Metković

Još uzvodno Neretvom, eto nas do Metkovića, do same granice s Bosnom i Hercegovinom. Metković je i u povijesti bio granica Mletačke Republike sa Osmanijskim carstvom. To spoznajemo i prolazeći pored Norinske kule, utvrde koju su u 15. stoljeću sagradili Turci kako bi utvrdili granicu s Mlečanima.

Metković- pogled s Vida

Metković obala

Norinska kula

A u daljoj povijesti, kako smo već prije spomenuli, ovdje su Grci osnovali svoje naselje Naronu - u naselju Vid pored Metkovića, koja dolaskom Rimljana postaje rimska kolonija Narona. Ostaci Narone ovdje su otkriveni tek 1995. godine, do tada je za nju znalo samo lokalno stanovništvo, između ostaloga otkriveno je 16 kipova, među kojima i kip koji prikazuje cara Augusta. Naronska biskupija postojala je već 6. stoljeću, jer znamo da je na Saboru u Saloni 530. i 533. godine bio prisutan i biskup Narone.

Vid pored Metkovića

Forum

Zidine

Sv.Vid jedna je od najstarijih crkava u Neretvanskoj dolini, a sagrađena je na temeljima ranokršćanske bazilike iz 5. stoljeća. Vjeruje se da je sagrađena u 16. stoljeću jer su štovanje Sv Vida u naše krajeve donijeli benediktinci. Izgradnjom Crkve Ledene Gospe na vrhu Vidonjskog brežuljka Sv Vid gubi ulogu župne crkve. Pored Ledene Gospe na straži stoje Domagojevi strijelci rad kipara Stjepana Skoke, podsjećajući na slavnu prošlost Neretvanske kneževine i hrvatskog kneza Domagoja.

Sv Vid

Crkva Gospe Ledene i Domagojevi strijelci

Vid je smešten na brežuljku uz rijeku Norin s koje se izvorskom vodom osim neretvanske doline napaja i Pelješac, Mljet i Korčula. Nije ni čudno što su Grci izabrali ovo mjesto za svoju koloniju.

Norinske patke

Ostaci Narone -umetci u građevinama

Stare kuće

S druge strane na padinama brežuljka Predolac, naselje zaklonjeno od bure, izloženo cjelodnevnom suncu nastaju prvi temelji Metkovića, odnosno ostaci prvih naselja Ilira Daorsa, kasnije Ardijejaca i Delamta, s  kojima su Grci iz Narone trgovali prodajući im posuđe, nakit, odjeću, oružje...Rimska Narona služila je kao vojna utvrda za ratovanje sa Ilirima.

Metković

Metković 80-tih - je li još tu moj studentski kolega Mihovil

Metković se prvi put spominje u 15, stoljeću, ali zbog turskog osvajanja poneretvlja, nije imao neki značaj sve do 17. stoljeća, kada se uspostavlja granica Požarevačkim mirom, pa se Mlečani povlače iz susjedne Gabele ovdje i grade luku. Nakon propasti Venecije, za Napolenove vladavine gradi se Napoleonova ili Marmontova cesta, te raste tgovačko i strateško značenje Metkovića, a za vrijeme druge austrijske uprave gradnjom cesta Mostar-Metković i Mostar Sarajevo, grad se počinje brže razvijati i širiti s brda Predolac na riječnu dolinu, čime započinje njegov gospodarski i kulturni razvoj. Prijelomna godina u kulturnom životu je 1873. kada se osniva Hrvatska narodna čitaonica neretvanska zatim počinje s radom Matica hrvatska, kazališni amateri, limena glazba...

Hotel Austrija 1919.

Gradsko kazalište

Župna crkva S. Ilije u Metkoviću sagrađena je 1700. godine na brežuljku na mjestu na kojem je ranije bila Crkva uznesenja Marijina. Kasnije je proširivana jer je postala pretijesna, te je sada to trobrodna crkva u neoromantičnom i neogotičkom stilu. 1872. godine je sagrađen i zvonik na kojem je sat nabavljen iz Trsta. 1958. godine sa sjeverne strane sagrađena je i špilja Gospe Lurdske.

Crkva Sv Ilije

Sv Ilija je vjerojatno zbog geopolitičkog položaja Metkovića uz granicu, kao borben svetac postao zaštitnik ovog mjesta. Slavi se 20. srpnja, kada je ovdje posebno svečano misno slavlje i pazarni dan. Nadbiskup Marin Barišić je ovdje domaći, i on potječe iz Neretvanske doline - Zažablje.

