Kad smo evo na Pelješcu krenimo u najveće naselje na poluotoku - Orebić. Ovo naselje na jugozapadnom dijelu poluotoka, u podnožju brda Sv Ilija ima tendenciju još rasti i razvijati se.
Pelješac je drugi po veličini hrvatski poluotok, nakon Istre, a naziv je dobio po Peliscu, nazivu brijega iznad Orebića, a koji proizlazi od hrvatskog naziva pelisa ili palusa (voda, močvara). Ili možda latinskog peninsula - poluotok.
U spjevu o Argonautima Apolona Dorskog pjesnika iz Aleksandrije, Pelješac se spominje kao gora Adrion 1000 km južno od Trsta kada se plovi morem. Adrion označava vodu, a koja je bila vrlo važna pomorcima u međunarodnoj navigaciji na toj trasi, gdje su nalazili odmorište i predah. Poznati je izvor vode kod Vignja, danas to svjedoči kapela Sv Ivana Krtsitelja. Vjerojatno je i cijeli Jadran dobio ime po toj gori Adrion koja se kao most pruža od Neretvanskog zaljeva prema Apeninskom poluotoku.
Iako poluotok, po izoliranosti i netaknutoj divljini, pa i oporim ljudim, Pelješac ima sve osobine otoka, a vjerojatno je ranije i bio otok, što se može zaključiti po pjeskovitoj Stonskoj prevlaci nastaloj nanosima, koja ga spaja sa kopnom, te uzgleda poput golemog usidrenog broda. Pelješac se još nazivao i Stonski rat.
Iznad Vignja je sačuvan je čisto ilirski arheološki sloj, spilja u kojoj su se sastajali ilirski odličnici i bila im je, kako se razabire po nalazima, kultni prostor za štovanje boga plodnosti. Tu je i ilirsko naselje s kojeg se moglo motriti more oko Korčule, Mljeta, Šćedra, Hvara, Neretve i svu plovidbu koja se tuda odvijala, zato i jest to glavna gusarska baza svih Ilira Plerejaca, kasnije i Ardijejaca.
Rimljani dolaze na Pelješac u 2. stoljeću pr. Kr. i ostaju tu do podjele Rimskog carstva, kada Pelješac pripadne Bizantu. U srednjem vijeku mnogi su brojnim ratovima polagali pravo na Pelješac do 1333. godine kada ga je Dubrovačka Republika mudrim potezom kupila i od bosanskog bana Stjepana Kotromanića i srpskog cara Dušana, koji su polagali na njega pravo. Dubrovačka Republika uređuje Pelješac prema svojim visokim komunalnim i urbanističkim standardima, podijeljen je na zemljišne čestice - otuda je i najstarija zemljišna knjiga u Hrvatskoj - i podijeljen vlasteli. (Jedino im možemo zamjeriti prodaju Neuma Turcima, kako bi maknuli Veneciju sa svoje granice.)
Orebić je tada postao sjedište posebne knežije, tada pod nazivom Trstenica ili talijanski Sabioncello. Sadašnji naziv je dobio po poznatoj velikaškoj obitelji Orebić, koja se 1584. godine doselila iz okolice Bakra, i podigla ovdje svoj kaštel, a koja je imala značajnu ulogu u povijesti Orebića, kao obitelj pomorskih kapetana.
Orebić je sredinom 19.stoljeća postao jedno od najsnažnijih pomorskih središta, i s pravom ga nazivaju kolijevkom pomorskih kapetana. Svjedoče to i kapetanske kuće s bujnim zelenim vrtovima koje su istodobno i raskošne ville i kuće muzeji. O snažoj privrženosti moru govori i izjava orebićkog kapetana Štuka
austrijskom caru Franji Josipu kada je 1875. posjetio Orebić: Kada bih
imao 77 sinova svih 77 bili bi kapetani. (Imao je 7 sinova, svi su bili
kapetani). Profesija kapetana je još uvijek najcjenjenije zanimanje u Orebiću. A uz samo more, u zgradi stare općine djeluje Pomorski muzej u kojem se čuvaju mnogobrojni eksponati, a posebnu zbirku čine slike brodova na platnima našeg najvažnijeg portretista brodova - kapetana Ivankovića.
Jednako kao i kuće, sačuvana je i njeguje se orebićka gradska nošnja, sastavljena od zanimljivih detalja s mnogih kontinenata, živih boja, bogato ukrašena i izvedena od najkvalitetnijih tkanina. Zahvaljujući folklornoj skupini Polonaza, ta nošnja i autentični plesovi, od kojih je najpoznatiji kapetanski ples, javno se predstavljaju ne samo turistima, nego i na međunarodnim smotrama folklora.
