Klis

Idem sada do Klisa, pa ću se opet vratit uz obalu, ali ovaj put neću se zaustavljati u Solinu i Splitu, jer mi je najteže predstaviti mjesto u kojem živim i radim, a koje uz to ima tako prebogatu baštinu da ga treba s posebnom pažnjom predstaviti. Vratit ću se na kraju svog puta po Hrvatskoj da u miru pokažem ono što znam, i da u miru pronađem ono što ne znam o svome mjestu.
 

Klis

Prva asocijacija o Klisu je Tvrđava - srednjovjekovna utvrda sagrađena na istoimenoj nepristupačnoj hridini koja spaja Kozjak i Mosor. Današnji Klis je naselje podno tvrđave. Ovdje postoje ostaci gradina koje nam govore o naseljenosti ilirskog plemena Delmata. Iliri su obično svoja  naselja gradili na planinskim zaravancima, iznad dolina, kao motrišta. Ovdje nam je poznata takva ilirska gradina u Klis-Kosi.Također ilirsko šumsko božanstvo Silvan je kozolikog izgleda, pa u vezi s tim danas tumačimo naziv Kozjaka.

Tvrđava

Pobjedom Rimljana nad Delmatima, započinje rimsko vrijeme, u kojem i Klis zbog svog položaja na prijevoju između primorja i unutrašnjosti, i još kao rubno naselje glavnog rimskog središta Salone, ima osobit značaj, te je već tada poznat kao utvrda Kleisa.

Clissa

Pogled na Tvrđavu na hridini

Bizantski car Konstantin Porfirogenet opisuje skupljanje rimske vojske u kliškom klancu, u vrijeme dolaska Hrvata, te govori o osvajanju rimske utvrde Kleisa. Hrvati naseljenu zemlju dijele na Bijelu i Crvenu Hrvatsku, koje zajedno sa bizantskim dijelom uskoro tvore Dalmatinsku Hrvatsku. Svoju državu su administrativno uredili po županijama (neki izvori povezuju bijela i crvena polja u hrvatskom grbu sa 12 županija u Bijeloj i 13 županija u Crvenoj Hrvatskoj). 

Bijela i Crvena Hrvatska

Jedna od značajnijih županija Bijele Hrvatske je i Parathalassia ili Primorska tj Kliška županija, koja se prostirala od Resnika kod Trogira, preko Kozjaka i Mosora, zatim poljičkim primorjem preko Žrnovnice do ušća Cetine, te do Dujmovače na jugu. Knez Trpimir u svojoj ispravi 852. godine spominje Klis kao svoj dvor-imanje. Pod Klisom u Rižinicama Trpimir je sagradio crkvu i benediktinski samostan, o čemu svjedoče i arheološki pronalasci. Sam dvor je mogao biti ili na tvrđavi ili iznad izvora Jadra, gdje su pronađeni zlatni predmeti.

Dolazak Hrvata

Propašću hrvatskih narodnih vladara Klis dolazi pod vlast Arpadovića. Klis je i tada bio zbog svog strateškog položaja važno središte koje je nadziralo trgovinu dalmatinskih gradova sa zaleđem i Bosnom. I onaj znani nam kralj Bela IV koji je gradu Zagrebu 1242. godine darovao Zlatnu bulu, za vrijeme tatarskih ratova sklonio je u Klis kraljicu Mariju, koja mu je tu rodila kćer Margaritu, danas poznatu kao Margaritu Klišku, ili svetu Margaritu Ugarsku-pripadnicu dominikanskog reda.

Margarita Kliška Ugarska

Nakon Bele IV Klisom vlada najmoćnija hrvatska plemićka obitelj- Šubići Bribirski: Juraj I Šubić je najradije stolovao u Klisu, zatim Juraj II (njegov nećak, Pavlov sin). Nakon brojnih borbi, nesloga, pobjeda i poraza Šubićima su ostali Klis, Skradin i Omiš. Najstariji sin Jurja II, Mladin III Šubić, nazvan štitom hrvata, postaje najznamentiji Šubić Kliški. Sklopio je mirovne sporazume s Trogirom, te okolnim gradovima, a udajom svoje sestre Jelene za bosanskog kneza Vladislava Kotromanića, Stjepanovog brata, učvrstio veze s tim dijelom hrvatsko-ugarskog kraljevstva, iz čijeg braka je i rođen prvi bosanski kralj hrvatske krvi Tvrtko I Kotromanić, čiju je vlast Klis primio nakon smrti Mladina III.

