Selca (Brač)

Već iz Sumartina pruža se pogled na idilično mjesto na uzvisini, s bijelim kamenim kućama i crvenim krovovima, iznad kojih galmurozno stoji "bračka katedrala". Da, idemo u Selca! Ovo mjesto nalazi se 1 km od mora, a ono je i općinsko središte za Sumartin, Nova Sela, Povlja i Selca.

Pogled s mora na Selca

Selca se po prvi put spominju u Povaljskoj listini 1184. godine, kao pastirsko naselje, a po čemu je i dobilo ime, jer se sastoji od nekoliko zaselaka koji zajedno čine jedno naselje. I upravo kao što je karakteristika sela, svako od njih je živjelo kao zasebna cjelina, a u mjesto se dolazilo zbog nabavke namirnica u trgovinu ili zbog odlaska liječniku.

Pogled sa Selca na more

Prvi stanovnici Selca uglavnom su živjeli od stočarstva i poljoprivrede.

Stara kuća u Selcima

Nostalgija za starim vremenima

 Kasnije su se počeli baviti i kamenoklesarstvom, pa je i ovdje osnovana 1907. godine Klesarska obrtna škola, u kući Venceslava Štambuka, tik do današnje župne crkve Krista Kralja.

Crkva Krista Kralja

Župna crkva Krista Kralja sagrađena je na Pjaci, a rad je to austrijskog arhitekta iz Linza, Adolfa Schlaufa, pa nije ni čudo što izgleda kao da je premještena iz nekog dugog mjesta ovdje. 

Crkva Krista Kralja -bračka katedrala

Građena je od 1919-1955. godine, od bračkog kamena, kada je dovršen zvonik, najviši na Braču, a koji je trebao biti još viši, ali je malo smanjen radi mogućnosti zaustavljanja gradnje od komunističkih vlasti. Zapravo njena gradnja je bila omogućena jer je bila zapaljena od talijanskih fašista 1943. godine, kada su žestoko stradala i Selca , Nova Sela, Povlja, Pučišća i druga mjesta.

Na pročelju crkve je istaknuta kamena skulptura Meštrovićeva Srca Isusova, ispod koje su kamene skulpture Ćirila i Metoda, rad Karmena Štambuka i Paška Čule. U crkvi se nalazi i brončana skulptura Srca Isusova iz iz istog odliva.

Osim ove katedrale, Selca se mogu pohvaliti brojnim crkvama, crkvicama i kapelicama. 

Crkva Gospe od Karmela

Crkva Gospe od Karmena prva je župna crkva na dnu mjesnog trga, iz 18. stoljeća, na mjestu starije crkve koja se spominje kao Gospa na Selcih, u kojoj se čuva gipsani model Krista Kralja, kojeg je Ivan Meštrović poklonio Selcima 1956. godine.

Na istočnoj strani je crkva Sv. Stjepana iz 1929. godine, na zapadnoj strani crkva Sv.Nikole  iz 1902. godine, na predjelu Lokanjac crkvica Gospe Lurdske iz 1929. godine. 

Crkva Sv Tome

Iznad Nasela je starohrvatska crkvica Sv. Tome, građena lomljenim kamenom i pokrivena pokrovom od kamenih ploča, te predromanička crkva Sv. Nedjelje na brdu Gradac ispod predpovijsne gradine, također građena lomljenim kamenom, a oko nje je ograđeno kasnosrednjovjekovno groblje.

Crkva Sv Nedjelje

Na  groblju je crkva Sv. Nikole iz 1888. godine, zatim crkvica Sv. Mihovila i Sv.Marije iz 1433. godine. Blizu Nagorinca je crkvica blaženog Augustina Kažotića, zatim crkvica Sv.Josipa, crkvica Sv.Ivana i Pavla. Štovani svetac u Selcima je i Sv. Ante, a također i Gospa, pa je njima u čast podignuto nekoliko kapelica. 

Mnoga veća mjesta ne mogu se mjeriti sa brojem sakralnih objelata koje imaju Selca.

