Korčula je danas najnaseljeniji hrvatski otok. Bio je nastanjen već u pretpovijesti, i tragovi pradavna života otriveni su na mnogo mjesta. Najstariji su nalazi kamenih noževa iz neolita na otočiću Badiji kod Korčule. Otok obiluje prirodnim ljepotama posebne privlačnosti. U prošlosti je obilovao zimzelenim mediteranskim šumama primorskog hrasta, prema čemu su ga Grci i nazvali crna Korkyra - Korkyra Melaina ili Rimljani Corcyra Nigra.
Korčula
A poput "brušena dragulja" na sjeveroistočnoj strani, na poluotočiću isturenom u Pelješki kanal, sagrađen je istoimeni grad - Korčula, opasan zidinama i kulama, građen u obliku riblje kosti, prema srednjovjekovnom urbanističkom planu, gdje sve ulice vode do kula, kako bi se u slučaju opasnosti stanovništvo vrlo brzo moglo naći na zidinama grada.
Korčula
Po prvi put se grad spominje u 10. stoljeću, kao "zidani grad", iako je još neutvrđeno točno vrijeme njegova nastanka.
Korčula
Prema lokalnim povjesničarima prva i glavna crkva u gradu je crkva Sv. Petra, koja je služila prvim korčulanskim biskupima kao katedrala. Ova je crkva arhitektonski prejednostavna i neugledna, nema svoda u krovu i često se prepravljala.
Crkva Sv. Petra
Crkva Svih Svetih nalazi se na klimatski najpovoljnijem mjestu, odmah uz južni gradski zid u blizini gradskih vrata, čija je namjena bila uz duhovnu, još i strateška, bila je glavna komunikacija ulaza u grad, kuda su ulazile i tovarne životinje sa velikim i teškim teretima, te je i danas uočljivo da je ulica uz južni gradski zid ostala i dandanas put - ulica bez skalina. U vrijeme Marka Pola i osnivanja Korčulanske biskupije ova crkva je bila glavna crkva u gradu.
Crkva Svih Svetih
Korčula-južni gradski zid
Kad je sagrađena velika četvrtasta kula i viseći most koji je premostio jarak ispod visokih stijena, velika gradska vrata došla su na sadašnje svoje mjesto i malo kasnije dobila crkvu Sv. Mihovila koji je čuvar naselja i zaštitnik dobrih dolaznika koji ulaze u naselje.
Veliki Revelin
Crkva Sv. Mihovila
Crkva Sv. Marka sagrađena je na najznačajnijem mjestu u srcu grada, tamo gdje je tjeme korčulanskog poluotočića. Trg ispred nje nekad je imao drugačiji oblik i bio je znatno manji. Ovaj lokalitet je prvotno bio grobljanski ili pustinjački. Prva crkva Sv. Marka bila je malena, kada se proširivala bilo je potrebno srušiti nekoliko okolnih zgrada, a nepravilnost njezina tlocrta je posljedica paralelnosti svih ulica sa temeljnim južnim zidom, odakle se grad razvijao prema sjeveru. Dolaskom biskupa u grad, crkva Sv. Marka doživljava neprestani rast i procvat sve do 15. i 16. stoljeća. U ovoj crkvi se danas nalazi i srebrni sarkofag sa moćima Sv. Teodora, kojeg Korčulani osobito štuju, koji je suzaštitik grada, a slavi se 29. srpnja.
Katedrala Sv. Marka
U 15. i 16. stoljeću nastali su i najljepši primjerci stambene arhitekture, u karakterističnom gotičko- renesansnom stilu ukrašavana su pročelja kuća, dovratnici, balkoni, razdjelni vijenci.... a na dovratnicima su grbovi korčulanskog plemstva. Korčulu su gradili korčulanski majstori od vrničkog i korčulanskog kamena, kamenoklesarstvo je, uz brodogradnju, bilo jedno od glavnih zanimanja korčulana. S Korčule potječu i znameniti graditelji Marko i Petar Andrijić, koji su svoj vrhunska dostignuća postigli u Korčuli i Dubrovniku.
