srijeda, 26. listopada 2011.

Vrisnik (Hvar)

Sada Za Križem idem u Vrisnik, malo mjesto na brežuljku, 2 km zapadno od Pitava. Na vrhu brežuljka ističe se crkva Sv. Ante, zaštitnika Vrisnika.
Vrisnik
Vrisnik
U Vrisniku su rođeni Marin Franičević, hrvatski povjesničar i pjesnik, i njegov brat Jure Franičević Pločar, hrvatski pjesnik i romanopisac. Kao što smo već spomenuli Jure Franičević je u svojim pjesmama neke stihove posvetio Matiji Ivaniću, vođi hvarske pobune pučana, pa kaže:

I sad mi se digod pari da čujen riči Matije Ivanića prid početak bune
Ti Ivane kučjen
ti Petre gomilon
ti Stipe maškinom
ti Frane motikon
A ti mali Donkiću
vazmi glavnjicu
ti Antiću mešku
ma tešku
ti Luka biju
ti Visko pušku
i homo
silu skrašimo
ol sad ol nikad
vaja udrit
drukčije ne može bit
ol juski živit
ol juski
umrit....
Vrisnik na brežuljku
Vrisnik je dobio ime po aromatičnoj mediteraskoj biljci vrijesu, čiji se miris, uz lavandin, širi uokolo. 
Vrijesak
Lavanda
Posebnu draž ovom mjestu daje način gradnje, gdje se potpornim ogradnim zidovima, izvedenim u suhozidu oblikuje prostor za gradnju kuća, dvorišta, vrtova, interesantan je tu sklop kuća Bojanić povezanih malim mostićima, kalama, balkonima...
Vrisnik- kuće Bojanić

Villa Vrisnik
Pogled koji se pruža sa trga ispred crkve Sv. Antuna Opata na Svirče i okolna mjesta, te na maslinike, vinograde i polja lavande, ostavlja nas pod dojmom koji ćemo pamtiti. Tu je i crkvica Sv. Roka, a u blizini je i crkvica Sv. Doroteje.
Crkva Sv. Antuna opata
Detalj sa crkve Sv. Antuna
Crkvica Sv. Roka
A pored crkve je drvored iz 17. stoljeća. Blagdan Sv. Antuna Opata slavi se 17. siječnja, pa se ovdje nakon misnog slavlja do dugo u noć nastavlja sa pučkim svečanostima.
Konoba Vrisnik
Hobotnica ispod peke
A kada budete išli Za Križem iskoristite priliku ostati u nekom od domaćinstava u Vrisniku, gdje se tek razvija turizam i to uglavnom obiteljski turizam, gdje ćete se ugodno osjećati kao prijatelj i rodbina.
Vrisnik
Vrisnik
Zalazak sunca u Vrisniku
Za Križem
I evo- za križem u Vrisniku - iznenada se sjetim jedne pjesme Jure Franičevića Pločara:

Svak ima jedna ranjavi obujam
i jednu hladnu
gnjecavu plitkoću
ugao jeze
glas koji se vraća.
Al dovoljan je prostor za dva ljudska stopala
da čovjek može stajati
da može uspravan sanjati...
Za klečanje treba više
za gmizanje najviše...
Svak ima jednu ranjavost skrivenu
kutijicu neku o zid razbivenu
i brid mučnine.
Al za stajanje je dosta za dvije stope zemlje
i jedan jarbol htijenja.