Ako još spomenemo mnoge spomenike u mjestu, od kamene biste Lava Tolstoja iz 1914. godine u Parku Tolstoj, zatim brončane biste Stjepanu Radiću djelo Augusta Augustinčića, podignute 1938. godine na desetogodišnju obljetnicu preminuća od posljedica atentata u beogradskoj Skupštini, tu je još podignuta  i brončana bista Hansu Dietrichu Gencheru, 1994. godine, kao izraz zahvalnosti za njegov doprinos međunarodnom priznanju samostalne Hrvatske.

Lav Tolstoj

Stepan Radić

Hans Dietrich Genscher

Ubrzo nakon toga, 1996. godine,  po gipsanom modelu kipara Kuzme Kovačića,  kip pape Ivana Pavla II u prirodnoj veličini isklesao je Krešimir Tomasović.

Ivan Pavao II

 Iz zahvalnosti prema zaslužnicima za priznanje Hrvatske, podignuta je brončana bista Aloisu Mocku koji je i nazočio svečanom otkrivanju. Iste godine je otkrivena i bista prvom hrvatskom predsjeniku dr Franji Tuđmanu, u uređenom parku nazvanom Park zahvalnosti.

Alois Mock

De Franjo Tuđman

Tomo Didolić

A na kraju, podignuta je i kamena bista Tomi Didoliću, prvom načelniku  ovog mjesta,  koji je bio zastupnik u Dalmatinskom saboru, prijatelj biskupa Josipa Juraja Strossmayera i Antuna Gustava Matoša i koji je bio  zaslužan za uvođenje hrvatskog jezika u upravno-administrativni i prosvjetni sustav. Izražena nacionalna svijest odražavala se i u utemeljenju Društva "Hrvatski sastanak" 1888. godine. Osnovana je i Čitaonica. U "Didolića dvore" 1894. godine dolazi na službu i slovački liječnik Matej Bencir poznat kao Martin Kukučin, koji je u Selcima napisao roman Dom u strani, koji se i oženio u Didolića.

Martin Kukučin spomen ploča

Već smo spomenuli i obitelj Štambuk koji su bili prilično bogata obitelj, imali su zemlje, vinograde, maslinike, kamenolom i brodove na kojima su izvozili kreč i kamenna istok i u Italiju. U središtu mjesta imali su izgrađenu palaču "Palac", monumentalnu građevinu 19. stoljeća, vrsno građena od kvalitetnog kamena, bogato ukrašena klesraskim ukrasima, nažalost stradala 1943. godine, čija je i unutrašnjost bila raskošna poput vanjskog izgleda. 

Ostaci Palače Štambuk

Naš današnji hvarski biskup Mons. Slobodan Štambuk je upravo iz ovih Selaca, iz ovih Štambuka, rođen ovdje 1941. godine,a  imao je samo dvije godine, kada se dogodilo teško stradanje mjesta.

Selca - kamene kuće

Ulica u Selcima

U Selcima je izrazito visok stupanj kulturnog razvoja, pa se već 21 godinu održavaju večeri poezije Croatia rediviva, Ča-Kaj-Što, koje potiču rast kvalitativne razine trojezičnosti hrvtaskog pjesništva. Pobjednici dobivaju Maslinov vijenac,a u Zid poezije se upisuju imena dobitnika i pokoji njegov stih. Utemeljtelj ovih večeri je Drago Štambuk, a u Zidu poezije ispod njegovog imena je zapisano:

Onako kako more cjeliva otok,

postupno, postojano,

tako ćemo i mi, djeca Božje providnosti,

sebe nanovo zavoljeti.

A priču o Selcima završit ću još jednim stihovima sa Zida poezije, stihovima Dragutina Tadijanovića: 

I kad nikog od nas ne bude

Sjat će sunce nad oranicama.

I dodala bih: Sjat će sunce nad Selcima!

Selca obasjana suncem

Sumartin (Brač)

Ove lijepe bračke uvale zovu da ih se posjeti. Blizu je Sumartin, pa idemo tamo. Sumartin je malo slikovito mjesto na jugoistočnoj punti otoka Brača.

 

Sumartin

Pogled na plažu s mora

 Sumartin je najmlađe mjesto na otoku Braču. U Sumartin je doseljeno stanovništvo iz Bosne koje je bježeći pred Turcima stiglo u Makarsko primorje, a zatim su ovdje predvodeći franjevcima potražili sklonište. Sagradili su malu crkvicu koju su nazvali po svojem zaštitniku Sv. Martinu.

