Sumartin (Brač)

Ove lijepe bračke uvale zovu da ih se posjeti. Blizu je Sumartin, pa idemo tamo. Sumartin je malo slikovito mjesto na jugoistočnoj punti otoka Brača.

 

Sumartin

Pogled na plažu s mora

 Sumartin je najmlađe mjesto na otoku Braču. U Sumartin je doseljeno stanovništvo iz Bosne koje je bježeći pred Turcima stiglo u Makarsko primorje, a zatim su ovdje predvodeći franjevcima potražili sklonište. Sagradili su malu crkvicu koju su nazvali po svojem zaštitniku Sv. Martinu.

Na mjestu srkve Sv Martina, župna Crkva

Interesantno je da stanovništvo u Sumartinu nije čakavsko kao druga mjesta, već štokavsko, a što je nasljeđe od stanovnika koji su zapravo osnovali ovo mjesto, koje se sve do 19. stoljeća zvalo Vrh Brača, ne po nadmorskoj visini, već po orjentaciji, s obzriom da je na samom kraju otoka, a koje je preimenovano u Sumartin po njegovom zaštitniku Sv.. Martinu.

Sumartin- Vrh Brača

Sv Nikola

Na mjestu srednjovjekovne crkvice Sv Martina, sagrađen je u 18. stoljeću Franjevački samostan, a čiji je utemeljitelj pjesnik i ljetopisac fra Andrija Kačić Miošić. Uz samostan je sagrađena i župna crkva Gospe od Anđela. U samostanskom muzeju čuvaju se vrijedna platna venecijanskog baroka. Također tu su i matične knjige iz 1665-1755. godine, pisane bosančicom. Od sakralnih objekata još je značajna i predromanička crkvica Sv. Nikole iznad naselja.

Naselje Sumartin se razvilo spontano oko crkve Sv Martina, a stanovništvo se bavilo ribarstvom, poljodjelstvom, maslinarstvom, vinogradarstvom, pomorstvom i brodogradnjom. Tu je sagrađeno i malo brodogradilište, najstarije na Jadranu, u kojem se i danas izrađuju tradicionalni drveni brodovi.

Sumartin

Danas je sve zastupljenija grana privrede turizam, s obzirom da je Sumartin dobro povezan sa kopnom, koji zapravo predstavlja vrata otoka. Trajektna luka je živo mjesto, svakodnevne linije sa Makarskom su u ljetnom vremenu još učestalije, a također živost luci dodaju turističke jahte i koćarice.

Apartmani

Sumartin ima lijepe uvale: Rasotica, Zukovik, Radovnja, Studena, Zvirje i Spilice, sa lijepim plažama i čistim morem. Posjećuju ga mnogi turisti, baš zbog njegove dobre povezanosti sa kopnom, a odavde imaju i dobru povezanost sa ostalim naseljima na otoku.

Plaža

Villa

Mnoge lijepo uređene ville i bogata gastronomska ponuda, zapravo pokazuju kako se sve više cijelo mjesto okreće prema turizmu. I sam taj šušur u trajektnoj luci već o tome govori.

Povlja (Brač)

U Pučišćima smo otkrili Povaljsku listinu, pa idemo onda u Povlju vidjeti mjesto u kojem je nastao jedan takav vrijedan jezični spomenik. Povlja je malo naselje u dubokoj uvali nedaleko od istočne punte Brača.

Povlja

Povlja

Povlju okružuju lijepe uvale: Travna, Smokvica, Tičja luka, Tatinja, a u svakoj se može primjetiti kako je ovdje priroda sačuvala svoj oblik, jer se ljudi uglavnom bave ribarstvom, maslinarstvom i vinogradarstvom, pa nije ugrožena agresivnim industrijama koje mijenjaju okoliš. Zato je ovdje čist zrak, predivno more, lijepe plaže.

Uvale

Plaža

Povlja je još u rimsko doba bila sigurna luka za rimske galije, a i danas je sigurna luka za ribarske brodove, te sve više postaje atraktivna i za nautičare i turiste.

Povlja i njene uvale

Povlja

A glasovita Povaljska listina je, u stvari, posjedovna isprava benediktinskog samostana Sv. Ivana Krstitelja, napisana na pergamenu hrvatskom ćirilicom tzv. bosančicom, 1184. godine, i jedan je od najstarijih jezičnih spomenika u svijetu. U župni dvor Pučišća dospjela je u 19. stoljeću s arhivom povaljskog samostana što su ga povaljski redovnici ponijeli sa sobom na svoje novo obitavalište.

Župna crkva i ostaci samostana

Povaljska listina

Današnja župna crkva Sv. Ivana u Povljima sagrađena je već u 6. stoljeću kao sarokršćanska bazilika s osmerokutnom krstionicom i kupolom, jedinom takvom u Hrvatskoj. Postoji legenda o Ivanu Povaljskom koji je hodao po moru i svojim govorima tjerao kugu. Postao je njihov zaštitnik i crkva je po njemu dobila ime. Na rivi mu je postavljen spomenik.

