan razvija se naselje Arbanija, nazvano po težacima albanskim obiteljima koji su došli sa dominikancima obrađivati njihovu zemlju.

Dominikanski samostan Sv Križa

Arbanija

Franjevci grade samostan sv Ante (Sv Marije od Drida) i samostan Sv Lazara (Sv Josipa), u kojima se njihove redovnice brinu o gubavcima koji su ovdje izolirani.

Sv Ante Sv Marija od Drida

Sv Lazar

Trogirski plemići grade svoje ljetnikovce i reprezentativne kuće s perivojima, s pogledom na Trogir, braća Racettini i braća Andreis grade ljetnikovac u zaljevu Saldun, splitski plemići grade svoje ljetnikovce u Slatinama...doseljavaju i mnogi težaci iz kaštelanskog zaleđa, uzgajaju se žitarice, vino, ulje, smokve, rogač, čak i datulje...Čiovo se otvara i nudi, i svi posežu za njim.

Ostaci ljetnikovca Andreis

I danas otok Čiovo dijele među sobom Trogir i Split, te Okrug - najveće mjesto na otoku. Trogiru pripadaju Mastrinka, Arbanija i Žedno, Splitu naselje Slatine, a općina Okrug je zasebno administrativno područje i obuhvaća Okrug Gornji i Okrug Donji.

Mastrinka

Okrug

Okrug - ili po čiovski Okruk, kako samo ime kaže, je raspoređen duž prekrasnih kružnih uvala. Mjesto je formirano oko crkvice Sv Teodora iz 15. stoljeća, a u 18 stoljeću sagrađena je i crkva Sv Karla Boromejskog, koja je danas župna crkva.

Okrug

Sv Karlo Boromejski

Okrug je povezan  mostom s Trogirom, a također i svakodnevnom brodskom linijom iz Trogira do najpoznatije plaže Copacabana.  Ovo je tipično turističko mjesto, uz plažu su brojni turistički objekti i sadržaji, glazba, klape, pjesma, DJ, Akvarius bar...pravi mali Rio. Tu su još dvije plaže u Gornjem Okrugu: Bok i Bušinci, dio plaže je zacementiran, a ostali dijelovi stjenoviti ili šljunčani. Ovaj dio Čiova karakterističan je po iznimno čistom moru na tom dijelu otoka. U Okrugu Donjem je zbog mirnog mora i borove šume popularna za obitelji s djecom uvala Kava. Između Gornjeg i Donjeg Okruga je uvala Duga.

Copacabana

Saldun

Slatine su malo ribarsko i turističko mjesto, u turističkoj sezoni povezano brodskom linijom sa matičnim Splitom. U mjestu je Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Obala je razvedena s mnogo uvala, hridi, šljunčanih i kamenih plaža. a najveća plaža među brojnim malim plažicama Slatinskih uvala, je Slatinska Kava, koja oduševljava netaknutom prirodom borove šume i kristalno čistim morem.

Slatine

Kava Slatine

Čiovo je odličan potencijal u kojem se može prezentirati iskonska priroda, ali nažalost baš zbog nemogućnosti da se izolira, i zbog blizine kopna i velikih centara,  u određenom razdoblju u nekim svojim dijelovima podleglo je divljoj izgradnji u želji ljudi za brzom i lakom zaradom, a isto tako i betonizaciji obale, gdje se pokušavaju sagraditi vlastita dvorišta na plaži...