Imotski

U Imotskoj sam Krajini, pa ne mogu ne svratiti u Imotski. Odmah susrećem Tina Ujevića na glavnom trgu u Imotskom, po njemu nazvanom, a čija je pjesma najljepša pozivnica u Imotski: 

...ovdje su raskošne boje, 
slike se nude kistu.
Život treperi u listu
Sad grlim prirodu čistu
i mirno je srce moje.
Tu ću srknuti ledenu rijeku,
sjesti po rubu staroga mlina.
Baršunasto prići će tišina,
obuzet će me milina.
Ovdje su sveta jezera
čudnovata kao priča,
i vjetrovi što raspinju pera
ptica iz vrhunskih sfera.
Na uspomene sliče gradine:
to obzorje je moja mjera ...

Imotski se prvi put spominje 950. godine, kao starohrvatska župa Emotha, u knjizi Konstantina Porfirogeneta. Ime je ilirskog porijekla i govori nam da je ovo mjesto bilo nastanjeno i u vrijeme Ilira. Emotha je bila vjersko središte, na Opačcu, na izvoru rijeke Vrljike su ostaci benediktinskog samostana,  u koji dolaze franjevci oko 1300. godine. Danas je zanimljivo vidjeti u blizini izvora rijeke Vrljike tzv Zelenu katedralu - baziliku otvorenog tipa sa kamenim oltarom.

Rijeka Vrljika

Opačac-ostaci crkvice Sv Marije

Zelena katedrala

Za vrijeme narodnih vladara Imotski je u sastavu Hrvatske, zatim pod vladavinom Arpadovića, te pod vlasti bosanskog vojvode i dalmatinskog bana Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Srednjovjekovno vrijeme svjedoče nam mnogobrojni stećci.

Srednjovjekovni stećci

Od 1493. do 1717. Imotski je pod Turskom vladavinom. Dan oslobođenja od Turaka i danas se obilježava kao Dan Grada - 02. kolovoza na Dan Gospe od Anđela, čija je zavjetna crkvica sagrađena 1718. godine unutar zidina povijesne tvrđave Topane.

Gospa od Anđela

Na tursko vrijeme podsjeća priča o Hasanaginici, koja se trebala udati za imotskog kadiju, čija je prijestolnica bila Topana - što na turskom znači kuća oružja-top hana. Tematski park Hasanaginica s pločama na kojem su ispisani stihovi te balade na hrvatskom, engleskom, talijanskom i njemačkom jeziku,  postavljen je ovo ljeto na grebenu iznad Modrog jezera - Imoćani su otkrili da mogu ponuditi dodatni sadržaj turistima - da Hasanaginicu treba vratiti kući.

Hasanaginica

Nakon Turaka, Imotski osvajaju Mlečani, a granica razgraničenja između Turaka i Mlečana utvrđena je dometom topovskih kugli s tvrđave Topana (zato granica s Bosnom i Hercegovinom kod Imotskog ima polukružni oblik). Nakon Mlečana su tu Francuzi, Austrijanci....već poznata priča iz hrvatske povijesti.

Topana

Franjevci koji su se za vrijeme turske vlasti sklonili u Omiš, odmah po osobođenju vraćaju se i osnivaju Župu Sv Franje Asiškog. Gradi se samostan, koji je više puta dograđivan i obnavljan,  u samostanu je bogata muzejska zbirka. Samostanska crkva postaje župna crkva, jer je dotadašnja župna crkvica Gospe od Anđela postala pretijesna.

Samostan i crkva Sv Frane

Osim samostanskog muzeja bogatu etnografsku zbirku ima Muzej grada, koji se nalazi u nekadašnjoj duhanskoj stanici.

