petak, 31. siječnja 2014.

Nečujam (Šolta)

Iz Stomorske, najstarijeg obalnog mjesta, evo me u najmlađe mjesto na Šolti. Nečujam je naselje kojeg se prvog sjetimo kada se spomene Šolta, možda zbog toga što je gradnjom apartmanskog naselja 1984. godine to postalo jedno od poznatijih turističkih mjesta na Jadranu. Mjesto je zapravo i nastalo gradnjom vikedica i apartmana.
Nečujam

Nečujam se smjestio na najdubljoj šoltanskoj uvali, a ime je dobio po tišini koja ovu uvalu krasi. I latinski naziv za ovu uvalu Vallis surda ili Gluha uvala dolazi od veličine uvale koja svaki zvuk može sakriti i pretvoriti u šapat.
Nečujam
Nečujam, kao jedna veća uvala, zapravo se sastoji od  osam manjih uvala: Bok Supetra, Šumpjivina, Podkamenica, Maslinica, Tiha, Bok od rata, Piškera i Supetar.


Car Dioklecijan je koristio  Nečujam kao ladanjsko odmaralište, a uvalu Piškera kao svoj ribnjak, pa se i danas u njenom podmorju nalaze ostaci zidova bazena. Ostaci rimske nekropole nalaze se u uvali Supetar, a nedaleko su i ruševine gotičke crkvice Sv Petra.
Ostaci crkve Sv Petra

Povijest Nečujma svjedoči nam da je oduvijek služio kao odmaralište. Tu se odmarao i Marko Marulić, otac hrvatske književnosti, boraveći u kući svog prijatelja i kuma don Dujma Balistrilića, koji je imao patronat nad crkvom Sv Petra. Njemu je posvećena i Marulićeva Judita, prvi umjetnički ep hrvatske književnosti, pripovijest o udovici Juditi koja svojom hrabrošću, a s vjerom u Božju pomoć, spašava svoj narod od neprijatelja, žrtvujući svoj život. Marulić također pjeva i o Nečujmu u kojem boravi, diveći se ljepoti krajolika i nabrajajući voćnjake, bilje i cvijeće.
Kuća Marka Marulića

U kući se danas nalazi memorijalna zbirka posvećena Marulu. Ispred kuće je spomen stup Petru Hektoroviću koji spominje Marulov boravak u Nečujmu i koji se također ovdje inspira ljepotom prirode u svom Ribanju i ribarskom prigovaranju.
»Taj hvaljena mista paka ophodismo
Kâ lipa i čista pomljivo vidismo,
Ki se zelenjaše, vartal i gustirnu (…)
(…) Vidismo njih stanje, kakovo je bilo,
I sve pribivanje obično i milo:
Zemlju ka se teži, i lipu poljanu,
Kon kuće ka teži kakono na dlanu,
I pridvorje i dvor, k tomu stabla nika
Više hiže odzgor od voća razlika …«
Nečujam
Počeci turizma u Nečujmu mogu se pripisati Poljakinji Emi Baltermus koja je pored ljetnikovca u kojem se odmarao Marulić, kupila zemljište i sagradila hotel u kojem su uglavnom boravlili bogati Varšavljani. Malo pomalo nicale su i privatne kuće u kojima su se iznajmljivali apartmani turistima. A apartmansko naselje je doprinijelo tome da Nečujam bude najposjećenije mjesto na otoku. U mjestu je diskoteka Ćuvita za odličnu i opuštenu zabavu gostima. Ćuvita je naziv za sovu-ćuka, noćnu pticu, sova je zaštitni znak Šoltana, ponekad su ih i nazivali ćuvitari...

Ćuvite-suveniri sa Šolte
Danas se svi apartmani ne koriste u turističke svrhe jer su pojedinačno prodavani nakon privatizacije turističkog naselja. Meni osobno su draža starinska mjesta, ali Nečujam je definitivno ostao mjesto za odmor i opuštanje. (Mogu zamisliti ovdje svog prijatelja Darka, kako istražuje podmorje...)
Apartmani Solenta
Ani
Gaj

Apartmani Funda

srijeda, 22. siječnja 2014.

