U Pučišćima smo otkrili Povaljsku listinu, pa idemo onda u Povlju vidjeti mjesto u kojem je nastao jedan takav vrijedan jezični spomenik. Povlja je malo naselje u dubokoj uvali nedaleko od istočne punte Brača.
 |
Povlja
|
 |
Povlja
|
Povlju okružuju lijepe uvale: Travna, Smokvica, Tičja luka, Tatinja, a u svakoj se može primjetiti kako je ovdje priroda sačuvala svoj oblik, jer se ljudi uglavnom bave ribarstvom, maslinarstvom i vinogradarstvom, pa nije ugrožena agresivnim industrijama koje mijenjaju okoliš. Zato je ovdje čist zrak, predivno more, lijepe plaže.
|
| Uvale |
 |
Plaža
|
Povlja je još u rimsko doba bila sigurna luka za rimske galije, a i danas je sigurna luka za ribarske brodove, te sve više postaje atraktivna i za nautičare i turiste.
 |
Povlja i njene uvale
|
 |
Povlja
|
A glasovita Povaljska listina je, u stvari, posjedovna isprava benediktinskog samostana Sv. Ivana Krstitelja, napisana na pergamenu hrvatskom ćirilicom tzv. bosančicom, 1184. godine, i jedan je od najstarijih jezičnih spomenika u svijetu. U župni dvor Pučišća dospjela je u 19. stoljeću s arhivom povaljskog samostana što su ga povaljski redovnici ponijeli sa sobom na svoje novo obitavalište.
 |
Župna crkva i ostaci samostana
|
 |
Povaljska listina
|
Današnja župna crkva Sv. Ivana u Povljima sagrađena je već u 6. stoljeću kao sarokršćanska bazilika s osmerokutnom krstionicom i kupolom, jedinom takvom u Hrvatskoj. Postoji legenda o Ivanu Povaljskom koji je hodao po moru i svojim govorima tjerao kugu. Postao je njihov zaštitnik i crkva je po njemu dobila ime. Na rivi mu je postavljen spomenik.
 |
Župna Crkva Sv Ivana
|
 |
Kip Sv Ivana na Rivi
|
Prilikom restauracije crkve 1184. godine, kamenoklesar Radonja probio je zid i sagradio vrata od bijelog bračkog vapnenca usred zapadnog dijela crkve, krstionice, a na prag je napisao: " Ja majstor Radonja sazidao sam ova vrata radi Gospodina Boga i da imam dijela u ovoj crkvi." To je prvi potpis hrvatskog umjetnika na svome djelu, neuobičajena pojava za to vrijeme. Kad se u 18. stoljeću dograđivala zapadna lađa današnje župne crkve, vrata su srušena, a prag je stavljen u crkveno dvorište, te je služio kao sjedalo. Odatle ga je uzeo kanonik Mate Vrsalović i uzidao u zid svoje kuće, ali je skinut i danas se nalazi u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, poznat kao Povaljski prag.
 |
Povaljski prag
|
Za Povlja se veže i legenda o Jeleni, nazvanoj Križarica po tome što je pronašla križ na kojem je bio razapet Krist. Jelena je bila pučanka koja se udala za tribuna Konstancija Klora, trudna je putovala s mužem rimskim carstvom, te je na putu rodila Konstantina (nije pouzdano točno gdje). Kada je Konstancije imenovan Cezarom, zbog propisa po kojem Cezar nije mogao biti oženjen pučankom, on je otpusti i oženi se sa Teodorom, pastorkom cara Maksimilijana. Nakon njegove smrti, naslijedi ga sin Konstantin Veliki, koji pozva svoju majku u Carigrad, proglasi je Augustom, a u legendi se kaže da je u Carigrad došla preko Povlja. Jelena je prozvana svetom jer je činila mnoga dobra djela.
Sve ove priče čine se ovdje lako stvarnima, čak da su i samo legende. Iz priča saznajemo koliko dugo ovo mjesto živi, a kako samozatajno stoji, zaklonjeno u krasnom zaljevu, s kojeg se pruža zadivljujući pogled na Biokovo i Omišku Dinaru, kao da samo mirno promatra sa strane što se njega ne tiče, jer ono ima svoj smirujući ritam. Čak nije ni važno što dva najznačajnija spomenika: Povaljska listina i Povaljski prag više uopće nisu u Povljima.
 |
| Povlja-kamene kućice |