Nadgrobna ploča Mladinu III u trogirskoj katedrali

U Klisu se zatim izmijenjuju vlasti hrvatsko-ugarskih kraljeva i hrvatskih velikaša, pa je tako u određenom razdoblju pod vlašću cetinskog kneza Nelipića, pa njegova rođaka Ivana Frankopana, a ne želeći da Frankopani ojačaju, kralj daje Klis na upravljanje Matku Talovcu, te se počinju izmijenjivati upravitelji u kraljevo ime: Ivan Tuz, Žarko Vlatković, Pavao Tar, Žarko Dražojević...a u vrijeme turskih osvajanja pod Krbavskim i Mohačkim poljem, i sve većim pritiskom Turaka u osvajanju Klisa, Klisom je upravljao knez Dujam Žiličić i kapetan Anastazije. Ni tada nikava europska pomoć hrvatskim braniteljima nije stizala, koji su se postojano i dugo borili i opirali turskim prodorima. I jer je knez Dujam Žiličić bio sklon Klis predati Turcima, ban Berislavić imenuje Petra Kružića, pretpostavlja se rodom Poljičana, kapetanom kliškim, uskoro i knezom, te Klis započinje svoj najslavniji dio obrane od neprijatelja. Iako je izostala pomoć Europe i Ferdinanda Habsburškog, Petar Kružić je sam financirao obranu Klisa i odoljevao napadima više od dva i po desetljeća. Kada je Ferdinand konačno poslao pomoć, oni nisu bili sposobni boriti se s rame uz rame sa Kružićevim uskocima, pa nije bilo nikakve koristi od njih, štoviše, izložila je Kružića snažnijem neprijatelju, te je hrabro poginuo te 1537. godine, kada Turci zauzimaju Klis.

Manifestacija-Uskočki boj za Klis

Petar Kružić

Osvojivši Klis Turci osnivaju Kliški sandžak, koji je obuhvaćao teritorij od Drniša, Vrlike, pa sve do Rame na sjeveru od Neretve.U tursko vrijeme, s obzirom da se dotadašnje stanovništvo raselilo, dovedena je raja, koja je mogla biti kršćanska, sa sitnim posjedom zvanim baština, ili muslimanska, sa sitnim posjedom zvanim čiftik, te su uz određena davanja vršili i stražarsku službu. 

U mnogobrojnim pokušajima Mlečana i hrvatskog stanovništva da od Turaka oduzmu Klis, zabilježen je onaj prepad splitskih plemića Ivana Albertija i Nikole Cindra 1596. godine, ali je nakon mjesec dana opet preuzet od Turaka. Tek nakon 111 godina turske vladavine, 1648. godine, Klis uz pomoć hrvatskih ratika, preuzima mletački general Leonardo Foscolo. U to vrijeme opjevani su u narodnim pjesmama neki veliki hrvatski ratnici-uskoci: svećenik Stjepan Sorić, Ilija Smiljanić, Vuk Mandušić...

Foscolo podiže zastavu Sv Marka na Tvrđavi, a skadarski biskup služi svečanu misu u crkvi Sv Vida, (koja je u tursko vrijeme bila džamija). Opet je uslijedilo novo naseljavanje stanovništva i zabilježena su mnogobrojna krštenja turskog stanovništva. Klis je Mlečanima bio značajna baza u Morejskom ratu. Poslije pada Venecije, Klis pripada Austriji zatim Napoleonu 1805.-1813. te ponovo Austriji, do kraja I svjetskog rata.

Sv Vid

Danas se, hvala Bogu, na kliškoj tvrđavi vije hrvatska zastava, sa svojim i bijelim i crvenim poljima (bez obzira na njihov poredak, oko kojeg se neki ne mogu složiti).

