Škrip (Brač)

A da bismo otkrili povijest Brača, treba otići u Škrip, najstarije mjesto na otoku Braču, nazvano i olim civitas-izgubljeni grad.

Škrip

Brač je prije milijun godina bio sastavni dio kopna, tu je tekla Cetina i usjekla duboke kanjone od istoka prema zapadu. Tu su mnogobrojni ostaci prapovijesnog vremena, preko 40 špilja i 180 jama, a tu su živjeli divlji jeleni, po kojima je Brač i dobio ime od ilirske riječi brentos=jelen, zatim konji, medvjedi i goveda. Prije 20-30000 godina kopno se spustilo, a Brač je postao otok.

Škrip - bijeli kameni krovovi

Škrip - cisterne

Iliri su ovdje živjeli 1500 godine pr. Kr. i ostavili brojne gradine po brežuljcima. Na kiklopskim zidinama iz ilirskog vremena, je sagrađeno i najveće očuvano rimsko groblje i rimski mauzolej, u kojemu su sahranjene  Dioklecijanove žena i kćer.

Crkva Sv Duh

Na groblju je danas crkvica Sv. Duha , čija gradnja seže još u 4. stoljeće, kao ranokršćanska građevina, koja je u više navrata obnavljana, a tu se nalazi i kapelica Sv. Ivana, u dosta zapuštenom stanju.

Kula Radojković

Kula Radojković - Zavičajni muzej

Tragovi dolaska Hrvata postoje od 9. stoljeća, a danas je najznačajnija kula Radojković iz 16.st, koja je sagrađena iznad mauzoleja, a danas je tu Zavičajni muzej otoka Brača.

Zavičajni muzej

Zavičajni muzej

Obitelj Cerinic u Škripu je imala svoj dvorac, sa kulom sagrađen 1618. godine, na trgu gdje je sada u blizini Župna crkva Sv Jelene Križarice, koja je prema nekim legendama rođena u Škripu, a o njoj smo već pričali u priči o Povljima.

Dvorac Cerinic i Župna crkva

Kula Cerinic

Župna crkva sagrađena je u 18. i 19. stoljeću s lijepim drvenim oltarima i slikama Tizijanovog učenika Palme Mlađega, koji ih je darovao škripjanima kada su ga spasili od brodoloma.

Crkva Sv Jelene Križarice

Pročelje Župne crkve

Škrip je danas slabo naseljeno mjesto. Mnogim iseljenicima, od kojih ih se najviše iselilio u Čile, predsjednik Escobar je prilikom posjete Škripu 2004. postavio spomen ploču.

Spomenik škripjanskim iseljenicima u Čile

Škrip je dobio ime od latinske riječi scrupus što znači oštro golemo kamenje, a to kamenje je iz ovdašnjeg rimskog kamenoloma korišteno za gradnju Dioklecijanove palače u Splitu, kao i za brojne sarkofage u Saloni. Preostali sarkofazi se danas u Škripu koriste za držanje ulja. Blizu kamenoloma je bila i ranokršćanska crkvica za kršćane koji su radili u kamenolomu, dok su nekršćani u kamenolomu izradili reljef svog zaštitnika antičkog junaka Herakla.

Rimski kamenolom

Škripa se sjećam sa jednog izleta iz studentskih dana, prije više od 20 godina, gdje smo u jednoj konobi imali i ručak, sa obaveznom bračkom janjetinom na jelovniku, i bračkom rožatom za desert.

Brački vitalac

Bračka rožata

I sve je još od onda ostalo u Škripu isto, nepromijeno, tu kao da je vrijeme stalo. Ovakvo jedno mjesto jednostavno ne treba mijenjati, jer bi ga svaka intervencija narušila. Treba samo pažljivo održavati ovu njegovu duboku starost.

Škrip

Škrip

Nerežišća (Brač)

Na raskrižju puteva otoka Brača, na visoravni iznad najrasprostarnjenijeg bračkog polja nalaze se Nerežišća.