Muzej grada Imotski

Muzej grada- iznutra

U Imotskom možemo primjetiti dobro građene kamene kuće, koje potječu iz doba Austrije, koje su se gradile za otkup duhana. Cijelo imotsko polje bilo je zasađeno duhanom, a Austrija je dobro i redovito plaćala duhan, dok je u vrijeme Jugoslavije, radi političkih razloga imotski duhan svrstan u nižu kategoriju, te slabo i neredevoto isplaćivan, a što je za posljedicu imalo najprije šverc, zatim policijsku represiju i na koncu raseljavanje, što danas vidimo po broju iseljenika Hrvatske, 80% svih iseljenika su upravo iz Imotske krajine.

Imotski - kamene kuće

Imotski -ulica

Ali Imotski bi mogao biti top turistička destinacija. Ove godine su u Imotkom boravili predstavnici Svjetske banke i Ministarstva zaštite okoliša i prirode, s ciljem ulaganja u infrastrukturu oko Modrog i Crvenog jezera, koji su prepoznati kao istinski fenomeni prirode.

Pogled iz zraka na Imotski i jezera

S Topane se pruža predivan pogled na Modro jezero, čija je obala naslonjena uz tvrđavu, a do kojeg s vidilice vode serpentine sagrađene još 1904. godine. Modro jezero je omiljeno gradsko šetalište i kupališe, s čistom i bistrom vodom. Posebna atrakcija su "imotske tice" skakači koji sa visokih stijena skaču u jezero. Ponekad se dogodi da Modro jezero presuši, a tada se na njegovom dnu odvija dvoboj Vukodlaka i Vilenjaka - nogometni susret dvaju lokalnih rivala s rubnih dijelova Modrog jezera. 

Modro jezero

Utakmica na presušenom jezeru

Sjeverozapadno od Modrog jezera je druga atrakcija po kojima je Imotski poznat u svijetu, a to je Crveno jezero, krški fenomen s crvenkastim sijenama, nastalo urušavanjem jame, čije dno je ispod nadmorske visine, a koje je nepristupačno, pa tako i nedovoljno istraženo. O nastanku oba ova jezera, a i o svim vodenim fenomenima u Imotskoj krajini, kruže legende od kojih je najpoznatija ona o Gavanovim dvorima, koja su propala u zemlju, kao kazna za njegovu oholost i škrtost.

Crveno jezero

Do stare jezgre grada ispod Topane, vode poznate Imotske skaline - 92 stepenice koje su sagradili Mlečani potkraj 18. stoljeća. Na dnu skalina je trg - na trgu je postavljen spomenik Tinu Ujeviću (već nam je poznat iz Vrgorca, gdje je rođen, a dio svog djetinjstva proveo je i u Imotskom - otac mu je bio  učitelj iz Krivodola u Imotskoj krajini).

Imotske skaline i Tin Ujević

U podnožju Topane nalazi se jedan od najneobičnijih i najljepših nogometnih stadiona, nazvan Gospin dolac, sagrađen 1989. godine (trebao je biti izgrađen za potrebe Mediteranskih igara 1979. godine). Prva utakmica odigrana je 1991. godine. Stadion koristi drugoligaš NK Imotski. Jače ispucana lopta ponekad završi u jezeru s druge strane Topane.

Stadion Gospin dolac

U okružju Topane nalazi se i spomenik svim imotskim žrtvama u domovinskom ratu. Imoćani su dali ogroman doprinos u domovinskom ratu - pa čak i prva žrtva domovinskog rata bio je Imoćanin Josip Jović, poginuo na Plitvicama tog krvavog Uskrsa 1991. godine.Neka im je vječna slava i hvala!

Topana je danas i jedna od pozornica na kojima se odvijaju predstave Imotskih sila, glazbeno-scenske manifestacije koju organizira Pučko otvoreno učilište. A mnogi umjetnici su upravo i sami porijeklom iz Imotskog i Imotske Krajine. Jedan od mnogobrojnih poznatih je i Antun Vrdoljak, poznati hrvatski redatelj (i glumac) i producent. Njegovi su i Prosjaci i sinovi, poznata televizijska serija po romanu Ivana Raosa, koji je napisao roman o svom rodnom kraju, o zgodama i nezgodama obitelji prosjaka, torbara i galantara u njihovoj borbi za opstanak na tvrdom kamenu. Ali ja ću ovdje samo podsjetiti na njegov film Ljubav i poneka psovka.

