Zadvarje

Evo me opet do Cetine, na dodiru starohrvatskih župa Radobilja i Poljica, tamo gdje Cetina naglo zaokreće svoj tok, tamo gdje se odjednom ruši niz stijene stvarajući predivan slap, tamo na vrata prema moru i od mora...tamo u Zadvarje! Kad nađoh tamo - uspavana ljepotica upravo se budi iz svog stoljetnog sna u svom dvorcu obraslu trnjem!

Zadvarje

Zadvarje

Ovo je bila važna prometnica još u prapovijesti, o čemu svjedoče mnogobrojne gomile i gradine, a u antičko vrijeme negdje na ovom prostoru je bila Inaronia, postaja na putu iz Salone u Naronu. Dolaskom Hrvata, također su u blizini važne strateške točke, već smo saznali da je u blizini utvrda Berullia. Ostaci karolinškog oružja, mačeva i koplja u blizini, svjedoče o aktivnostima života kneževine Paganije. Vrata-duare-dveri, je i indoeuropski korijen riječi za naziv ovog mjesta, koje se nalazilo na karavanskim putevima iz unutrašnjosti prema moru, koje se nalazilo na susretu obale i otoka sa zaleđem.

Zadvarje

Zadvarje se prvi put spominje 1408.godine, gdje se utvrda Duare navodi kao jedna od središta župe Radobilje, koja je bilo u posjedu bosanskih velikaša. Tvrđava je trokutastog oblika s dvije kružne kule i sa Gospinom kapelicom, cisternom za vodu, spremištem za oružje i nekoliko kuća za posadu. S južne strane postajalo je i manje svratište za putnike.

Ostaci utvrde Duare

Oko 1503. godine tvrđava je ipak pala u turske ruke, koju dodatno ojačavaju, pa su u blizini dvije kule, nazvane Kula i Kuletina. Dan kada je prvi put oslobođena od Turaka, 1646. godine na blagdan Sv Bartula, proslavlja se tradicionalnom procesijom i održava se veliki pazarni dan, gdje Zadvarje postaje središte u koje se slijevaju posjetitelji i izlagači iz svih dijelova domovine i susjedne Bosne.

Zadvarje

Pazarni dan

Sveti Bartul (Bartolomej ili Natanael) je jedan od dvanaestorice Isusovih apostola, koji je propovijedajući Krista, umro mučeničkom smrću tako što mu je oguljena koža i odrubljena glava, a što je i Michelangelo ovjekovječio na veličanstvenoj slici Posljednjeg suda u Sikstinskoj kapeli. Tako je Sv Bartul zaštitnik mesara i proizvođača kože, što simbolizira način na koji je umro, i tako se na tom pazarnom danu održava veliki stočni i robni sajam.

Posljednji sud -Sv Bartul- u sredini -drži svoju kožu

Stočni sajam

Nakon što je i Imotski oslobođen od Turaka 1717. godine, utvrda Duare gubi svoju važnost u obrambenom smislu, ali ovo mjesto i dalje ostaje važno trgovište. Još uvijek postoji tradicija pazarnih dana utorkom, a veliki pazarni dan je na blagdan Sv Ante, zaštitnika Zadvarja. Proslava blagdana započinje tradicionalnim Gospinim prinosom predzadnje nedjelje u svibnju, kada se Gospin kip premješta u crkvu Sv Kate u Polju, a nakon tri tjedna se u svečanoj procesiji vraća u crkvu Sv Ante. Na dan uoči blagdana Sv Ante i na sam blagdan održavaju se veliki pazarni dani.

Gospin prinos

Procesija

Crkva Sv Ante sagrađena je 1705. godine, u crkvi su na glavnom oltaru Sv Ante i Sv Bartul, a tu su još dva pomoćna oltara - Gospin drveni i Ivana Nepomuka - kameni. Oko crkve je groblje. Crkva Sv Ante je bila župna crkva dok nije izgrađena nova župna crkva Presvetog Srca Isusova u mjestu, 1990. godine.

