Zagvozd

Idem sada s druge strane Biokova, koje ovdje zovu u ženskom rodu - Bijakova. A iza brda, ili kako se starohrvatskim jezikom to kaže - iza gvozda - eto me u Zagvozd!

Zagvozd

Moje ranije asocijacije na Zagvozd vodile su me do serije Prosjaci i sinovi i vječitog Kikaševog rivala - Škilju iz Zagvozda. Glumac Vedran Mlikota uspio je svojom rodoljubnošću ovo mjesto odmaknuti od prosjaka i staviti ga u sam vrh kulturnih događanja u Hrvatskoj, manifestacijom Glumci u Zagvozdu.

Trg glumaca

Ljeta ovdje ožive, već 16 -esti put od 1998. godine, ovdje se odigrava kazališno-glazbena ljetna bajka. I svi Zagvožđani objeručke prihvate goste, otvore im svoja vrata, svoje konobe, svoje pritorke, guvna i pojate...i pohrle na sve predstave - na Trg glumaca.  Ali ne samo Zagvožđani - sada je to već pitanje prestiža - Jesi li bio u Zagvozdu?

Program 2013

Trg glumaca

A i snimanje jedne epizode iz serije Stipe u gostima, baš kako je Vedran obećao svojim Zagvožđanima, odvijalo se u Zagvozdu. Svaka čast Vedrane! 

Zagvozd je mjesto bez turističkog ležaja i turističke zajednice, ali ipak ima svoje goste, svoje kulturno ljeto, svoju Rivijeru (dva bunara noću osvjetljena kao velegrad) svoju ribarsku večer na Bunji i mornarski ugođaj, iako im njihova Bijakova skriva more. Lako mi je zamisliti kako su ljudi ovdje težili probiti brdo do mora, jer ih ovaj visoki vrh izaziva u tome da ga preskoče, da ga razmaknu kao zavjesu i da provire kroz taj prozor. Sad im je ispod njihovog vrha Biokova, Sv Ilije, otvoren taj prozor i sad su 15 minuta do mora. 

Raduju me ideje da se na Biokovu otvori skijališni centar sa žičarama iz Makarske do vrha Biokova pa sa vrha prema Zagvozdu. I vjerujem da će ovi ljudi ideju provesti u djelo, te da će zaista biti moguće ujutro se skijati na Biokovu, a popodne se kupati i sunčati na plaži. 

Sv Ilija

Do sada je Zagvozd bio slijepo crijevo Imotske krajine, a sada mu se pružaju goleme mogućnosti najprije otvaranjem autoceste, zatim tunela...vjerujem da slijede nevjerojatne ideje ovih mudrih ljudi, koje samo oni mogu smisliti (zanimanje prosjak, kojim su se bavili njihovi preci, je vrlo zahtjevan zanat- trebalo je imat pametnu glavu za zaradit bez muke i znoja). Vjerujem da neće biti prepreka ni tunelarina, iako mi se čini nepravedna i namjerna.

A da Zagvozd nije samo sadašnjost i budućnost, možemo se uvjeriti otkrivajući mnogobrojne gomile i gradine, otkrivajući ilirski način života u ovom kraju. Najpoznatije su Trogomile, koje su bile u sadašnjem središtu mjesta, a koje su dolaskom Gaćina afalta u mjesto, samljevene i nestale.

Na brdu Gradac pronađene su kacige, mačevi i koplja, vjerojatno iz rimskog vremena. Zagvozd se prvi put spominje na crkvenom saboru u Saloni 533. godine kao Montanense.

Iz srednjovjekovnog vremena na više lokaliteta u Zagvozdu, najčešće u blizini crkava, gomila i gradina, pronađeni se stećci-srednjovjekovni grobovi, od kojih je najpoznatiji Vukov greb. Ne zna se kojem Vuku grob pripada, pretpostavlja se da je od rata pobjegao iz Bosne, ali se čini da je ipak na ratištu poginuo.

Vukov greb

U pismu Papi 1715 . godine makarski biskup Nikole Bjanković o Zagvozdu kaže da je to jedino mjesto u Otomanskom carstvu koje ima tri crkve: Crkvu Velike Gospe, Svih Svetih i Svetog križa, koje su vodili domaći popovi glagoljaši.