Stomorska (Šolta)

"S ponistre se vidi Šolta..." I s moje ponistre (prozora) se vidi Šolta! Tako blizu, a tako daleko,  nekako sa strane, nepregažena masovnim turizmom, samozatajna i izvorna, prirodna i jednostavna... Pa zato ću pomalo zaviriti u i njena mjesta, otkriti njihovu dušu...evo me najprije u Stomorskoj, najstarijem obalnom naselju na Šolti.
Stomorska - Šolta
Stomorska
Prije nego li se malo osvrnem po mjestu, samo da spomenem kratke crtice iz povijesti Šolte. Šoltu su naseljavali Iliri Delmati, na uzvisinama Vela Straža, Gradina i Gradac su ostaci ilirskih utvrda, vjeruje se da se na lokalitetu Gradac iznad uvale Senjska nalazio dvorac ilirske kraljice Teute. Šolta se spominje kao Olynthia -grčki: smokva, kod grčkih geografa, latinizirani naziv dodaje u korijen riječi "sol" sunce- Solyntha, Toma Arhiđakon je spominje kao Soluta-odriješena, Petar Hektorović je naziva Sulet...igrom slova i riječi dolazimo do današnje Šolte.
Smokva
Nakon Ilira, otok naseljavaju Rimljani, pa su na više mjesta pronađeni ostaci rimske arhitekture. Šolta je bila i politički i crkveno pod rimskom Salonom, tako da se na njoj nisu razvili veći centri, a razvoj kršćanstva u 4. stoljeću ovdje ostavlja svoje tragove - ostaci starokršćanske bazilike u Grohotama, kod Donjeg Sela i kod Maslinice. Nakon pada Salone, njeni stanovnici su između ostalih otoka naselili i Šoltu, uskoro je naseljavaju i Hrvati, te se miješaju s ilirskim i romanskim stanovištvom. Od 12. do kraja 14. stoljeća Šolta je pod vlašću hrvatsko-ugarskih vladara, a lokalno je Šolta posjed splitskog plemstva i jedan od glavnih izvora njihovih prihoda. 
Stomorska
Pod Mletačkom vlasti je od 1418- 1797. godine, i u to vrijeme je bila i utočište senjskim uskocima u borbama protiv Turaka i Mlečana, te su građene mnoge obrambene kule. Šolta je mnogo pretrpjela od gusarskih borbi, zatim i epidemija kuge i neplodne godine, te veliki nameti koje su od poljoprivrede morali davati Splitu, teško su se odrazile na život na Šolti.
Stomorska
Nakon Venecije, pod vlasti Austrije, pa Napoleona pa opet Austrije, Šolta je pod svakom vlasti teritorijalno pripadala Splitu, kao komuna, kotar ili kanton...konačno se 1905. oslobodila kolonatskog odnosa prema Splitu, otkupom 5000 hektara zemlje po cijeni cca 1,5 mln € i uz kamatu 4,5% godišnje na 25 godina. 
Agroturizam Kaštelanac Šolta
Pogođeni otplatom duga mnogi Šoltani su se iselili. U II svjetskom ratu pod aneksijom Italije, stanovništvo odlazi u progonstvo u El Shatt, te je Šolta gotovo potpuno iseljena. Nakon II svjetskog rata, pomalo se vraća život na otok, ali vrlo slabo gospodarski napreduje, zbog nedostatka vode, loše veze s kopnom, te zbog loše perspektive života, pa se ponovo nastavlja iseljavanje.
Gornje Selo
Stomorska, kao najstarije obalno naselje na otoku, spominje se u 14. stoljeću, kao uvala stanovnika Gornjeg Sela. Preko ove uvale dolazili su hodočasnici Velikoj Gospi u Gornjem Selu, u glavno otočko marijansko svetište na području brda Vela Straža. Ovdje je postojala crkvica već u 13. stoljeću i benediktinski samostan Stomorije, kroatizirani naziv Sv Marije - St Marie - prema kojoj je uvala i dobila ime. Benediktinska opatija djelovala je pod jurisdikcijom crkve Sv Stjepana pod borovima u Splitu, pa otud i današnji naziv Gospa od Bori. Nakon benediktinaca od 15-18. stoljeća ovdje žive pustinjaci. Svetište je proglašeno 1995. godine od splitskog nadbiskupa msgr. Ante Jurića.
Stomorija
U uvali Stomorska plemićka obitelj Cindro podigla je kaštel, oko kojeg su se naselili i koloni obitelji Novaković iz Poljica. Temelj mjestu daje i obitelj Bučić s Hvara koja nakon hvarske bune  dolazi ovdje i gradi malo brodogradilište. Crkva Sv Nikole u Stomorskoj sagrađena je u 19. stoljeću.Tada se gradi i riva, te škola i mjesto počinje pomalo svoj život.

Sv Mikola Stomorska
Stanovnici se bave uglavnom ribarstvom te pomorstvom, prijevozom vapna, žita, vina i ostalih svojih proizvoda  prvenstveno u Split, a danas se vlasnici jedrenjaka bave turizmom, koristeći ih za krstarenja Jadranom.

