utorak, 7. svibnja 2013.

Gradac

Evo nas ponovo u pravom dalmatinskom pejzažu - iz Vrgorca idem u Gradac - najjužniji dio Splistko dalmatinske županije. Ponovo možemo vidjeti kako se stapaju planine i more i kako su se poredala mala mediteranska mjesta uz obalu. Rivijeri Gradac pripadaju od sjeverazapda prema jugoistoku : Drvenik, Zaostrog, Podaca, Brist i Gradac.
Rivijera Gradac
Gradac
Možda je samo to moj osobni doživljaj, ali Gradac je trebao ostati zvati se Labineca, bilo bi osobnije i dojmljivije, jer ime Gradac nalazimo u nekoliko varijacija na različitim mjestima u Hrvatskoj, pa nema neku direktnu asocijaciju.
Gradac
Otkriveni zidovi iz rimskog doba, ostaci termi, granitnih stupova i sarkofaga, svjedoče o životu u 1. i 2. stoljeću.
Gradac s mora
Sagrađen podno brda Rilić, kao grad Neretvanske kneževine Paganije - Labineca, spominje ga car Konstantin Porfirogenet u 10. stoljeću. U 17. stoljeću se spominje kao Gradac po utvrdi - gradu iznad mjesta... "Tu dođoše dva Kačića iz Vrana kraj Zadra gdje uziđaše kaštel koji nazvaše Gradac".
Gradac
Crkva Sv Mihovila sagrađena je 1852. godine na brežuljku Gradina, uz pomoć cara Franje Josipa I, a na mjestu stare župe crkve Sv Mihovila Arkanđela, na groblju, sagrađena je Crkva Sv Ante Padovanskog. Na brdu Plana je Crkva Sv Paškvalina zaštitnika stočara.
Crkva Sv Mihovila
Turizam je ovdje glavna gospodarska grana, u mjestu je nekoliko hotela - kao usidreni brodovi su Laguna i Labineca, a gotovo na svakom koraku su apartmani, jer ovdje ljudi i žive za turizam i od turizma.
Labineca
Labineca
Hotel Laguna
Plaže su ovdje prekrasne, duge, šljunčane...tu izležavanje na suncu teško da može dosaditi, jednostavo se opustite i ne ni  na šta ne mislite, samo se ugodno osjećate....A ako ipak želite biti aktivni, možete se pomaknuti na planinske vrhunce, koji oduzimaju dah...

Plaža Gradac

četvrtak, 2. svibnja 2013.

Vrgorac

Iz doline mandarina idem u dolinu jagoda - uskoro će i ova područja biti povezana autocestom, popularnom Dalmatinom - idem otkriti Vrgorac.
Vrgorac
Vrgorac
Vrgorac je smješten na jugoistočnim padinama Biokova, na brdskom prijevoju podno oštre planine Matokit. Okružen je poljima Rastokom, Jezerom (vrgoračkim poljem) i Buninom.

Pod Matokitom
Upravo u svibnju i lipnju ova polja zamirišu jagodama, koje su postali vrgorački brand, pa se tako na Danima jagoda u svibnju na pučkoj fešti u Vrgorcu degustiraju jagode i proizvodi od jagoda, naravno uz ugodnu atmosferu i glazbeni program.
Vrgoračko polje
Ovo područje je u pretposvijesno vrijeme nastanjivalo ilirsko pleme Daorsi, o čemu svjedočne mnogobrojne gradine i gomile. Iz rimskog vremena pronađen je kameni žrtvenik posvećen bogu Jupiteru. Hrvatska plemena u 7. i 8. stoljeću stvaraju ovdje kneževine i pokrajine.U 10. stoljeću Vrgorac se spominje kao sjedište Rastočke ili Gorske župe u sastavu Nertevanske kneževine Paganije, do njenog pada pod Mletačku upravu. Naizmjenice zatim mijenja hrvatske, raške i bosanske gospodare. Do 15. stoljeća i pada pod tursku vlast, Gorskom župom upravljaju vlastelini Radivojevići -Jurjevići.
Vrgorac-Gradina
Srednjovjekovna utvrda Gradina igrala je obrambenu ulogu protiv turske vlasti, a koja je u i vrijeme Turaka također zbog obrambene uloge i strateškog položaja, nadograđivana i proširivana.

