Kaštela

Kaštela sam oduvijek doživljavala kao sedam malih lijepih sela uz more, i natjecali smo se prepoznavati u kojem se trenutno nalazimo, i kojim se redom kroz njih prolazi. Kaštela ipak imaju status grada i taj grad čine tih sedam povezanih naselja: Sućurac, Gomilica, Kambelovac, Lukšić, Stari, Novi, Štafilić.

Kaštela

Zaštićeni Kozjakom, u lijepom Kaštelanskom polju, poredani uz Kaštelanski zaljev, koji predstavlja potonulu depresiju između Kozjaka i Mosora na sjeveru, te Marjana i Čiova na jugu, pravo su primamljivo mjesto za život.

Kaštelansko polje

A to nam upravo mogu potvrditi i ostaci neandertalaca u Mujinoj pećini između Kaštelanskog polja i Labina.Neolitski nalazi u Kaštel Štafiliću stari su preko 5 tisuća godina. U 1. stoljeću pr.Kr.na ovim prostorima su živjeli Iliri, i prepoznati su brojni helenistički nalazi koji potvrđuju trgovinu Ilira i Grka. Kad je Salona dobila status rimske kolonije, dobiva i ager centuriatus - zemljište do Kaštel Lukšića, a u Resniku car Claudije gradi antičko naselje za svoje veterane.

Kaštela - karta

Dolaskom Hrvata, ovo područje pripada Kliškoj županiji. Jedno od vladarskih posjeda keza Trpimira je u Bijaćima. Danas se kao Dan grada Kaštela slavi 4.ožujka kao spomen na dan kada je 852. godine Trpimir u Bijaćima izdao darovnicu u kojoj prvi put spominje ime Hrvat.

Kaštela - pogled s Kozjaka

U vrijeme ratovanja hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV s Tatarima, Trogir mu je bio utočište, dok su Tatari rušili naselja po Kaštelanskom polju. 

Kaštela

Uskoro se razmiricama između Splita i Trogira, Kaštelansko polje dijeli na dva dijela: istočni splitski Dilat, sa kulom u Sućurcu, i zapadni trogirski Podmorje sa kulom Sv Petra od Klobučca. Mir među njima više manje nastaje kada su oba grada pali pod Mletačku Republiku, a kada nastupi strah od dolaska Turaka, počinju se graditi kule - kašteli. Među prvima je kaštel trogirskog plemića Koriolana Ćipika, a slijede ga i drugi posjednici, te je izgrađeno više od 20 kaštela, među kojima se ističu njih sedam. Bježeći pred Turcima, ovdje se naseljavaju stanovnici potkozjačkih sela i unutrašnjosti.Solin i Klis padaju pod tursku vlast, Kaštela ostaju u Mletačkoj Republici koja s Turskom graniči vrhom Kozjaka. Slijedi vlast Austrije, nakon podjele Mletačke Republike, zatim kratko Francuza, pa opet Austrije...ista priča koju smo već prošli više puta. U svoje vrijeme Napoleon ovdje gradi cestu povezujući Trogir i Split. Austrija gradi škole, željeznicu i luke. 

Dilat- K. Sućurac-splistki dio Kaštela

Sv Petar od Klobučca - K.Novi- trogirski dio Kaštela

U to vrijeme sežu i prvi počeci turizma u Kaštelima. Žalosno mi je samo to što je danas na atraktivnoj lokaciji, nekadašnja perjanica turizma sada samo tužna ruševina. Sagrađen 1928. godine hotel Palace u Kaštel Starom, bio je najreprezentativniji turistički objekt kaštelanske rivijere. Pamtim kako su se tu proslavljale maturalne večeri ili odlazilo na plesnjake, ili na dočeke Nove godine...Nije mi jasno zašto nam se to mora događati! Nedostatak hotelskog smještaja u Kaštelima više manje se kompenzira ponudom u privatnom smještaju, ali za iskoristiti ovako lijep položaj u razvoju turizma, potrebno je još mnogo toga napraviti, jer Kaštela to zaslužuju.

Hotel Palace-Kaštel Stari

Hotel Resnik

Apartmani- Kaštel Stari

Sva ona mala primorska mjesta od Splita prema Omišu i dalje prema Makarskoj uvijek su imali prednost pred Kaštelima kada se tražila plaža i čisto more, ali ono što mi je u tim mjestima nedostajalo, a što Kaštela imaju, je stara jezgra, kamene uličice, kamene kuće iz mora, riva...