Na mjestu srkve Sv Martina, župna Crkva

Interesantno je da stanovništvo u Sumartinu nije čakavsko kao druga mjesta, već štokavsko, a što je nasljeđe od stanovnika koji su zapravo osnovali ovo mjesto, koje se sve do 19. stoljeća zvalo Vrh Brača, ne po nadmorskoj visini, već po orjentaciji, s obzriom da je na samom kraju otoka, a koje je preimenovano u Sumartin po njegovom zaštitniku Sv.. Martinu.

Sumartin- Vrh Brača

Sv Nikola

Na mjestu srednjovjekovne crkvice Sv Martina, sagrađen je u 18. stoljeću Franjevački samostan, a čiji je utemeljitelj pjesnik i ljetopisac fra Andrija Kačić Miošić. Uz samostan je sagrađena i župna crkva Gospe od Anđela. U samostanskom muzeju čuvaju se vrijedna platna venecijanskog baroka. Također tu su i matične knjige iz 1665-1755. godine, pisane bosančicom. Od sakralnih objekata još je značajna i predromanička crkvica Sv. Nikole iznad naselja.

Naselje Sumartin se razvilo spontano oko crkve Sv Martina, a stanovništvo se bavilo ribarstvom, poljodjelstvom, maslinarstvom, vinogradarstvom, pomorstvom i brodogradnjom. Tu je sagrađeno i malo brodogradilište, najstarije na Jadranu, u kojem se i danas izrađuju tradicionalni drveni brodovi.

Sumartin

Danas je sve zastupljenija grana privrede turizam, s obzirom da je Sumartin dobro povezan sa kopnom, koji zapravo predstavlja vrata otoka. Trajektna luka je živo mjesto, svakodnevne linije sa Makarskom su u ljetnom vremenu još učestalije, a također živost luci dodaju turističke jahte i koćarice.

Apartmani

Sumartin ima lijepe uvale: Rasotica, Zukovik, Radovnja, Studena, Zvirje i Spilice, sa lijepim plažama i čistim morem. Posjećuju ga mnogi turisti, baš zbog njegove dobre povezanosti sa kopnom, a odavde imaju i dobru povezanost sa ostalim naseljima na otoku.

Plaža

Villa

Mnoge lijepo uređene ville i bogata gastronomska ponuda, zapravo pokazuju kako se sve više cijelo mjesto okreće prema turizmu. I sam taj šušur u trajektnoj luci već o tome govori.

Povlja (Brač)

U Pučišćima smo otkrili Povaljsku listinu, pa idemo onda u Povlju vidjeti mjesto u kojem je nastao jedan takav vrijedan jezični spomenik. Povlja je malo naselje u dubokoj uvali nedaleko od istočne punte Brača.

Povlja

Povlja

Povlju okružuju lijepe uvale: Travna, Smokvica, Tičja luka, Tatinja, a u svakoj se može primjetiti kako je ovdje priroda sačuvala svoj oblik, jer se ljudi uglavnom bave ribarstvom, maslinarstvom i vinogradarstvom, pa nije ugrožena agresivnim industrijama koje mijenjaju okoliš. Zato je ovdje čist zrak, predivno more, lijepe plaže.

Uvale

Plaža

Povlja je još u rimsko doba bila sigurna luka za rimske galije, a i danas je sigurna luka za ribarske brodove, te sve više postaje atraktivna i za nautičare i turiste.

Povlja i njene uvale

Povlja

A glasovita Povaljska listina je, u stvari, posjedovna isprava benediktinskog samostana Sv. Ivana Krstitelja, napisana na pergamenu hrvatskom ćirilicom tzv. bosančicom, 1184. godine, i jedan je od najstarijih jezičnih spomenika u svijetu. U župni dvor Pučišća dospjela je u 19. stoljeću s arhivom povaljskog samostana što su ga povaljski redovnici ponijeli sa sobom na svoje novo obitavalište.