U Crkvi Sv Ilije- Nadbiskup M.Barišić

Metković se može ponositi što je izjedrio poznatog svećenika i isusovca Oca Antu Gabrića za kojeg je pokrenut postupak proglašenja blaženim i svetim. Radio je kao misionar u Indiji, surađivao je s Majkom Terezijom. Njegove članke sam čitala još u djetinjstvu u Malom koncilu. Sviđa mi se kad kaže: Sreća je u dijeljenju sreće. Ili: Biti svet je vrlo jednostavno, ali i vrlo komplicirano: komplicirano zato što ne znamo biti jednostavni.

Otac Ante Gabrić u misiji

Na desnoj strani Neretve sagrađena i Crkva Sv Nikole kao župna crkva tog dijela grada. Ipak još uvijek Sv Ilija dominira na padinama Predolca na razglednicama Metkovića. Župu Sv Nikole utemeljio je biskup Frane Franić 1969. godine za potrebe naraslog broja stanovništva naseljenog na desnoj obali Neretve. S obzirom da u to vrijeme nije bila poželjna gradnja crkvi, sagrađena je kuća koja je preuređena u kapelu. Otvorenju je prisustvao i Otac Ante Gabrić. Nova župna crkva Sv Nikole završena je 2009. godine, a uz nju je sagrađen i pastoralni centar Otac Ante Gabrić.

Crkva Sv Nikole - u izgradnji

Gospa u vrtu  nove župne crkve Sv.Nikole

Novoizgrađena Crkva Sv Nikole

Maraton lađa, natjecanje  koje je za samo 15 godina postalo za Neretvu isto što je i Alka Sinjskoj krajini, najdojmljiviji je kod samog starta ovdje u Metkoviću ispod lučkog mosta. U početku su natjecatelji mogli biti samo oni koji vuku korijene iz Neretvanske doline, dakle kojima teče u žilama krv neretvanskih gusara, koji su bili strah i trepet mletačkom brodovlju. Zbog masovne zainteresiranosti za ovaj sudjelovanje u ovim natjecanjima, to više ne mora biti uvjet. Ovo je zaista jedinstveno natjecanje u tradicionalnim lađama i ima sve više zainteresiranih i za sudjelovanje i za gledanje.

Maraton lađa -start u Metkoviću

Ali ono po čemu moramo znati za Metković je rukomet! Metkovska škola rukometa postala je kamen temeljac na kojem počiva hrvatski rukomet. U hrvatskoj reprezentaciji nije bilo postave u kojoj barem tri igrača nisu ponikla ili afirmirana u Metkoviću. Evo samo neki: Slavko Goluža, Nikša Kaleb, Davor Dominiković, Ivan Čupić, Ivano Balić, Petar Metličić, Renato Sulić, Blaženko Lacković, Marko Kopljar....

RK Metković- Brand ili ne? (Ivan Čupić)

A na povratku svratimo u još jedan otkriveni kutak Neretve- na izlazu iz jezera Kuti samo se s vodene strane može pristupiti u Neretvansku kuću, još jednu od ponuda Hotela Villa Neretva. Također se nudi i fotosafari, berba mandarina, kajakaške pripreme, škola u prirodi, team building...Doživljaj za pamćenje je kušanje ovdašnjih specijaliteta: jegulja na žaru, pohane žabe, neretvanski budet, rižot od žaba.... 

Neretvanski brudet

Jegulja s ražnja

Neretvanska kuća

Opuzen

Krenemo li uzvodno Neretvom, na središnjem dijelu toka nailazimo na Opuzen, gradić nastao na malenom otočiću, okružen Neretvom i Malom Neretvom.Otok je nastao od mulja što ga je nanosila rijeka, a teren zbog toga sklizak - opuzljiv.

Opuzen

Opuzen nosi ima po tvrđavi Opus (Fort Opus) koju su sagradili Mlečani nasuprot turskoj kuli Norin na sjeveru, kako bi utvrdili svoju poziciju u Neretvanskoj dolini. Također otok Posrednica na kojem je sagrađen Opuzen zvao se Opus, tako ga spominju u Dubrovačkoj Republici kao mjesto na kojem se trgovalo solju.