Sućurac

ulica

Stari

Tržnica

Kaštel Sućurac je nastao oko kule koju je sagradio splitski nadbiskup Gvaldo 1392. godine, za zaštitu seljaka iz naselja Putalj na obroncima Kozjaka. Ovo naselje je formirano oko crkvice Sv Jurja, koja je zadužbina kneza Mislava iz 9. stoljeća. Jezgru Kaštel Sućurca čini sklop Kaštilica - ljetnikovac nadbiskupa Averalda iz 1488. godine, ispred koje je trg Podvorje, i pored koje je samo zvonik stare župne crkve Sv Jurja iz 16. stoljeća, koja je srušena tijekom savezničkog bombardiranja u II svjetskom ratu, kada je poginulo 97 mještana zajedno sa svećenikom Don Antom Rubignonijem. Smatra se da je vjerojatno greškom odabrana kao cilj, jer je u to vrijeme postojala nova crkva koja je bila u izgradnji i u kojoj su se prema dojavi skrivali Njemci, te je trebala ona biti cilj bombardiranja. Ovih dana u tijeku su istražni radovi i obilježavanje temelja te porušene crkve, kao i temelja male crkvice Sv Luke iz ranijeg razdoblja, koja je bila unutar nje. U novoj župnoj crkvi Sv Jurja čuva se Trpimirova darovnica i veliki broj predmeta od zlata i srebra. Sjeverno od Sućurca je crkva Gospe od Hlada, oko koje je i sućuračko groblje.

Kaštilica

Sv Jure na Putalju

Zvonik stare crkve Sv Jurja- Sućurac

Nova Župna crkva Sv Jurja-Sućurac

Sućurac-riva-pogled na oba zvonika

Kaštel Gomilicu naselili su žitelji sela Kozice-Opatičinog sela, koji su se sklonili u kaštel koji su sagradile splitske benediktinke za zaštitu seljaka sa svojih posjeda, a koji je narod nazvao Gomilica prema hridi na kojoj je sagrađen. Crkva Sv Jeronima sagrađena je 1731. godine na temeljima prethodne iz 1600. godine, a koja više ne služi za bogoslužje jer je sagrađena nova župna crkva Sv Jeronima 1914. godine. U blizini nove crkve je predromanička crkva Sv Kuzme i Damjana iz 12. stoljeća, koja je bila župna crkva sela Kozice.

Kaštel Gomilica

Kaštel Gomilica

Kaštel Gomilica

Marina u Kaštel Gomilici

Kaštel Kabelovac nastao je naseljavanjem mještana Kruševika i Lažana, koji su se tu naselili bježeći pred Turcima, te također na zemljištu obitelji Cambio sagradili crkvu za svoje zaštitnike Sv Martina i Sv Mihovila. Ovdje je sagrađeno nekoliko kaštela: Kaštel Frane Kambi, Jerolim i Anton Kambi, kaštel Lippeo, kaštel Piškera, a između kojih je nasipanjem terena u moru kasnije nastao trg. Crkvicu Sv Mihovila od Kruševika na padinama Kozjaka danas nazivaju Gospa na  Krugu ili Gospa od Sniga.

Kaštel Kambelovac

Kaštel Kabelovac

Kaštel Kambelovac

Kaštel Kambelovac

Kaštel Kambelovac

Kaštel Lukšić je formiran oko kaštela Vitturi kojeg su sagradili trogirski plemići za zaštitu svoje obitelji i težaka iz sela Ostrog na grebenu Balovan, podno Kozjaka, u kojem se nalazi crkvica Sv Lovre i crkvica Sv Ivana od Birnja. Danas se u obnovljenom dvorcu Vitturi nalaze Muzej Grada Kaštela, Turistička zajednica Grada Kaštela te druge kulturne ustanove. Dvorac je sagrađen u stilu raskošne renesansne palače. U neposrednoj blizini je park-perivoj Vitturi, proglašen spomenikom parkovne arhitekture. Tu je i granični kameni stup koji j predstavljao granicu između trogirskih i splitskih Kaštela. Oko kaštela je sagrađeno selo s obrambenim zidom, na sjevernom dijelu sela je Crkva Gospe od Uznesenja iz 1530. godine u gotičkom stilu, a nova župna crkva sagrađena je u 18. stoljeću u stilu kasnog baroka.

