A ovdje pored Pirovca samo koji kilometar od mora, iznenađujuće lijepi dragulj: Vransko jezero! Dvije vode jedna pored druge: slana i slatka, dvije nijanse plave boje, dva različita mirisa, dva različita zvuka...
 |
| Vransko jezero |
Vransko jezero je najveće prirodno jezero u Hrvatskoj, nastalo kao kriptodepresija - kraško polje ispunjeno vodom. U davna vremena nazivali su ga Vedro blato, ta mediteranska močvara s jedinstvenim eko sustavom, izvanredan spoj vode i kopna, stanište je mnogobrojnim biljkama i životinjama, koje tu imaju sve što im je potrebno za život.
 |
| Vransko jezero |
Vransko jezero s okolinom proglašeno je 1999. godine Parkom Prirode, na površini od 57 km2, od čega se najveći dio odnosi na jezero - cca 30 km2, koje se pruža u pravcu sjeverozapad-jugoistok, paralelno sa morskom obalom.
 |
| Vransko jezero-Park Prirode |
Poznato je i kao poseban ornitološki rezervat još od 1983. godine, stanište ptica vodarica, s preko 250 vrsta ptica od kojih se preko 100 njih ovdje i gnijezde. (Najdraža mi je Čaplja danguba, kojoj je ovo jedino gnjezdilište na cijelom mediteranskom području, možda bi bilo ineteresantno provesti jedan dan sa dangubom...) Od veljače 2013. godine, Vransko jezero je i na popisu svjetski važnih močvara, jer je od iznimne važnosti i za ugrožene i rijetke vrste ptica u Europi.
 |
| Vransko jezero-ornitološki rezervat |
 |
| Ptice iznad jezera |
 |
| Nečije gnijezdo |
Osim ptica, raznolik je i drugi životinjski svijet: slatkovodne ribe, a zbog povišenog saliniteta i morske ribe, zatim žabe, zmije, ježevi, tvor, kuna, zec, šišmiši, leptiri...
 |
| Močvara |
 |
| Staza |
U biljnom svijetu zabilježeno je preko 700 vrsta, od kojih su brojne ugrožene i zakonom zaštićene. Posjetitelji Parka trebaju zaista s velikom pažnjom pripaziti na pravila ponašanja: ne beru se i ne oštećuju biljke, ne skuplja se ljekovito bilje, ne skupljaju se puževi, ni gljive, ne oštećuju se gnijezda, ne hvataju se i ne uznemiravaju životinje...Sportsko rekreacijski ribolov dozvoljen je samo na području Crkvine i to uz točno određena pravila.
Na najjužnijem dijelu Parka, na području Prosike, gdje je kanalom povezano jezero s morem, uređen je informativni centar i suvenirnica u obnovljenoj ribarskoj kućici. Za grupne posjete potrebna je prethodna najava. Posjetitelji mogu ići u obilazak ili u edukativni program. Tu je i lučica za privez brodova. Privez izvan lučica Prosika i Crkvine nije dozvoljen, ali se može iznajmiti kajak za uživanje u veslanju, ili možda bicikl za vožnju uređenom biciklističkom stazom Parka. Svakako je poželjno biti nenametljiv ovom životinjskom i biljnom svijetu i ne oduzimati mu ovaj veličanstveni mir.
Odmah uz Prosiku je Babin škoj - maleni poluotočić u jezeru, a koji je prije prokopa kanala bio otok, i na kojem su nađeni ostaci liburnske utvrde, antički obrambeni zid, ostaci rimske keramike i Mletačka stražarnica, kakvih još i na drugim mjestima oko jezera ima.
Iznad sredine jezera nalazi se vidikovac Kamenjak, s kojeg se pruža nezaboravan pogled, poželite tu ostati i "dangubiti". Ovdje su tijekom 2006. sagrađena dva objekta u tradicijskom stilu, veliki plato sa kamenim stolom i klupama, tu je i kapelica Svih Svetih - sagrađena 1995. godine u spomen civilnim žrtvama II svjetskog rata, stradalih na ovom mjestu.
Nedaleko od Vranskog jezera prema Ravnim Kotarima je selo Vrana - nekadašnje liburnsko naselje (latinski Aurana, Laurana Arausona) u kojem je nađen brončani mač iz prvog doba liburnske kulture i ostaci ilirskih gradina.