Jedrenjaci-Stomorska
Ovo mjesto je pravi mali prirodni užitak za turiste koji traže izvorno dalmatinsko mjesto za odmor, gdje se na rivi svi pozdravljaju i poznaju, gdje u tren i turist postane dio domaće ekipe koja opušteno živi svoju svakodnevicu. Iz Stomorske Šoltani kreću na potezanje Mrduje, otočić između Brača i Šolte za koji se na zabavan način svake godine bore s Bračanima, a o čemu smo već kod posjete Milni spomenuli.
Riva Stomorska
Riva Stomorska
O mjestu se vrlo vrijedno brinu Rusmarinke, udruga poznata po svojim domaćim specijalitetima od ekološki uzgojenog voća: marmelade i likeri od smokava, limuna, naranče, rogača...

Stomorska
Gornje Selo je od Stomorske udaljeno 3 km i nalazi se na rubu polja pa se često naziva i Gornje Poje (Polje). Kad se dođe u Gornje Selo postaje jasno zašto su prije nastajala mjesta u unutrašnjosti otoka nego uz obalu. Odavde se širi prelijep pogled na Šoltu i okolicu, tu je i Vela Straža, najviši vrh na otoku, kojem samo ime govori njegovu ulogu, a ispred se prostire plodno polje, a more i uvale su i tako blizu. Dok su postojale opasnosti od gusarenja sigurnije je bilo živjeti u unutrašnjosti.
Gornje Selo

Gornje Selo je pravi primjerak mediteranske kamene arhitekture, kamene kuće, dvorišta, škure, balature...U mjestu dominira crkva Sv Ivana Krstitelja izgrađena u 19. stoljeću na inicijativu mještanina viteza Marina Bavčevića. Pored zgrade je bratovština Sv Ivana Krstitelja. Velik broj stanovnika je iseljen, ali postaje sve veći interes za oživljavanjem mjesta bavljenjem turizmom otvaranjem obiteljsko poljoprivrednih gospodarstava, a koja Šolti daje osobitu draž, jer turist ovdje postaje dio domaćinstva i dobiva jedinstven doživljaj.
Agroturizam Kaštelanac


Agroturizam Kaštelanac

I prestat će vrijediti kletva: Dabogda te dopala Šolta! a koja je nastala zbog nebrige vlasti za ovaj otok i zbog njegove izoliranosti.Slobodno mi to recite, jer mogla bih tu uživati!


Stomorska

utorak, 17. prosinca 2013.

Čiovo

Iz  Trogira krećem na otok Čiovo s kojim je Trogir povezan pokretnim mostom i na čiju se sjevernu obalu proširio, unatoč zabranama Statuta Trogira iz 15. stoljeća, kojim se prijetilo gubitkom građanskih prava onima koji se isele iz gradske jezgre. Ali ovo je u određenom trenutku postalo primamljivije mjesto, sa više zraka i sunca, to je bio njihov "vrtal" -vrt, te se postepeno ovdje oblikuje predgrađe.
Trogir i Čiovo
Čiovo svojim položajem dotiče Trogir, zatvara Kaštelasnki zaljev i približava se na jednu nautičku milju od Marjana. S obzriom da nije dovoljno udaljen od kopna, nije mogao uspostaviti svoj vlastiti identitet, već je kao i Kaštela, bio područje razmirica između Trogira i Splita, koji su ga svojatali, pa tako postoji u narodu i slikovito objašnjenje nastanka imena otoka - Čije je ovo? (Čiovo).

Karta
Trogiru je, s kojim je povezan mostom već od 13. stoljeća, bio prirodna zaštita, pa je tako Trogir mogao živjeti neprekinuti urbani život. Na otoku su pretpovijesne gradine služile kao osmatračnice, na brdu uz crkvu Sv Eustahija nadzirao se morski prolaz između kopna i Čiova, a na vrhu Balana, na zapadnom rtu Čiova uz crkvicu Sv Andrije - utvrda zanimljiva imena - Stražica, služila je za nadziranje morskih puteva. Za vrijeme juga moglo se sidriti na sjevernim uvalama, za vrijeme bure u Mavarštici, a u uvali Saldun i Duga, može se sidriti za svakoga vjetra.
Sv Eustahije

Mavarštica

Karte iz rimskog vremena bilježe za otok Čiovo imena Bua, Boa, Bavo, Bubus, a koje potječe iz ilirskog rječnika i ima značenje - otok zmija.Iz rimskog vremena na istočnom rtu Čiova su ostaci utvrde posvećene rimskom bogu Jupiteru - Caput Jove, što je po nekim izvorima transformacijom latinskog, romanskog, te slavenskog govora bila osnova za naziv otoka - Čiovo.

