Prikazani su postovi s oznakom planina. Prikaži sve postove
Prikazani su postovi s oznakom planina. Prikaži sve postove

subota, 7. rujna 2013.

Biokovo

Evo, obećala sam mom sinu posjetu Biokovu, Parku prirode, jer kako on kaže, tu se krije ljepota prirode koju treba otkriti i kojoj se treba diviti, nisu samo naselja nanizana podno Biokova vrijedna pažnje, potrebno je povući se malo u ove visine, predahnuti, diviti se....
Biokovo
"Stadoh na povišeno mjesto i doživjeh milinu radosti." - reče tako Dr fra Jure Radić, čijom je zaslugom Biokovo proglašeno Parkom prirode 1981. godine, na površini 19550 ha.
Vidikovac

Bikovo je dio planinskog lanca Dinarida  i pruža se u pravcu sjeverozapad-jugoistok, podnožje je blago  nagnuta zaravan, plodna i zelena, na čijim smo obroncima pronalazili stara dalmatinska naselja, a na zeleni pojas nastavlja se impresivni stjenoviti lanac, koji kao kamena ograda odvaja Zagoru od Primorja. Na vrhu je valovita visoravan, koja se prema zaleđu blago spušta.

Biokovo -pogled iz Makarske
Na Biokovu se sukobljavaju zračne mase s planine i mora, pa su česte promjene vremena, a poznati vjetar Bura upravo ovdje nastaje preljevanjem hladnog zraka s planinskih vrhunaca. Zimi je na vruhu česta pojava snijeg koji se zadržava sve do proljeća. Upravo po snježnoj bjelini ovoj planini domicilno stanovništvo je dalo ime Biokovo, iako je ranije poznata pod  nazivom Adrion - kako su je nazivali Grci, ili kasniji latinski naziv Mons Slavorum ili Slavensko Brdo.

Snijeg na Biokovu

Sv. Jure sa 1762 m je najviši vrh Biokova i treći najviši planinski vrh Hrvatske. Sa Svetog Jure se pruža fantastičan pogled na Makarsko primorje, otoke i Zabiokovlje, a za vedrih dana moguće je vidjeti planinu Monte Gargano u Italiji.

Vidikovac Sv Jure
Sv Jure

Ovaj najviši vrh nazvan je po svecu čije je štovanje u ovim krajevima izuzetno zanimljivo. Crkvica Sv Jure, sagrađena je nedaleko od stare crkvice iz 12. stoljeća, a koja je srušena radi gradnje odašiljača. Odašiljač visok 90 m izgradila je 1965. godine tadašnja Televizija Zagreb. Za potrebe gradnje odašiljača sagrađena je i cesta, te je to najviša cesta u Hrvatskoj. Misno slavlje u crkvici Sv Jure održava se zadnje subote u srpnju, kada većina vjernika iz Primorja i Zagore dolazi do nje pješice.
Odašiljač

Ostali vrhovi na Biokovu su: Troglav 1658 m, koji podsjeća na Alpe, zatim Sv Ilija 1642 m, iznad zaseoka Bast, na kojem je obnovljena crkva Sv Ilije iz 19. stoljeća, na prapovijesnoj gomili, a nasuprot koje je crkvica Sv Nikole. Podno vrha je nedavno otvoreni tunel Sv Ilija, koji  spaja Primorje i Zabiokovlje.

Sv Ilija
Sa Šćirovca, 1619 m, pruža se prelijep pogled na Cetinu. Kimet, 1536 m, je jugoistočno od Sv Jure, i s njega se pruža pogled na Kamešnicu, Velež i otoke, ali se ne vidi Makarsko primorje.Veliki Šibenik, 1467 m, nalazi se iznad makarskog naselja Veliko Brdo, i obrastao je šumom crnog bora.

Šćirovac

Vošac, 1421 m, je najpopularniji vrh na koji se kreće na uspon iz Makarske, i s njega se pruža jedan od najljepših pogleda na Makarsku rivijeru, a pod Vošcem je i planinarski dom.

S Vošca
Sutvid 1332 m, sa Sv Rokom, 1228 m, čini greben, međusobno udaljeni 800 m, a na Sv Roku je i istoimena crkvica, gdje se u kolovozu održava misno slavlje u čast tog sveca, zaštitnika od kuge.

Sv Roko
Iznad Brela je Bukovac, 1262 m, s kojeg se pruža pogled na Makarsko i Omiško primorje, na vrhu je lovačka kućica, a pri uspinjanju mogu se sresti veprovi i divokoze.
Divokoza

Arheološki  lokaliteti i materijalni ostaci svjedoče nam o naseljenosti Biokova još u prapovijesti: špilje, oružje i oruđe od kamena i kosti, gradine, gomile, već u ranom rimskom razdoblju dolazi do podizanja sakralnih objekata. Kule i utvrde po brojnosti i očuvanosti nakon crkava drugi su po redu kulturni spomenici na ovome prostoru.