Hrvatska zastava na Kliškoj Tvrđavi

Evo da samo još podsjetim i na crkvu u Klisu. Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije je u Varoši, vjerojatno nastala na temeljima predromaničke crkve. Blagdan Velike Gospe te Sv Roka, je važan događaj za Klis, kada Klišani slave zaštitnika grada.

Klis-Varoš-Crkva UBDM

Tvrđava

Na Tvrđavi u Klisu obnovljena je crkva Sv Vida, a nedavno je tu otkriven i natpis s imenom do sada nepoznate kraljice: Domaslava. S obzirom da je Klis bio prijestolnica hrvatskih kraljeva, sigurno nam krije još mnogobrojne tajne. Posjeta Tvrđavi obogaćuje, pogled očarava...

Klis-zalazak

Podstrana

Osim općine Dugi Rat još i Podstrana pripada Donjim Poljicima, a proteže se od Jesenica ili od brda Mutogras (Monte Grasso-debelo brdo) do rijeke Žrnovnice.  Današnja naselja Podstrane su smještena uz cestu koja prolazi uz samu obalu, a to su: Strožanac, Grljevac, Sveti Martin, Mutogras.

Podstrana

Podstrana

Uvijek sam ova naselja doživljavala samo kao usputne stanice od Splita prema Omišu, činilo se kao da nemaju međusobnu povezanost, osim preko glavne prometnice, pa je tako dojam kao da su to samo nanizane kuće uz cestu s tablicama i putokazima za apartmane. U ponudi jesu brojni apartmani, ali blizina Splita oduzima mogućnost Podstrani da bude samostalna, čak se i hotel Lav smatra dijelom ponude hotelskog smještaja Splita - poznato mi je iz reklama: Dobrodošli u najbolji hotel u Splitu!

Hotel Lav

Hotel San Antonio

Hotel Sunce

Luksuzni hotel Lav s pet zvjezdica, na izvrsnoj je lokaciji uz more, a obuhvaća plažu, uređeni vrt, šetalište, marinu, teniske terene, restorane, barove, kafiće...na moru se nude organizirani sportovi: windsurf, malo jedrenje, sportski katamarani, vodeno skijanje i vodeno skejtanje.

Hotel Lav

Pension Neda

Ispred hotela Lav

Ali Podstrana nisu samo apartmani i nije samo hotel Lav. Kad se malo zaviri u dugu i bogatu povijest naći ćemo na padinama Peruna staro naselje Selo.

Gornja Podstrana

Ovo mjesto se spominje kao Pintutium, mjesto blizu Studene vode, u grčko-rimskom vremenu. U to vrijeme prvi poznati stanovnici ovoga područja bili su Iliri iz plemena Delmata. Svoje štovanje pastirskog božanstva Silvana prikazali su na reljefu koji se nalazi na pročelju crkve Sv Ante u Podstrani. O dobrim trgovinskim odnosima Ilira s Grcima, naročito s njihovom naseobinom Epetion (Stobreč) u blizini, svjedoče ostaci helenističke keramike na brdu Mutogras.  Za vrijeme Rimskog carstva, Pintutium je i dalje pripadao Ilirima, iako se jedan sloj rimskih građana ovdje naselio, a uglavnom su to bili vojni veterani, oslobođenici i trgovci. Ostaci rimske građevine u predjelu Polače, govore o povijesti u kojoj je ovo mjesto na padinama Peruna bilo privlačno za gradnju villa rusticae i ladanjskih kuća i palača. I sad svoju ljepotu čuva u netaknutoj prirodi, kamenim kućama, dvorištima i kaletama, i lijepim crkvama. Stara Podstrana je proglašena etno eko selom, kako bi se zaštitila od nekontrolirane gradnje.

Eko etno - kuća

Kamen, škure , cviće

Dolazak Hrvata na ovo područje poznat nam je po prvom hrvatskom mirovnom sporazumu Mare Nostrum 839. godine, između hrvatskog kneza Mislava i mletačkog dužda Petra Tradonika na kneževu dvoru u Sv Martinu. To je ujedno i najstarija župa na ovom području, a crkva datira još od rimskog vremena, jer crkva s grobljem se nalazi na području na kojem su i Rimljani običavali pokapati svoje mrtve, tu su pronađena dva natpisa visokog dužnosnika rimske države Lucija Artorija Kasta. Oba natpisa donose funkcije te poznate osobe viteškog staleža. Prema legendi ista osoba je ujedno poznati nam engleski kralji Artur, osnivač reda Okruglog stola.