Gradina
U to vrijeme je stara katolička crkva pretvorena u džamiju s minaretom, a nakon pada turske vlasti vraćena joj je prvotna uloga i na tom je mjestu od 1913. godine današnja Crkva Navještenja Blažene Djevice Marije.
Crkva Navještenja BDM
Crkva Navještenja BDM
U vrijeme Kandijskog rata između Venecije i Turske ovdje je sagrađeno mnogo kula-kuća koje su uz stambenu imale i obrambenu ulogu, a u njima su živjeli feudalci, turski begovi, kasnije mletački namještenici, serdari i kapetani. Ove kule su u Vrgorcu sačuvane i do danas. Uz Gradinu tu su i kula Ayala, kula bega Cukarinovića ili Fratarska kula, te Dizdarova ili Kapetanova kula.

Unutar Gradine
Pogled s Gradine

Ayala
Dizdarevu kulu danas nazivaju i Tinova kula, jer je ona rodno mjesto našeg poznatog pjesnika Tina Ujevića.
Tinov otac Ivan Ujević iz Krivodola bio je učitelj u Vrgorcu kada se rodio mladi Augustin Josip Ujević, a majka mu je, kako smo već ranije otrili, iz Milne sa Brača.
Dizdarova ili Tinova kula
Tin je zasigurno nedostižni čarobnjak riječi, polazi od Matoša svog učitelja, udaljava se od njega, približava Baudleaireu, pa mu se opire, kao i Rimbaudu...ali Tin je sam sebe najbolje opisao naslovom pjesničke proze: Jedna sam osoba složena od više drugih. Za ovu priliku meni se najviše sviđa podsjetiti se na njegovu pjesmu Odlazak i to u izvedbi Arsena Dedića koji mi tako vjerno približava Tina u njoj.


Ali moram dodati još jednu pjesmu: Zapis na pragu

Ove pjesme to nisam ja, iako sam ih ja napisao     
Ovi jauci, to nisam ja, premda sam ih zbilja uzdisao.        
Moj pravi život, ja sam samo disao.            
Jer ja živim i kad pjesma umre. Ja živim i kad patnja mine.
Ima u meni nemira dragog, a ima i moje širine.         
Ja puštam i drugog da govori za me.                  
A i sam govorim druge same.         
   Ja ne marim čovjek biti ako sam umio ljude bogovski reći.
O, ja.
  Ja sam od sebe i manji i veći. 

O, ja.
 Moj drugi i moj treći.
Ja ne sanjam o sreći. No ne sumnjam o sreći. 
Gle ovog dvojstva i trojstva moga
ima u meni tmine,
  no ima u meni i vedrine,  
     i moja divna sloga.

Tin je živio kao samac i boem. Za života nije doživio nagrade za svoja pjesnička djela, a danas se mnoge književne manifestacije zovu njegovim imenom. Njemu u čast u rodnom Vrgorcu održava se svake godine  festival "S Tinom u Vrgorcu", koji ugošćuje mnoge pjesnike, glazbenike i umjetnike, a na završnoj večeri na Tinov rođendan 5.srpnja, dodjeljuje se u Tinovoj kuli prestižna pjesnička nagrada "Tin Ujević".

Tin u hladovini
A prije toga se Dan Grada Vrgorca proslavlja 29. lipnja na Sv.Petra i Pavla, uz tradicionalni vjerski sajam i prigodan večernji program. Ovome prethode dvotjedna sportska natjecanja, koncerti i kazališni program.
Krajem srpnja u Žlibini kraj Vrgorca održava se Ganga fest na koji se okupljaju brojni sastavi gangaša, diplara i guslara, kako bi se očuvalo od odumiranja i zaborava autohtono kulturno nasljeđe.
Ganga fest- (Nije to Gangnam style)
Pa eto, izgleda da je puno interesantnije otkrivati ova mala mjesta i shvatiti koliko ljepote imaju, a vrlo vjerojatno će se i turistički apetiti skoncentrirati na otkrivanje ljepote u tišini malih mjesta, gdje se zaista može doživjeti odmor. Ovdje sve miriše od samonikla bilja i trava po livadama, od divljeg voća...mirišu vrgoračke jagode s polja...
Ovo je prava berba-ono gore je s razglednice
Privlače brda i planinski vrhunci...lako je zamisliti kako su privukli i našeg poznatog alpinistu i putopisca Stipu Božića koji potječe iz vrgoračkog kraja...
Matokit
lako je zamisliti i kako su privukli  Matu Svjetskog (Šimunovića) puno vremena ranije na put, jer ovi horizonti jedostavno traže da se poviri iza....
Turističke staze Mate Svjetskog
Vrgorac će sigurno u budućnosti imati svoj turistički potencijal i to kroz obiteljski turizam i etno sela, kao što se već sada mogu pronaći Etno selo Kokorići, Etno selo Veliko Godinj, obiteljsko domaćinstvo Pod Matokitom.... Staje, pojate, gumno, stari bunari i u kamenu isklesani stolovi pružaju mogućnost doživljaja nekadašnjeg načina života, bez užurbanosti i nervoze grada.