Narodna nošnja |
Ljeti ćete ovdje u Orebiću osjetiti da je to središte pelješkog turizma, jer se život ubrza i nastane strka koja remeti mir, ustaljeni ritam i navike lokalnog stanovništva, kada se pokuša autentične umjetničke, gastronomske i druge potencijale nadjačati otužnim štandovima bižuterije. Ipak možete pobjeći i naći u Pelješcu baš ono što on i jest - tajanstveno mjesto, idilična ribarska sela, djevičanske osamljene plaže s kristalno čistim morem.
Putujući Pelješcom od Janjine prema Orebiću, prolazi se područjem Dingač i Postup, poznatih po vinogradima i vrhunskim grožđem cijenjenim poput zlata, gotovo mitskim vinima, koja se sa strahopoštovanjem piju na svim kontinentima. Na škrtoj zemlji, na strmim padinama, gotovo iz kamena raste sorta grožđa plavac mali koja daje prvoklasno vino za čiju je kvalitetu presudna količina sladora u grožđu, koje ovdje dobiva, kako ljudi kažu od tri sunca: od samog sunca, od kamena i od mora.
Dingač |
A sigurno će vas oduševiti i impozantni planinski vrhunci nadomak mora. Turistima aktivna duha Orebić je polazna točka za planinarski uspon na vrh Sveti Ilija. Za uspon je potrebno oko 4 sata. Markirane su planinarske staze, a područje je prepuno mediteranskog bilja i stanište je muflona. U daleka pretkršćanska vremena vrh je nosio ime staroslavenskog boga gromovika Peruna, dolaskom kršćanstva preimenovan u Sv Ilija, koji prema vjerovanju također ima gromovičke sposobnosti. Za lijepa vremena pogled seže do udaljenih dalmatinskih otoka i na sjevernu stranu do visokog Biokova.
I baš kao što je Orebić odavno naslonjen na Korčulu, time što svakodnevno jutarnjim brodom sredjoškoloci odlaze u Korčulu, jer u Orebiću nema srednje škole, tako je i to jedna od najvažnijih relacija kojom se može doputovati na Pelješac, jer je putovanje kopnom pomalo komplicirano zbog prolaska kroz Neum, pa se koriste alternative trajektom iz Ploča u Ston ili Trpanj. Nadajmo se da će se ovaj projekt realizirati, svjedoci smo ovih dana naglog zaokreta Vlade prema ovom projektu, nažalost oni nisu bili svjesni njegove važnosti, jadno je što nam mora Europa pokazati što je poželjna investicija, kao da nama nije bilo u interesu povezati sva hrvatska područja preko hrvatskog teritorija.
A ovaj kanal Orebić - Korčula, već smo spomenuli kao iznimno interesantan za ljubitelje povoljnog vjetra u jedra. Tako je i logično da poznata Južnodalmatinska regata ima polazište baš u Orebiću, evo sada je u pripremi 32. regata koja starta 03. kolovoza iz Orebića prema Korčuli, Mljetu pa do Dubrovnika.
Na području općine Orebić nalazi se preko 40 crkava i kapela što svjedoči o katoličkoj tradiciji u ovom kraju. Izvan samog naselja Orebić je na brdu smješten samostan Gospe od anđela sa prekrasnim vidikovcem. Orebićki kapetani i pomorci prilikom odlaska i
povratka s putovanja sirenama su pozdravljali Gospu od Anđela u znak
zahvalnosti i traženja zaštite. Franjevci bi, pak, odgovarali zvonjavom
sa crkvenog zvonika.
Župna crkva Pomoćnice kršćana sagrađena je u središtu mjesta, između crkava Sv. Stjepana i Navještenja (Anuncijata). U početku se čak mislilo proširiti Sv. Stjepana, ali se od toga
odustalo. Danas je crkva Sv Stjepana izvan upotrebe. Crkva Sv Anuncijata nalazi se na samoj obali. Na brdu poviše Orebića je crkva Gospe od Karmena, koja se štuje 16. srpnja, kada velika procesija polazi iz Pomoćnice kršćana do Gospe od Karmena.
Prije gradnje sadašnje župne crkve Pomoćnice kršćana 1884.godine, u
Orebiću su bile u uporabi druge matične crkve. Prema župnoj kronici
tradicija govori da su tri mogućnosti za prvu matičnu crkvu: Sv.
Jurja u Vlaštici, Sv. Lovra u Žukovcu i Sv. Luke u Kućištu.
Kućište |
Orebić |
Plaža Trstenica |