Osim Imotskih sila koje se održavaju tijekom srpnja i kolovoza, ovdje se veliki značaj pridaje Karnevalskim svečanostima u veljači, zatim se na Cvjetnicu održava Živa slika muke Isusove, pa  međunarodni festival Mandolina Imota u svibnju...

Pogled na Imotski

Grad Imotski

I eto - neka nam Imoćana! Ma gdje bili! Možda nekima, u nekim sredinama, malo idu na živce, ali kako bi onda mogli pričati viceve o njima! Ali znam da njih to nije briga. Neka živi Imotski!                                          

Zagvozd

Idem sada s druge strane Biokova, koje ovdje zovu u ženskom rodu - Bijakova. A iza brda, ili kako se starohrvatskim jezikom to kaže - iza gvozda - eto me u Zagvozd!

Zagvozd

Moje ranije asocijacije na Zagvozd vodile su me do serije Prosjaci i sinovi i vječitog Kikaševog rivala - Škilju iz Zagvozda. Glumac Vedran Mlikota uspio je svojom rodoljubnošću ovo mjesto odmaknuti od prosjaka i staviti ga u sam vrh kulturnih događanja u Hrvatskoj, manifestacijom Glumci u Zagvozdu.

Trg glumaca

Ljeta ovdje ožive, već 16 -esti put od 1998. godine, ovdje se odigrava kazališno-glazbena ljetna bajka. I svi Zagvožđani objeručke prihvate goste, otvore im svoja vrata, svoje konobe, svoje pritorke, guvna i pojate...i pohrle na sve predstave - na Trg glumaca.  Ali ne samo Zagvožđani - sada je to već pitanje prestiža - Jesi li bio u Zagvozdu?

Program 2013

Trg glumaca

A i snimanje jedne epizode iz serije Stipe u gostima, baš kako je Vedran obećao svojim Zagvožđanima, odvijalo se u Zagvozdu. Svaka čast Vedrane! 

Zagvozd je mjesto bez turističkog ležaja i turističke zajednice, ali ipak ima svoje goste, svoje kulturno ljeto, svoju Rivijeru (dva bunara noću osvjetljena kao velegrad) svoju ribarsku večer na Bunji i mornarski ugođaj, iako im njihova Bijakova skriva more. Lako mi je zamisliti kako su ljudi ovdje težili probiti brdo do mora, jer ih ovaj visoki vrh izaziva u tome da ga preskoče, da ga razmaknu kao zavjesu i da provire kroz taj prozor. Sad im je ispod njihovog vrha Biokova, Sv Ilije, otvoren taj prozor i sad su 15 minuta do mora. 

Raduju me ideje da se na Biokovu otvori skijališni centar sa žičarama iz Makarske do vrha Biokova pa sa vrha prema Zagvozdu. I vjerujem da će ovi ljudi ideju provesti u djelo, te da će zaista biti moguće ujutro se skijati na Biokovu, a popodne se kupati i sunčati na plaži. 

Sv Ilija

Do sada je Zagvozd bio slijepo crijevo Imotske krajine, a sada mu se pružaju goleme mogućnosti najprije otvaranjem autoceste, zatim tunela...vjerujem da slijede nevjerojatne ideje ovih mudrih ljudi, koje samo oni mogu smisliti (zanimanje prosjak, kojim su se bavili njihovi preci, je vrlo zahtjevan zanat- trebalo je imat pametnu glavu za zaradit bez muke i znoja). Vjerujem da neće biti prepreka ni tunelarina, iako mi se čini nepravedna i namjerna.

A da Zagvozd nije samo sadašnjost i budućnost, možemo se uvjeriti otkrivajući mnogobrojne gomile i gradine, otkrivajući ilirski način života u ovom kraju. Najpoznatije su Trogomile, koje su bile u sadašnjem središtu mjesta, a koje su dolaskom Gaćina afalta u mjesto, samljevene i nestale.