Etno selo Veliki Godinj
Etno selo Kokorići
A uz sve to mogu se probati i originalni recepti: Vrgorske koprtlje, teletina na žabe, žabe na žabe, prepelica na ražnju...a meni najdraži: puži na ljutiku. A može se  i popiti famozna bikla - kozje mlijeko s vinom (to ću pak ostaviti za koji drugi put)....
Za dobru biklu potrebne su loza i koza

ponedjeljak, 22. travnja 2013.

Metković

Još uzvodno Neretvom, eto nas do Metkovića, do same granice s Bosnom i Hercegovinom. Metković je i u povijesti bio granica Mletačke Republike sa Osmanijskim carstvom. To spoznajemo i prolazeći pored Norinske kule, utvrde koju su u 15. stoljeću sagradili Turci kako bi utvrdili granicu s Mlečanima.
Metković- pogled s Vida
Metković obala
Norinska kula
A u daljoj povijesti, kako smo već prije spomenuli, ovdje su Grci osnovali svoje naselje Naronu - u naselju Vid pored Metkovića, koja dolaskom Rimljana postaje rimska kolonija Narona. Ostaci Narone ovdje su otkriveni tek 1995. godine, do tada je za nju znalo samo lokalno stanovništvo, između ostaloga otkriveno je 16 kipova, među kojima i kip koji prikazuje cara Augusta. Naronska biskupija postojala je već 6. stoljeću, jer znamo da je na Saboru u Saloni 530. i 533. godine bio prisutan i biskup Narone.
Vid pored Metkovića
Forum
Zidine
Sv.Vid jedna je od najstarijih crkava u Neretvanskoj dolini, a sagrađena je na temeljima ranokršćanske bazilike iz 5. stoljeća. Vjeruje se da je sagrađena u 16. stoljeću jer su štovanje Sv Vida u naše krajeve donijeli benediktinci. Izgradnjom Crkve Ledene Gospe na vrhu Vidonjskog brežuljka Sv Vid gubi ulogu župne crkve. Pored Ledene Gospe na straži stoje Domagojevi strijelci rad kipara Stjepana Skoke, podsjećajući na slavnu prošlost Neretvanske kneževine i hrvatskog kneza Domagoja.

Sv Vid
Crkva Gospe Ledene i Domagojevi strijelci
Vid je smešten na brežuljku uz rijeku Norin s koje se izvorskom vodom osim neretvanske doline napaja i Pelješac, Mljet i Korčula. Nije ni čudno što su Grci izabrali ovo mjesto za svoju koloniju.
Norinske patke
Ostaci Narone -umetci u građevinama
Stare kuće
S druge strane na padinama brežuljka Predolac, naselje zaklonjeno od bure, izloženo cjelodnevnom suncu nastaju prvi temelji Metkovića, odnosno ostaci prvih naselja Ilira Daorsa, kasnije Ardijejaca i Delamta, s  kojima su Grci iz Narone trgovali prodajući im posuđe, nakit, odjeću, oružje...Rimska Narona služila je kao vojna utvrda za ratovanje sa Ilirima.
Metković
Metković 80-tih - je li još tu moj studentski kolega Mihovil
Metković se prvi put spominje u 15, stoljeću, ali zbog turskog osvajanja poneretvlja, nije imao neki značaj sve do 17. stoljeća, kada se uspostavlja granica Požarevačkim mirom, pa se Mlečani povlače iz susjedne Gabele ovdje i grade luku. Nakon propasti Venecije, za Napolenove vladavine gradi se Napoleonova ili Marmontova cesta, te raste tgovačko i strateško značenje Metkovića, a za vrijeme druge austrijske uprave gradnjom cesta Mostar-Metković i Mostar Sarajevo, grad se počinje brže razvijati i širiti s brda Predolac na riječnu dolinu, čime započinje njegov gospodarski i kulturni razvoj. Prijelomna godina u kulturnom životu je 1873. kada se osniva Hrvatska narodna čitaonica neretvanska zatim počinje s radom Matica hrvatska, kazališni amateri, limena glazba...