Crkva Sv Ante

Sv Kata u Polju

Zadvarje je bilo i poznato po prvoj hidroelektarni na Cetini HE Kraljevac, i jednoj od prvih hidroelektarana u Hrvatskoj (prvu smo vidjeli na Krki). Građena je od 1908.-1912. i puštena u rad na blagdan Sv Josipa 19.ožujka u čast cara Franje Josipa. Danas je na Cetini ukupno pet HE (Peruča, Orlovac, Đale, Kraljevac, Zakučac). Split i njegovo šire područje priključeni su na HE Kraljevac 1.siječnja 1927. godine. Čitav kompleks zgrada i postrojenja je i danas u funkciji i predstavlja jedan od primjera industrijske arhitekture, koju je također zanimljivo posjetiti.

HE Kraljevac

A naravno da su tu i prirodne ljepote koje oduzimaju dah. I sam Alberto Fortis u svom Putu po Dalmaciji opisuje ovdje sa strahopoštovanjem buk vode koja se obrušava niz stijene, opisuje Veliku i Malu Gubavicu. Danas se zbog gradnje hidroelektarana ovaj dio rijeke drži na biološkom minimumu, pa ponekad znaju i presušiti, ali kad padnu obilne kiše pa se prelije višak vode iz akumulacijskih jezera, onda se dva slapa pretvore u šest slapova.

Pogled sa litice na slap

Pogled izbliza - canyoning

I zaista, ovo mjesto sada s prolaskom autoceste također započinje svoje buđenje iz sna, ono ima sve Bogom dane ljepote, spoj rijeke, planine i mora, mogu se ponuditi razne aktivnosti, uzbuđenje spuštanja u gumenim čamcima niz brzace, skakanje sa stijene u rijeku, prolazak kroz tunel, kupanje pod vodopadom, šetnja kanjonom, pogled s vidikovca, kupanje u jezercu u stijeni, odlazak do Parka prirode Biokovo, pješačenje, biciklizam, slobodno penjanje, blizinu plaža po izboru, pješčanih, šljunčanih, ili nepristupačnih poput Vrulje...odmor na seoskom domaćinstvu ili u vili uklopljenoj u prirodni ambijent, uz gangu i bukaru, uz peku...uz miris smilja i kadulje, uz pjev slavuja...

Crni kotao - jezerce u stijeni

Rafting na Cetini

Vidikovac

Šestanovac

Čini mi se da je cijelo ovo Zabiokovlje živnulo otvaranjem autoceste i tunela, jer se približilo svijetu i gradu, približilo se moru, a ujedno postalo atraktivno tako stojeći samozatajno iza Biokova, skrivajući svoju nenarušenu prirodu. 

Šestanovac

Šestanovac

Evo, otkrivam to i ovdje u Šestanovcu, malom mjestu koje sada postaje poznato prolaskom Dalmatine, kao jedan od izlaza s autoceste.

Autocesta

Šestanovac-Ravča

Vozeći se autocestom otkrivamo prekrasne pejzaže: pogled nam privlači Biokovo na jugoistoku, zatim planine Sidoč i Vitrenik , pa brdo Kreševnica, susreću se plodna polja uz obalu Cetine i krševiti greben...

Zeleni Šestanovac

Krševiti greben

Sve više napuštenih sela i zaselaka obnavlja se, stare kamene kuće pretvaraju se u etno-eko sela, grade se kuće za odmor s bazenima, nadam se da dolazi vrijeme za bolji život u dalmatinsko-zagorskom kršu.

Kuća s bazenom

Kuća za odmor

Villa

Stvaraju se uvjeti za otvaranje etno muzeja ili lovačkih muzeja, kao što je jedan sličan u Grabovcu u općini Šestanovac, u kojem se ne naplaćuje ulaz, kao ni u njihovom zoološkom vrtu u blizini. Proizvodnja zdrave hrane, autohtonih proizvoda, suveniri iz kućne radinosti, neslućeni potencijal...mnoge stvari i ne vidimo oko sebe dok se stranci ne počnu za njih zanimati.
 