Na brdu Gradac pronađene su kacige, mačevi i koplja, vjerojatno iz rimskog vremena. Zagvozd se prvi put spominje na crkvenom saboru u Saloni 533. godine kao Montanense.

Iz srednjovjekovnog vremena na više lokaliteta u Zagvozdu, najčešće u blizini crkava, gomila i gradina, pronađeni se stećci-srednjovjekovni grobovi, od kojih je najpoznatiji Vukov greb. Ne zna se kojem Vuku grob pripada, pretpostavlja se da je od rata pobjegao iz Bosne, ali se čini da je ipak na ratištu poginuo.

Vukov greb

U pismu Papi 1715 . godine makarski biskup Nikole Bjanković o Zagvozdu kaže da je to jedino mjesto u Otomanskom carstvu koje ima tri crkve: Crkvu Velike Gospe, Svih Svetih i Svetog križa, koje su vodili domaći popovi glagoljaši.

Crkva Velike Gospe

Uz crkvu Velike Gospe ili Uznesenja Blažene Djevice Marije, veže se predaja da je serdar Tomičić išao po dozvolu za njenu gradnju u Carigrad, te da je vjerojatno sagrađena na mjestu na kojem je prethodno bila crkva, jer Turci nisu davali dozvolu ukoliko to nije na mjestu na kojem je ranije postojala crkva. Oko ove crkve je zagvoško groblje.

U crkvi Sv Križa, posvećenoj ili sagrađenoj 1612. godine, je najstarija oltarna slika i drveni križ. Oko crkve je rastovačko groblje.

Crkva Sv Križa

Tradicija nošenja drvenog križa je ovdje stara preko 350 godina. Po značaju koji se ovdje daje ovoj procesiji, podsjeća na procesiju Za Križen sa Hvara. Procesija Križnog puta dugog 10-tak kilometara odvija se svakog Velikog Petka uz kantanje (pjevanje) muke.

Crkva svih Svetih na pročelju ima natpis pisan bosančicom iz 1644. godine, ispred crkve trava prekriva tko zna čije grobove, a naokolo uz ogradu leže stećci.

Turci su u Imotskoj krajini boravili dvesto i više godina. Uz to vrijeme spominje se i Hasanaginica (Asanaginica), usmena balada koja se prepričavala s koljena na koljeno, a zapisao ju je talijanski putopisac Alberto Fortis 1774. godine. Radnja se temelji na stvarnim događajima za vrijeme Kandijskog rata, kada je Asan-aga Arapović, velmoža iz Zagvozda, ranjen, a u tadašnjem patrijahalnom vremenu, kada je ženi bilo mjesto u kući s djecom, njegova žena Fatima Arapović rođena Pintorović, nije ga nijednom tako ranjenog posjetila. Aga, razljućen, poslao joj je poruku da ga ne čeka na dvoru, već da se vrati majci u Klis. Iako je mislila da će se predomisliti, sačekala ga je, ali je on tjera s dvora. Tužna, ostavlja djecu i odlazi. Njen brat Pintorović, mimo njene volje ugovara njen brak s imotskim kadijom, pa dok su svatovi prolazili uz agine dvore, njoj prepukne srce od žalosti....

Tu nam danas Zagvošćani mogu pokazati agine dvore, Hasanagičin grob, turske klance... po ovom kraju je i pedestetak takozvanih turskih bunara, uz koje su često veliki dubovi samci stari i i 400 godina - od kojih najpoznatiji Stapin dub...pod kojim su se kasnije odmarali i graditelji Napoleonove ceste... A i austrijski car Franjo Josip doputovao je i u Zagvozd te 1875 . godine, putujući po svom carstvu...

