Evo me na Zlarinu, malom otočiću uz šibensku obalu, otočiću na kojem, kao i na Drveniku, cestama ne prometuju automobili, otoku na kojem možete vratiti mir u dušu, na kojem se čini kao da vrijeme stoji i kao da ga imate napretek.
Moj prijatelj zeleni potok u kome žive
Tri pastrve i jedna stara žaba
Nije me prepoznao jutros
Kad se prignuh da se u njemu
Rasanim.
Pomislih: možda sam bila odsutna
Dulje nego što voda i trava zajedno
Mogu da pamte sjenovita
Naša lica
U bjegu.
(Vesna Parun)
 |
| Šibenski arhipelag |
 |
| Karta Zlarina |
Zovu ga još i zlatni otok, možda zbog latinskog naziva Insula Auri, što znači otok zlata, a zlata vrijedni na ovom otoku su zapravo crveni koralji. Crveni koralji se smatraju najljepšim koraljima, simboliziraju ljubav, odanost, vjernost...nježni cvjetovi koji se okamene kad se izvade iz mora, a na grčkom jeziku "kuralion" znači "kćer mora".
 |
| Crveni koralj |
Već prvi doseljenici u 13. stoljeću otkrivaju ovo blago i počinju se baviti koraljarstvom sve do današnjih dana. Koraljari su zaslužni što je ovaj otok imao prvu turističku brošuru. Kao podsjetnik na dugu tradiciju sredinom kolovoza održava se manifestacija Ispraćaj koraljara. Na dan polaska u lov na koralje cijelo mjesto bi bilo u svečanom raspoloženju, svi bi se ispovjedili i pričestili, te nakon procesije u šutnji primili bi blagoslov u svojim lađama, nakon čega ne bi više smjeli na obalu da ne okaljaju blagoslov i da sreća u lovu ne bi izostala.
 |
| Ispraćaj koraljara |
 |
| Hotel Koralj |
 |
| Suvenir Koralj na kamenu |
 |
| Koraljna ogrlica |
 |
| Crveno i žuto zlato-kombinacija koju bih rado imala |
 |
| Ili možda ovu koraljnu ogrlicu |
Na otoku postoje tragovi života još iz neolitskog vremena, ovdje su također živjeli Iliri iz plemena Liburni, potom su Rimljani ostavili svoje tragove, a 1245. godine spominje ga kralj Bela IV kao dio Šibenika. Na otok su prvi doseljenici iz Hercegovine stigli u 13. stoljeću, potom u drugom valu u 15. i 16. stoljeću, neki čak povezuju ime otoka Zlarin sa imenom planine u Hercegovini.
U 15. stoljeću osnovana je Bratovština Gospe od Rašelje. Pravilnik - matrikula ove bratovštine iz 1456. godine, je prva matrikula pisana na čakavici i veliki je kulturni spomenik Zlarina. Crkva Gospe od Rašelje je trebala biti sagrađena na brdu Klepcu. Na mjestu današnje crkve ljudi su pronašli sliku Gospinu sliku i donijeli je na Klepac, ali su je drugog dana opet pronašli na istom mjestu, te su odlučili tu sagraditi crkvu (slične legende smo već čuli u ovim krajevima).
Župna crkva Uznesenja Marijina, sagrađena je u 18. stoljeću na temeljima stare crkvice. U njoj se čuvaju posmrtni ostaci Sv Fortunata, zaštitnika otoka, rimskog vojnika čije je tijelo preneseno na Zlarin. Kip Bogorodice s Djetetom okićen je koraljnom ogrlicom. Ispod oltara je izvor vode. U mjestu su još i crkva Sv Roka i crkva Sv Šimuna, sagrađene u 17. stoljeću.
U 19. stoljeću gradi se škola, zatim zvonik sa satom, nazvan Leroj i novo mjesno groblje.
