Lastovo

Za razliku od Visa, iako je i Lastovo dugo bilo "vojni" otok, Lastovo mi je uvijek ostavljalo neki topli prizvuk, ne znam da li zbog imena koje podsjeća na laste i proljeće, ili zbog prijateljstva iz djetinjstva sa djevojčicom Lucijom iz Ubli sa Lastova.

Lastovo

Lastovsko otočje je od 2006. godine proglašeno parkom prirode, a sa Lastovom, najvećim u tom otočju čine ga 46 otoka, otočića i hridi. .Lastovo je naš najistureniji naseljeni otok, zadivljujuće ljepote, nenarušenog sklada, s kristalno čistim morem, osamljeninim uvalama- njih 46!. Površina Lastova je 46 km2, a tu je još magična brojka 46 polja, 46 crkvica...

Karta otoka

Lastovsko otočje

Na otok se pristaje u trajektnu luku u Ublima, trajektnom ili katamaranskom vezom Split-Hvar-Vela Luka-Ubli. U ljetnim mjesecima postoji veza i sa Dubrovnikom i Barijem.

Ubli

U Ublima su sačuvani ostaci kamenih grobova iz antičkog vremena. Također je ovdje pronađen interesantan reljef koji datira iz 5. ili 6. stoljeća , a koji prikazuje euharistiju sa križem i janjadi. Lastovo se u pisanim dokumentima prvi put i spominje u 6. stoljeću kao Ladesta ili Ladeston.

Lastovo

Reljef

Otok je primarno bio naseljen Ilirima, a otoku su dali ime grčki pomorci i trgovci koji su iz južnih kolonija, sa svojim proizvodima plovili u zemlju Ilira, a prema sličnosti sa otokom Lado u Jonskom moru.

Lastovo

Prema ostacima u špilji Rača na otoku postoje tragovi čovječje prisutnosti još od kamenog doba 8000 godina pr Kr. Ostaci grčke keramike ukazuju da je bio sastavni dio grčke kolonije Issa. Rimljani su ostavili brojne tragove svoje prisutnosti u seoskim gospodarstvima tzv. villa rusticae, kao i brojnim vodocrpilištima-lokvama. Svoje središte Rimljani su imali u Ublima, a otok su zbog njegove ljepote nazivali Carski otok- Augusta insula.

Svjetionik

Slaveni i Neretljani otok naseljavaju u 7. i 8. stoljeću. Ime otoka se prepisivalo kao Augusta, Lagusta ili Lagosta, na posljetku rimska forma imena Lasat upotpunjena sa slavenskim sufiksom, te dala finalno ime: Lastovo. Zbog stalnih gusarskih napada na mletačke lađe, osveta dužda Petra Orseola II kulminirala je razaranjem naselja 998 godine, pa su stanovnici izgradili grad na unutrašnjoj strani brda, kako bi se lakše branili.

Lastovo-unutrašnjost otoka

U 13. stoljeću Lastovo je dobrovoljno pristupilo  Dubrovačkoj Republici, nakon što je Republika obećala da će se  poštovati lastovska autonomija i tradicija. Lastovski statut iz 1310. godine je unikatni dokument koji svjedoči o pravnom žvotu male otočke komune, prema kojem lastovci nisu bili ničiji kmetovi, već su odlučivali  o vlastitoj budućnosti, čuvajući slobodu i tradicionalne vrednote. Zbog ograničavanja autonomije dolazilo je do bune, čime je u Lastovo ušla i mletačka vlast, koja ga zatim vraća Dubrovačkoj Republici, ali nakon ponovne bune potpuno gubi autonomiju 1652. godine. Ukidanjem Dubrovačke Republike 1808. godine, Lastovo pripadne Francuzima, zatim kratko Britancima, pa Habsburškoj Monarhiji od 1815. godine. Talijanska okupacija otoka traje od 1918. do 1943, kada ulazi u sastav Jugoslavije. Do 1992. godine na otoku je bio ograničen pristup, jer je služio kao vojna baza JNA.

Tragovi-vojni otok

Lastovo ima bogatu povijesno kulturnu baštinu, prekrasne obiteljske kuće iz 15. i 16. stoljeća, sa sularima i skalinadama, te sa posebnim graditeljskim izričajem koji se naročito očituje u gradnji fumara (dimnjaka), te su oni i zaštitni znak Lastova, gdje se svaki graditelj natjecao da njegov fumar bude što originalniji i neobičniji.