Bunari

Uz crkvu Sv Svetih, danas je župna crkva Gospe Karmelske, sagrađena 1963. godine, u vrijeme u kojem je bila nepoželjna gradnji crkve, tadašnji župnik Don Marko Perica uspio je dobiti dopuštenje za gradnju uz napomenu da se ne uzdiže visoko k nebu. Danas vidimo na crkvi visoko uzdignute zvonike s kojih odzvanjaju zvona cijelim zagvoškim krajem. A u uvali zvanoj Trnova, oko stotinjak metara istočno od župne crkve Gospe Karmelske i stare crkvice Svih svetih, nalaze se zidine koje narod zove Manastirine -ostaci franjevačkog samostana. Franjevci su u ovom kraju bili samo na proputovanju, bježeći iz Bosne, jer su u ovom kraju propovijedali glagoljaši.

Crkva Gospe od Karmela

Crkva  Gospe od Karmela

Biokovo

Evo, obećala sam mom sinu posjetu Biokovu, Parku prirode, jer kako on kaže, tu se krije ljepota prirode koju treba otkriti i kojoj se treba diviti, nisu samo naselja nanizana podno Biokova vrijedna pažnje, potrebno je povući se malo u ove visine, predahnuti, diviti se....

Biokovo

"Stadoh na povišeno mjesto i doživjeh milinu radosti." - reče tako Dr fra Jure Radić, čijom je zaslugom Biokovo proglašeno Parkom prirode 1981. godine, na površini 19550 ha.

Vidikovac

Bikovo je dio planinskog lanca Dinarida  i pruža se u pravcu sjeverozapad-jugoistok, podnožje je blago  nagnuta zaravan, plodna i zelena, na čijim smo obroncima pronalazili stara dalmatinska naselja, a na zeleni pojas nastavlja se impresivni stjenoviti lanac, koji kao kamena ograda odvaja Zagoru od Primorja. Na vrhu je valovita visoravan, koja se prema zaleđu blago spušta.

Biokovo -pogled iz Makarske

Na Biokovu se sukobljavaju zračne mase s planine i mora, pa su česte promjene vremena, a poznati vjetar Bura upravo ovdje nastaje preljevanjem hladnog zraka s planinskih vrhunaca. Zimi je na vruhu česta pojava snijeg koji se zadržava sve do proljeća. Upravo po snježnoj bjelini ovoj planini domicilno stanovništvo je dalo ime Biokovo, iako je ranije poznata pod  nazivom Adrion - kako su je nazivali Grci, ili kasniji latinski naziv Mons Slavorum ili Slavensko Brdo.

Snijeg na Biokovu

Sv. Jure sa 1762 m je najviši vrh Biokova i treći najviši planinski vrh Hrvatske. Sa Svetog Jure se pruža fantastičan pogled na Makarsko primorje, otoke i Zabiokovlje, a za vedrih dana moguće je vidjeti planinu Monte Gargano u Italiji.

Vidikovac Sv Jure

Sv Jure

Ovaj najviši vrh nazvan je po svecu čije je štovanje u ovim krajevima izuzetno zanimljivo. Crkvica Sv Jure, sagrađena je nedaleko od stare crkvice iz 12. stoljeća, a koja je srušena radi gradnje odašiljača. Odašiljač visok 90 m izgradila je 1965. godine tadašnja Televizija Zagreb. Za potrebe gradnje odašiljača sagrađena je i cesta, te je to najviša cesta u Hrvatskoj. Misno slavlje u crkvici Sv Jure održava se zadnje subote u srpnju, kada većina vjernika iz Primorja i Zagore dolazi do nje pješice.

Odašiljač

Ostali vrhovi na Biokovu su: Troglav 1658 m, koji podsjeća na Alpe, zatim Sv Ilija 1642 m, iznad zaseoka Bast, na kojem je obnovljena crkva Sv Ilije iz 19. stoljeća, na prapovijesnoj gomili, a nasuprot koje je crkvica Sv Nikole. Podno vrha je nedavno otvoreni tunel Sv Ilija, koji  spaja Primorje i Zabiokovlje.

Sv Ilija

Sa Šćirovca, 1619 m, pruža se prelijep pogled na Cetinu. Kimet, 1536 m, je jugoistočno od Sv Jure, i s njega se pruža pogled na Kamešnicu, Velež i otoke, ali se ne vidi Makarsko primorje.Veliki Šibenik, 1467 m, nalazi se iznad makarskog naselja Veliko Brdo, i obrastao je šumom crnog bora.