Izlazak sunca u Opuzenu

Dolinu Neretve nastanjivali su Iliri u 4. st. pr.Kr., na vrhovima brežuljaka oko doline Neretve to svjedoče ostaci njihovih grobnica - gromile. Nakon toga Grci grade Naronu (rijeka Naro - Neretva)- važno trgovačko središte, (današnji Vid u blizini Metkovića), koja nakon rimskog pokoravanja u 1. st. pr. Kr. postaje rimska kolonija Narona.

Dolina Neretve

U 7. stoljeću dolaze Hrvati i osnivaju Neretvansku kneževinu. Neretvani su bili vješti pomorci, a poznati su kao Neretvanski gusari, čiji je najpoznatiji vođa bio hrvatski knez Domagoj. Brodovi koje su koristili nazivaju se lađe i vrlo su slične onima koje se danas koriste na Neretvi.

Opuzen

Upravo je u Opuzenu od članova Opuzenske udruge Neretvanski gusari osmišljen Maraton lađa, sada već sveneretvanski sportski događaj, utrka autohtonih tradicionalnih plovila, koji se prvi put održao 1998. godine u sklopu obilježavanja sedme godišnjice Hrvatke vojne operacije Zelena tabla- Male Bare. Svake godine u kolovozu ovdje sudjeluje prosječno 35 ekipa što je oko 600 natjecatelja, a prati ih uživo duž rute oko 50 tisuća gledatelja, pa je ovo jedno od najmasovnijih natjecanja u Hrvatskoj, te svojevrsna turistička atrakcija i spektakl.

Maraton lađa

Da bi se zaštitili od pokušaja da se ove lađe učine bržima tj da zaštite njihov tradicionalni oblik, u vlasništvu Udruge lađara Neretve, u svrhu natjecanja na Maratonu, izgrađene su 33 lađe, koje zadovoljavaju pravilima Maratona i na kojima nisu dozvoljene nikakve preinake. Pobjednička ekipa dobiva zlatne medalje, prijelazni pobjednički štit kneza Domagoja  težak 27 kg, i mali štit u trajno vlasništvo, te novčanu nagradu.

Neretvanska lađa

Štit kneza Domagoja

Ulazeći od Ploča prema Opuzenu u dolinu Neretve, primjetit ćemo sasvim drugačiji krajolik od uobičajenog dalmatinskog krajolika- s mora ulazimo u područje rijeka, delte, močvara, rukavaca, jezerca, zelenih polja - otkrivao bogatu dolinu, koju još nazivaju Zelena dolina, hrvatska Kalifornija i Zlatna dolina po boji zlatno žutih plodova mandarine.

Dolina Neretve

Svakako je interesantan povod otići ovdje u aranžmanima pod nazivom Berba mandarina, gdje turisti uz kratko predavanje o uzgoju agruma, po prvi put otkrivaju kako izgleda stablo mandarine. Berba se odvija uz veselu glazbenu pratnju, domaće likere i rakiju...Neretvljani sve više otkrivaju mogućnosti svoga kraja u turističkima ponudama, pa tako i uz cestu nailazimo na bogatu ponudu domaćih proizvoda: mandarina, lubenica, smokava, likera, marmelada....

Mandarine

Berba mandarina

U ponudi je i fantastičan fotosafari rukavcima Neretve u tradicionalnim lađama! A kako more duboko zadire u Neretvu, sve do Metkovića, tako se u rijeci pri površini lovi riječna riba, a pri dnu morska riba. Interesantno! Specijalitet ovog kraja zasigurno je budet od jegulja i žaba. Nemojte otići a da to ne probate!

Foto safari

U Opuzenu se ističe kao prepoznatljivi dio grada Crkva Sv Stjepana, sagrađena u 19. stoljeću, uz koju je formiran mjesni trg, kao scenski prostor. Na suprotnoj strani sagrađena je škola austrougarskog tipa, danas je na njenom mjestu nova poslovna zgrada koja je malo narušila proporcije trga. Tu je i nekoliko kasnobaroknih stamnbeno gospodarskih sklopova. Ističe se kuća obitelji Oman u kojoj je 1875. godine odsjeo i car Franjo Josip II. Uz rijeku je obala uređena po tipu primorskih mjesta - tu je riva sa drvoredom i nizom kuća rezidencijalnog karaktera. Prepoznatljiv dio Opuzena je i most na Maloj Neretvi.

Opuzen 1897.