Villa

Inerijer kuće u Šestanovcu

A u prapovijesnom razdoblju, ovdje se život intenzivno odvijao, o čemu nam svjedoči postojanje kamenih gomila i prapovijesnog naselja, kada je ovim područjem vladalo moćno ilirsko pleme Delmati. Osim kamenih gomila, pretpostavlja se da  i poznata Ganga - napjev iz ovih krajeva, potječe i sačuvan je još od Ilira.

Bunari

U 1. st. dolaze Rimljani, te po ovom području grade gustu mrežu cesta-ovim krajem prolazila je rimska cesta iz glavnog grada provincije Dalmacije – Salone (Solin) za Novae (Runovići) i dalje za drugi grad po važnosti Naronu (Vid kod Metkovića). Dolazi do ekonomskog procvata i romanizacije, o čemu osim cesta svjedoče i ostaci villa rusticae.

Suhozidi

Početkom 6. stoljeća ovdje prodire kršćanstvo, sagrađena je starokršćanska crkva u Katunima, u 7. stoljeću dolaze Hrvati, te na temeljima ove crkve grade starohrvatsku crkvu, koja je početkom 18. stoljeća srušena i ponovo sagrađena sadašnja stara crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Uz nju je 60-tih godina sagrađena još jedna crkva nedavno nadograđena, uz koju je velebni zvonik, a niz koji je najveća krunica na svijetu, i to napravljena od balota. Uz zvonik je i spomenik Prvom hrvatskom Predsjedniku Dr Franji Tuđmanu.

Crkva BDM

Nova crkva u Katunima

Križni put u župu Radobilja

U srednjem vijeku ovaj kraj je poznat kao župa Radobilja, nastala od dijelova starohrvatske župe Imota kada se postojeće župe raspadaju u manje jedinice, što je uzrokovano jačanjem pojedinih velikaških obitelji, u ovom kraju to su bili Nenadići. 

Panorama

Selo

Ulica

Nažalost, i ovo područje osvajaju Turci, u kojem ostaju preko 200 godina, što je utjecalo odlaskom stanovništa u Poljica i Primorje. Kada se oslobađa Sinj, oslobađa se i cijelo ovo područje. Nakon Turaka vladaju Mlečani, pa prva austrijska uprava, zatim Napoleon, opet Austrija...I dok su Mlečani bili nekreativni, u vrijeme Napoleona gradi se cesta Knin-Trilj-Ugljane-Kreševo-Katuni-Šestanovac-Žeževica-Grabovac-Turija-Vrgorac-Metković... poznata kao Napoleonova ili Marmontova cesta Austrija gradi škole, pošte, žandarmerijske postaje...

Napoleonova cesta

 Šestanovac danas, sastoji se od nekoliko naselja; Šestanovac Grabovac, Katuni, Kreševo, Žeževica.

Grabovac

Sv Jure Žeževica

Eremuti-Žeževica

Prolazila sam nekoliko puta ovim smjerovima, sjećam se i jednog tužnog sprovoda u Katunima, ali tek sad sam  zapazila zanimljivo prezime u Žeževici - Eremut! Poznavala sam jednog gospodina s tim prezimenom iz jedne švicarske firme, nije mi palo na pamet da može vući korijen odavde. Sad kad sam malo istražila, čini se da značenje riječi potječe od grčkog eremites-pustinjak, a možda ima i izvedenicu kod nas: remeta...

Loza

Koze

Peka

Eto, vjerujem da je došlo vrijeme za ispravno vrednovanje ovoga kraja i da će se i Eremut, i mnogi iseljenici zaželjeti doći u svoj kraj, ali ne bih htjela da ono masovno naruši ovo tiho, lijepo, mirisno....

Kamena kuća

Predvečerje

Imotski

U Imotskoj sam Krajini, pa ne mogu ne svratiti u Imotski. Odmah susrećem Tina Ujevića na glavnom trgu u Imotskom, po njemu nazvanom, a čija je pjesma najljepša pozivnica u Imotski: 

...ovdje su raskošne boje, 
slike se nude kistu.
Život treperi u listu
Sad grlim prirodu čistu
i mirno je srce moje.
Tu ću srknuti ledenu rijeku,
sjesti po rubu staroga mlina.
Baršunasto prići će tišina,
obuzet će me milina.
Ovdje su sveta jezera
čudnovata kao priča,
i vjetrovi što raspinju pera
ptica iz vrhunskih sfera.
Na uspomene sliče gradine:
to obzorje je moja mjera ...