Lastovo-dimnjak

Lastovo-dimnjak

Dimnjak

Na Glavici iznad mjesta ističe se Kaštel, sagrađen za vrijeme Dubrovačke Republike, koji se danas koristi kao meteorološka stanica. Ispod Glavice je kneževa palača - Palac, koja je i danas najljepša kuća na Lastovu.

Kaštil

Palac

Župna crkva Sv. Kuzme i Damjana, ranokršćanskih svetaca i iscjelitelja, zaštitnika Lastova, najveća je i najljepša crkva na otoku, a sagrađena je prije 14. stoljeća. U njoj se nalaze mnoge vrijedne slike, između ostalih tu je rad Giovannia Lanfranca jednog od najboljih rimskih majstora 17. stoljeća. Svoje nebeske zaštitnike Lastovci slave 26. rujna, kada se na svečanosti okupe ne samo mještani otoka, već i čitave Dalmacije, a nije rijetkost da i iseljenici iz prekomorskih zemalja, dođu slaviti ovaj blagdan.

Crkva Sv. Kuzme i Damjana

Sa ovom crkovom na otoku je ukupno 46 crkvica. U blizini župne crkve je crkvica Sv. Josipa, pored vrtića crkva Sv.Augustina, Bazilika Sv. Petra, crkva Sv. Luke - najstarija na otoku iz ranog srednjeg vijeka, crkvica Sv. Lucije, crkvica Sv. Vicenza, Sv. Marije, Sv. Ivan na Glavici, Sv. Juraj na Humu, Sv. Jerolim u Skrivenoj luci,  Sv Ciprijan nad Skrivenom lukom, Sv. Petar u Ublima, Sv. Nikola, Sv. Roko....  i mnoge druge.

Crkva Sv. Marije

Ovaj prekrasni otok, ta sačuvana i nedirnuta ljepota, prilika je za uživanje, posebno onima koji podrazumijevaju da je ljetovanje na Lastovu više od sunčanja i kupanja, a isto tako da je ovdje moguće zbog blage mediteranske klime pronaći odmor tijekom cijele godine.

Lastovo-sa svojim slikovitim kućama

Važno je spomenuti da na ovom otoku nema zmija otrovnica, pa se bez bojazni može šetati poljima ili ljenčariti u hladovini borova. Lastovo nije veliki otok, pa ga se svega može propješačiti, 9,8 km dug i 5,8 km širok, što je vrlo zanimljivo za one koji žele provesti aktivan odmor, planinariti na pitomim brdima ili povesti se brojnim biciklističkim stazama, i otkrivati brojne srednjovjekovne crkvice.

Prekrasan pogled

Pogled na Zaklopaticu

Raj za zaljubljenike podmorja je još neistraženi svijet i ljepote lastovskog akvatorija, jedno od ribom najbogatijih područja, a raskošan je i biljni svijet podmorja, gdje bujaju zajednice morske cvjetnice.

Lučica

Jednako se može uživati i u razgledavanju otoka brodom ili odlazak na izlet na neki od otočića u ovom arhipelagu, na primjer na Saplun, imati riblji picnic...Jedan zanimljiv i jednostavan recept sa Lastova su srdele na ražnju: srdelama se očisti utroba, ostrani glava i nanižu se na plosnati ražanj, pripaziti da ubod bude iznad kosti, pa je u prvom pečenju kost dolje, okretanjem ostane iznad tako da se spriječi padanje u žar, gotove srdele se skinu i poklope...i jedu....jednostavno i ukusno!!!!! Možete dodati kao prilog povrće na gradele!

Srdele na ražnju

Povrće na gradele

Kuća Glumac

Na Lastovu svatko može pronaći plažu prema vlastitom ukusu ili uzrastu: litice, šljunak, pijesak, svaka uvala na otoku je potencijalno mjesto za kupanje i uživanje u moru.

Lučica

Skrivena luka

Lastovsko ljeto, kao i po drugim otocima, bogato je kulturno umjetničkim programom, Lastovska noć, Klapske večeri, Festival "Za Lastovo sve bi da" osmišljen kao druženje publike, izvođača, autora... zatim Festival "Lastovo otok glazbe", međunarodna fešta modernih ritmova i bendova, zatim Ribarska noć u Lučici, najpitomijoj i arhitektonski najljepšoj i najsačuvanijoj vali otoka Lastova... 

Zalazak sunca u Lučici

Lastovo-otok glazbe

Na Lastovu se još uvijek živi u skladu sa prirodom i tisućljetnom tradicijom, to je jedna čudesna mala oaza sa slikovitim brežuljcima, skrovitim uvalama, mirisnim poljima, vinogradima, maslinicima...ovdje ljudi, kao i u mnogim otočkim i primorskim mjestima "pate" od sindroma-pomalo, žive u laganom i opuštenom ritmu: pomalo, polako, sutra ćemo...ako nikada niste, dajte da i vas uhvati ovaj sindrom...uopće nije teško, jako je ugodno....