Opuzen- Trg kralja Tomislava

Opuzensko lito

Dan grada slavi se 03. kolovoza kada je blagdan Sv Stjepana prvomučenika, zaštitnika župe Sv Stjepana u Opuzenu. Ujedno je i sajmeni dan pa mnogi obrtnici izlažu svoje radove. Fešta se nastavlja sve do jutra kroz Ludu Opuzensku noć. Naravno u tijeku je i Opuzensko lito - Opuzen film festival, Melodije hrvatskog juga, Neretvanska brudetijada, a želite li možete se okušati u tradicionalnim igrama kao što su jedenje manistre u suvo, jedenje dinje, utrke u vrećama, utrke na magarcima i natjecanju u potezanju konopa...

Gradska riva

Most na Maloj Neretvi

Ploče

Evo se probudih iz zimskog sna. Nije mi se dalo na put krenuti.
A gdje bi iz Trpnja nego u Ploče! Sada trajektom dok nema mosta.

Ploče

Primjećujem  kako Ploče drugačije izgledaju nego u vrijeme kada smo u studentskim danima odavde polazili vlakom u Sarajevo. Prisjećam se Tilde, moje prijateljice sa fakulteta, živi li još tu?

Luka Ploče

Da, znam! Ranije Ploče nisu imale crkvu, a mjesto bez crkve je nekako bezlično i otužno.
Zbog komunističkih političkih pritisaka u Pločama je bila zabranjena gradnja župne crkve i planiran je grad bez sakralnog objekta,ali sada se na pločanskoj rivi ponosno ističe Crkva Kraljice Neba i Zemlje, sagrađena 2007. godine, te je tako grad prepoznatljiv jer ima sve što imaju moderni gradovi.

Riva-Crkva Kraljice Neba i zemlje

Ploče su tek značajnije naseljavane nakon II svjetskog rata kada je zatrebalo radnika za obovu željeznice i luke, do tada je to samo bila luka na ušću Neretve. Najprije su to bili stanovnici okolnih mjesta koji su nakon povratka iz izbjeglištva u Ell Shat našli svoje razorene kuće. Prvi Pločani su živjeli u barakama na Crnoj rijeci i u barakama uz Pekin dolac u gornjem djelu grada.

Crna rijeka

Prvi stanovnici su ovo mjesto nazivali Ploča ( u jednini) (...bija san u Ploči). Mjesto je doživjelo  nekoliko promjena imena: Porto Tolero (rt Višnjica) u Austrougarskoj, Aleksandrovo u staroj Jugoslaviji, Kardeljevo  i Ploče, pa ponovo Kardeljevo u Jugoslaviji, i sada Ploče.

Ploče

Jadranska magistrala, Rogotinski most, cesta prema Mostaru i željeznička pruga do Sarajeva učinile su ovaj gradić prometnim, te su se počeli nazirati obrisi grada. Kad sam ovdje uvijek se sjetim jedne stare pjesme, koju  onda ne prestajem pjevušiti....

Ploče su danas mali lučki gradić, a područje grada obuhvaća i nekoliko okolnih naselja: Baćina, Banja, Komin, Peračko Blato, Plina Jezero, Rogotin, Staševica i Šarić Struga.

Rogotin

Najzanimljiva pojava su jezera u blizini Baćine - Baćinska jezera, čije je dno ispod razine mora. Jezera su nepravilnog oblika, a sastoje se od pet povezanih i jednog odvojenog jezera u kojima je voda slatka, ali ima i izvora koji su direktno povezani s morem.Ova jezera su česti cilj izletnika i turista.

Baćinska jezera

A u Ploče možete doći i kada je u tijeku najzanimljiviji spektakl i turistička atrakcija Marton lađa. Start je u Metkoviću, cilj u Pločama, a o tome ćemo više kad stignemo u Metković....

Lađe na Neretvi

Trpanj (Pelješac)

Već je prošlo dosta vremena, a još se nisam maknula sa Pelješca, da li zbog njegove tajanstvenosti ili zbog ovih neizvjesnosti oko izgradnje mosta. Eto, konačno ipak idem u Trpanj!

Trpanj

Našla sam tamo jednu idealnu kućicu za odmor smještenu u masliniku na osami, u kojoj je sve što mi treba: spavaća soba, mala kuhinja i prostor za blagovanje, kupaonica i dvije terase sa paviljonom od loze.  