Crkva Velike Gospe

Uz crkvu Velike Gospe ili Uznesenja Blažene Djevice Marije, veže se predaja da je serdar Tomičić išao po dozvolu za njenu gradnju u Carigrad, te da je vjerojatno sagrađena na mjestu na kojem je prethodno bila crkva, jer Turci nisu davali dozvolu ukoliko to nije na mjestu na kojem je ranije postojala crkva. Oko ove crkve je zagvoško groblje.

U crkvi Sv Križa, posvećenoj ili sagrađenoj 1612. godine, je najstarija oltarna slika i drveni križ. Oko crkve je rastovačko groblje.

Crkva Sv Križa

Tradicija nošenja drvenog križa je ovdje stara preko 350 godina. Po značaju koji se ovdje daje ovoj procesiji, podsjeća na procesiju Za Križen sa Hvara. Procesija Križnog puta dugog 10-tak kilometara odvija se svakog Velikog Petka uz kantanje (pjevanje) muke.

Crkva svih Svetih na pročelju ima natpis pisan bosančicom iz 1644. godine, ispred crkve trava prekriva tko zna čije grobove, a naokolo uz ogradu leže stećci.

Turci su u Imotskoj krajini boravili dvesto i više godina. Uz to vrijeme spominje se i Hasanaginica (Asanaginica), usmena balada koja se prepričavala s koljena na koljeno, a zapisao ju je talijanski putopisac Alberto Fortis 1774. godine. Radnja se temelji na stvarnim događajima za vrijeme Kandijskog rata, kada je Asan-aga Arapović, velmoža iz Zagvozda, ranjen, a u tadašnjem patrijahalnom vremenu, kada je ženi bilo mjesto u kući s djecom, njegova žena Fatima Arapović rođena Pintorović, nije ga nijednom tako ranjenog posjetila. Aga, razljućen, poslao joj je poruku da ga ne čeka na dvoru, već da se vrati majci u Klis. Iako je mislila da će se predomisliti, sačekala ga je, ali je on tjera s dvora. Tužna, ostavlja djecu i odlazi. Njen brat Pintorović, mimo njene volje ugovara njen brak s imotskim kadijom, pa dok su svatovi prolazili uz agine dvore, njoj prepukne srce od žalosti....

Tu nam danas Zagvošćani mogu pokazati agine dvore, Hasanagičin grob, turske klance... po ovom kraju je i pedestetak takozvanih turskih bunara, uz koje su često veliki dubovi samci stari i i 400 godina - od kojih najpoznatiji Stapin dub...pod kojim su se kasnije odmarali i graditelji Napoleonove ceste... A i austrijski car Franjo Josip doputovao je i u Zagvozd te 1875 . godine, putujući po svom carstvu...

Bunari

Uz crkvu Sv Svetih, danas je župna crkva Gospe Karmelske, sagrađena 1963. godine, u vrijeme u kojem je bila nepoželjna gradnji crkve, tadašnji župnik Don Marko Perica uspio je dobiti dopuštenje za gradnju uz napomenu da se ne uzdiže visoko k nebu. Danas vidimo na crkvi visoko uzdignute zvonike s kojih odzvanjaju zvona cijelim zagvoškim krajem. A u uvali zvanoj Trnova, oko stotinjak metara istočno od župne crkve Gospe Karmelske i stare crkvice Svih svetih, nalaze se zidine koje narod zove Manastirine -ostaci franjevačkog samostana. Franjevci su u ovom kraju bili samo na proputovanju, bježeći iz Bosne, jer su u ovom kraju propovijedali glagoljaši.

Crkva Gospe od Karmela

Crkva  Gospe od Karmela

Biokovo

Evo, obećala sam mom sinu posjetu Biokovu, Parku prirode, jer kako on kaže, tu se krije ljepota prirode koju treba otkriti i kojoj se treba diviti, nisu samo naselja nanizana podno Biokova vrijedna pažnje, potrebno je povući se malo u ove visine, predahnuti, diviti se....

Biokovo

"Stadoh na povišeno mjesto i doživjeh milinu radosti." - reče tako Dr fra Jure Radić, čijom je zaslugom Biokovo proglašeno Parkom prirode 1981. godine, na površini 19550 ha.

