subota, 3. prosinca 2011.

Palagruža

Oklijevala sam otići ili ne otići na Palagružu, ali kad sam već kod ove točke, neka mistična snaga privukla me na naš najudaljeniji otok, na pučinu prema kojoj je i dobio ime od grčke riječi pelagos=pučina.

Palagruža
Palagruža je, u stvari, skupina otočića i hridi u samom središtu Jadrana, na pola puta između naše i talijanske obale. Najudaljenija je i najjužnija točka Hrvatske. Vela Palagruža je najveći otok tog arhipelaga, 1400 m dug i  cca 300 m širok otok, zatim je tu Mala Palagruža, Kamik, Tramuntana, Baba, Gaće, te malo dalje Galijula, koju se naziva i grobljem brodova.
Palagruža
Sa otoka Visa, Lastova i Korčule organiziraju se atraktivni izleti na pučinske otoke, a  može se dogovoriti i specijani aranžman po kojemu se može boraviti sa svjetioničarima na  Veloj Palagruži. Svjetionik je  ovdje izgrađen 1875. godine, i ujedno je to najveći svjetionik na Jadranu. Tu je sagrađena i meteorološka stanica 1894. godine, a postoji i mali heliodrom. Na svjetioniku tijekom cijele godine, žive u smjenama po dva svjetioničara. 
Palagruža
Eh, ne znam da li bih i ja to mogla, iako osamljenost ponekad prija, ipak ovako daleko od civilizacije, gdje je godišnje i do trideset oluja i gdje tijekom dana vjetar po tri puta okrene smjer, i gdje gotovo nikad nema zatišja valova...
Svjetionik
Vela Palagruža je bila naseljena još u kameno doba. Popino polje bogato je arheološkim ostacima. Prema grčkoj legendi ovdje se sklonio grčki junak Diomed, pred osvetom Afrodite, božice ljubavi, koju je slučajno ranio pred Trojom, te je na Palagruži  proživio ostatak svog života. 
Palagruža
Palagruža je bila posjećivana još u doba najranijih zemljoradničkih zajednica 6000 godina pr Kr,  koje su se kretale iz južne Italije prema našim krajevima. Iz tog vremena datiraju mnogobrojni ulomci grčke keramike, a pronađeno je i nakita, novca i koštanih predmeta. Ovi predmeti su najvjerojatnije zavjetne primjene, pomorci su na tom važnom otoku-orijentiru i zaklonu, na putu između Jadranskog istoka i zapada ostavljali svoje darove-zavjete kako bi plovidba bila sretnija.
Ostaci Sv Mihovila
U srednjem vijeku tu je bila crkvica i samostan, srušeni u I Svjetskom ratu, a čiji su ostaci i danas vidljivi na srednjem sedlu otoka.
 

Za prevlast na moru bogatu ribom oko Palagruže borili su se ribari s otočja Tremiti, poluotoka Gargano, Komiže, Lastova i Hvara. Papa Aleksandar III je 1177. godine, na putu iz Italije za Zadar, zbog olujnog vremena našao utočište među komiškim ribarima, koji su u to vrijeme lovili oko Palagruže i boravili na njoj. U znak zahvale na dobrom prijemu, Komižanima je od toga dana dao ekskluzivno pravo ribarenja u vodama Palagruže.
Valovi na Palagruži
Na Veloj Palagruži su dvije prekrasne plaže, obje su šljunčane i primjerene za kupanje djece zbog plitkog mora i sitnog šljunka u plićaku. Stara Vlaka ili Malo Žalo je uvala na sjevernoj strani otoka,  a Velo Žalo ili Južno zlato, jedna je od najljepših plaža na Jadranu, a nalazi se na južnoj obali Vele Palagruže.
Stara Vlaka
Velo Žalo
Jugozapadne litice Velike Palagruže strme su i slične onima na sjeverozapadnom dijelu, a pozornost privlači žičara koja se od svjetionika 100- tinjak metara strmo spušta do mora.
Žičara
Žičara - na vrhu
Otok je prirodni rezervat s biljnim i životinjskim endemskim vrstama. Ekološki je Palagruža jedinstvena jer ovdje raste samonikla vegetacija ljetopadnog grmlja, kojoj zimi lišće buja i pupa, dok ljeti odbacuje lišće i otok izgleda golo, a u jesen i proljeće divno procvjeta. Posvuda rastu grmovi mlječike, kapara, pelina...
Mlječika
Kapare
Pelin?
Žito i čuvena sorta vinove loze - palagruzonka - nekad su uspijevali na sjevernim padinama otoka, ali kako na Palagruži nema prirodnih izvora vode, a kiša je prava rijetkost, više ih se ne može naći u tom kraju., ali su na svu sreću, Komižani na vrijeme palagruzonku presadili na svoj rodni otok. 
Bujna vegetacija- Palagruža
Obojena Palagruža
Stanovnik Palagruže- "Mercedes"
Prijatelji na Palagaruži
Žuti i bijeli galeb
Ipak se čini da bih mogla neko vrijeme živjeti ovdje. Možda pokušam...
Predvečerje izgleda predivno...Zanima me kako izgleda provesti noć na ovoj pučini, biti na otoku među zvijezdama...
Zalazak na Palagruži
Pogled na zapad
Pogled kroz prozor... Noć dolazi