Kaštel Lukšić-dvorac Vitturi

Dvorac Vitturi-Muzej grada

Dica i čakavica-manifestacija u Dvorcu Vitturi

Kaštel Vitturi (Dobrilin kaštel)

Kaštel Rušinac (Miljenkov kaštel)

Kaštel Lukšić

Sv Ivan-K.Lukšić (grob Miljenka i Dobrile)

Župna Crkva Uznesenja BDM- Kaštel Lukšić

Kaštel Lukšić

Kaštel Stari je nastao oko prvog, najstarijeg kaštela trogirskog plemića Koriolana Ćipika, koji je spoj tvrđave i dvorca, povezan s kopnom drvenim mostićem, brvcem- otud naziv za prostor pred kaštelom Brce. Oko ovog kaštela su se naselili stanovnici podkozjačkog sela Radun, te ogradili obrambenim zidom unutar kojeg je crkvica Sv Josipa. Župna crkva Sv Ivana Krstitelja sagrađena je izvan utvrđenog sela u 17. stoljeću. A u selu Radun je starohrvatska crkvica Sv Jurja iz 10. stoljeća.

Kaštel Ćipiko- Stari (Koriolanov)

Župna crkva Sv Ivana Krstitelja-Kaštel Stari

Kaštel Stari

U Kaštel Novom je četverokutna kula trogirskog plemića Koriolanova brata Pavla Ćipiko, oko kojeg se razvilo naselje, a na sjevernoj strani na ulazu u selo, gdje se nalazi Brce, sagrađena je bratska kuća sa satom. Crkva Sv Petra od Klobučca iz 13. stoljeća je župna crkva sa bogatom riznicom srebra i crkvenog ruha. U Kaštelanskom polju iznad Kaštel Novog uzgaja se vinova loza - jedna od najstarijih sorti - crljenak, koja je prenesena i u Kalifoniju, tamo poznatu kao Zinfandel. Loza, kao i stoljetna stabla oko crkve Gospe od Stomorije u Kaštelanskom polju i izvor vode u dvorištu crkve, bili su poticaj za otvaranje Biblijskog vrta u čast dolaska pape Ivana Pavla II u Hrvatsku.

Kaštel Ćipiko - Novi (Pavlov)

Brce-Trg-Kaštel Novi

Kaštel Novi

Biblijski vrt

Kaštelanski crljenak

Kaštel Štafilić nastao je oko kaštela trogirskog vlastelina Stjepana Štafilea, sagrađenoj na morskoj hridi, danas poznat kao utvrda Rotondo. Izbjeglice iz podkozjačkih sela Bijaća i Žestinj – Miran, izgradile su do kule utvrđeno selo pravokutnog oblika, okruženog jarkom. Blizu zaštitnih zidina je i danas sačuvana kula obitelji Ferra. Na zapadnoj strani Kaštel Štafilića nalazi se kaštel, koji su gradili  braća Lodi 1548. godine, a koji je ostalo nedovršen nakon njihove smrti. Poznat je kao kula Nehaj, jer su ga tako nazvali kliški uskoci sklonivši se ovdje, a po uzoru na svoju kulu kod Senja. Župna crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, sagrađena je u baroknom stilu u 18. stoljeću, a nastala je na temeljima starije crkve iz 16. stoljeća.

Kaštel Štafilić (Štafileo)

Kaštel Štafilić

Kula Ferra

Kula Nehaj - kaštel Lodi

Župna crkva Bezgrešnog začeća BDM

Zanimljiv iznimni spomenik prirode je i maslina- Mastrinka, stara preko 1500 godina, čiji se urod prerađuje u ulje, koje se u replikama staklenih grčkih lakrimarija koristi kao autohtoni kaštelanski suvenir.

Mastrinka

U srednjovjekovnim Bijaćima nalazimo crkvu Sv Nofra, a pored temelja stare crkvice Sv Marte sagrađena je nova, na inicijativu don Frane Bulića.

Bijaći-Sv Marta

O Kaštelima bismo mogli još nadugo i naširoko pričati, ovdje mi je bilo najinteresantnije skrenuti pažnju barem na dio brojnih povijesnih spomenika. Završila bih riječima doktora Šoulavy, koji je ovdje 1909. godine u Lukšiću u Cambijevu ljetnikovcu Galeuša, otvorio prvi pension, i time udario temelj kaštelanskom turizmu, a kojeg je zainteresirala i priča o hrvatskom Romeu i Juliji, u istinitim likovima Miljenka i Dobrile, čiji su roditelji bili posvađani, a čija je skrivana mladenačka ljubav nakon mnogobrojnih zapleta u trenutku njihovog vjenčanja, tragično završila ispred Dobrilinog dvorca Vitturi.

Miljenko i Dobrila

"Kaštelanski zaljev je doista jedna divna školjka u kojoj možete naći same bisere. Ova mala mjesta i jesu biseri od kamena, sedam zbijenih cjelina između prostrana mora i bujnoga polja.Ovdje je nešto skladno sjedinjeno: ta plava boja mora, čvrstina vjekovima patiniranoga kamena, zelenilo bujnoga polja, okrepljujuća svjetlost sunca i priprosta bliskost ljudi. I ja ću ovdje živjeti!"