Zlarinjani su imali bogatu pomorsku flotu, što je jasno s obzirom na glavnu djelatnost kojom su se bavili. Jedan od najljepših brodova u vlasništvu Zlarinjana, obitelji Vukov, je jedrenjak Nirvana, na kojem je sniman film Princeza Koralja 1937. godine u koprodukciji Jugoslavije i Njemačke sa Itom Rinom i Ivanom Petrovićem u glavnim ulogama. A iz današnjih dana tu na Zlarinu je snimljena hrvatska serija Loza.
A sa Klepca, najviše točke na Zlarinu pruža se fantastičan pogled,
koji nam pruža i argument za još jedan naziv za ovaj otok - zeleni otok,
jer je prekriven šumom čempresa i borova, oleandra, ružmarina, maslina,
smokava... Sa Klepca se može vidjeti Velebit, ali i vulkanski otočić
Jabuka.
I eto, završit ću sa stihovima Vesne Parun, rođene ovdje u Zlarinu 10.travnja 1922. godine, od majke Andreis iz Grohota i oca Ante sa Prvića, koji je ovdje radio kao službenik. O, Vesna moja draga, Vesna neshvaćena! Evo sada je ovdje kulturno umjetničko društvo Koralj osnovalo Zavičajni muzej Vesna Parun, u kojem se održavaju brojna kulturna događanja, škole čakavice i fotografije, susreti pjesnika, izložbe i recitali.
 |
| Zlarin |
 |
| Zlarin |
 |
| Gospa od Rašelje |
Župna crkva Uznesenja Marijina, sagrađena je u 18. stoljeću na temeljima stare crkvice. U njoj se čuvaju posmrtni ostaci Sv Fortunata, zaštitnika otoka, rimskog vojnika čije je tijelo preneseno na Zlarin. Kip Bogorodice s Djetetom okićen je koraljnom ogrlicom. Ispod oltara je izvor vode. U mjestu su još i crkva Sv Roka i crkva Sv Šimuna, sagrađene u 17. stoljeću.
 |
| Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije |
U 19. stoljeću gradi se škola, zatim zvonik sa satom, nazvan Leroj i novo mjesno groblje.
 |
| Leroj |
 |
| Nirvana |
 |
| Zlarin |
 |
| Pogled na kopno |
Eto: vjetar s mora vraća nam natrag odbjegle ptice
šumom krila što uče nas prolaznosti.
Ali šta marim ja da su noći moje i dani izbrojeni.
Neka trava spasi moju nježnost.
Pijesak neće me naučiti voljeti.
Ne mogu u zlu živjeti, a za dobrotu ismijat će me.
Gdje je taj za koga vrijedi kleknuti na cestu
i dotaknuti usnama prah s njegove obuće?
Taj koji će kao livada svakog proljeća cvjetati u meni.
Neka dođe jedno proljeće što će nas naučiti biti radosti
jedni drugima, i ostati lijepi.
Jer vječnoj mijeni usprkos, ja znam da moram naći
prije nego napustim ovu zemlju i ovo nebo
cvijet koji će zadržati bezazlenost
i ljubav koja neće prestati.
šumom krila što uče nas prolaznosti.
Ali šta marim ja da su noći moje i dani izbrojeni.
Neka trava spasi moju nježnost.
Pijesak neće me naučiti voljeti.
Ne mogu u zlu živjeti, a za dobrotu ismijat će me.
Gdje je taj za koga vrijedi kleknuti na cestu
i dotaknuti usnama prah s njegove obuće?
Taj koji će kao livada svakog proljeća cvjetati u meni.
Neka dođe jedno proljeće što će nas naučiti biti radosti
jedni drugima, i ostati lijepi.
Jer vječnoj mijeni usprkos, ja znam da moram naći
prije nego napustim ovu zemlju i ovo nebo
cvijet koji će zadržati bezazlenost
i ljubav koja neće prestati.
 |
| Zalazak-Zlarin |