Sv Martin

Kameni ulomak - Lucije Artorije Kast

Na području brda Peruna, gdje se u pretkršćansko doba njegovao kult poganskog božanstva Peruna, gromovika, vrhunskog božanstva, kršćanstvo je prihvatilo ovu religioznu tradiciju izgradivši ovdje crkvicu Sv Jurja, koja se spominje u 14 stoljeću. A na Vršini iznad Postrane je još jedna starija crkva Sv Jurja, koja je sagrađena u 11. stoljeću na prethistorijskoj gradini u jednostavnom predromaničkom stilu.

Sv Jure Perun

Sv Jure na Vršini

U Podstrani je poznata i župa Sv Marije, danas je na tom mjestu crkva Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije smještena ispod vrha Peruna, a svojim jednostavnim pročeljem i veličinom dominira  u prostoru i naglašava  centar sela.

Gornja Podstrana

Na ostacima stare crkve iz 1129. godine, koja se spominje kao vlasništvo benediktinskog samostana Sv Petra pod borovima u Splitu, podignuta je Crkva Gospe u Situ, u Strožancu 1956. godine. Oko crkve je srednjovjekovno groblje.

Crkva Gospe u Situ

Crkva Sv Ante građena je kao dvojna crkva Sv Ante i Sv Roka u 17 stoljeću, dvobrodnu unutrašnjost povezuju masivne arkade. Jugoistočno od crkve je kameni zvonik sa naznakama baroknog stila.  Zaštitnik Podstrane je sv. Antun Padovanski, a Dan Općine Podstrana obilježava se na blagdan sv. Ante, 13. lipnja.

Sv Ante

Zapadno od sela, u vinogradima, kao zavjetna kapelica, sagrađena je u 18. stoljeću i crkvica Sv Fabijana i Sebastijana.

Župna crkva Gospe od zdravlja sagrađena je 1991. godine kao centralna građevina modernog poligonalnog tlocrta, sa središnjim ulazom na južnoj strani, na široko pjevalište se prilazi dvostrukim stubištem.

Unutrašnjost župne crkve

Eto, zadržala sam se malo oko ovih crkvica, koje su se utopile i ne dolaze do izražaja u masovnoj, individualnoj, nekontroliranoj izgradnji stambenih objekata,  s često neskladnim oblicima ili nesuklađenim s veličinom parcele na kojoj se nalaze i do koje se dolazi uskim putevima. Taj nered i stihijska izgradnja, koja odudara od tradicijske graditeljske baštine upravo je i krivac što Podstrana  i nema svoj pravi identitet po kojem bi mogla biti elitno mjesto.

Kamena arhitektura u Podstrani

Ipak se nadam da se može popraviti šteta napravljena u zadnjih pedesetak godina. Barem zaustaviti. Podstrana treba ponuditi tradiciju, ponuditi svoju prasku - breskvu, unijeti barem malo tradicionalne dalmatinske, podstranske arhitekture, vratiti škure, dalmatinski crijep, odrine kao zaštitu od ljetnih vrućina...

Podstranski brand - praska (breskva)

Dugi Rat

Eto, stigla sam ponovo do točke na kojoj sam već bila, pa prolazeći preko Omiša zaustavljam se ponovo u Poljicima, ovaj put u primorskom dijelu, u Donjim Poljicima, koja se prostiru od Cetine do Žrnovnice, pa eto me najprije u Dugom Ratu.

Dugi Rat

U sastavu općine Dugi Rat su i naselja Duće i Jesenice (poznatije kao Krilo-Jesenice). Plaža Duće s dugom plitkom pješčanom plažom je omiljeno kupalište Splićana. A i inače, cijelo ovo područje od Splita do Omiša karakteristično je po lijepim, ugodnim, opuštajućim plažama, pa je odluka na koju plažu ćete otići spontana, jer dok se vozite, jednostavno odlučite: danas ću ovdje stati! Mjesta su povezana tako da nemate dojam da prelazite iz jednog mjesta u drugo, samo vidite kako se izmijenjuju znakovi: Bajnice, Krilo, Suhi Potok, Sumpetar, Mali Rat, Orij, Dugi Rat, Duće.