Kaštela-predvečerje

Klis

Idem sada do Klisa, pa ću se opet vratit uz obalu, ali ovaj put neću se zaustavljati u Solinu i Splitu, jer mi je najteže predstaviti mjesto u kojem živim i radim, a koje uz to ima tako prebogatu baštinu da ga treba s posebnom pažnjom predstaviti. Vratit ću se na kraju svog puta po Hrvatskoj da u miru pokažem ono što znam, i da u miru pronađem ono što ne znam o svome mjestu.
 

Klis

Prva asocijacija o Klisu je Tvrđava - srednjovjekovna utvrda sagrađena na istoimenoj nepristupačnoj hridini koja spaja Kozjak i Mosor. Današnji Klis je naselje podno tvrđave. Ovdje postoje ostaci gradina koje nam govore o naseljenosti ilirskog plemena Delmata. Iliri su obično svoja  naselja gradili na planinskim zaravancima, iznad dolina, kao motrišta. Ovdje nam je poznata takva ilirska gradina u Klis-Kosi.Također ilirsko šumsko božanstvo Silvan je kozolikog izgleda, pa u vezi s tim danas tumačimo naziv Kozjaka.

Tvrđava

Pobjedom Rimljana nad Delmatima, započinje rimsko vrijeme, u kojem i Klis zbog svog položaja na prijevoju između primorja i unutrašnjosti, i još kao rubno naselje glavnog rimskog središta Salone, ima osobit značaj, te je već tada poznat kao utvrda Kleisa.

Clissa

Pogled na Tvrđavu na hridini

Bizantski car Konstantin Porfirogenet opisuje skupljanje rimske vojske u kliškom klancu, u vrijeme dolaska Hrvata, te govori o osvajanju rimske utvrde Kleisa. Hrvati naseljenu zemlju dijele na Bijelu i Crvenu Hrvatsku, koje zajedno sa bizantskim dijelom uskoro tvore Dalmatinsku Hrvatsku. Svoju državu su administrativno uredili po županijama (neki izvori povezuju bijela i crvena polja u hrvatskom grbu sa 12 županija u Bijeloj i 13 županija u Crvenoj Hrvatskoj). 

Bijela i Crvena Hrvatska

Jedna od značajnijih županija Bijele Hrvatske je i Parathalassia ili Primorska tj Kliška županija, koja se prostirala od Resnika kod Trogira, preko Kozjaka i Mosora, zatim poljičkim primorjem preko Žrnovnice do ušća Cetine, te do Dujmovače na jugu. Knez Trpimir u svojoj ispravi 852. godine spominje Klis kao svoj dvor-imanje. Pod Klisom u Rižinicama Trpimir je sagradio crkvu i benediktinski samostan, o čemu svjedoče i arheološki pronalasci. Sam dvor je mogao biti ili na tvrđavi ili iznad izvora Jadra, gdje su pronađeni zlatni predmeti.

Dolazak Hrvata

Propašću hrvatskih narodnih vladara Klis dolazi pod vlast Arpadovića. Klis je i tada bio zbog svog strateškog položaja važno središte koje je nadziralo trgovinu dalmatinskih gradova sa zaleđem i Bosnom. I onaj znani nam kralj Bela IV koji je gradu Zagrebu 1242. godine darovao Zlatnu bulu, za vrijeme tatarskih ratova sklonio je u Klis kraljicu Mariju, koja mu je tu rodila kćer Margaritu, danas poznatu kao Margaritu Klišku, ili svetu Margaritu Ugarsku-pripadnicu dominikanskog reda.

Margarita Kliška Ugarska

Nakon Bele IV Klisom vlada najmoćnija hrvatska plemićka obitelj- Šubići Bribirski: Juraj I Šubić je najradije stolovao u Klisu, zatim Juraj II (njegov nećak, Pavlov sin). Nakon brojnih borbi, nesloga, pobjeda i poraza Šubićima su ostali Klis, Skradin i Omiš. Najstariji sin Jurja II, Mladin III Šubić, nazvan štitom hrvata, postaje najznamentiji Šubić Kliški. Sklopio je mirovne sporazume s Trogirom, te okolnim gradovima, a udajom svoje sestre Jelene za bosanskog kneza Vladislava Kotromanića, Stjepanovog brata, učvrstio veze s tim dijelom hrvatsko-ugarskog kraljevstva, iz čijeg braka je i rođen prvi bosanski kralj hrvatske krvi Tvrtko I Kotromanić, čiju je vlast Klis primio nakon smrti Mladina III.