ponedjeljak, 14. studenoga 2011.

Komiža

A na zapadnoj obali otoka Visa u dubokoj uvali, u podnožju najvišeg vrha Hum, smjestilo se skladno mediteransko mjesto, Komiža.

Iako je Vis naseljen još u 4. stoljeću pr Kr, Komiža se prvi put spominje  tek u drugoj polovici 12. stoljeća, a vjerojato joj naziv dolazi od Com Issa, što znači mjesto pokraj Isse (Visa).
Komiža
Benediktinci s Biševa prešli su na Vis u 13. stoljeću i na brežuljku iznad današnje Komiže, gdje se vjerojatno već nalazila predromanička crkvica, a gdje je današnje komiško groblje, sagradili crkvu i samostan posvećen Sv. Nikoli, zaštitniku Komiže.  Pred crkvom se na blagdan Sv Nikole, 06. prosinca nakon procesije i misnog slavlja ritualno spaljuje islužena barka dovučena s komiške rive. Zanimljivo je spomenuti da se na putovanju u Veneciju ovdje sklonio od nevremena papa Aleksandar III i tom prilikom blagoslovio crkvu Sv. Nikole.
Crkva Sv. Nikole
Renesansna crkva na rivi, koja se u 16. stoljeću zvala crkva Sv. Marije ima zanimljiv stil gradnje, jer je zbog nemogućnosti širenja u dužinu, nadograđena sa strane. Zanimljiva je i priča prema kojoj su ovu crkvu opljačkali španjolski gusari, ali im je nevrijeme potopilo brodove s ukradenim blagom, samo je slika Majke Božje doplutala pred crkvu, i od tada se crkva naziva Gospa Gusarica.
Gospa Gusarica
Na brdu iznad Komiže, malo dalje od crkve Sv Nikole, na cesti prema Visu, sagrađena je jedna od najstarijih crkvi na otoku - crkva Gospe od Planice, datira iz 11. stoljeća, ima zanimljiv kružni oblik i posvećena je Marijinom pohodu u planine.
Crkva Gospe od Planice
Na prijevoju Sv. Mihovil, na cesti prema Visu sagrađena je u 12.stoljeću crkva Sv. Mihovila, vlasništvo benediktinaca sa Biševa, a na najvišem vrhu, na brdu Hum je crkva Sv. Duha iz 15. stoljeća.
Crkva Sv Mihovil
I koliko god sam mislila da na Visu neću naći toliko crkvi, evo još jedna na komiškoj rivi- crkva Sv. Roka, zaštitnika od kuge, utvrđena zbog stalnih napada od gusara, pa se zove i crkva kula.
Crkva Sv Roka
A također, tu je i Crkva od Sedam Žalosti, iz 18. stoljeća, sagrađena s namjerom da se u njoj čuva sveti sakrament kojim su se pričešćivali bolesnici po noći.
Crkva Gospe od Sedam Žalosti
Iznad komiške luke je crkva Sv. Blaža iz 16. stoljeća, a štovanje dubrovačkog zaštitinika Sv Blaža ili Sv Vlaha preneseno je iz Lastova.
Crkva Sv Blaža