U rimsko vrijeme poznato je kao naseobina Arausa, a u srednjem vijeku jedno od najvažnijih gradova hrvatske povijesti. Tada je Vrana, s utvrđenim samostanom Sv. Grgura, bila posjed hrvatskih vladara i prvi put se spominje u 9. stoljeću. U njemu su živjeli benediktinci. Ovaj red ustanovio je Sv Benedikt, potomak stare rimske aristokratske obitelji, kada se nakon raspada rimskog carstva rimska elita preselila u Konstantinopolis (Istanbul), te je Zapadna Europa ostala u duhovnom i gospodarskom kolapsu, on okuplja europske intelektualce- pustinjake, te su nekoliko stoljeća njegove samostanske škole bile i jedine škole u Europi, a čiji se samostanski život preslikava i izvan zidina samostana. Ideal redovničkog života iznio je u svojim pravilima, među kojima je ostalo najpoznatije: Ora et labora - Moli i radi.
Kralj Dmitar Zvonimir prilikom krunidbe 1076. godine u Solinu daruje i ustupa, benediktinski samostan Sv. Grgura u Vrani s cijelom riznicom i sa svim njegovim pokretnim i nepokretnim dobrima u vlasništvo Svete Stolice. Vrana od tada postaje dio Petrova nasljeđa i služi kao prvo stalno diplomatsko sjedište u Hrvatskoj državi. Godine 1136. Sveta Stolica dodjeljuje samostan u Vrani Templarima. Nakon raspuštanja templarskog reda, 1312., Vrana prelazi u posjed redovničko-viteškog reda Hospitalaca kojeg kod nas zovu i Ivanovci, Božjaci, koji su ustanovili Vranski priorat. Posebnom Papinskom uredbom ujedinjuje se titula Bana hrvatskog i priora Vranskog pa se na ovome mjestu u istoj osobi u doba glasovitoga Ivana Paližne koncentrira ogromna crkvena, politička i vojna moć.
1382. godine Ivan Paližna je, uz pomoć bosanskog kralja Tvrtka, digao bunu protiv ugarske krune, pokušavajući na hrvatsko prijestolje vratiti vladara hrvatske krvi. U borbama oko Vrane Paližna je ubijen 1391. godine, a ugarski kralj Žigmund oduzeo je Vrani sva imanja, da bi je 1409. kralj Ladislav Napuljski prodao Mlečanima.
Oživljena srednjovjekovna povijest pod nazivom Dani Vitezova Vranskih, koja se već nekoliko godina održava na području Vrane i Pakoštana, je izvrstan primjer prezentiranja nasljeđa ovog kraja i postaje sve traženiji proizvod turističke ponude.
Vrana svoj kontinuirani vjerski život nastavlja i danas. Unutar ostataka benediktinskog samostana je gotička crkva Sv Katarine iz 14. stoljeća u kojoj se vrše iskapanja i koja se obnavlja. U 15. stoljeću podignuta je crkvica Sv Nediljice u čast pohođenja Blažene Djevice Marije rodici Elizabeti, današnji izgled je dobila u 19. stoljeću, dograđena i 1936. godine zbog sve većeg broja hodočasnika, pa je danas među većim nadbiskupskim svetištima, u koje prve nedjelje srpnja svraća veliki broj hodočasnika. Na groblju je Župna crkva Sv Mihovila iz 18. stoljeća, a u mjestu crkva Gospe od Karmela, također iz 19. stoljeća, koja je sada izvan upotrebe, jer je postala pretijesna.
 |
| Staza |
Na najjužnijem dijelu Parka, na području Prosike, gdje je kanalom povezano jezero s morem, uređen je informativni centar i suvenirnica u obnovljenoj ribarskoj kućici. Za grupne posjete potrebna je prethodna najava. Posjetitelji mogu ići u obilazak ili u edukativni program. Tu je i lučica za privez brodova. Privez izvan lučica Prosika i Crkvine nije dozvoljen, ali se može iznajmiti kajak za uživanje u veslanju, ili možda bicikl za vožnju uređenom biciklističkom stazom Parka. Svakako je poželjno biti nenametljiv ovom životinjskom i biljnom svijetu i ne oduzimati mu ovaj veličanstveni mir.
 |
| Prosika |
 |
| Prosika |
Odmah uz Prosiku je Babin škoj - maleni poluotočić u jezeru, a koji je prije prokopa kanala bio otok, i na kojem su nađeni ostaci liburnske utvrde, antički obrambeni zid, ostaci rimske keramike i Mletačka stražarnica, kakvih još i na drugim mjestima oko jezera ima.