Nadgrobna ploča Mladinu III u trogirskoj katedrali

U Klisu se zatim izmijenjuju vlasti hrvatsko-ugarskih kraljeva i hrvatskih velikaša, pa je tako u određenom razdoblju pod vlašću cetinskog kneza Nelipića, pa njegova rođaka Ivana Frankopana, a ne želeći da Frankopani ojačaju, kralj daje Klis na upravljanje Matku Talovcu, te se počinju izmijenjivati upravitelji u kraljevo ime: Ivan Tuz, Žarko Vlatković, Pavao Tar, Žarko Dražojević...a u vrijeme turskih osvajanja pod Krbavskim i Mohačkim poljem, i sve većim pritiskom Turaka u osvajanju Klisa, Klisom je upravljao knez Dujam Žiličić i kapetan Anastazije. Ni tada nikava europska pomoć hrvatskim braniteljima nije stizala, koji su se postojano i dugo borili i opirali turskim prodorima. I jer je knez Dujam Žiličić bio sklon Klis predati Turcima, ban Berislavić imenuje Petra Kružića, pretpostavlja se rodom Poljičana, kapetanom kliškim, uskoro i knezom, te Klis započinje svoj najslavniji dio obrane od neprijatelja. Iako je izostala pomoć Europe i Ferdinanda Habsburškog, Petar Kružić je sam financirao obranu Klisa i odoljevao napadima više od dva i po desetljeća. Kada je Ferdinand konačno poslao pomoć, oni nisu bili sposobni boriti se s rame uz rame sa Kružićevim uskocima, pa nije bilo nikakve koristi od njih, štoviše, izložila je Kružića snažnijem neprijatelju, te je hrabro poginuo te 1537. godine, kada Turci zauzimaju Klis.

Manifestacija-Uskočki boj za Klis

Petar Kružić

Osvojivši Klis Turci osnivaju Kliški sandžak, koji je obuhvaćao teritorij od Drniša, Vrlike, pa sve do Rame na sjeveru od Neretve.U tursko vrijeme, s obzirom da se dotadašnje stanovništvo raselilo, dovedena je raja, koja je mogla biti kršćanska, sa sitnim posjedom zvanim baština, ili muslimanska, sa sitnim posjedom zvanim čiftik, te su uz određena davanja vršili i stražarsku službu. 

U mnogobrojnim pokušajima Mlečana i hrvatskog stanovništva da od Turaka oduzmu Klis, zabilježen je onaj prepad splitskih plemića Ivana Albertija i Nikole Cindra 1596. godine, ali je nakon mjesec dana opet preuzet od Turaka. Tek nakon 111 godina turske vladavine, 1648. godine, Klis uz pomoć hrvatskih ratika, preuzima mletački general Leonardo Foscolo. U to vrijeme opjevani su u narodnim pjesmama neki veliki hrvatski ratnici-uskoci: svećenik Stjepan Sorić, Ilija Smiljanić, Vuk Mandušić...

Foscolo podiže zastavu Sv Marka na Tvrđavi, a skadarski biskup služi svečanu misu u crkvi Sv Vida, (koja je u tursko vrijeme bila džamija). Opet je uslijedilo novo naseljavanje stanovništva i zabilježena su mnogobrojna krštenja turskog stanovništva. Klis je Mlečanima bio značajna baza u Morejskom ratu. Poslije pada Venecije, Klis pripada Austriji zatim Napoleonu 1805.-1813. te ponovo Austriji, do kraja I svjetskog rata.

Sv Vid

Danas se, hvala Bogu, na kliškoj tvrđavi vije hrvatska zastava, sa svojim i bijelim i crvenim poljima (bez obzira na njihov poredak, oko kojeg se neki ne mogu složiti).

Hrvatska zastava na Kliškoj Tvrđavi

Evo da samo još podsjetim i na crkvu u Klisu. Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije je u Varoši, vjerojatno nastala na temeljima predromaničke crkve. Blagdan Velike Gospe te Sv Roka, je važan događaj za Klis, kada Klišani slave zaštitnika grada.

Klis-Varoš-Crkva UBDM

Tvrđava

Na Tvrđavi u Klisu obnovljena je crkva Sv Vida, a nedavno je tu otkriven i natpis s imenom do sada nepoznate kraljice: Domaslava. S obzirom da je Klis bio prijestolnica hrvatskih kraljeva, sigurno nam krije još mnogobrojne tajne. Posjeta Tvrđavi obogaćuje, pogled očarava...

Klis-zalazak