Čiovo

Iz  Trogira krećem na otok Čiovo s kojim je Trogir povezan pokretnim mostom i na čiju se sjevernu obalu proširio, unatoč zabranama Statuta Trogira iz 15. stoljeća, kojim se prijetilo gubitkom građanskih prava onima koji se isele iz gradske jezgre. Ali ovo je u određenom trenutku postalo primamljivije mjesto, sa više zraka i sunca, to je bio njihov "vrtal" -vrt, te se postepeno ovdje oblikuje predgrađe.

Trogir i Čiovo

Čiovo svojim položajem dotiče Trogir, zatvara Kaštelasnki zaljev i približava se na jednu nautičku milju od Marjana. S obzriom da nije dovoljno udaljen od kopna, nije mogao uspostaviti svoj vlastiti identitet, već je kao i Kaštela, bio područje razmirica između Trogira i Splita, koji su ga svojatali, pa tako postoji u narodu i slikovito objašnjenje nastanka imena otoka - Čije je ovo? (Čiovo).

Karta

Trogiru je, s kojim je povezan mostom već od 13. stoljeća, bio prirodna zaštita, pa je tako Trogir mogao živjeti neprekinuti urbani život. Na otoku su pretpovijesne gradine služile kao osmatračnice, na brdu uz crkvu Sv Eustahija nadzirao se morski prolaz između kopna i Čiova, a na vrhu Balana, na zapadnom rtu Čiova uz crkvicu Sv Andrije - utvrda zanimljiva imena - Stražica, služila je za nadziranje morskih puteva. Za vrijeme juga moglo se sidriti na sjevernim uvalama, za vrijeme bure u Mavarštici, a u uvali Saldun i Duga, može se sidriti za svakoga vjetra.

Sv Eustahije

Mavarštica

Karte iz rimskog vremena bilježe za otok Čiovo imena Bua, Boa, Bavo, Bubus, a koje potječe iz ilirskog rječnika i ima značenje - otok zmija.Iz rimskog vremena na istočnom rtu Čiova su ostaci utvrde posvećene rimskom bogu Jupiteru - Caput Jove, što je po nekim izvorima transformacijom latinskog, romanskog, te slavenskog govora bila osnova za naziv otoka - Čiovo.

Bua

Žedno

U 4. i 5. stoljeću na otoku su živjeli heretici i pustinjaci, izoćenici i gubavci koje se ovdje slalo u progonstvo. Ovo je bio otok pustinjaka. Tako na otoku nalazimo mnoge crkve koje su bile boravište pustinjaka: u Žednom - oko crkve Sv Mavra, zatim na Dridu, pa na ulazu u trogirski kanal uz crkvu Sv Ciprijana, te uz starokršćansku crkvu na čijim je temeljima nastala grobna crkvica Sv Tudora u Okrugu, uz crkvu sv Andrije na vrh Balana, a najinteresantnije pustinjačko mjesto nalazimo na hridinama na južnoj strani Čiova - Gospa od Prizidnice, koju su sagradili poljički glagoljaši, zaštitnici pomorske sreće.

Žedno-crkva Sv Mavra

Sv Tudor-Okrug Gornji

Gospa od Prizidnice

U 15. stoljeću na Čiovo doseljavaju izbjeglice pred Turcima, dominkanci na temelju papine bule grade samostan Sv Križa na nenaseljenom terenu koji su dobili od Trogira, na stjenovitoj sjevernoj obali Čiova. Uz ovaj samostan razvija se naselje Arbanija, nazvano po težacima albanskim obiteljima koji su došli sa dominikancima obrađivati njihovu zemlju.

Dominikanski samostan Sv Križa

Arbanija

Franjevci grade samostan sv Ante (Sv Marije od Drida) i samostan Sv Lazara (Sv Josipa), u kojima se njihove redovnice brinu o gubavcima koji su ovdje izolirani.

Sv Ante Sv Marija od Drida

Sv Lazar

Trogirski plemići grade svoje ljetnikovce i reprezentativne kuće s perivojima, s pogledom na Trogir, braća Racettini i braća Andreis grade ljetnikovac u zaljevu Saldun, splitski plemići grade svoje ljetnikovce u Slatinama...doseljavaju i mnogi težaci iz kaštelanskog zaleđa, uzgajaju se žitarice, vino, ulje, smokve, rogač, čak i datulje...Čiovo se otvara i nudi, i svi posežu za njim.

Ostaci ljetnikovca Andreis

I danas otok Čiovo dijele među sobom Trogir i Split, te Okrug - najveće mjesto na otoku. Trogiru pripadaju Mastrinka, Arbanija i Žedno, Splitu naselje Slatine, a općina Okrug je zasebno administrativno područje i obuhvaća Okrug Gornji i Okrug Donji.

Mastrinka

Okrug

Okrug - ili po čiovski Okruk, kako samo ime kaže, je raspoređen duž prekrasnih kružnih uvala. Mjesto je formirano oko crkvice Sv Teodora iz 15. stoljeća, a u 18 stoljeću sagrađena je i crkva Sv Karla Boromejskog, koja je danas župna crkva.

Okrug

Sv Karlo Boromejski

Okrug je povezan  mostom s Trogirom, a također i svakodnevnom brodskom linijom iz Trogira do najpoznatije plaže Copacabana.  Ovo je tipično turističko mjesto, uz plažu su brojni turistički objekti i sadržaji, glazba, klape, pjesma, DJ, Akvarius bar...pravi mali Rio. Tu su još dvije plaže u Gornjem Okrugu: Bok i Bušinci, dio plaže je zacementiran, a ostali dijelovi stjenoviti ili šljunčani. Ovaj dio Čiova karakterističan je po iznimno čistom moru na tom dijelu otoka. U Okrugu Donjem je zbog mirnog mora i borove šume popularna za obitelji s djecom uvala Kava. Između Gornjeg i Donjeg Okruga je uvala Duga.

Copacabana

Saldun

Slatine su malo ribarsko i turističko mjesto, u turističkoj sezoni povezano brodskom linijom sa matičnim Splitom. U mjestu je Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Obala je razvedena s mnogo uvala, hridi, šljunčanih i kamenih plaža. a najveća plaža među brojnim malim plažicama Slatinskih uvala, je Slatinska Kava, koja oduševljava netaknutom prirodom borove šume i kristalno čistim morem.

Slatine

Kava Slatine

Čiovo je odličan potencijal u kojem se može prezentirati iskonska priroda, ali nažalost baš zbog nemogućnosti da se izolira, i zbog blizine kopna i velikih centara,  u određenom razdoblju u nekim svojim dijelovima podleglo je divljoj izgradnji u želji ljudi za brzom i lakom zaradom, a isto tako i betonizaciji obale, gdje se pokušavaju sagraditi vlastita dvorišta na plaži...