 |
| Babin škoj |
Iznad sredine jezera nalazi se vidikovac Kamenjak, s kojeg se pruža nezaboravan pogled, poželite tu ostati i "dangubiti". Ovdje su tijekom 2006. sagrađena dva objekta u tradicijskom stilu, veliki plato sa kamenim stolom i klupama, tu je i kapelica Svih Svetih - sagrađena 1995. godine u spomen civilnim žrtvama II svjetskog rata, stradalih na ovom mjestu.
 |
| Vidikovac Kamenjak |
 |
| Vidikovac Kamenjak |
 |
| Svi Sveti - Vidikovac Kamenjak |
 |
| Vrana |
U rimsko vrijeme poznato je kao naseobina Arausa, a u srednjem vijeku jedno od najvažnijih gradova hrvatske povijesti. Tada je Vrana, s utvrđenim samostanom Sv. Grgura, bila posjed hrvatskih vladara i prvi put se spominje u 9. stoljeću. U njemu su živjeli benediktinci. Ovaj red ustanovio je Sv Benedikt, potomak stare rimske aristokratske obitelji, kada se nakon raspada rimskog carstva rimska elita preselila u Konstantinopolis (Istanbul), te je Zapadna Europa ostala u duhovnom i gospodarskom kolapsu, on okuplja europske intelektualce- pustinjake, te su nekoliko stoljeća njegove samostanske škole bile i jedine škole u Europi, a čiji se samostanski život preslikava i izvan zidina samostana. Ideal redovničkog života iznio je u svojim pravilima, među kojima je ostalo najpoznatije: Ora et labora - Moli i radi.
 |
| Ostaci samostana |
Kralj Dmitar Zvonimir prilikom krunidbe 1076. godine u Solinu daruje i ustupa, benediktinski samostan Sv. Grgura u Vrani s cijelom riznicom i sa svim njegovim pokretnim i nepokretnim dobrima u vlasništvo Svete Stolice. Vrana od tada postaje dio Petrova nasljeđa i služi kao prvo stalno diplomatsko sjedište u Hrvatskoj državi. Godine 1136. Sveta Stolica dodjeljuje samostan u Vrani Templarima. Nakon raspuštanja templarskog reda, 1312., Vrana prelazi u posjed redovničko-viteškog reda Hospitalaca kojeg kod nas zovu i Ivanovci, Božjaci, koji su ustanovili Vranski priorat. Posebnom Papinskom uredbom ujedinjuje se titula Bana hrvatskog i priora Vranskog pa se na ovome mjestu u istoj osobi u doba glasovitoga Ivana Paližne koncentrira ogromna crkvena, politička i vojna moć.
 |
| Samostan |
1382. godine Ivan Paližna je, uz pomoć bosanskog kralja Tvrtka, digao bunu protiv ugarske krune, pokušavajući na hrvatsko prijestolje vratiti vladara hrvatske krvi. U borbama oko Vrane Paližna je ubijen 1391. godine, a ugarski kralj Žigmund oduzeo je Vrani sva imanja, da bi je 1409. kralj Ladislav Napuljski prodao Mlečanima.
 |
| U Zagrebačkoj katedrali-spomenik Priorima Vranskim |
Hrvatski ban Petar
Berislavić također je obnašao i titulu Vranskog priora u
vrijeme kad Hrvatskoj, a i srednjoj Europi prijeti turska najezda, kad naši veleposlanici pokušavaju probuditi Europu, a s obzirom da se
na europskom planu ništa nije učinilo, Berislavić je
pokrenuo vlastitu diplomaciju da dobije kakvu-takvu pomoć. Po mišljenju
nekih povjesničara, to je bio najviši doseg hrvatske diplomacije onoga
vremena. Uhvaćen je u
tursku zasjedu 1520. godine na Vražjoj gori kod
Korenice, te pogubljen.
 |
| Vrana povijesna razglednica |
Vrana je tijekom cijeloga srednjeg vijeka, zadržala važan politički položaj. U mletačkom razdoblju Vrana je bila, osim vojnog utvrđenja i sudsko-administrativno središte, sajamski grad, važna tržnica i novčarsko središte. Iz ovog vremena su i poznati Vranjani Franjo i Lucijan (Francesco Laurana, renesansi kipar čije su skuplture izložene u Louvreu i Luciano Laurana-jedan od najznačajnih renesansnih arhitekata, razvijen pod utjecajem Jurja Dalmatinca).