Hotel Austrija 1919.
Gradsko kazalište
Župna crkva S. Ilije u Metkoviću sagrađena je 1700. godine na brežuljku na mjestu na kojem je ranije bila Crkva uznesenja Marijina. Kasnije je proširivana jer je postala pretijesna, te je sada to trobrodna crkva u neoromantičnom i neogotičkom stilu. 1872. godine je sagrađen i zvonik na kojem je sat nabavljen iz Trsta. 1958. godine sa sjeverne strane sagrađena je i špilja Gospe Lurdske.
Crkva Sv Ilije
Sv Ilija je vjerojatno zbog geopolitičkog položaja Metkovića uz granicu, kao borben svetac postao zaštitnik ovog mjesta. Slavi se 20. srpnja, kada je ovdje posebno svečano misno slavlje i pazarni dan. Nadbiskup Marin Barišić je ovdje domaći, i on potječe iz Neretvanske doline - Zažablje.
U Crkvi Sv Ilije- Nadbiskup M.Barišić
Metković se može ponositi što je izjedrio poznatog svećenika i isusovca Oca Antu Gabrića za kojeg je pokrenut postupak proglašenja blaženim i svetim. Radio je kao misionar u Indiji, surađivao je s Majkom Terezijom. Njegove članke sam čitala još u djetinjstvu u Malom koncilu. Sviđa mi se kad kaže: Sreća je u dijeljenju sreće. Ili: Biti svet je vrlo jednostavno, ali i vrlo komplicirano: komplicirano zato što ne znamo biti jednostavni.

Otac Ante Gabrić u misiji
Na desnoj strani Neretve sagrađena i Crkva Sv Nikole kao župna crkva tog dijela grada. Ipak još uvijek Sv Ilija dominira na padinama Predolca na razglednicama Metkovića. Župu Sv Nikole utemeljio je biskup Frane Franić 1969. godine za potrebe naraslog broja stanovništva naseljenog na desnoj obali Neretve. S obzirom da u to vrijeme nije bila poželjna gradnja crkvi, sagrađena je kuća koja je preuređena u kapelu. Otvorenju je prisustvao i Otac Ante Gabrić. Nova župna crkva Sv Nikole završena je 2009. godine, a uz nju je sagrađen i pastoralni centar Otac Ante Gabrić.

Crkva Sv Nikole - u izgradnji
Gospa u vrtu  nove župne crkve Sv.Nikole
Novoizgrađena Crkva Sv Nikole
Maraton lađa, natjecanje  koje je za samo 15 godina postalo za Neretvu isto što je i Alka Sinjskoj krajini, najdojmljiviji je kod samog starta ovdje u Metkoviću ispod lučkog mosta. U početku su natjecatelji mogli biti samo oni koji vuku korijene iz Neretvanske doline, dakle kojima teče u žilama krv neretvanskih gusara, koji su bili strah i trepet mletačkom brodovlju. Zbog masovne zainteresiranosti za ovaj sudjelovanje u ovim natjecanjima, to više ne mora biti uvjet. Ovo je zaista jedinstveno natjecanje u tradicionalnim lađama i ima sve više zainteresiranih i za sudjelovanje i za gledanje.
Maraton lađa -start u Metkoviću
Ali ono po čemu moramo znati za Metković je rukomet! Metkovska škola rukometa postala je kamen temeljac na kojem počiva hrvatski rukomet. U hrvatskoj reprezentaciji nije bilo postave u kojoj barem tri igrača nisu ponikla ili afirmirana u Metkoviću. Evo samo neki: Slavko Goluža, Nikša Kaleb, Davor Dominiković, Ivan Čupić, Ivano Balić, Petar Metličić, Renato Sulić, Blaženko Lacković, Marko Kopljar....
RK Metković- Brand ili ne? (Ivan Čupić)
A na povratku svratimo u još jedan otkriveni kutak Neretve- na izlazu iz jezera Kuti samo se s vodene strane može pristupiti u Neretvansku kuću, još jednu od ponuda Hotela Villa Neretva. Također se nudi i fotosafari, berba mandarina, kajakaške pripreme, škola u prirodi, team building...Doživljaj za pamćenje je kušanje ovdašnjih specijaliteta: jegulja na žaru, pohane žabe, neretvanski budet, rižot od žaba.... 
Neretvanski brudet
Jegulja s ražnja


Neretvanska kuća