Apartmani Salacan

Trpanj je malo slikovito mjesto s opuštenom atmosferom malog mediteranskog ribarskog gradića. Udomaćit ćete se već slijedeći dan svog boravka.

Na ulicama Trpnja

U trenutku se može učiniti kao da je život stao, i kao da ćete pronaći u trafici razglednicu kojom ćete se javiti sa ljetovanja.

Razglednica

Život na obalama i brežuljcima Trpnja datira još iz prapovijesti o čemu svjedoče ostaci keramike i karakterističnog suhozida na padinama Gradine, ilirskog plemena Plerejaca. Na brežuljku Sv.Roka također nalazimo prapovijesne ostatke na kojima je kasnije sagrađena crkvica. 

Sv Roko

Osim zaštitnika Sv Roka, u Trpnju se slavi blagdan Sv Petra i Pavla u središnjoj trpanjskoj crkvi sagrađenoj u 17. stoljeću, u kojoj se nalaze sakralna umjetnička djela, kao i Gospa od Karmela i Velika Gospa.

Crkva Sv Petra i Pavla

Gospa od Karmela

Na ulazu u trpanjsku luku dominira kip Gospe Zvijezde Mora podignut kao zavjet moreplovcima iz Trpnja koji su plovili svjetskim morima. Na blagdan Velike Gospe je velika pučka fešta, stanovnici Trpnja i okolice dolaze u svojim brodicama  kako bi na moru ispred kipa Gospe bili na svečanoj misi.

Kip Gospe od Mora

O porijeklu imena Trpnja postoji više teorija, po jednoj ime dolazi od hrvatskog glagola -trpjeti, asocirajući na težak način života Trpanjskih radnika i ribara. Po drugoj teoriji ime dolazi od grčke riječi za srp, na koji asocira raspored hridina, koje strpeći iz mora zaklanjaju trpanjsko Pristanišće (luku). Prema trećoj teoriji ime je Trpanj naslijedio od antičke utvrde zvane Tarpano ili Tarponio, čiji ostaci još postoje na brijegu neposredno iznad luke.

Trpanj

Trpanjci su 1893. godine,  dakle prvi u Dalmaciji zahtijevali da se trgovačka korespodencija vodi na hrvatskom jeziku u vrijeme kad je društveno ekskluzivna aristokracija i građani talijanskog odgoja negirala svaki kulturni karakter jeziku širokih masa, te su ih autonomaši pogrdo nazivali "terribli farauni". Hotel u Trpnju baš po tome nosi naziv Faraon. Iako izgleda kao hotel socijalističkog tipa, ipak je moderno opremljen. U neposrednoj blizini hotela je šljunčana plaža  Pozora s prirodnim hladom i plićakom.

Faraon

Osim ove plaže moguće je pronaći prekrasne plaže u okolici: u smjeru Dube je plaža Divna, čije ime samo za sebe govori o njoj, zatim plaža Duba, pogodna za izlete s djecom, te Jezero, čijoj ljepoti i jedinstvenosti ove plaže doprinosi i jezero, koje plažu okružuje s kopnene strane, čija se voda u more ulijeva bistrim potočićem preko bijelog žala plaže.

Divna

Duba

Jezero

I evo za kraj ulomak o Trpnju kojeg je 1911. godine, napisla Paula Preradović, unuka našeg velikog pjesnika:

" Kad mislim na Trpanj tad vidim mnogo crvenog sunca, bijele užarene hridine i modro more, tako modro da to ne može zamisliti nitko tko to nije vidio. Za stvaranje ove nepojmljive opojne boje izgleda mi da se uzelo sve što je modro na svijetu, sve svjetlosti i sve dubine... U ovom zaljevu sa šumovitim brdima u pozadini, leži Trpanj, bijeli gradić kojeg nitko ne pozna. Nitko od onih mnogih, koji su sada već otkrili Dalmaciju i s palube velikih brzih parobroda promatraju ovu zaboravljenu divnu zemlju. Oh Trpnju! Iako tvoj ponosni Hotel "Bosna " zaostaje i za najobičnijom zaštitnom kućom u Alpama, sa svim tim, oh Trpnju, ja ću na tebe misliti do konca svog života, jer si blistao kao bajka, te u mom životu bio jedan veliki blagdan. Hoćeš li biti manje lijep, Trpnju, kad mnogo i premnogo ljudi nađe put do tebe."

Trpanj-zalazak sunca