Padom pod tursku vlast Vrana ima status varoši-podgrada vezanog uz tvrđavu. Iz ovog vremena ostao je spomenik islamske arhitekture - Maškovića han, a iza kojeg stoji nevjerojatna priča o njenom graditelju Jusufu Mašković iz Vrane ili Pakoštana, koji je stupio u službu kod nadinskoga bega Beširagića, te kao vješt i bistar mladić dospio i do Carigrada, gdje je postao bostandžibaša-izvršitelj smrtne kazne, i koji se sprijateljio sa zatočenim bratom sultana Murata IV, Ibrahimom. Nakon smrti Murata, Ibrahim se oslobađa iz tamnice i postaje sultanom, te imenuje Maškovića dvorskim oružarom. U Kandijskom ratu Mašković je na čelu turske flote, ratovao je pobjedonosno, ali i viteški, što je protivno turskim običajima. Naime, pobjedivši Mlečane na Kreti održao je sve uvjete kapitulacije, i upravo ga je ta humanost stajala glave, jer ga je u naletu bjesa, pod utjecajem spletkara, njegov Ibrahim dao pogubiti. Kažu da je sultan Ibrahim htio povući smrtnu presudu, ali je već bilo kasno, te je nad njegovim mrtvim tijelom histerično plakao.Maškovića han ostao je nedovršen, ali je zadržao svoj izvorni oblik jer su ga Mlečani, rušeći Vranu ipak sačuvali u zahvalu za Maškovićevo viteštvo.
Danas se Maškovića han obnavlja sredstvima Europske unije i imat će funkciju koju mu je i izvorni graditelj namjenio - svratište, prenoćište - imati će 14 soba za iznajmljivanje i dva apartmana, restoran,
suvenirnicu, muzej, prodavaonice s lokalnim proizvodima, opremom za
poljoprivredu i obrt, kafić, recepciju, malu zbirku arheoloških nalaza s obližnje
templarske gradine, sjedište Vitezova Vranskih i tematskog parka vezanog
uz Han i Gradinu...U potpunoj funkciji trebao bi biti do 2015. godine.
 |
| Samostan |
 |
| Maškovića Han |
 |
| Maškovića Han |
 |
| Dani Vitezova Vranskih |
Vrana svoj kontinuirani vjerski život nastavlja i danas. Unutar ostataka benediktinskog samostana je gotička crkva Sv Katarine iz 14. stoljeća u kojoj se vrše iskapanja i koja se obnavlja. U 15. stoljeću podignuta je crkvica Sv Nediljice u čast pohođenja Blažene Djevice Marije rodici Elizabeti, današnji izgled je dobila u 19. stoljeću, dograđena i 1936. godine zbog sve većeg broja hodočasnika, pa je danas među većim nadbiskupskim svetištima, u koje prve nedjelje srpnja svraća veliki broj hodočasnika. Na groblju je Župna crkva Sv Mihovila iz 18. stoljeća, a u mjestu crkva Gospe od Karmela, također iz 19. stoljeća, koja je sada izvan upotrebe, jer je postala pretijesna.
 | |
| Sv Mihovil |
 |
| Sv Nediljica - Kud Vrana |
Eto, mislili smo da smo došli u selo Vrana, a tko bi mogao zamisliti da
je to nekoć bio grad u kojem je bujao život. Ipak, Vrana ima pred sobom
sjajne pretpostavke za razvoj, tu je voda, tu je zemlja, tu je plavo,
tu je zeleno...prirodna tržnica. A i natalitetna stopa obećava, sve
brojnije obitelji obećavaju opstanak. A i za vrijeme domovinskog rata
Vrana nije osvojena, niti je napuštena, u njoj se živjelo na prvoj crti
bojišnice, žene i majke bile su podrška braniteljima.
 |
| Sajamski dan |
 |
| Vrana |
Sad kad sam otkrila ovo prekrasno mjesto i Park Prirode, postajem pomalo ljubomorna na one koji bi mogli tu doći, htjela bih ga sačuvati za sebe, jer je današnji užurbani čovjek neprirodan u težnji da se vrati prirodi, i svugdje gdje se pojavi otrgne nešto od ovog prirodnog spokoja.
 |
| Vransko jezero |
...ovdje su raskošne boje, 