Šćirovac

Vošac, 1421 m, je najpopularniji vrh na koji se kreće na uspon iz Makarske, i s njega se pruža jedan od najljepših pogleda na Makarsku rivijeru, a pod Vošcem je i planinarski dom.

S Vošca

Sutvid 1332 m, sa Sv Rokom, 1228 m, čini greben, međusobno udaljeni 800 m, a na Sv Roku je i istoimena crkvica, gdje se u kolovozu održava misno slavlje u čast tog sveca, zaštitnika od kuge.

Sv Roko

Iznad Brela je Bukovac, 1262 m, s kojeg se pruža pogled na Makarsko i Omiško primorje, na vrhu je lovačka kućica, a pri uspinjanju mogu se sresti veprovi i divokoze.

Divokoza

Arheološki  lokaliteti i materijalni ostaci svjedoče nam o naseljenosti Biokova još u prapovijesti: špilje, oružje i oruđe od kamena i kosti, gradine, gomile, već u ranom rimskom razdoblju dolazi do podizanja sakralnih objekata. Kule i utvrde po brojnosti i očuvanosti nakon crkava drugi su po redu kulturni spomenici na ovome prostoru.

Gornja Brela - zbirka znamenitosti

Na Biokovu se boravilo najčešće radi stočarstva, ali i radi  uzgoja krupmira i žitarica u dolcima i škrapama, te radi vađenja leda, što je bilo važno radi očuvanja hrane od kvarenja. Vlasnici dolaca i škrapa i stada imali su na planini pastirske kolibe ili stanove, najviše stanova imali su stočari iz Primorja: Podgore i Tučepa. Najveće i najzanimljivije je stočarsko naselje Podglogovik, koje je danas napušteno , a unutar kojega se nalaze stambeno-gospodarski sklopovi, lokve, bunari, gustirne, guvna i plodni dolci.

Konji na livadama

Podglogovik

Zaljubljenici u prirodu na Biokovu mogu uživati otkrivajući bogati biljni svijet - šume autohtonog crnog bora, alepskog bora, bukve i jele, crnog i bijelog graba, a kamenjar i dolce oživljavaju mnogobrojne vrste rijetkih biljaka kao što su biokovska zvončika, modro lasinje, malocvetni kaćun, velecvjetni rožac, crvena vratiželja, divlji koromač, kamenjarska zečina, mirisna kadulja, ljiljan vrtoglav....

Biokovsko zvonce

Kadulja

Ljiljan

Životinjski svijet također je razvijen, osim već spomenutih veprova i divokoza, zanimljivo je spomenuti sivog vuka, strogo zaštićenu životinju čije istraživanje i monitoring je jedan od značajnih projekata Parka. Osim ovih krupnijih životinja, na Biokovu je prisutno mnoštvo različitih životinjskih vrsta- zajednice rijetkih leptira, špiljskih pužića, šišmiša, gušterica i zmija, ježeva, mnogobrojnih ptica: jarebica, češljugar, gavran, suri orao, carić, crni kos, plavetna sjenica....

Sivi vuk

Jež

Zbirka leptira

Podaci o posjećenosti Parka prirode Biokovo ukazuju na povećanje interesa turista i posjetitelja šire regije za posjet zaštićenim područjima, kao i za provođenje svih oblika aktivnog odmora. S ciljem podizanja svijesti javnosti o potrebi zaštite prirode i zdravog načina života, već šestu godinu se održava i utrka Makarska - Vošac. Nisam ni slutila da ću baš tu sresti svog studenskog kolegu kojeg sam tražila u Vrgorcu, a eto on je tu, ipak ga sretoh, kako je malen ovaj svijet!

Karta Parka

Ulaz

Kuća seoskog turizma - Vrata Biokova

Planinarske staze

Utrka Makarska Vošac

I moram zaključiti kako se zaista isplati posjetiti Biokovo, energija i oduševljenje ostaje i traje....