Župna Crkva Sv Ivana

Kip Sv Ivana na Rivi

Prilikom restauracije crkve 1184. godine, kamenoklesar Radonja probio je zid i sagradio vrata od bijelog bračkog vapnenca usred zapadnog dijela crkve, krstionice, a na prag je napisao: " Ja majstor Radonja sazidao sam ova vrata radi Gospodina Boga i da imam dijela u ovoj crkvi."  To je prvi potpis hrvatskog umjetnika na svome djelu, neuobičajena pojava za to vrijeme.  Kad se u 18. stoljeću dograđivala zapadna lađa današnje župne crkve, vrata su srušena, a prag je stavljen u crkveno dvorište, te je služio kao sjedalo. Odatle ga je uzeo kanonik Mate Vrsalović i uzidao u zid svoje kuće, ali je skinut i danas se nalazi u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, poznat kao Povaljski prag.

Povaljski prag        
                               

 Za Povlja se veže i legenda o Jeleni, nazvanoj  Križarica po tome što je pronašla križ na kojem je bio razapet Krist. Jelena je bila pučanka koja se udala za tribuna Konstancija Klora, trudna je putovala s mužem rimskim carstvom, te je na putu rodila Konstantina (nije pouzdano točno gdje). Kada je Konstancije imenovan Cezarom, zbog propisa po kojem Cezar nije mogao biti oženjen pučankom, on je otpusti i oženi se sa Teodorom, pastorkom cara Maksimilijana. Nakon njegove smrti, naslijedi ga sin Konstantin Veliki, koji pozva svoju majku u Carigrad, proglasi je Augustom, a u legendi se kaže da je u Carigrad došla preko Povlja. Jelena je prozvana svetom jer je činila mnoga dobra djela.

Sve ove priče čine se ovdje lako stvarnima, čak da su i samo legende. Iz priča saznajemo koliko dugo ovo mjesto živi, a kako samozatajno stoji, zaklonjeno u krasnom zaljevu, s kojeg se pruža zadivljujući pogled na Biokovo i Omišku Dinaru, kao da samo mirno promatra sa strane što se njega ne tiče, jer ono ima svoj smirujući ritam. Čak nije ni važno što dva najznačajnija spomenika: Povaljska listina i Povaljski prag više uopće nisu u Povljima.

Povlja-kamene kućice

Pučišća (Brač)

Na omišku rivijeru vratit ću se opet, ali sada idem na otok Brač, idem u Pučišća, malo naselje na sjevernoj obali otoka Brača, u dubokoj uvali zaštićenoj i od bure i od juga, koja se na kraju račva u dvije manje uvale: Pučiški dolac i Stipansku luku.

Pučišća

Pučišćani kažu da se njihovo naselje zvalo Spužišće jer su se njihovi preci spustili (spuzili) iz srednjovjekovnih naselja Straževnika i Pražnica. Na drugom mjestu se kaže da je ime Pučišća nastalo od riječi puteus, što znači studenac, gdje se miješa slana i slatka voda.

Pražnice

Pučišća

Već iz Omiša prepoznaje se veliki kamenolom na ulazu u uvalu, s poznatim bračkim kamenom, koji je ovdje najvažniji izvor prihoda i čiji kamen je ugrađen i u zgradu Bijele kuće u Washingtonu.

Kamenolom na ulazu u luku

Ovaj kamenolom zakupljuje kipar Andrija Aleši 1435.godine i od njega izrađuje svoja djela. Kamenolom je privlačio i druge poznate umjetnike poput Juraja Dalmatinca ili Nikole Firentinca. Više od 100 godina ovdje djeluje kamenoklesarska škola u kojoj učenici izrađuju prava remek djela: kamene rozete, stupove, kapitele, vaze portrete i drugo. Kamenoklesarska škola u posljednje vrijeme je i turistički hit, gdje turisti mogu vidjeti izrađena djela, kao i alate još iz rimskog vremena koji se koriste u gotovo nepromijenjenom obliku do danas.

Kamenoklesarska škola

Kamenoklesarska škola

U srednjem vijeku ovdje je sagrađeno čak 13 kula, pa su Pučišća nazivali i Luka kula. Najvrijednije su Žuvetić kaštel iz 1467.godine, koji je i zaštitni znak Pučišća, oko kojega se i razvilo današnje naselje. Tu su još Akvilina kula i Kaštel obitelji Dešković, dok se ostalima izgubio trag.

Kaštel Dešković

Priču o 13 kula s kojih su obranjena Pučišća od omiških gusara, nisam čula u Omišu, već sam za nju saznala ovdje. Kako su omiški gusari kontrolirali brački kanal, vrlo interesantno im je bilo imati i ovu zanimljivu i sigurnu luku. I Toma Arhiđakon je zapisao da su u osvajanje Pučišća krenuli omiški gusari na čelu sa Maldukom Kačićem, ali zahvaljujući dobroj utvrđenosti i organiziranoj obrani, to je bila bitka u kojoj omiški gusari nisu pobijedili. Danas se u okviru Pučiškog lita- održava kulturno povijesni spektakl Druga gusarska noć, koji predstavlja rekonstrukciju navedene bitke, a u kojoj je Don Andriju Ciccarellija, pučiškog kroničara, glumio i Čedo Martinić, poznati hrvatski glumac, također Pučišćanin.

