Idem sada do Klisa, pa ću se opet vratit uz obalu, ali ovaj put neću se zaustavljati u Solinu i Splitu, jer mi je najteže predstaviti mjesto u kojem živim i radim, a koje uz to ima tako prebogatu baštinu da ga treba s posebnom pažnjom predstaviti. Vratit ću se na kraju svog puta po Hrvatskoj da u miru pokažem ono što znam, i da u miru pronađem ono što ne znam o svome mjestu.
 |
| Klis |
Prva asocijacija o Klisu je Tvrđava - srednjovjekovna utvrda sagrađena na istoimenoj nepristupačnoj hridini koja spaja Kozjak i Mosor. Današnji Klis je naselje podno tvrđave. Ovdje postoje ostaci gradina koje nam govore o naseljenosti ilirskog plemena Delmata. Iliri su obično svoja naselja gradili na planinskim zaravancima, iznad
dolina, kao motrišta. Ovdje nam je poznata takva ilirska gradina u Klis-Kosi.Također ilirsko šumsko božanstvo Silvan je kozolikog izgleda, pa u vezi s tim danas tumačimo naziv Kozjaka.
 |
| Tvrđava |
Pobjedom Rimljana nad Delmatima, započinje rimsko vrijeme, u kojem i Klis zbog svog položaja na prijevoju između primorja i unutrašnjosti, i još kao rubno naselje glavnog rimskog središta Salone, ima osobit značaj, te je već tada poznat kao utvrda Kleisa.
 |
| Clissa |
 |
| Pogled na Tvrđavu na hridini |
Bizantski car Konstantin Porfirogenet opisuje skupljanje rimske vojske u
kliškom klancu, u vrijeme dolaska Hrvata, te govori o osvajanju rimske
utvrde Kleisa. Hrvati naseljenu zemlju dijele na Bijelu i Crvenu Hrvatsku, koje zajedno sa bizantskim dijelom uskoro tvore Dalmatinsku Hrvatsku. Svoju državu su administrativno uredili po županijama (neki izvori povezuju bijela i crvena polja u hrvatskom grbu sa 12 županija u Bijeloj i 13 županija u Crvenoj Hrvatskoj).
 |
| Bijela i Crvena Hrvatska |
Jedna od značajnijih županija Bijele Hrvatske je i Parathalassia ili Primorska tj Kliška županija, koja se prostirala od Resnika kod Trogira, preko Kozjaka i Mosora, zatim poljičkim primorjem preko Žrnovnice do ušća Cetine, te do Dujmovače na jugu. Knez Trpimir u svojoj ispravi 852. godine spominje Klis kao svoj dvor-imanje. Pod Klisom u Rižinicama Trpimir je sagradio crkvu i benediktinski samostan, o čemu svjedoče i arheološki pronalasci. Sam dvor je mogao biti ili na tvrđavi ili iznad izvora Jadra, gdje su pronađeni zlatni predmeti.
 |
| Dolazak Hrvata |
Propašću hrvatskih narodnih vladara Klis dolazi pod vlast Arpadovića. Klis je i tada bio zbog svog strateškog položaja važno središte koje je nadziralo trgovinu dalmatinskih gradova sa zaleđem i Bosnom. I onaj znani nam kralj Bela IV koji je gradu Zagrebu 1242. godine darovao Zlatnu bulu, za vrijeme tatarskih ratova sklonio je u Klis kraljicu Mariju, koja mu je tu rodila kćer Margaritu, danas poznatu kao Margaritu Klišku, ili svetu Margaritu Ugarsku-pripadnicu dominikanskog reda.
 |
| Margarita Kliška Ugarska |
Nakon Bele IV Klisom vlada najmoćnija hrvatska plemićka obitelj- Šubići Bribirski: Juraj I Šubić je najradije stolovao u Klisu, zatim Juraj II (njegov nećak, Pavlov sin). Nakon brojnih borbi, nesloga, pobjeda i poraza Šubićima su ostali Klis, Skradin i Omiš. Najstariji sin Jurja II, Mladin III Šubić, nazvan štitom hrvata, postaje najznamentiji Šubić Kliški. Sklopio je mirovne sporazume s Trogirom, te okolnim gradovima, a udajom svoje sestre Jelene za bosanskog kneza Vladislava Kotromanića, Stjepanovog brata, učvrstio veze s tim dijelom hrvatsko-ugarskog kraljevstva, iz čijeg braka je i rođen prvi bosanski kralj hrvatske krvi Tvrtko I Kotromanić, čiju je vlast Klis primio nakon smrti Mladina III.