Nerežišća

Kada se misli na Brač, ne pomisli se najprije na Nerežišća, najprije se vidi Supetar, a tek kad idemo na Vidovu goru, Nerežišće nam je tu samo puko polazište. Tako su se uvijek školski izleti sa kopna organizirali  tek na obalu Brača, a nikada nam nisu svratili pozornost na važnost Nerežišća, koju je ovdje imalo 8 stoljeća, kao stara bračka metropola i stalno mjesto bračkog kneza.

Cesta kroz polje do Nerežišća

Tragovi naseljenosti na Braču su još iz paleolitika, također su tu i tragovi Ilira, Rimljani su u blizini imali Salonu kao svoje središte, tako da nisu na Braču imali potrebe za značajnijim građevinama, iako ima posvuda tragova villa rusticae. Nakon pada Salone, Brač je salonitancima služio kao sklonište, uskoro se na Brač doseljavaju i Slaveni, i iako pod vlasti Bizanta, zatim Venecije, Brač je imao svoju samoupravu, birao je kneza iz redova bračkih plemića, tek kasnije je kneza postavljala Venecija. Život Brača bio je orjentiran na unutrašnjost, živjelo se od poljoprivrede i stočarstava. Tek kad su zbog Turske opasnosti iz primorja stanovnici našli utočište na Braču, život se premjestio uz obalu, nikla su mnoga naselja. U 19. stoljeću središte postaje Supetar.

Nerežišća

Nerežišća su tako izgubila na važnosti, pa je sve do današnjih dana bio samo jedno raskrižje puteva po otoku Braču. Sada se pomalo mijenja i zahtjev turista, pa nisu više dovoljni za turizam samo obala i more, pa se sve više zalazi u unutrašnjost i istražuje što je to izvorno, pa zadivljuje i arhitektura koju su stvorile bračke ruke od bračkog kamena, ali i "arhitektura" koju je stvorila priroda poput Koloča, gdje usred plodnog polja stoji neobična stijena, koja čini prsten, ili u kojoj se dvije stijene ljube, ili koja je kao kolač, po čemu je i dobila ime (kolač=brački koloč). Nekima je Koloč izazov za slobodno penjanje, pa će tu okušati svoje sposobnosti.

Koloč

Nerežišća je malo mjesto, a ima čak tri trga. Na najvišem i najistočnijem je Kneževa palača i  Župna crkva Gospe od Karmela. Župna crkva je najmonumentalnija crkva na Braču , s baroknim pročeljem iz 18. stoljeća, sa 8 oltara i orguljama Petra Nakića. Na mjestu Kneževe palače danas je škola, pa iako je zgrada ogromna, učenika je malo. Škola je ovdje osnovana za prve austrijske uprave, kao prva državna pučka škola. Oko ovog trga se počelo razvijati naselje.

Kneževa plača i Župna crkva

Na središnjem trgu je crkvica Sv. Margarite, koja je zaštitnica Nerežišća, pa se na njen blagdan u srpnju ovdje organizira proslava tj Nerežiška fjera. Sada se pokušavaju u okviru proslave oživjeti neki stari sportovi pa se na taj blagdan igra  "Balun o' ruke po Crikvici u Nerežišćima", a u igri se na sličan način broje bodovi kao u tenisu. Ovaj trg predstavlja trgovački dio mjesta gdje su otvoreni dućani i gostionice.

Blagdan Sv Margarite

Na Istočnom trgu gdje su općinski uredi i kino, nalazi se crkvica Sv. Petra i Pavla, sa zanimljivim krovom iz kojega raste borić i koji od 1969. godine spada u zaštićeno područje.

Crkvica Sv Petar i Pavao s borićem

Crkve se nalaze i okolo Nerežišća, u polju je Crkva Presvetog Trojstva iz 12. stoljeća, na groblju je crkva Sv. Nikole, koja je do 15. stoljeća bila župna crkva, a sjeverno od mjesta na Jurjevu brdu je ranoromanička crkva Sv.Jurja, zaštitnika otoka Brača.