Imotski se prvi put spominje 950. godine, kao starohrvatska župa Emotha, u knjizi Konstantina Porfirogeneta. Ime je ilirskog porijekla i govori nam da je ovo mjesto bilo nastanjeno i u vrijeme Ilira. Emotha je bila vjersko središte, na Opačcu, na izvoru rijeke Vrljike su ostaci benediktinskog samostana,  u koji dolaze franjevci oko 1300. godine. Danas je zanimljivo vidjeti u blizini izvora rijeke Vrljike tzv Zelenu katedralu - baziliku otvorenog tipa sa kamenim oltarom.

Rijeka Vrljika

Opačac-ostaci crkvice Sv Marije

Zelena katedrala

Za vrijeme narodnih vladara Imotski je u sastavu Hrvatske, zatim pod vladavinom Arpadovića, te pod vlasti bosanskog vojvode i dalmatinskog bana Hrvoja Vukčića Hrvatinića. Srednjovjekovno vrijeme svjedoče nam mnogobrojni stećci.

Srednjovjekovni stećci

Od 1493. do 1717. Imotski je pod Turskom vladavinom. Dan oslobođenja od Turaka i danas se obilježava kao Dan Grada - 02. kolovoza na Dan Gospe od Anđela, čija je zavjetna crkvica sagrađena 1718. godine unutar zidina povijesne tvrđave Topane.

Gospa od Anđela

Na tursko vrijeme podsjeća priča o Hasanaginici, koja se trebala udati za imotskog kadiju, čija je prijestolnica bila Topana - što na turskom znači kuća oružja-top hana. Tematski park Hasanaginica s pločama na kojem su ispisani stihovi te balade na hrvatskom, engleskom, talijanskom i njemačkom jeziku,  postavljen je ovo ljeto na grebenu iznad Modrog jezera - Imoćani su otkrili da mogu ponuditi dodatni sadržaj turistima - da Hasanaginicu treba vratiti kući.

Hasanaginica

Nakon Turaka, Imotski osvajaju Mlečani, a granica razgraničenja između Turaka i Mlečana utvrđena je dometom topovskih kugli s tvrđave Topana (zato granica s Bosnom i Hercegovinom kod Imotskog ima polukružni oblik). Nakon Mlečana su tu Francuzi, Austrijanci....već poznata priča iz hrvatske povijesti.

Topana

Franjevci koji su se za vrijeme turske vlasti sklonili u Omiš, odmah po osobođenju vraćaju se i osnivaju Župu Sv Franje Asiškog. Gradi se samostan, koji je više puta dograđivan i obnavljan,  u samostanu je bogata muzejska zbirka. Samostanska crkva postaje župna crkva, jer je dotadašnja župna crkvica Gospe od Anđela postala pretijesna.

Samostan i crkva Sv Frane

Osim samostanskog muzeja bogatu etnografsku zbirku ima Muzej grada, koji se nalazi u nekadašnjoj duhanskoj stanici.

Muzej grada Imotski

Muzej grada- iznutra

U Imotskom možemo primjetiti dobro građene kamene kuće, koje potječu iz doba Austrije, koje su se gradile za otkup duhana. Cijelo imotsko polje bilo je zasađeno duhanom, a Austrija je dobro i redovito plaćala duhan, dok je u vrijeme Jugoslavije, radi političkih razloga imotski duhan svrstan u nižu kategoriju, te slabo i neredevoto isplaćivan, a što je za posljedicu imalo najprije šverc, zatim policijsku represiju i na koncu raseljavanje, što danas vidimo po broju iseljenika Hrvatske, 80% svih iseljenika su upravo iz Imotske krajine.

Imotski - kamene kuće

Imotski -ulica

Ali Imotski bi mogao biti top turistička destinacija. Ove godine su u Imotkom boravili predstavnici Svjetske banke i Ministarstva zaštite okoliša i prirode, s ciljem ulaganja u infrastrukturu oko Modrog i Crvenog jezera, koji su prepoznati kao istinski fenomeni prirode.