Gornja Brela - zbirka znamenitosti
Na Biokovu se boravilo najčešće radi stočarstva, ali i radi  uzgoja krupmira i žitarica u dolcima i škrapama, te radi vađenja leda, što je bilo važno radi očuvanja hrane od kvarenja. Vlasnici dolaca i škrapa i stada imali su na planini pastirske kolibe ili stanove, najviše stanova imali su stočari iz Primorja: Podgore i Tučepa. Najveće i najzanimljivije je stočarsko naselje Podglogovik, koje je danas napušteno , a unutar kojega se nalaze stambeno-gospodarski sklopovi, lokve, bunari, gustirne, guvna i plodni dolci.
Konji na livadama

Podglogovik
Zaljubljenici u prirodu na Biokovu mogu uživati otkrivajući bogati biljni svijet - šume autohtonog crnog bora, alepskog bora, bukve i jele, crnog i bijelog graba, a kamenjar i dolce oživljavaju mnogobrojne vrste rijetkih biljaka kao što su biokovska zvončika, modro lasinje, malocvetni kaćun, velecvjetni rožac, crvena vratiželja, divlji koromač, kamenjarska zečina, mirisna kadulja, ljiljan vrtoglav....
Biokovsko zvonce

Kadulja
Ljiljan

Životinjski svijet također je razvijen, osim već spomenutih veprova i divokoza, zanimljivo je spomenuti sivog vuka, strogo zaštićenu životinju čije istraživanje i monitoring je jedan od značajnih projekata Parka. Osim ovih krupnijih životinja, na Biokovu je prisutno mnoštvo različitih životinjskih vrsta- zajednice rijetkih leptira, špiljskih pužića, šišmiša, gušterica i zmija, ježeva, mnogobrojnih ptica: jarebica, češljugar, gavran, suri orao, carić, crni kos, plavetna sjenica....
Sivi vuk
Jež
Zbirka leptira

Podaci o posjećenosti Parka prirode Biokovo ukazuju na povećanje interesa turista i posjetitelja šire regije za posjet zaštićenim područjima, kao i za provođenje svih oblika aktivnog odmora. S ciljem podizanja svijesti javnosti o potrebi zaštite prirode i zdravog načina života, već šestu godinu se održava i utrka Makarska - Vošac. Nisam ni slutila da ću baš tu sresti svog studenskog kolegu kojeg sam tražila u Vrgorcu, a eto on je tu, ipak ga sretoh, kako je malen ovaj svijet!
Karta Parka
Ulaz

Kuća seoskog turizma - Vrata Biokova
Planinarske staze
Utrka Makarska Vošac

I moram zaključiti kako se zaista isplati posjetiti Biokovo, energija i oduševljenje ostaje i traje....


     

utorak, 2. kolovoza 2011.

Velebit - Paklenica

Velebit sa dva nacionalna parka na svome području je također zanimljivo odredište za ljubitelje prirode.

Nacionalni park Paklenica je područje na primorskoj strani Velebita, gdje se oko potoka Velika Paklenica i Mala Paklenica, uz raznolike atraktivne geološke oblike, stvorila oaza zelenila i vode.
Velebit
Potok Velika Paklenica izvire na visini 1250 m na području Ivinih vodica i teče probijajući se između velikih stijena, a nakon utoka potoka Brezimenjača kod planinarskog doma, potok Velika Paklenica naglo skreće u klanac okomitih, nepristupačnih stijena, gdje se sa litica može čuti kako huči u stotinjak metara dubokokom klancu. U podnožju Anića kuka, potok se smiruje na ravnom terenu, a nakon toga ulazi u najuži dio klanca dubok i do 400 m, gdje preskačući preko prepreka stvara divlje slapove. Nakon prolaska kroz taj klanac, voda se smiruje i prilazi moru, a ušće kod Starigrada postoji samo u zimskim mjesecima kada se topi snijeg i pada kiša, inače kroz porozne stijene ponire prije ušća.
Izvor
 Potok Mala Paklenica izvire podno Babina vrha i Svetog brda, a utječe u more kod mjesta Seline. Ovaj potok je siromašniji vodom i često presušuje. Ovdje je manje posjetitelja, jer nisu uređene planinarske staze, pa je teže prohodan.
A sa vrha je prekrasan pogled
Uz Veliku Paklenicu uređena je turistička staza, polazi od Starigrada i iz kanjona vodi do špilje Manite peći, najljepše špilje bogate špiljskim ukrasima, i to je jedina špilja u ovom parku uređena za turistički obilazak. Staza dalje vodi do šumske kuće i planinarskog doma, gdje se može odmoriti ili prenoćiti, a planinari mogu dalje otići do najviših velebitskih vrhova Vaganskog vrha (1758 m) i Svetog brda (1753 m).
Staza
Potok Paklenica
Najveća atrakcija ovog parka je golema monolitna stijena Anića kuk, koji se uzdiže 400 m uvis. Anića kuk je postao poznat i kao penjačko središte gdje postoji više od 400 uređenih smjerova. Sezona penjanja je od travnja do studenog, a oko 1. svibnja ovdje se održava tradicionalni apinistički susret Big Wall Speed Climbing.
Anića kuk
Alpsko penjanje-vježbalište                            
U području nacionalnog parka postoje dionice prijelaza od mediteranske do planinske vegetacije, pa je ovdje razvijen iznimno bogar i raznolik biljni i životninjski svijet.
Zvončići
Šume prekrivaju dvije trećine površine parka, a čine ih šume hrasta medunca, bijelog i crnog graba, bukova šuma i šuma crnog bora. Prema smoli crnog bora tzv. "paklini" Paklenica je dobila svoje ime. Prirodno bogatstvo čine i stijene između kojih se mogu naći različite vrste zvončića, kamenjari sa kaduljom i vrijeskom i livade na kojima rastu mnogobrojne vrste ljiljana i orhideja.

U bogatom životinjskom svijetu Paklenice zabilježeno je preko 4000 različitih vrsta, od leptira, zmija i gušterica, ptica i sisavaca od koji se ovdje mogu vidjeti srna, jelen, divlja svinja, medved, vuk i ris. S obzirom  da se ovdje nalaze visoke stijene i litice, a one su prirodno stanište velikih ptica, ovdje se mogu vidjeti suri orao, sivi sokol i bjeloglavi sup.
Paklenica
Iako izdaleka Paklenica izgleda kao golema kamena pustoš, demantira nas tako bujni i raznoliki živi svijet, u koji treba ući i uvjeriti se kako je život otporan na prepreke koje se pred njim nađu.