Detalj u Nerežišća

Nerežišća obiluje i brojnim spomenicima kulture, tu je stalna postava umjetničkih radova bračkih kipara, slikara i grafičara. Mladi brački akademski kipar Lovre Jakšić autor je između ostaloga i spomenika Dr Franje Tuđmana, na kojem je uklesana njegova poznata rečenica: Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što!

Otkrivanje spomenika Dr Franji Tuđmanu

Oko Nerežišća je nekoliko napuštenih pastirskih mjesta za koje se također javlja sve više interesa. Pa kada smo već doživljavali Nerežišća samo kao polazište za Vidovu goru, ne treba zaboraviti spomenuti da Vidova gora, kao najviši vrh najvišeg dalmatinskog otoka, privlači ljude još iz davnih dana. Na vrhu Vidove gore ilirski su stanovnici imali utvrđenu gradinu, a po staroslavenskom bogu Svevidu je Vidova gora i dobila ime. Kršćani su ovdje imali crkvicu posvećenu Sv. Vidu. Danas je tu TV odašiljač i planinarska kućica, s kamenim stolovima i klupicama za odmor, a s tog mjesta se pruža predivan pogled na Zlatni rat, Hvar, Biokovo, Pelješac, Korčulu, Vis, pa sve do rta Jabuke, a kada je izrazito lijepo vrijeme mogu se vidjeti i vrhovi apeninskih planina.

Pogled S Vidove gore na Zlatni rat

Vidova gora

Postavljene table poučna staza

Tv odašiljač na vrhu Vidove gore

Na putu do Vidove gore je zanimljivo vidjeti umjetna jezerca, vodosprema sagrađena za vrijeme austrijske vlasti, koja je služila za natapanje vodom nerežiškog polja, a danas se u jezercima mogu vidjeti zlatne ribice.

Nerežiške vode

Nerežišće je često i polazište za Pustinju Blaca, jedno od najatraktivnijih izletišta, gdje se automobilom može doći do Dragovoda, a zatim stazom pola sata pješke u dolinu Blaca. Izletnici često koriste i Bol kao polazište za Blaca, ali je uspon uz planinu puno teži i put je puno duži, te treba oko 3 sata vremena. Ovo inetresantno mjesto bilo je sklonište poljičkih glagoljaša, kojima je brački knez dopustio skloniti se u pećinu Ljubitovicu, kada su 1540. godine pobjegli pred Turcima.Dozvolio im je i gradnju crkve i samostana, pa je tako vremenom ulaz u špilju zatvoren građevinama i gospodarskim zgradama. Ovo je mjesto zaštićeni krajolik od 1986. godine i zaista ostavlja bez daha, čovjek poželi odmoriti se od užurbanog života i rado bi tu htio imati sklonište.

Pustinja Blaca

Jedan od ulaza

Masline

Turizam u Nerežišćima je tek u začetku i uglavnom se svodi na privatni smještaj i seoski turizam,a viziju svoje budućnosti ima kao mjesto elitnog i zdravstvenog turizma. Projekt je predstavljen i prihvaćen ove godine u Saboru, a obuhvaća plan izgradnje specijalističke klinike za kirurgiju, internističke klinike, centra za djecu s posebnim potrebama i dijagnostički centar. Ocijenjeno je da je ovo izvrsna lokacija za razvijanje zdravstvenog turizma gdje se miješa morski zrak sa mirisom šume crnog bora. Osim toga gradili bi se bazeni, kupke, hoteli, ville, kongresne dvorane, ugostiteljski sadržaji, muzej, dalmatinske pjace, amfiteatar, golf tereni. a u gradnji bi se korstile tehnike i  materijali koji bi odražavali duh ovog mjesta, tako da ne bude narušen i kičast pretjeranim modernim megalomanizmom.

Tek što sam zavoljela Nerežišća ovako prirodna i lijepa, sada će ih mijenjati! Možda ću ih i tada ponovo zavoljeti.