Vidikovac

Bikovo je dio planinskog lanca Dinarida  i pruža se u pravcu sjeverozapad-jugoistok, podnožje je blago  nagnuta zaravan, plodna i zelena, na čijim smo obroncima pronalazili stara dalmatinska naselja, a na zeleni pojas nastavlja se impresivni stjenoviti lanac, koji kao kamena ograda odvaja Zagoru od Primorja. Na vrhu je valovita visoravan, koja se prema zaleđu blago spušta.

Biokovo -pogled iz Makarske

Na Biokovu se sukobljavaju zračne mase s planine i mora, pa su česte promjene vremena, a poznati vjetar Bura upravo ovdje nastaje preljevanjem hladnog zraka s planinskih vrhunaca. Zimi je na vruhu česta pojava snijeg koji se zadržava sve do proljeća. Upravo po snježnoj bjelini ovoj planini domicilno stanovništvo je dalo ime Biokovo, iako je ranije poznata pod  nazivom Adrion - kako su je nazivali Grci, ili kasniji latinski naziv Mons Slavorum ili Slavensko Brdo.

Snijeg na Biokovu

Sv. Jure sa 1762 m je najviši vrh Biokova i treći najviši planinski vrh Hrvatske. Sa Svetog Jure se pruža fantastičan pogled na Makarsko primorje, otoke i Zabiokovlje, a za vedrih dana moguće je vidjeti planinu Monte Gargano u Italiji.

Vidikovac Sv Jure

Sv Jure

Ovaj najviši vrh nazvan je po svecu čije je štovanje u ovim krajevima izuzetno zanimljivo. Crkvica Sv Jure, sagrađena je nedaleko od stare crkvice iz 12. stoljeća, a koja je srušena radi gradnje odašiljača. Odašiljač visok 90 m izgradila je 1965. godine tadašnja Televizija Zagreb. Za potrebe gradnje odašiljača sagrađena je i cesta, te je to najviša cesta u Hrvatskoj. Misno slavlje u crkvici Sv Jure održava se zadnje subote u srpnju, kada većina vjernika iz Primorja i Zagore dolazi do nje pješice.

Odašiljač

Ostali vrhovi na Biokovu su: Troglav 1658 m, koji podsjeća na Alpe, zatim Sv Ilija 1642 m, iznad zaseoka Bast, na kojem je obnovljena crkva Sv Ilije iz 19. stoljeća, na prapovijesnoj gomili, a nasuprot koje je crkvica Sv Nikole. Podno vrha je nedavno otvoreni tunel Sv Ilija, koji  spaja Primorje i Zabiokovlje.

Sv Ilija

Sa Šćirovca, 1619 m, pruža se prelijep pogled na Cetinu. Kimet, 1536 m, je jugoistočno od Sv Jure, i s njega se pruža pogled na Kamešnicu, Velež i otoke, ali se ne vidi Makarsko primorje.Veliki Šibenik, 1467 m, nalazi se iznad makarskog naselja Veliko Brdo, i obrastao je šumom crnog bora.

Šćirovac

Vošac, 1421 m, je najpopularniji vrh na koji se kreće na uspon iz Makarske, i s njega se pruža jedan od najljepših pogleda na Makarsku rivijeru, a pod Vošcem je i planinarski dom.

S Vošca

Sutvid 1332 m, sa Sv Rokom, 1228 m, čini greben, međusobno udaljeni 800 m, a na Sv Roku je i istoimena crkvica, gdje se u kolovozu održava misno slavlje u čast tog sveca, zaštitnika od kuge.

Sv Roko

Iznad Brela je Bukovac, 1262 m, s kojeg se pruža pogled na Makarsko i Omiško primorje, na vrhu je lovačka kućica, a pri uspinjanju mogu se sresti veprovi i divokoze.

Divokoza

Arheološki  lokaliteti i materijalni ostaci svjedoče nam o naseljenosti Biokova još u prapovijesti: špilje, oružje i oruđe od kamena i kosti, gradine, gomile, već u ranom rimskom razdoblju dolazi do podizanja sakralnih objekata. Kule i utvrde po brojnosti i očuvanosti nakon crkava drugi su po redu kulturni spomenici na ovome prostoru.

Gornja Brela - zbirka znamenitosti

Na Biokovu se boravilo najčešće radi stočarstva, ali i radi  uzgoja krupmira i žitarica u dolcima i škrapama, te radi vađenja leda, što je bilo važno radi očuvanja hrane od kvarenja. Vlasnici dolaca i škrapa i stada imali su na planini pastirske kolibe ili stanove, najviše stanova imali su stočari iz Primorja: Podgore i Tučepa. Najveće i najzanimljivije je stočarsko naselje Podglogovik, koje je danas napušteno , a unutar kojega se nalaze stambeno-gospodarski sklopovi, lokve, bunari, gustirne, guvna i plodni dolci.