Položaj Komiže ispod strme planine, bez plodnog polja, orjentirao je Komižu na more, ribarstvo i pomorstvo. Za vrijeme Mletačke vlasti ovdje je bilo središte ribarstva, što je donosilo veliku ekonomsku korist ovom mjestu, pa su se mogle graditi crkve, utvrde, velike kuće. Isti izvor je poslužio za gradnju Mletačkog Kaštila ili Komune na rivi, koji je sagrađen u 16. stoljeću, u svrhu obrane od Turaka. Danas je u ovom kaštilu smješten Ribarski muzej, čiji je najvrijedniji eksponat stara ribarska gajeta falkuša.
Mletački Kaštel (Komuna)
Ribarski muzej-falkuša
Pod austrijskom upravom ovdje je izgrađen lukobran, uređena je luka, a mjesto dobiva obilježje gradića. Ovdje se nalazilo sedam tvornica za preradu ribe, kasnije udružene u tvornicu Neptun, od koje su danas ostale samo ruševine. Stagnacija nakon ulaska u Kraljevinu Jugoslaviju i u socijalističkoj Jugoslaviji utjecala je na raseljavanje stanovništva. svoju ribarsku tradiciju Komižani su prenijeli u Kaliforniju.
Komiška riva
Tek nakon odlaska jugoslavenske vojske sa otoka 1992. godine, počinje se razvijati turizam u Komiži. Smještaj je moguće pronaći u hotelu Biševo, kao i u privatnim apartmanima. Komižu kao turističku destinaciju ne treba mijenjati, jer je upravo njezina prirodnost ono što ovdje privlači turiste, a isto tako mogućnosti atraktivnih izleta na Biševo, u Modru špilju, ili možete vidjetu udaljene pučinske otočić- stijene: Palagružu, Jabuku , Svetac... Na Palagruži je čak moguće u posebnom aranžmanu, boraviti kao turist sa svjetioničarima.
Gospa Gusarica i hotel Biševo
Uzduž cijelog Komiškog zaljeva nižu se jedna za drugom prekrasne šljunčane plaže, od onih koje su zanimljive za provođenje obiteljskog odmora, do onih koje vam garantiraju intimu, na kojima se možete opustiti kao od majke rođeni...
Plaža Gusarica
Plaža Kamenice
Plaža Lučica
Plaža Balunić-idealna za par
Plaža Bile stine
Komiško ljeto je manifestacija koja obuhvaća razne glumačke i kino predstave, koncerte, klapske pjesme,  izložbe, Ribarsku noć, Ljetnu baletnu školu...Zanimljivo je da je ovu baletnu školu pokrenuo Komižanin Jozo Borčić 1986. koji je18 godina plesao je u milanskoj Scali, prvi plesač u Scali koji nije završio njihovu baletnu školu,a podučavao je plesače diljem Italije, pokrenuo baletnu školu Aracebsce i dobio je titulu Cavaliere del lavoro za zasluge u pedagoškom radu. 
Ljetna baletna škola
Još jedan poznati Komižanin je i Jakša Fiamengo, hrvatski pjesnik, autor mnogih klapskih, pop i zborskih pjesama dalmatinskog melosa. A također i naš glumac Ivica Vidović potječe iz Komiže, ovdje je i pokopan, a reći u par riječi o njegovom liku i djelu nije moguće u ovakom kratkom posjetu Komiži, ali sigurno ga kao Servantesa, možemo smjestiti u jedno malo misto, možda i u Komižu...

petak, 11. studenoga 2011.