Duće

Inače najstarija naselja u ovoj općini su na padinama Mosora: Jesenice istočno od Bajnica i Krila, koje se nadovezuju na ova dva mjesta, zatim Zeljovići, Krug i Staro Duće, koja su danas napuštena, jer se stanovništvo spustilo uz obalu, da bi se bavili turizmom, baš kako smo to vidjeli i na Makarskoj rivijeri. Ali isto tako i ovdje moram zaključiti kako mi se čini da će "sinovi doći na svoje". (Prema običaju, sinovima se davala tada bogatija zemlja u brdu, a kćerima siromašnija uz more, što im je zapravo bilo na štetu, kada se razvojem turizma uz obalu lagodnije i bolje zarađivalo). Već sam vidjela u Zeljovićima lijepo prilagođeni, atraktivni kompleks kamenih kuća, dvorišta, bazena....u kojima se zakazuju prigodne proslave.
 

Zeljovići

O starosti naselja na padinama planine svjedoče i arheološki nalazi iz kamenog doba u špiljama u Turskoj peći i Ponistricama, te mnogobrojne ilirske gomile i gradine iz brončanog i željeznog doba. Stanovnici Poljica su gradine podizali na uzvisinama radi nadzora okolnog područja.

Špilja

Uz obalu najprepoznatljivije mjesto je Krilo, u luci su puni vezovi velikih drvenih brodova, trabakula, čija je tradicija izrade duga preko 300 godina. U njima se ranije prevozilo vino, nakon toga pijesak koji se vadio sa ušća Cetine, a danas su turistička atrakcija za krstarenje Jadranom.

Krilo Jesenice

Na najdužem rtu Dugom Ratu, potoci i bujice stvarali su naplavine s jedne strane, a s druge strane morske struje su donosile pijesak sa ušća Cetine, te je vremenom stvoreno Polje u kojem su bili vinogradi Jeseničana.

Dugi Rat

Početkom 20. stoljeća nastupa doba jake industrijalizacije i sve se više napušta obrađivanje zemljišta, naročito nakon vinogradarske krize, te se prelazi na druge djelatnosti. U vrijeme gradnje Hidrocentrale Kraljevac na Cetini, 1908. godine, talijanska firma na ovom Polju gradi tvornicu karbida i cijanamida, a gdje su i Jeseničani našli svoj interes osiguravajući posao i školovanje svojoj djeci. I nakon II svjetskog rata, tvornica se obnavlja, počinje s proizvodnjom ferolegura, postaje najznačajniji izvoznik tvornica je tada ovom mjestu osigurala prosperiet, grade se stambena naselja, hotel....na Glavici se gradi pogon za proizvodnju elektromehaničkih dijelova...

Povijesna forografija

Pogled s mora na tvornicu

A 1991. godine iz tvornice Dalmacija Dugi rat izlazi Tin - prvi hrvatski oklopni transporter, kojeg su napravili radnici tvornice, a koji je bio izraz snage i odlučnosti hrvatskog naroda u borbi za slobodu, koji se nenaoružan našao u situaciji da mora voditi obrambeni rat. Izgledao je strašno i snažno, onako plav i drukčiji, još i sad se naježim prisjećajući se... A Tin nije dobio ime po Tinu Ujeviću, kako su mnogi mislili, već je to zapravo bila kratica za Tuđman I Narod, predstavljajući zajedništvo Prvog Predsjednika s narodom u vrijeme kada se samostalna država tek nazirala.

Tin

A svako vrijeme donosi neke svoje nove zahtjeve, pa je tako tvornica što je odradila -  odradila, više nije bila poželjna ta Crna tvornica iz koje je sukljao crveni plamen uz najatraktivnije plaže na obali, te je došlo vrijeme za njezin odlazak. Na njenom mjestu trenutno se još uvijek sanira  teren, i još uvijek se ne nazire velebni turistički kompleks predviđen na tom mjestu, ali nadam se da će novih 100 godina opet Dugi Rat pretvoriti u Hit grad. Oni koji su bili dio Tvornice, sigurno će se sa nostalgijom prisjećati dana njene slave, ali to je uvijek tako s vremenom koje prođe, uvijek se za njim osjeća nostalgija. Danas djeluje udruga Tvornica, koja je osnovana da bi se obilježila 100- godišnjica tvornice koja je dala pečat mjestu,  i da bi se poticale aktivnosti za podizanje kvalitete življenja u Dugom Ratu.