Pogled iz zraka na Imotski i jezera

S Topane se pruža predivan pogled na Modro jezero, čija je obala naslonjena uz tvrđavu, a do kojeg s vidilice vode serpentine sagrađene još 1904. godine. Modro jezero je omiljeno gradsko šetalište i kupališe, s čistom i bistrom vodom. Posebna atrakcija su "imotske tice" skakači koji sa visokih stijena skaču u jezero. Ponekad se dogodi da Modro jezero presuši, a tada se na njegovom dnu odvija dvoboj Vukodlaka i Vilenjaka - nogometni susret dvaju lokalnih rivala s rubnih dijelova Modrog jezera. 

Modro jezero

Utakmica na presušenom jezeru

Sjeverozapadno od Modrog jezera je druga atrakcija po kojima je Imotski poznat u svijetu, a to je Crveno jezero, krški fenomen s crvenkastim sijenama, nastalo urušavanjem jame, čije dno je ispod nadmorske visine, a koje je nepristupačno, pa tako i nedovoljno istraženo. O nastanku oba ova jezera, a i o svim vodenim fenomenima u Imotskoj krajini, kruže legende od kojih je najpoznatija ona o Gavanovim dvorima, koja su propala u zemlju, kao kazna za njegovu oholost i škrtost.

Crveno jezero

Do stare jezgre grada ispod Topane, vode poznate Imotske skaline - 92 stepenice koje su sagradili Mlečani potkraj 18. stoljeća. Na dnu skalina je trg - na trgu je postavljen spomenik Tinu Ujeviću (već nam je poznat iz Vrgorca, gdje je rođen, a dio svog djetinjstva proveo je i u Imotskom - otac mu je bio  učitelj iz Krivodola u Imotskoj krajini).

Imotske skaline i Tin Ujević

U podnožju Topane nalazi se jedan od najneobičnijih i najljepših nogometnih stadiona, nazvan Gospin dolac, sagrađen 1989. godine (trebao je biti izgrađen za potrebe Mediteranskih igara 1979. godine). Prva utakmica odigrana je 1991. godine. Stadion koristi drugoligaš NK Imotski. Jače ispucana lopta ponekad završi u jezeru s druge strane Topane.

Stadion Gospin dolac

U okružju Topane nalazi se i spomenik svim imotskim žrtvama u domovinskom ratu. Imoćani su dali ogroman doprinos u domovinskom ratu - pa čak i prva žrtva domovinskog rata bio je Imoćanin Josip Jović, poginuo na Plitvicama tog krvavog Uskrsa 1991. godine.Neka im je vječna slava i hvala!

Topana je danas i jedna od pozornica na kojima se odvijaju predstave Imotskih sila, glazbeno-scenske manifestacije koju organizira Pučko otvoreno učilište. A mnogi umjetnici su upravo i sami porijeklom iz Imotskog i Imotske Krajine. Jedan od mnogobrojnih poznatih je i Antun Vrdoljak, poznati hrvatski redatelj (i glumac) i producent. Njegovi su i Prosjaci i sinovi, poznata televizijska serija po romanu Ivana Raosa, koji je napisao roman o svom rodnom kraju, o zgodama i nezgodama obitelji prosjaka, torbara i galantara u njihovoj borbi za opstanak na tvrdom kamenu. Ali ja ću ovdje samo podsjetiti na njegov film Ljubav i poneka psovka.

Osim Imotskih sila koje se održavaju tijekom srpnja i kolovoza, ovdje se veliki značaj pridaje Karnevalskim svečanostima u veljači, zatim se na Cvjetnicu održava Živa slika muke Isusove, pa  međunarodni festival Mandolina Imota u svibnju...

Pogled na Imotski

Grad Imotski

I eto - neka nam Imoćana! Ma gdje bili! Možda nekima, u nekim sredinama, malo idu na živce, ali kako bi onda mogli pričati viceve o njima! Ali znam da njih to nije briga. Neka živi Imotski!