Župna crkva i ostaci samostana

Povaljska listina

Današnja župna crkva Sv. Ivana u Povljima sagrađena je već u 6. stoljeću kao sarokršćanska bazilika s osmerokutnom krstionicom i kupolom, jedinom takvom u Hrvatskoj. Postoji legenda o Ivanu Povaljskom koji je hodao po moru i svojim govorima tjerao kugu. Postao je njihov zaštitnik i crkva je po njemu dobila ime. Na rivi mu je postavljen spomenik.

Župna Crkva Sv Ivana

Kip Sv Ivana na Rivi

Prilikom restauracije crkve 1184. godine, kamenoklesar Radonja probio je zid i sagradio vrata od bijelog bračkog vapnenca usred zapadnog dijela crkve, krstionice, a na prag je napisao: " Ja majstor Radonja sazidao sam ova vrata radi Gospodina Boga i da imam dijela u ovoj crkvi."  To je prvi potpis hrvatskog umjetnika na svome djelu, neuobičajena pojava za to vrijeme.  Kad se u 18. stoljeću dograđivala zapadna lađa današnje župne crkve, vrata su srušena, a prag je stavljen u crkveno dvorište, te je služio kao sjedalo. Odatle ga je uzeo kanonik Mate Vrsalović i uzidao u zid svoje kuće, ali je skinut i danas se nalazi u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, poznat kao Povaljski prag.

Povaljski prag        
                               

 Za Povlja se veže i legenda o Jeleni, nazvanoj  Križarica po tome što je pronašla križ na kojem je bio razapet Krist. Jelena je bila pučanka koja se udala za tribuna Konstancija Klora, trudna je putovala s mužem rimskim carstvom, te je na putu rodila Konstantina (nije pouzdano točno gdje). Kada je Konstancije imenovan Cezarom, zbog propisa po kojem Cezar nije mogao biti oženjen pučankom, on je otpusti i oženi se sa Teodorom, pastorkom cara Maksimilijana. Nakon njegove smrti, naslijedi ga sin Konstantin Veliki, koji pozva svoju majku u Carigrad, proglasi je Augustom, a u legendi se kaže da je u Carigrad došla preko Povlja. Jelena je prozvana svetom jer je činila mnoga dobra djela.

Sve ove priče čine se ovdje lako stvarnima, čak da su i samo legende. Iz priča saznajemo koliko dugo ovo mjesto živi, a kako samozatajno stoji, zaklonjeno u krasnom zaljevu, s kojeg se pruža zadivljujući pogled na Biokovo i Omišku Dinaru, kao da samo mirno promatra sa strane što se njega ne tiče, jer ono ima svoj smirujući ritam. Čak nije ni važno što dva najznačajnija spomenika: Povaljska listina i Povaljski prag više uopće nisu u Povljima.

Povlja-kamene kućice

Pučišća (Brač)

Na omišku rivijeru vratit ću se opet, ali sada idem na otok Brač, idem u Pučišća, malo naselje na sjevernoj obali otoka Brača, u dubokoj uvali zaštićenoj i od bure i od juga, koja se na kraju račva u dvije manje uvale: Pučiški dolac i Stipansku luku.

Pučišća

Pučišćani kažu da se njihovo naselje zvalo Spužišće jer su se njihovi preci spustili (spuzili) iz srednjovjekovnih naselja Straževnika i Pražnica. Na drugom mjestu se kaže da je ime Pučišća nastalo od riječi puteus, što znači studenac, gdje se miješa slana i slatka voda.

Pražnice

Pučišća

Već iz Omiša prepoznaje se veliki kamenolom na ulazu u uvalu, s poznatim bračkim kamenom, koji je ovdje najvažniji izvor prihoda i čiji kamen je ugrađen i u zgradu Bijele kuće u Washingtonu.

Kamenolom na ulazu u luku

Ovaj kamenolom zakupljuje kipar Andrija Aleši 1435.godine i od njega izrađuje svoja djela. Kamenolom je privlačio i druge poznate umjetnike poput Juraja Dalmatinca ili Nikole Firentinca. Više od 100 godina ovdje djeluje kamenoklesarska škola u kojoj učenici izrađuju prava remek djela: kamene rozete, stupove, kapitele, vaze portrete i drugo. Kamenoklesarska škola u posljednje vrijeme je i turistički hit, gdje turisti mogu vidjeti izrađena djela, kao i alate još iz rimskog vremena koji se koriste u gotovo nepromijenjenom obliku do danas.