 |
| Nadgrobna ploča Mladinu III u trogirskoj katedrali |
U Klisu se zatim izmijenjuju vlasti hrvatsko-ugarskih kraljeva i hrvatskih velikaša, pa je tako u određenom razdoblju pod vlašću cetinskog kneza Nelipića, pa njegova rođaka Ivana Frankopana, a ne želeći da Frankopani ojačaju, kralj daje Klis na upravljanje Matku Talovcu, te se počinju izmijenjivati upravitelji u kraljevo ime: Ivan Tuz, Žarko Vlatković, Pavao Tar, Žarko Dražojević...a u vrijeme turskih osvajanja pod Krbavskim i Mohačkim poljem, i sve većim pritiskom Turaka u osvajanju Klisa, Klisom je upravljao knez Dujam Žiličić i kapetan Anastazije. Ni tada nikava europska pomoć hrvatskim braniteljima nije stizala, koji su se postojano i dugo borili i opirali turskim prodorima. I jer je knez Dujam Žiličić bio sklon Klis predati Turcima, ban Berislavić imenuje Petra Kružića, pretpostavlja se rodom Poljičana, kapetanom kliškim, uskoro i knezom, te Klis započinje svoj najslavniji dio obrane od neprijatelja. Iako je izostala pomoć Europe i Ferdinanda Habsburškog, Petar Kružić je sam financirao obranu Klisa i odoljevao napadima više od dva i po desetljeća. Kada je Ferdinand konačno poslao pomoć, oni nisu bili sposobni boriti se s rame uz rame sa Kružićevim uskocima, pa nije bilo nikakve koristi od njih, štoviše, izložila je Kružića snažnijem neprijatelju, te je hrabro poginuo te 1537. godine, kada Turci zauzimaju Klis.
 |
| Manifestacija-Uskočki boj za Klis |
 |
| Petar Kružić |
Osvojivši Klis Turci osnivaju Kliški sandžak, koji je obuhvaćao teritorij od Drniša, Vrlike, pa sve do Rame na sjeveru od Neretve.U tursko vrijeme, s obzirom da se dotadašnje stanovništvo raselilo, dovedena je raja, koja je mogla biti kršćanska, sa sitnim posjedom zvanim baština, ili muslimanska, sa sitnim posjedom zvanim čiftik, te su uz određena davanja vršili i stražarsku službu.
U mnogobrojnim pokušajima Mlečana i hrvatskog stanovništva da od Turaka oduzmu Klis, zabilježen je onaj prepad splitskih plemića Ivana Albertija i Nikole Cindra 1596. godine, ali je nakon mjesec dana opet preuzet od Turaka. Tek nakon 111 godina turske vladavine, 1648. godine, Klis uz pomoć hrvatskih ratika, preuzima mletački general Leonardo Foscolo. U to vrijeme opjevani su u narodnim pjesmama neki veliki hrvatski ratnici-uskoci: svećenik Stjepan Sorić, Ilija Smiljanić, Vuk Mandušić...
Foscolo podiže zastavu Sv Marka na Tvrđavi, a skadarski biskup služi svečanu misu u crkvi Sv Vida, (koja je u tursko vrijeme bila džamija). Opet je uslijedilo novo naseljavanje stanovništva i zabilježena su mnogobrojna krštenja turskog stanovništva. Klis je Mlečanima bio značajna baza u Morejskom ratu. Poslije pada Venecije, Klis pripada Austriji zatim Napoleonu 1805.-1813. te ponovo Austriji, do kraja I svjetskog rata.
 |
| Sv Vid |
Danas se, hvala Bogu, na kliškoj tvrđavi vije hrvatska zastava, sa svojim i bijelim i crvenim poljima (bez obzira na njihov poredak, oko kojeg se neki ne mogu složiti).
 |
| Hrvatska zastava na Kliškoj Tvrđavi |
Evo da samo još podsjetim i na crkvu u Klisu. Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije je u Varoši, vjerojatno nastala
na temeljima predromaničke crkve. Blagdan Velike Gospe te Sv Roka, je
važan događaj za Klis, kada Klišani slave zaštitnika grada.
 |
| Klis-Varoš-Crkva UBDM |
 |
| Tvrđava |
Na Tvrđavi u Klisu obnovljena je crkva Sv Vida, a nedavno je tu otkriven i natpis s imenom do sada nepoznate kraljice: Domaslava. S obzirom da je Klis bio prijestolnica hrvatskih kraljeva, sigurno nam krije još mnogobrojne tajne. Posjeta Tvrđavi obogaćuje, pogled očarava...
 |
| Klis-zalazak |
