četvrtak, 2. svibnja 2013.

Vrgorac

Iz doline mandarina idem u dolinu jagoda - uskoro će i ova područja biti povezana autocestom, popularnom Dalmatinom - idem otkriti Vrgorac.
Vrgorac
Vrgorac
Vrgorac je smješten na jugoistočnim padinama Biokova, na brdskom prijevoju podno oštre planine Matokit. Okružen je poljima Rastokom, Jezerom (vrgoračkim poljem) i Buninom.

Pod Matokitom
Upravo u svibnju i lipnju ova polja zamirišu jagodama, koje su postali vrgorački brand, pa se tako na Danima jagoda u svibnju na pučkoj fešti u Vrgorcu degustiraju jagode i proizvodi od jagoda, naravno uz ugodnu atmosferu i glazbeni program.
Vrgoračko polje
Ovo područje je u pretposvijesno vrijeme nastanjivalo ilirsko pleme Daorsi, o čemu svjedočne mnogobrojne gradine i gomile. Iz rimskog vremena pronađen je kameni žrtvenik posvećen bogu Jupiteru. Hrvatska plemena u 7. i 8. stoljeću stvaraju ovdje kneževine i pokrajine.U 10. stoljeću Vrgorac se spominje kao sjedište Rastočke ili Gorske župe u sastavu Nertevanske kneževine Paganije, do njenog pada pod Mletačku upravu. Naizmjenice zatim mijenja hrvatske, raške i bosanske gospodare. Do 15. stoljeća i pada pod tursku vlast, Gorskom župom upravljaju vlastelini Radivojevići -Jurjevići.
Vrgorac-Gradina
Srednjovjekovna utvrda Gradina igrala je obrambenu ulogu protiv turske vlasti, a koja je u i vrijeme Turaka također zbog obrambene uloge i strateškog položaja, nadograđivana i proširivana.

Gradina
U to vrijeme je stara katolička crkva pretvorena u džamiju s minaretom, a nakon pada turske vlasti vraćena joj je prvotna uloga i na tom je mjestu od 1913. godine današnja Crkva Navještenja Blažene Djevice Marije.
Crkva Navještenja BDM
Crkva Navještenja BDM
U vrijeme Kandijskog rata između Venecije i Turske ovdje je sagrađeno mnogo kula-kuća koje su uz stambenu imale i obrambenu ulogu, a u njima su živjeli feudalci, turski begovi, kasnije mletački namještenici, serdari i kapetani. Ove kule su u Vrgorcu sačuvane i do danas. Uz Gradinu tu su i kula Ayala, kula bega Cukarinovića ili Fratarska kula, te Dizdarova ili Kapetanova kula.

Unutar Gradine
Pogled s Gradine

Ayala
Dizdarevu kulu danas nazivaju i Tinova kula, jer je ona rodno mjesto našeg poznatog pjesnika Tina Ujevića.
Tinov otac Ivan Ujević iz Krivodola bio je učitelj u Vrgorcu kada se rodio mladi Augustin Josip Ujević, a majka mu je, kako smo već ranije otrili, iz Milne sa Brača.
Dizdarova ili Tinova kula
Tin je zasigurno nedostižni čarobnjak riječi, polazi od Matoša svog učitelja, udaljava se od njega, približava Baudleaireu, pa mu se opire, kao i Rimbaudu...ali Tin je sam sebe najbolje opisao naslovom pjesničke proze: Jedna sam osoba složena od više drugih. Za ovu priliku meni se najviše sviđa podsjetiti se na njegovu pjesmu Odlazak i to u izvedbi Arsena Dedića koji mi tako vjerno približava Tina u njoj.


Ali moram dodati još jednu pjesmu: Zapis na pragu

Ove pjesme to nisam ja, iako sam ih ja napisao     
Ovi jauci, to nisam ja, premda sam ih zbilja uzdisao.        
Moj pravi život, ja sam samo disao.            
Jer ja živim i kad pjesma umre. Ja živim i kad patnja mine.
Ima u meni nemira dragog, a ima i moje širine.         
Ja puštam i drugog da govori za me.                  
A i sam govorim druge same.         
   Ja ne marim čovjek biti ako sam umio ljude bogovski reći.
O, ja.
  Ja sam od sebe i manji i veći. 

O, ja.
 Moj drugi i moj treći.
Ja ne sanjam o sreći. No ne sumnjam o sreći. 
Gle ovog dvojstva i trojstva moga
ima u meni tmine,
  no ima u meni i vedrine,  
     i moja divna sloga.

Tin je živio kao samac i boem. Za života nije doživio nagrade za svoja pjesnička djela, a danas se mnoge književne manifestacije zovu njegovim imenom. Njemu u čast u rodnom Vrgorcu održava se svake godine  festival "S Tinom u Vrgorcu", koji ugošćuje mnoge pjesnike, glazbenike i umjetnike, a na završnoj večeri na Tinov rođendan 5.srpnja, dodjeljuje se u Tinovoj kuli prestižna pjesnička nagrada "Tin Ujević".

Tin u hladovini
A prije toga se Dan Grada Vrgorca proslavlja 29. lipnja na Sv.Petra i Pavla, uz tradicionalni vjerski sajam i prigodan večernji program. Ovome prethode dvotjedna sportska natjecanja, koncerti i kazališni program.
Krajem srpnja u Žlibini kraj Vrgorca održava se Ganga fest na koji se okupljaju brojni sastavi gangaša, diplara i guslara, kako bi se očuvalo od odumiranja i zaborava autohtono kulturno nasljeđe.
Ganga fest- (Nije to Gangnam style)
Pa eto, izgleda da je puno interesantnije otkrivati ova mala mjesta i shvatiti koliko ljepote imaju, a vrlo vjerojatno će se i turistički apetiti skoncentrirati na otkrivanje ljepote u tišini malih mjesta, gdje se zaista može doživjeti odmor. Ovdje sve miriše od samonikla bilja i trava po livadama, od divljeg voća...mirišu vrgoračke jagode s polja...
Ovo je prava berba-ono gore je s razglednice
Privlače brda i planinski vrhunci...lako je zamisliti kako su privukli i našeg poznatog alpinistu i putopisca Stipu Božića koji potječe iz vrgoračkog kraja...
Matokit
lako je zamisliti i kako su privukli  Matu Svjetskog (Šimunovića) puno vremena ranije na put, jer ovi horizonti jedostavno traže da se poviri iza....
Turističke staze Mate Svjetskog
Vrgorac će sigurno u budućnosti imati svoj turistički potencijal i to kroz obiteljski turizam i etno sela, kao što se već sada mogu pronaći Etno selo Kokorići, Etno selo Veliko Godinj, obiteljsko domaćinstvo Pod Matokitom.... Staje, pojate, gumno, stari bunari i u kamenu isklesani stolovi pružaju mogućnost doživljaja nekadašnjeg načina života, bez užurbanosti i nervoze grada.

Etno selo Veliki Godinj
Etno selo Kokorići
A uz sve to mogu se probati i originalni recepti: Vrgorske koprtlje, teletina na žabe, žabe na žabe, prepelica na ražnju...a meni najdraži: puži na ljutiku. A može se  i popiti famozna bikla - kozje mlijeko s vinom (to ću pak ostaviti za koji drugi put)....
Za dobru biklu potrebne su loza i koza