Kamenoklesarska škola

Kamenoklesarska škola

U srednjem vijeku ovdje je sagrađeno čak 13 kula, pa su Pučišća nazivali i Luka kula. Najvrijednije su Žuvetić kaštel iz 1467.godine, koji je i zaštitni znak Pučišća, oko kojega se i razvilo današnje naselje. Tu su još Akvilina kula i Kaštel obitelji Dešković, dok se ostalima izgubio trag.

Kaštel Dešković

Priču o 13 kula s kojih su obranjena Pučišća od omiških gusara, nisam čula u Omišu, već sam za nju saznala ovdje. Kako su omiški gusari kontrolirali brački kanal, vrlo interesantno im je bilo imati i ovu zanimljivu i sigurnu luku. I Toma Arhiđakon je zapisao da su u osvajanje Pučišća krenuli omiški gusari na čelu sa Maldukom Kačićem, ali zahvaljujući dobroj utvrđenosti i organiziranoj obrani, to je bila bitka u kojoj omiški gusari nisu pobijedili. Danas se u okviru Pučiškog lita- održava kulturno povijesni spektakl Druga gusarska noć, koji predstavlja rekonstrukciju navedene bitke, a u kojoj je Don Andriju Ciccarellija, pučiškog kroničara, glumio i Čedo Martinić, poznati hrvatski glumac, također Pučišćanin.

Gusarska noć u Pučišćima

Pučiško lito sadržava bogat kulturno umjetnički program, ljetna glazbena škola, koncerti ozbiljne, pop i jazz glazbe, filmske večeri, čitaonice, izložbe, predstave, sportske priredbe...

Pučišće ima i bogatu sakralnu umjetnost. Tu je ranokršćanska crkva Crkva Sv. Stjepana s krstionicom u Stipanskoj luci, gdje su i ostaci naselja iz rimskog vremena, zatim Župna Crkva Sv Jerolima, zaštitnika Pučišća, iz 1566. godine, s vrlo interesantnim drvenim oltarom Sv. Ante, te oltarom Sv. Roka, slikarskog djela Tizianovog učenika Palme Mlađega, koja pokazuje kako Sv. Roko iscijeljuje bolesnika, a na slici se prepoznaje u pozadini panorama Splita.

Crkva Sv Stjepana

Crkva Sv Jerolima

Interesantne su i Crkva Sv. Juraja na Bračuti poviše Pučišća, s oltarom na kojem je u kamenom reljefu, djelu bračkog kipara Nikole Lozanića, prikazan Sv. Jure koji pobjeđuje zmaja. Crkva Sv. Dujma, barokni biser otoka Brača je trenutno malo zapostavljena.

Ohrabruje nedavno obnavljanje Crkve Sv. Nikole, sagrađene tik do svjetionika, kojem su se mnogobrojni moreplovci obraćali molitvom na svom putu ili stanovnici koji su odavde odlazili u potrazi za kruhom. Svečanost održanu tom prilikom predvodio je, također rođeni Pučišćanin, Generalni tajnik Sinode biskupa u Rimu, nadbiskup dr Nikola Eterović.

Pučišća su poznata i kao jako kulturno središte Brača. Najstarija sačuvana listina pisana hrvatskim jezikom iz 1184. godine čuva se u župnom dvoru u Pučišćima, Povaljska listina, jedan od najvažnijih jezičnih spomenika uopće. U Pučišćima već 1516. godine djeluje prva privatna škola. Prva čitaonica "Hrvatski skup" otvorena na inicijativu don Petra Lukšića 1868. godine djeluje i do danas i ovdje ima vrlo važno  mjesto i kulturni značaj.

Pučišća

Iako je Pučišća jedno od većih naselja na Braču, ipak je to malo mirno mediteransko mjesto stvoreno na kamenu i od kamena, sa zanimljivim građevinama miješanih stilova. Onaj tko želi odmor daleko od gradske vreve, rado će otići u Pučišća i uživati u čistom moru, kao i u bračkim specijalitetima, ribi i bračkom vitalcu, te vinu, maslinovom ulju, smokvama...

Pučišća na kamenu i od kamena