Konji na livadama

Podglogovik

Zaljubljenici u prirodu na Biokovu mogu uživati otkrivajući bogati biljni svijet - šume autohtonog crnog bora, alepskog bora, bukve i jele, crnog i bijelog graba, a kamenjar i dolce oživljavaju mnogobrojne vrste rijetkih biljaka kao što su biokovska zvončika, modro lasinje, malocvetni kaćun, velecvjetni rožac, crvena vratiželja, divlji koromač, kamenjarska zečina, mirisna kadulja, ljiljan vrtoglav....

Biokovsko zvonce

Kadulja

Ljiljan

Životinjski svijet također je razvijen, osim već spomenutih veprova i divokoza, zanimljivo je spomenuti sivog vuka, strogo zaštićenu životinju čije istraživanje i monitoring je jedan od značajnih projekata Parka. Osim ovih krupnijih životinja, na Biokovu je prisutno mnoštvo različitih životinjskih vrsta- zajednice rijetkih leptira, špiljskih pužića, šišmiša, gušterica i zmija, ježeva, mnogobrojnih ptica: jarebica, češljugar, gavran, suri orao, carić, crni kos, plavetna sjenica....

Sivi vuk

Jež

Zbirka leptira

Podaci o posjećenosti Parka prirode Biokovo ukazuju na povećanje interesa turista i posjetitelja šire regije za posjet zaštićenim područjima, kao i za provođenje svih oblika aktivnog odmora. S ciljem podizanja svijesti javnosti o potrebi zaštite prirode i zdravog načina života, već šestu godinu se održava i utrka Makarska - Vošac. Nisam ni slutila da ću baš tu sresti svog studenskog kolegu kojeg sam tražila u Vrgorcu, a eto on je tu, ipak ga sretoh, kako je malen ovaj svijet!

Karta Parka

Ulaz

Kuća seoskog turizma - Vrata Biokova

Planinarske staze

Utrka Makarska Vošac

I moram zaključiti kako se zaista isplati posjetiti Biokovo, energija i oduševljenje ostaje i traje....

     

Brela

A za Brela ste sigurno svi čuli, jer su prisutna u svim turističkim prospektima hrvatske obale, i s prepoznatljivom slikom plaže uz koju je mali kameni otočić iz kojeg rastu borovi. Već 1968. godine Brela su okrunjena kao Prvak Jadrana za velika dostignuća u turizmu.

Brela panorama

I sam naziv mjesta ponekad može pridonijeti njegovoj atraktivnosti. Meni sama riječ: Brela - zvuči privlačno, osvježavajuće, čisto...

Brela

Brela su i dobila ime po mnogim izvorima vode na površini - vrila i  pod morem - vrulja. Prvi put se spominje u Porfirogenetovoj knjizi oko 950. godine kao Beroullia - Vrulja, i to kao jedna od četiri utvrde Neretvanske kneževine (već smo to spomenuli i ranije: Vrulja, Makar, Ostrog, Labineza). Tu oko Vrulje se već u 16. stoljeću razlikuju Gornja Brela na Biokovu i Donja Brela u primorju.

Brela - tipična razglednica

Biskup makarski Nikola Bjanković (1645.-1730.) je na predjelu Soline izgradio Oratorij reda Svetog Filipa Nerija i Crkvu Gospe od Karmela, i njegovo promicanje Brela može se smatrati prvim počecima turizma. Meditirajući pod borom izraslim iz stijene i nadvijenim nad morem, označio je osnovnu prednost ovog područja - plaže pod borovom šumom, sa kristalno čistim morem. Taj dugovječni bor je i nazvan Bjankovićev bor. Nažalost, bor je nebrigom posječen prilikom izgradnje hotela, ali je povodom 350. godišnjice njegova rođenja posađen novi bori postavljeno spomen obilježje biskupu Bjankoviću.