Lastovo

Cvijet kapara

A Lastovski poklad, nije samo običan karneval, već ima stoljećima staru tradiciju, spominje se još 1390. godine, a prema legendi, zasniva se na starom povijesnom događaju, kada su katalonski gusari napali Korčulu i na Lastovo poslali glasnika da se predaju. Umjesto predaje, lastovci su se naoružali, a žene i djeca u kapelici Sv. Jurja na Humu molili, i strašna oluja uništila je katalonsku flotu, katalonskog glasnika su uhvatili, za porugu ga na magarcu proveli kroz mjesto, zatim pustili niz uzu-konop, i zapalili.... Za vrijeme Poklada koji traju od 17. siječnja do Čiste srijede, izrađuje se  lutka Poklad od klasa žita i zobi i od tvrde ribarske mreže, oblači se u svečanu robu, Pokladari su također svečano obučeni, okupljaju se i Lijepe maškare, koje predstavljaju tursko roblje, i ne smiju se sresti sa Pokladarima sve do paljenja Poklada.Spuštanje Poklada niz konop i paljenje poraćeno je uzvicima oduševljenja, nakon čega se nastavlja svirka lire, pjesma i ples.

Pokladari

Poklad

Mogla bih se naviknuti živjeti na Lastovu, odgovara mi filozofija "pomalo", a možda prepoznam  i djevojčicu Luciju, da joj kažem da je Lastovo zaista bajkovito, baš onako kako mi ga je ona približila i još ljepše nego sam ga ja mogla zamisliti...

Kamene uličice-Lastovo

Palagruža

Oklijevala sam otići ili ne otići na Palagružu, ali kad sam već kod ove točke, neka mistična snaga privukla me na naš najudaljeniji otok, na pučinu prema kojoj je i dobio ime od grčke riječi pelagos=pučina.

Palagruža

Palagruža je, u stvari, skupina otočića i hridi u samom središtu Jadrana, na pola puta između naše i talijanske obale. Najudaljenija je i najjužnija točka Hrvatske. Vela Palagruža je najveći otok tog arhipelaga, 1400 m dug i  cca 300 m širok otok, zatim je tu Mala Palagruža, Kamik, Tramuntana, Baba, Gaće, te malo dalje Galijula, koju se naziva i grobljem brodova.

Palagruža

Sa otoka Visa, Lastova i Korčule organiziraju se atraktivni izleti na pučinske otoke, a  može se dogovoriti i specijani aranžman po kojemu se može boraviti sa svjetioničarima na  Veloj Palagruži. Svjetionik je  ovdje izgrađen 1875. godine, i ujedno je to najveći svjetionik na Jadranu. Tu je sagrađena i meteorološka stanica 1894. godine, a postoji i mali heliodrom. Na svjetioniku tijekom cijele godine, žive u smjenama po dva svjetioničara. 

Palagruža

Eh, ne znam da li bih i ja to mogla, iako osamljenost ponekad prija, ipak ovako daleko od civilizacije, gdje je godišnje i do trideset oluja i gdje tijekom dana vjetar po tri puta okrene smjer, i gdje gotovo nikad nema zatišja valova...

Svjetionik

Vela Palagruža je bila naseljena još u kameno doba. Popino polje bogato je arheološkim ostacima. Prema grčkoj legendi ovdje se sklonio grčki junak Diomed, pred osvetom Afrodite, božice ljubavi, koju je slučajno ranio pred Trojom, te je na Palagruži  proživio ostatak svog života. 

Palagruža

Palagruža je bila posjećivana još u doba najranijih zemljoradničkih zajednica 6000 godina pr Kr,  koje su se kretale iz južne Italije prema našim krajevima. Iz tog vremena datiraju mnogobrojni ulomci grčke keramike, a pronađeno je i nakita, novca i koštanih predmeta. Ovi predmeti su najvjerojatnije zavjetne primjene, pomorci su na tom važnom otoku-orijentiru i zaklonu, na putu između Jadranskog istoka i zapada ostavljali svoje darove-zavjete kako bi plovidba bila sretnija.

Ostaci Sv Mihovila

U srednjem vijeku tu je bila crkvica i samostan, srušeni u I Svjetskom ratu, a čiji su ostaci i danas vidljivi na srednjem sedlu otoka.
 