Vis

Još bih se mogla zadržati na Hvaru, ali vratit ću se opet tamo, a sada idem istražiti Vis, odakle su pohitali u pomoć Dionizijevi vojnici Grcima iz Pharosa, Starog Grada u borbi s Ilirima. 
Vis
Idem vidjeti otok koji je u mojim asocijacijama zatvoreni, zarobljeni, osamljeni otok, iako vjerujem da to nije, pa je najbolje upoznati ga i uvjeriti se u suprotno.
Vis
Iako smo tvrdili da je Stari Grad najstariji grad u Hrvatskoj, sada se čini da je to ipak Vis, kojeg su 397. godine pr Kr. osnovali Grci Dionizija Sirakuškog. U to vrijeme Vis (Issa) kao grad-država, osniva svoje kolonije po susjednim otocima, a sa starosjediocima, Ilirima, živjeli su u miru. Lumbarda na otoku Korčuli, Salona, Stobreč i Trogir su poznate issejske kolonije u to vrijeme.
Vis
Kada je Gaj Julije Cezar  postao rimski car, on dokida samostalnost Isse i od tada Issa postaje dio rimskog imperija. Grčko-rimsko razdoblje vidljivo je i danas u ostacima termi, kazališta i gradskih bedema.
Issa
997. godine Mlečani dužda Petra Orseola ruše Vis, a stanovništvo se premješta u Velo Selo, gdje se i danas nalazi svetište Gospe od Velog Sela, koja je i svetište cijelog otoka.
Velo Selo
U vrijeme Mletačke vlasti, Vis je dio hvarske komune u kojem hvarski plemići podižu svoje ljetnikovce. Nakon Venecije i ovdje dolazi Napoleon, ali nakratko i Englezi, a zatim Austrija. 1866. godine ovdje se odigrala važna bitka kada su Hrvati pod zastavom Austrije pobijedili Italiju u "Viškom boju", a sagrađena utvrda iz tog doba, Gospina batarija odigrala je važnu obrambenu ulogu.
Vis
Gospina batarija
Još je jednom Italija posegnula za Visom, 1918. godine, ali Rapallskim ugovorom 1921. godine ulazi u sastav Kraljevine Jugoslavije. Velikosrpski krugovi iz Beograda nudili su zemlju Višanima koji prijeđu na pravoslavnu vjeru, što je dio težaka i učinio, čak je 1933. godine sagrađena i pravoslavna crkva, ali je u bombardiranju u ratu stradala, i konačno je srušena 1963. godine, kad se obilježavala godišnjica Titova dolaska na Vis.
Riva
Italija po treći put kreće na Vis 1941. godine, i provodi politiku talijanizacije, ali nakon kapitulacije 1943. godine komunisti i partizani preuzimaju vlast, gdje se i Tito sklonio nakon desanta na Drvar. Socijalističko razdoblje Vis je proživio u stagnaciji i ograničenjima, bio je vojna baza jugoslavenske vojske, a turistima i strancima bio je ograničen pristup. Sve ovo je vjerojatno kod mene i stvorilo sliku o Visu kao osamljenom otoku u žici.
Spomen iz II svjetskog rata
Čak početkom domovinskog rata još je tu boravila jugoslavenska vojska, pa su se u istom mjestu mogli sresti i hrvatska policija i vojna policija JNA, baš kao u filmu "Kako je počeo rat na mom otoku" gdje major Aleksa minira skladišta i prijeti kako će cijeli otok dignuti u zrak ako itko išta pokuša protiv njegove vojarne. Mještani  organiziraju priredbu ispred vojarne i između pjesama i recitacija pregovaraju s majorom (Aleksa, vrati se kući, skuvala sam ti pašta šutu!) i pozivaju njega i vojnike na predaju. Tek šest mjeseci nakon međunarodnog priznanja Hrvatske, jugoslavenska vojska se povukla sa Visa!