Bua
Žedno
U 4. i 5. stoljeću na otoku su živjeli heretici i pustinjaci, izoćenici i gubavci koje se ovdje slalo u progonstvo. Ovo je bio otok pustinjaka. Tako na otoku nalazimo mnoge crkve koje su bile boravište pustinjaka: u Žednom - oko crkve Sv Mavra, zatim na Dridu, pa na ulazu u trogirski kanal uz crkvu Sv Ciprijana, te uz starokršćansku crkvu na čijim je temeljima nastala grobna crkvica Sv Tudora u Okrugu, uz crkvu sv Andrije na vrh Balana, a najinteresantnije pustinjačko mjesto nalazimo na hridinama na južnoj strani Čiova - Gospa od Prizidnice, koju su sagradili poljički glagoljaši, zaštitnici pomorske sreće.
Žedno-crkva Sv Mavra
Sv Tudor-Okrug Gornji
Gospa od Prizidnice
U 15. stoljeću na Čiovo doseljavaju izbjeglice pred Turcima, dominkanci na temelju papine bule grade samostan Sv Križa na nenaseljenom terenu koji su dobili od Trogira, na stjenovitoj sjevernoj obali Čiova. Uz ovaj samostan razvija se naselje Arbanija, nazvano po težacima albanskim obiteljima koji su došli sa dominikancima obrađivati njihovu zemlju.
Dominikanski samostan Sv Križa
Arbanija

Franjevci grade samostan sv Ante (Sv Marije od Drida) i samostan Sv Lazara (Sv Josipa), u kojima se njihove redovnice brinu o gubavcima koji su ovdje izolirani.
Sv Ante Sv Marija od Drida


Sv Lazar
Trogirski plemići grade svoje ljetnikovce i reprezentativne kuće s perivojima, s pogledom na Trogir, braća Racettini i braća Andreis grade ljetnikovac u zaljevu Saldun, splitski plemići grade svoje ljetnikovce u Slatinama...doseljavaju i mnogi težaci iz kaštelanskog zaleđa, uzgajaju se žitarice, vino, ulje, smokve, rogač, čak i datulje...Čiovo se otvara i nudi, i svi posežu za njim.
Ostaci ljetnikovca Andreis
I danas otok Čiovo dijele među sobom Trogir i Split, te Okrug - najveće mjesto na otoku. Trogiru pripadaju Mastrinka, Arbanija i Žedno, Splitu naselje Slatine, a općina Okrug je zasebno administrativno područje i obuhvaća Okrug Gornji i Okrug Donji.
Mastrinka
Okrug

Okrug - ili po čiovski Okruk, kako samo ime kaže, je raspoređen duž prekrasnih kružnih uvala. Mjesto je formirano oko crkvice Sv Teodora iz 15. stoljeća, a u 18 stoljeću sagrađena je i crkva Sv Karla Boromejskog, koja je danas župna crkva.
Okrug
Sv Karlo Boromejski
Okrug je povezan  mostom s Trogirom, a također i svakodnevnom brodskom linijom iz Trogira do najpoznatije plaže Copacabana.  Ovo je tipično turističko mjesto, uz plažu su brojni turistički objekti i sadržaji, glazba, klape, pjesma, DJ, Akvarius bar...pravi mali Rio. Tu su još dvije plaže u Gornjem Okrugu: Bok i Bušinci, dio plaže je zacementiran, a ostali dijelovi stjenoviti ili šljunčani. Ovaj dio Čiova karakterističan je po iznimno čistom moru na tom dijelu otoka. U Okrugu Donjem je zbog mirnog mora i borove šume popularna za obitelji s djecom uvala Kava. Između Gornjeg i Donjeg Okruga je uvala Duga.
Copacabana
Saldun
Slatine su malo ribarsko i turističko mjesto, u turističkoj sezoni povezano brodskom linijom sa matičnim Splitom. U mjestu je Crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije. Obala je razvedena s mnogo uvala, hridi, šljunčanih i kamenih plaža. a najveća plaža među brojnim malim plažicama Slatinskih uvala, je Slatinska Kava, koja oduševljava netaknutom prirodom borove šume i kristalno čistim morem.
Slatine

Kava Slatine

Čiovo je odličan potencijal u kojem se može prezentirati iskonska priroda, ali nažalost baš zbog nemogućnosti da se izolira, i zbog blizine kopna i velikih centara,  u određenom razdoblju u nekim svojim dijelovima podleglo je divljoj izgradnji u želji ljudi za brzom i lakom zaradom, a isto tako i betonizaciji obale, gdje se pokušavaju sagraditi vlastita dvorišta na plaži...