Tvornica - Posljednji zalazak

Za nekoliko godina eto nam još jednog stogodišnjaka iz Dugog Rata -  a to je nogometni klub Orkan, osnovan 1918. godine, čije osnivanje podsjeća na osnivanje Hajduka, a čija se osnivačka skupština te godine održala u gostionici Jure Kadića u Dugom Ratu. Klub je živio i stasao s mjestom, rasle su nade i očekivanja, neke od njih poznajem...i poznajem njihovu nostalgiju...

NK Orkan

A Crkva Sv Petra apostola u Sumpetru - Jesenice, proslavlila je također 100-i rođendan, naime to je treća crkva sagrađena na tom ili u blizini tog mjesta. Na temeljima prve, ranokršćanske crkve iz 6. stoljeća, koja je služila za potrebe vjernika rimskog naselja Nareste, Petar Crni  Gumajev, u 11. stoljeću podiže benediktinski samostan i Crkvu Sv Petra, koju su vjerojatno srušili Mongoli 1242. godine. Treću crkvu gradi jesenički župnik Don Petar Nazor krajem 17. stoljeća, a koja je 1909. godine srušena, te je na njenom mjestu sagrađena današnja crkva.

Sv Petar Sumpetar

Ova crkva pripada župi Sv Roka Jesenice, koja je jedna od najstarijih poljičkih župa, a župa obuhvaća 10 crkvi: Crkvu Sv Roka - Jesenice, Sv Ante-Zeljovići, Sv Andrije na Obliku, Gospe od Začeća- Jesenice Brca, Sv Ivana Krstitelja - Mali Rat (Greben), Sv Maksim - Krug, Velika Gospa - Krug, Sv Stjepan na groblju, Sv Nikole u Krilu i već spomenutu crkvu Sv Petra u Sumpetru.

Sv Ante Zeljovići

Gospa od Začeća

Sv Maksim

Župna crkva u Dugom Ratu, je crkva Sv Josipa, čiji se blagdan u ožujku slavi i kao Dan grada. Ova crkva je sagrađena za vrijeme biskupovanja Frane Franića, u vrijeme kada nije bilo poželjno graditi crkve, pa je time i veći značaj dobivanje mogućnosti da mjesto dobije i crkvu.

Crkva Sv Josipa i spomenik žrtvama domovinskog rata

U Dućama se slave Sv Ante u lipnju i to je ujedno i župna crkva,  i Gospa od Sniga u kolovozu, na spomen kada je usred ljeta pao snijeg, te se odvija i velika procesija Crkvici Gospe od Sniga.

Sv Ante Duće

Procesija Gospi od Sniga

Poljica, pa tako i Donja Poljica imaju svoju osobnost koja se može prepoznati u ponosu tih ljudi koji vjeruju da u njihovim genima još snažno teče krv njihovih pradjedova o kojima je Marmont zapisao:

...Nalaze se mala Poljica u jednoj prekrasnoj vis-dolini, nemaju nikakovih komunikacija i mogu se vrlo dobro obraniti. Osamljenost ove državice i sredstva, koja je priroda pružila stanovnicima, napućuju ih, da ne trpe tuđeg jarma i da izbjegavaju pokornost, i stoga je trebalo da im Mlečani podjeljuju onako velike povlastice. Nikakva se poreza ne plaća u Poljicima, koja sama sebi imenuju zapovjednike i činovnike i ne kupe ni kopnene vojske ni mornara, a u potrebi je svako pod oružjem. Ukinut im ove povlastice s naše strane, dalo bi povoda njihovom nezadovoljstvu. Sve u ovoj državi na njenu korist govori, i pogled na nju i način njihove uprave. Ništa pravilnijeg i marljivijeg od njihova poljotežanja, ništa pristojnije od njihovih sela i ništa pravičnije od njihovih uredaba.