Nerežišća

Selca (Brač)

Već iz Sumartina pruža se pogled na idilično mjesto na uzvisini, s bijelim kamenim kućama i crvenim krovovima, iznad kojih galmurozno stoji "bračka katedrala". Da, idemo u Selca! Ovo mjesto nalazi se 1 km od mora, a ono je i općinsko središte za Sumartin, Nova Sela, Povlja i Selca.

Pogled s mora na Selca

Selca se po prvi put spominju u Povaljskoj listini 1184. godine, kao pastirsko naselje, a po čemu je i dobilo ime, jer se sastoji od nekoliko zaselaka koji zajedno čine jedno naselje. I upravo kao što je karakteristika sela, svako od njih je živjelo kao zasebna cjelina, a u mjesto se dolazilo zbog nabavke namirnica u trgovinu ili zbog odlaska liječniku.

Pogled sa Selca na more

Prvi stanovnici Selca uglavnom su živjeli od stočarstva i poljoprivrede.

Stara kuća u Selcima

Nostalgija za starim vremenima

 Kasnije su se počeli baviti i kamenoklesarstvom, pa je i ovdje osnovana 1907. godine Klesarska obrtna škola, u kući Venceslava Štambuka, tik do današnje župne crkve Krista Kralja.

Crkva Krista Kralja

Župna crkva Krista Kralja sagrađena je na Pjaci, a rad je to austrijskog arhitekta iz Linza, Adolfa Schlaufa, pa nije ni čudo što izgleda kao da je premještena iz nekog dugog mjesta ovdje. 

Crkva Krista Kralja -bračka katedrala

Građena je od 1919-1955. godine, od bračkog kamena, kada je dovršen zvonik, najviši na Braču, a koji je trebao biti još viši, ali je malo smanjen radi mogućnosti zaustavljanja gradnje od komunističkih vlasti. Zapravo njena gradnja je bila omogućena jer je bila zapaljena od talijanskih fašista 1943. godine, kada su žestoko stradala i Selca , Nova Sela, Povlja, Pučišća i druga mjesta.

Na pročelju crkve je istaknuta kamena skulptura Meštrovićeva Srca Isusova, ispod koje su kamene skulpture Ćirila i Metoda, rad Karmena Štambuka i Paška Čule. U crkvi se nalazi i brončana skulptura Srca Isusova iz iz istog odliva.

Osim ove katedrale, Selca se mogu pohvaliti brojnim crkvama, crkvicama i kapelicama. 

Crkva Gospe od Karmela

Crkva Gospe od Karmena prva je župna crkva na dnu mjesnog trga, iz 18. stoljeća, na mjestu starije crkve koja se spominje kao Gospa na Selcih, u kojoj se čuva gipsani model Krista Kralja, kojeg je Ivan Meštrović poklonio Selcima 1956. godine.

Na istočnoj strani je crkva Sv. Stjepana iz 1929. godine, na zapadnoj strani crkva Sv.Nikole  iz 1902. godine, na predjelu Lokanjac crkvica Gospe Lurdske iz 1929. godine. 

Crkva Sv Tome

Iznad Nasela je starohrvatska crkvica Sv. Tome, građena lomljenim kamenom i pokrivena pokrovom od kamenih ploča, te predromanička crkva Sv. Nedjelje na brdu Gradac ispod predpovijsne gradine, također građena lomljenim kamenom, a oko nje je ograđeno kasnosrednjovjekovno groblje.

Crkva Sv Nedjelje

Na  groblju je crkva Sv. Nikole iz 1888. godine, zatim crkvica Sv. Mihovila i Sv.Marije iz 1433. godine. Blizu Nagorinca je crkvica blaženog Augustina Kažotića, zatim crkvica Sv.Josipa, crkvica Sv.Ivana i Pavla. Štovani svetac u Selcima je i Sv. Ante, a također i Gospa, pa je njima u čast podignuto nekoliko kapelica. 