Za prevlast na moru bogatu ribom oko Palagruže borili su se ribari s otočja Tremiti, poluotoka Gargano, Komiže, Lastova i Hvara. Papa Aleksandar III je 1177. godine, na putu iz Italije za Zadar, zbog olujnog vremena našao utočište među komiškim ribarima, koji su u to vrijeme lovili oko Palagruže i boravili na njoj. U znak zahvale na dobrom prijemu, Komižanima je od toga dana dao ekskluzivno pravo ribarenja u vodama Palagruže.

Valovi na Palagruži

Na Veloj Palagruži su dvije prekrasne plaže, obje su šljunčane i primjerene za kupanje djece zbog plitkog mora i sitnog šljunka u plićaku. Stara Vlaka ili Malo Žalo je uvala na sjevernoj strani otoka,  a Velo Žalo ili Južno zlato, jedna je od najljepših plaža na Jadranu, a nalazi se na južnoj obali Vele Palagruže.

Stara Vlaka

Velo Žalo

Jugozapadne litice Velike Palagruže strme su i slične onima na sjeverozapadnom dijelu, a pozornost privlači žičara koja se od svjetionika 100- tinjak metara strmo spušta do mora.

Žičara

Žičara - na vrhu

Otok je prirodni rezervat s biljnim i životinjskim endemskim vrstama. Ekološki je Palagruža jedinstvena jer ovdje raste samonikla vegetacija ljetopadnog grmlja, kojoj zimi lišće buja i pupa, dok ljeti odbacuje lišće i otok izgleda golo, a u jesen i proljeće divno procvjeta. Posvuda rastu grmovi mlječike, kapara, pelina...

Mlječika

Kapare

Pelin?

Žito i čuvena sorta vinove loze - palagruzonka - nekad su uspijevali na sjevernim padinama otoka, ali kako na Palagruži nema prirodnih izvora vode, a kiša je prava rijetkost, više ih se ne može naći u tom kraju., ali su na svu sreću, Komižani na vrijeme palagruzonku presadili na svoj rodni otok. 

Bujna vegetacija- Palagruža

Obojena Palagruža

Stanovnik Palagruže- "Mercedes"

Prijatelji na Palagaruži

Žuti i bijeli galeb

Ipak se čini da bih mogla neko vrijeme živjeti ovdje. Možda pokušam...

Predvečerje izgleda predivno...Zanima me kako izgleda provesti noć na ovoj pučini, biti na otoku među zvijezdama...

Zalazak na Palagruži

Pogled na zapad

Pogled kroz prozor... Noć dolazi

Komiža

A na zapadnoj obali otoka Visa u dubokoj uvali, u podnožju najvišeg vrha Hum, smjestilo se skladno mediteransko mjesto, Komiža.

Iako je Vis naseljen još u 4. stoljeću pr Kr, Komiža se prvi put spominje  tek u drugoj polovici 12. stoljeća, a vjerojato joj naziv dolazi od Com Issa, što znači mjesto pokraj Isse (Visa).

Komiža

Benediktinci s Biševa prešli su na Vis u 13. stoljeću i na brežuljku iznad današnje Komiže, gdje se vjerojatno već nalazila predromanička crkvica, a gdje je današnje komiško groblje, sagradili crkvu i samostan posvećen Sv. Nikoli, zaštitniku Komiže.  Pred crkvom se na blagdan Sv Nikole, 06. prosinca nakon procesije i misnog slavlja ritualno spaljuje islužena barka dovučena s komiške rive. Zanimljivo je spomenuti da se na putovanju u Veneciju ovdje sklonio od nevremena papa Aleksandar III i tom prilikom blagoslovio crkvu Sv. Nikole.

Crkva Sv. Nikole

Renesansna crkva na rivi, koja se u 16. stoljeću zvala crkva Sv. Marije ima zanimljiv stil gradnje, jer je zbog nemogućnosti širenja u dužinu, nadograđena sa strane. Zanimljiva je i priča prema kojoj su ovu crkvu opljačkali španjolski gusari, ali im je nevrijeme potopilo brodove s ukradenim blagom, samo je slika Majke Božje doplutala pred crkvu, i od tada se crkva naziva Gospa Gusarica.

Gospa Gusarica

Na brdu iznad Komiže, malo dalje od crkve Sv Nikole, na cesti prema Visu, sagrađena je jedna od najstarijih crkvi na otoku - crkva Gospe od Planice, datira iz 11. stoljeća, ima zanimljiv kružni oblik i posvećena je Marijinom pohodu u planine.