Gospa od Karmela

U Brela su do prvog svjetskog rata dolazile na odmor bogate obitelji iz Splita, Zadra i Trsta. Ovdje je kraljica Marija Karađorđević, inače rumunjska princeza, zadivljena ovim pejzažom, htjela 1930. godine sagraditi dvorac, ali se od tog zbog politike odustalo, te je sagrađen u Miločeru u Crnogorskom primorju.

Brela -Šćit

Brela - Podrače

Tridestetih godina 20. stoljeća otvaranjem penziona Soline započinje organizirani turizam u Brelima. Gosti su bili pretežno Česi, Slovaci i Austrijanci. I dok još nije bilo struje, te se za rasvjetu koristio ribarski feral, voda se cisternama dopremala i slobodnim padom spuštala do soba, te je velika prednost dostignuti standard - wc i tekuća voda. Na tom mjestu je sagrađen i prvi hotel Soline, a slijedi izgradnja mnogih ljetnikovaca imućnijih obitelji, a zatim i izgradnja ostalih hotela.

Hotel Soline

Berullia

Mediteran i Marina

Početkom 60 -tih godina uvodi se struja, rješava se pitanje pitke vode, gradi se cesta i lučica...turizam se sve snažnije razvija...kuće su uređene sa puno smisla za lijepo i skladno, domaćini su uzorni ugostitelji i poduzetnici, odnos prema gostima je na zvidnoj razini, a sve dokazuje i niz medalja i plaketa, pa su Brela i breljanske plaže zasluženo ubrojene među svjetske top turističke destinacije.

Kamen Brela- turistički simbol

Plava zastava- Punta Rata

Najpoznatija je plaža Punta Rata ili Dugi Rat, ispred koje je onaj znameniti simbol Brela - Kamen Brela, kojeg još nazivaju kamen ljubavi, i to je prva plaža u Dalmaciji na kojoj se vijorila Plava zastava. Plavu zastavu imaju i plaža Berullia i Stomarica. Vrlo interesantna je i romantična, teško pristupačna plaža Vrulja, sjeverno od Brela, gdje je jedan dio rezerviran za naturiste, koji ovdje zaista mogu naći savršen mir. 

Punta rata

Stomarica

Vrulja

Brela su zaista reprezetativan ulaz u Makarsko primorje. S Baškom Vodom je skoro potpuno povezan, znat ćete da je hotel Berullia taj koji ih razdvaja, ili spaja...

Brela razglednica

I ovdje su ostaci ilirskih gomila koje svjedoče o životu ilirskog plemena Delmati, nakon toga rimsko vrijeme svjedoče mnoge villa rusticae i nekropola u Solinama, te rimska cesta koja je spajala Tilurij (Trilj) s Muccurumom (Makarskom), preko Dubaca i Neviste. U 7. stoljeću Hrvati ovdje imaju utvrdu u svojoj Neretvanskoj kneževini Paganiji. U 14. stoljeću područje je pod vlašću Stjepana Kotromanića, te ugarsko-hrvatskog kralja Ljedevita I, a potom pod vlašću bosanskog kralja Tvrtka I, te su do pada pod Turke pod vlašću bosanskih vladara Hrvatinića i Kosača. Nakon oslobođenja od Turaka dolaze Mlečani, te Austrija, Francuska, opet Austrija...sve već znamo dalje. Iz vremena francuske vladavine ostala je nedovršena Napoleonova cesta koja je preko prijevoja Neviste i preko Gornjih Brela, trebala spajati Makarsku sa Zabiokovljem.

Gornja Brela

Župa Brela se formira oko crkve Sv Nikole iz 14. stoljeća, u Gornjim Brelima. Od 1963. godine župa je podijeljena na gornjobrelsku - s župnom crkvom Gospe od Zdravlja, i donjobrelsku - s župnom crkvom Sv Stjepana, a čiji blagdan obilježavaju kao Dan grada 03. kolovoza, naravno uz svečanu Misu i prigodni program u lučici Soline.

Sv Nikola

Nova crkva Gospe od Zdravlja - Gornja Brela

Stara Crkva Gospe od Zdravlja

Sv Stjepan

A turizam danas, kao osnovna djelatnost breljana, zakoračio je i u Gornja Brela, koja su gotovo potpuno u Parku prirode Biokovo...ali nakon ovog primorskog dijela, slijedeći moj obilazak bit će baš Biokovo, jer se kao barijera koja štiti ovo predivno područje hrvatskog raja, ne može zaobići, mora ga se posjetiti!