Pogled iz starog grada
Znak na ulazu u stari grad
Činjenica da je Korčula lijep, plodan otok i da leži usred najvažnijeg pomorskog puta na Jadranu, imala je za posljedicu da je postao meta interesa više moćnih i agresivnih susjeda: Venecije, Raške, Zahumlja i Dubrovnika, koji su ga htjeli osvojiti. Tako je Statut grada i općine Korčula donesen 1214. godine, jedan od najstarijih pravnih dokumenata u ovom dijelu Europe, zaštitio i obranio otočku autonomiju i uređivao unutarnje društvene odnose. Mnoge kule i danas svjedoče kako je zaštićen bio grad.
Velika kneževa kula
Kula Barbarigo
Kula Zakerjan
Zamenita pomorska bitka između Genove i Venecije, odigrana je pred Korčulom 1298. godine. U ovoj bitci, kao zapovjednik jedne od mletačkih galija, sudjelovao je znameniti Marko Polo, koji je tom prilikom zarobljen, te je u genoveškom zatvoru izdiktirao svoj opis Milijun čuda svijeta - Put u Kinu i natrag. Ovaj zameniti i privlačni svjetski putnik i danas zaokuplja ljudski duh, a njegovo porijeklo prisvaja i Korčula, gdje se nalazi njegova rodna kuća, i Venecija, koja je u to vrijeme vladala ovim prostorima, a koja mu pripisuje venecijansko porijeklo. (Marko Polo je bio poticaj Kolumbu da ode na put, te otkrije Ameriku.)
Kuća Marka Pola u Korčuli
Dvije godine nakon ove bitke u Korčuli osniva se biskupija. Korčulani su se za ovaj povijesni događaj veoma dobro pripremali. Crkva Sv. Marka proširena je i ukrašena bogatom rozetom i raskošnim vijencem kako bi mogla biti dostojna biskupske katedre. Na glavnom oltaru je slika Jacopa Tintoretta. Isto tako uz katedralu pripravila se i veličanstvena palača za stan biskupu. Dolazak biskupa u grad ojačao je ugled i stabilnost korčulanske komune, život u gradu podignut je na višu duhovnu i ljudsku razinu. Utemeljenje Korčulansko-Stonske biskupije Nemanjićima iz Raške je pomrsilo račune, suzbijeni na otocima i slabi na moru, morali su se odreći osvajačkih namjera.
Zvonik katedrale Sv Marka
Detalj na katedrali
Tada je osnovana je i najstarija korčulanska bratovština – bratovština Svih Svetih. Bratovštine su vjerske udruge svjetovnjaka, čija je zadaća bila obavljanje pokore, sudjelovanje u vjerskim obredima i pomoć braći u nevolji, koje se u srednjem vijeku osnivaju u mnogim europskim zemljama, a u Korčuli su očuvane do danas.
Bratovština Svih Svetih
Bratovštinu bombardijera Sv. Barbare osnovale su mletačke vlasti 1623. godine i predstavljala je jedinstveni sustav artiljerijske obrane grada. Iako je poznato pretjerivanje prema kojem je za Korčulu zapisano da ima topova koliko i godina ima dana, poznato je da je ova udruga bombardijera bila važna za grad, prema privilegijama koje su uživali njeni članovi.
Top na kuli -Korčula
Bratovštine su oduvijek bile snaga grada, čak je i Napoleon dozvolio okupljanje bratovština, jer su one po svom kodeksu ukapale mrtve, što je za vrijeme kuge bilo presudno za život u gradu. Uz bratovštine još je jedna znamenitost kojom se Korčulani ponose, a to je Moreška, viteška igra koja se pleše samo na Korčuli, iako nije izvorno korčulanski ples, već je iz Španjolske došla na ove prostore, a predstavlja borbu bijelog cara Turčina Osmana i crnog cara Mora, koji se bore za djevojku - bulu, koju je Moro oteo Osmanu. Moreška je uvrštena u zaštićenu nematerijalnu baštinu. Korčulani će reći : Nisi muško ako neznaš balat Morešku... ili: Ako nisi gleda Morešku nisi ni bi na Korčuli!
Moreška
Taj prelijepi grad ili kako ga još nazivaju - mali Dubrovnik, zaista je jedinstven, ili kako pjesma kaže: Afrodita Korčula...