Crkva Gospe od Planice

Na prijevoju Sv. Mihovil, na cesti prema Visu sagrađena je u 12.stoljeću crkva Sv. Mihovila, vlasništvo benediktinaca sa Biševa, a na najvišem vrhu, na brdu Hum je crkva Sv. Duha iz 15. stoljeća.

Crkva Sv Mihovil

I koliko god sam mislila da na Visu neću naći toliko crkvi, evo još jedna na komiškoj rivi- crkva Sv. Roka, zaštitnika od kuge, utvrđena zbog stalnih napada od gusara, pa se zove i crkva kula.

Crkva Sv Roka

A također, tu je i Crkva od Sedam Žalosti, iz 18. stoljeća, sagrađena s namjerom da se u njoj čuva sveti sakrament kojim su se pričešćivali bolesnici po noći.

Crkva Gospe od Sedam Žalosti

Iznad komiške luke je crkva Sv. Blaža iz 16. stoljeća, a štovanje dubrovačkog zaštitinika Sv Blaža ili Sv Vlaha preneseno je iz Lastova.

Crkva Sv Blaža

Položaj Komiže ispod strme planine, bez plodnog polja, orjentirao je Komižu na more, ribarstvo i pomorstvo. Za vrijeme Mletačke vlasti ovdje je bilo središte ribarstva, što je donosilo veliku ekonomsku korist ovom mjestu, pa su se mogle graditi crkve, utvrde, velike kuće. Isti izvor je poslužio za gradnju Mletačkog Kaštila ili Komune na rivi, koji je sagrađen u 16. stoljeću, u svrhu obrane od Turaka. Danas je u ovom kaštilu smješten Ribarski muzej, čiji je najvrijedniji eksponat stara ribarska gajeta falkuša.

Mletački Kaštel (Komuna)

Ribarski muzej-falkuša

Pod austrijskom upravom ovdje je izgrađen lukobran, uređena je luka, a mjesto dobiva obilježje gradića. Ovdje se nalazilo sedam tvornica za preradu ribe, kasnije udružene u tvornicu Neptun, od koje su danas ostale samo ruševine. Stagnacija nakon ulaska u Kraljevinu Jugoslaviju i u socijalističkoj Jugoslaviji utjecala je na raseljavanje stanovništva. svoju ribarsku tradiciju Komižani su prenijeli u Kaliforniju.

Komiška riva

Tek nakon odlaska jugoslavenske vojske sa otoka 1992. godine, počinje se razvijati turizam u Komiži. Smještaj je moguće pronaći u hotelu Biševo, kao i u privatnim apartmanima. Komižu kao turističku destinaciju ne treba mijenjati, jer je upravo njezina prirodnost ono što ovdje privlači turiste, a isto tako mogućnosti atraktivnih izleta na Biševo, u Modru špilju, ili možete vidjetu udaljene pučinske otočić- stijene: Palagružu, Jabuku , Svetac... Na Palagruži je čak moguće u posebnom aranžmanu, boraviti kao turist sa svjetioničarima.

Gospa Gusarica i hotel Biševo

Uzduž cijelog Komiškog zaljeva nižu se jedna za drugom prekrasne šljunčane plaže, od onih koje su zanimljive za provođenje obiteljskog odmora, do onih koje vam garantiraju intimu, na kojima se možete opustiti kao od majke rođeni...

Plaža Gusarica

Plaža Kamenice

Plaža Lučica

Plaža Balunić-idealna za par

Plaža Bile stine

Komiško ljeto je manifestacija koja obuhvaća razne glumačke i kino predstave, koncerte, klapske pjesme,  izložbe, Ribarsku noć, Ljetnu baletnu školu...Zanimljivo je da je ovu baletnu školu pokrenuo Komižanin Jozo Borčić 1986. koji je18 godina plesao je u milanskoj Scali, prvi plesač u Scali koji nije završio njihovu baletnu školu,a podučavao je plesače diljem Italije, pokrenuo baletnu školu Aracebsce i dobio je titulu Cavaliere del lavoro za zasluge u pedagoškom radu. 

Ljetna baletna škola

Još jedan poznati Komižanin je i Jakša Fiamengo, hrvatski pjesnik, autor mnogih klapskih, pop i zborskih pjesama dalmatinskog melosa. A također i naš glumac Ivica Vidović potječe iz Komiže, ovdje je i pokopan, a reći u par riječi o njegovom liku i djelu nije moguće u ovakom kratkom posjetu Komiži, ali sigurno ga kao Servantesa, možemo smjestiti u jedno malo misto, možda i u Komižu...