Grad Vis se nalazi na sjevernoistočnoj strani otoka, u uvali Sv. Jurja, a otočić Host i poluotok Pirovo štite ga od utjecaja otvorenog mora. Pojas visokih brda odvaja ga od polja u unutrašnjosti otoka. Gradu Visu pripadaju i mnoge lijepe uvale na južnoj i jugositočnoj strani otoka, kao što su Milna, Rukavac, Srebrna, Stiniva, Stončica, Travna mala, Travna vela...koje imaju veliki turistički potencijal.
Uvala Stiniva
Vinogradarstvo, poljoprivreda i ribarstvo ovdje imaju veliko gospodarsko značenje, ali konačno je i turizam postao značajna gospodarska djelatnost, jer ima izvanredne mogućnosti, sredozemnu klimu, a s obzirom da je ipak udaljen od ostalih otoka na pučini, to mu daje i posebnu avanturističku notu. Još kad se spomenu prirodne ljepote kao što su Modra špilja na otoku Biševu, Zelena špilja na Ravniku ili Kraljičina špilja, pa čak i Titova špilja, čini se kao da u tu prirodu nije dirnuo čovjek.
Modra špilja (Biševo)
Kao najstariji grad, Vis se može pohvaliti sa svojim arheološkim lokalitetima, a čije istraživanje je još u tijeku. Interesantna je lokacija Martvilo, koja se nalazi iza sportskog centra, a predstavlja jedino starogrčko groblje u Hrvatskoj, danas je sačuvano samo 1/5 njegove veličine.
Martvilo
Malo dalje, uz more, nalaze se ostaci rimskih termi iz 1. i 2. st , lokalitet koji se također još istražuje, a vjerojatno su jedan od najvećih kupališnih kompleksa na Jadranu. Tu je i rimski forum, a na poluotočiću Pirovo, na ostacima antičkog teatra sagrađen je franjevački samostan u 15. stoljeću i crkva Sv. Jurja, zaštitnika Visa. Zvonik je izgrađen kasnije, u 18. stoljeću, odvojen od crkve, na malo višem položaju kako bi bio istaknutiji usred luke.
Rimske terme
Franjevački samostan i crkva Sv Jurja-poluotok Pirovo
Oko bivšeg grada Issa vide se ostaci bedema, kao i ostaci kuća, a uz more oko Pirova vide se ostaci lučkih zgrada i antičke luke koja je danas pod morem.

Na rivi je, na temeljima predromaničke crkve, sagrađena crkva Sv. Ciprijana i Justine, čiji blagdan se slavi na 26. rujna i u katoličkoj i pravoslavnoj crkvi. Prema legendi Cirpijan je bio poganski čarobnjak koji je imao posla s demonima. Zaljubio se u mladu kršćanku Justinu i htio je zavesti, ali ona ga je odbila, nakon čega ju je on napao uz pomoć demosnkih sila. Ona je, međutim, demone odbila tako što je napravila znak križa. Vidjevši to i Cirpijan je napravio znak križa, oslobodio se demona i postao kršćanin. Oboje ovih mladih ljudi progonjeno je u vrijeme Dioklecijana, uhvaćeni su i ubijeni u Damasku.

Crlva Sv Ciprijana i Justine
Posjeta viškom muzeju u utvrdi " Gospina batarija" obogatit će vašu radoznalost pokazujući vam eksponate vezane uz arheologiju, issejske posude i vaze,  mnogobrojnu drugu keramiku, vrčeve za vino, terakotnu plastiku, predmete vezane uz ribarstvo, brodogradnju, etnografske zbirke i predmete najnovije povijesti, i pružit će vam uvid u život viškog čovjeka od najstarijih dana do danas.
Gospina batarija-muzej
Zbirka ISSA u batariji
Smještaj se može naći u hotelu Issa, koji je uz samu plažu, a u blizini je i hotelski sportski centar zatim hotel Tamaris, hotel Saint Giorgio, a i mnoge privatne kuće preuređene su u komforne apartmane.
Hotel Issa
Kulturno ljeto s bogatim kulturno umjetničkim programom, kazališne predstave u amaterskom kazalištu "Ranko Marinković", razni koncerti od klasične glazbe, jazz, rock do klapskih nastupa uljepšat će sliku Visa i dati mu toplinu mediteranskog grada koji živi na otvorenom.
Pranje ulica pred blagdan
Eh, upravo kad sam htjela završiti u ugodnoj atmosferi Visa, i zaboraviti njegovu dugogodišnju izolaciju, sjetih se: Pa da! Ranko Marinković, naš poznati pisac, upravo je u Visu rođen  ratne 1913. godine, a njegov poznati Kiklop, nije mitološko čudovište iz Homerove Odiseje, već neizmjeran strah pred nadolazećim ratom.
Ulica
Ipak! još ću malo ostati na Visu, da se prilagodim!