Mnoga veća mjesta ne mogu se mjeriti sa brojem sakralnih objelata koje imaju Selca.

Ako još spomenemo mnoge spomenike u mjestu, od kamene biste Lava Tolstoja iz 1914. godine u Parku Tolstoj, zatim brončane biste Stjepanu Radiću djelo Augusta Augustinčića, podignute 1938. godine na desetogodišnju obljetnicu preminuća od posljedica atentata u beogradskoj Skupštini, tu je još podignuta  i brončana bista Hansu Dietrichu Gencheru, 1994. godine, kao izraz zahvalnosti za njegov doprinos međunarodnom priznanju samostalne Hrvatske.

Lav Tolstoj

Stepan Radić

Hans Dietrich Genscher

Ubrzo nakon toga, 1996. godine,  po gipsanom modelu kipara Kuzme Kovačića,  kip pape Ivana Pavla II u prirodnoj veličini isklesao je Krešimir Tomasović.

Ivan Pavao II

 Iz zahvalnosti prema zaslužnicima za priznanje Hrvatske, podignuta je brončana bista Aloisu Mocku koji je i nazočio svečanom otkrivanju. Iste godine je otkrivena i bista prvom hrvatskom predsjeniku dr Franji Tuđmanu, u uređenom parku nazvanom Park zahvalnosti.

Alois Mock

De Franjo Tuđman

Tomo Didolić

A na kraju, podignuta je i kamena bista Tomi Didoliću, prvom načelniku  ovog mjesta,  koji je bio zastupnik u Dalmatinskom saboru, prijatelj biskupa Josipa Juraja Strossmayera i Antuna Gustava Matoša i koji je bio  zaslužan za uvođenje hrvatskog jezika u upravno-administrativni i prosvjetni sustav. Izražena nacionalna svijest odražavala se i u utemeljenju Društva "Hrvatski sastanak" 1888. godine. Osnovana je i Čitaonica. U "Didolića dvore" 1894. godine dolazi na službu i slovački liječnik Matej Bencir poznat kao Martin Kukučin, koji je u Selcima napisao roman Dom u strani, koji se i oženio u Didolića.

Martin Kukučin spomen ploča

Već smo spomenuli i obitelj Štambuk koji su bili prilično bogata obitelj, imali su zemlje, vinograde, maslinike, kamenolom i brodove na kojima su izvozili kreč i kamenna istok i u Italiju. U središtu mjesta imali su izgrađenu palaču "Palac", monumentalnu građevinu 19. stoljeća, vrsno građena od kvalitetnog kamena, bogato ukrašena klesraskim ukrasima, nažalost stradala 1943. godine, čija je i unutrašnjost bila raskošna poput vanjskog izgleda. 

Ostaci Palače Štambuk

Naš današnji hvarski biskup Mons. Slobodan Štambuk je upravo iz ovih Selaca, iz ovih Štambuka, rođen ovdje 1941. godine,a  imao je samo dvije godine, kada se dogodilo teško stradanje mjesta.

Selca - kamene kuće

Ulica u Selcima

U Selcima je izrazito visok stupanj kulturnog razvoja, pa se već 21 godinu održavaju večeri poezije Croatia rediviva, Ča-Kaj-Što, koje potiču rast kvalitativne razine trojezičnosti hrvtaskog pjesništva. Pobjednici dobivaju Maslinov vijenac,a u Zid poezije se upisuju imena dobitnika i pokoji njegov stih. Utemeljtelj ovih večeri je Drago Štambuk, a u Zidu poezije ispod njegovog imena je zapisano:

Onako kako more cjeliva otok,

postupno, postojano,

tako ćemo i mi, djeca Božje providnosti,

sebe nanovo zavoljeti.

A priču o Selcima završit ću još jednim stihovima sa Zida poezije, stihovima Dragutina Tadijanovića: 

I kad nikog od nas ne bude

Sjat će sunce nad oranicama.

I dodala bih: Sjat će sunce nad Selcima!

Selca obasjana suncem