Gusarska noć u Pučišćima

Pučiško lito sadržava bogat kulturno umjetnički program, ljetna glazbena škola, koncerti ozbiljne, pop i jazz glazbe, filmske večeri, čitaonice, izložbe, predstave, sportske priredbe...

Pučišće ima i bogatu sakralnu umjetnost. Tu je ranokršćanska crkva Crkva Sv. Stjepana s krstionicom u Stipanskoj luci, gdje su i ostaci naselja iz rimskog vremena, zatim Župna Crkva Sv Jerolima, zaštitnika Pučišća, iz 1566. godine, s vrlo interesantnim drvenim oltarom Sv. Ante, te oltarom Sv. Roka, slikarskog djela Tizianovog učenika Palme Mlađega, koja pokazuje kako Sv. Roko iscijeljuje bolesnika, a na slici se prepoznaje u pozadini panorama Splita.

Crkva Sv Stjepana

Crkva Sv Jerolima

Interesantne su i Crkva Sv. Juraja na Bračuti poviše Pučišća, s oltarom na kojem je u kamenom reljefu, djelu bračkog kipara Nikole Lozanića, prikazan Sv. Jure koji pobjeđuje zmaja. Crkva Sv. Dujma, barokni biser otoka Brača je trenutno malo zapostavljena.

Ohrabruje nedavno obnavljanje Crkve Sv. Nikole, sagrađene tik do svjetionika, kojem su se mnogobrojni moreplovci obraćali molitvom na svom putu ili stanovnici koji su odavde odlazili u potrazi za kruhom. Svečanost održanu tom prilikom predvodio je, također rođeni Pučišćanin, Generalni tajnik Sinode biskupa u Rimu, nadbiskup dr Nikola Eterović.

Pučišća su poznata i kao jako kulturno središte Brača. Najstarija sačuvana listina pisana hrvatskim jezikom iz 1184. godine čuva se u župnom dvoru u Pučišćima, Povaljska listina, jedan od najvažnijih jezičnih spomenika uopće. U Pučišćima već 1516. godine djeluje prva privatna škola. Prva čitaonica "Hrvatski skup" otvorena na inicijativu don Petra Lukšića 1868. godine djeluje i do danas i ovdje ima vrlo važno  mjesto i kulturni značaj.

Pučišća

Iako je Pučišća jedno od većih naselja na Braču, ipak je to malo mirno mediteransko mjesto stvoreno na kamenu i od kamena, sa zanimljivim građevinama miješanih stilova. Onaj tko želi odmor daleko od gradske vreve, rado će otići u Pučišća i uživati u čistom moru, kao i u bračkim specijalitetima, ribi i bračkom vitalcu, te vinu, maslinovom ulju, smokvama...

Pučišća na kamenu i od kamena

Omiš

Omiš je moja slijedeća destinacija ako slijedim Cetinu u ovom virtualnom tour-u po Hrvatskoj. Sada Cetina prelazi iz svog mirnog toka ubrzano, hitreći prema moru, kroz uski kanjon, među visokim stijenama, da bi opet na kraju puta mirno se stopila sa omiškim morem.

    

Omiš

Omiš će nas impresionirati svojim smještajem, nad gradom su nadvijene stijene Omiške Dinare, na kojima se ističu tvrđave Mirabela i Fortica, a s druge strane Cetine jednako se robusno nadvio i Mosor sa svojim liticama.                                  

Fortica

Odmah će nam biti jasno i zašto je Omiš poznat kao grad gusara, jer je ovakav smještaj omogućio gradu obranu u prošlosti. Danas se Omiš, radeći na razvoju kulturnog turizma, ponovo sjeća svoje prošlosti, pa se već 5. godinu zaredom održavaju Gusarske večeri, gdje se, bazirana na povijesnim činjenicama iz 13. stoljeća održavaju gusarske bitke, a sudjeluju uz Omiške Gusare i Kumpanji s Korčule, Dubrovački trombonjeri i Kliški Uskoci.

Gusarske večeri

Gusarstvo je ovdje imalo važnu obrambenu ulogu još u doba Ilira,  ali kada su zavladali Rimljani gusarstvo je zabranjeno. U srednjem vijeku ponovo oživljava, pa se privredni napredak Omiša znatno vezivao za gusarstvo. Kao odlični pomorci vršili su vršili nadzor nad plovidbom u Jadranskom moru, ugrožavajući mletačke lađe i njihove posjede u Dalmaciji, kao i brodove napuljskog kraljevstva. Omišanima se plaćao danak za slobodnu plovidbu. Omiški gusari su bili posebno opasni za vrijeme vladavine moćnih knezova Kačića.

Mirabela i stari grad

Povijest gusarstva upravo odražavaju tvrđave Fortica i Mirabela. Tvrđava Fortica je na samom vrhu Omiške Dinare, s koje se moglo nadzirati veliko područje na kopnu i moru: Brač, Hvar, Šolta, Poljica..., a tvrđava Mirabela je bila izvidnica za cijeli grad. Oko tvrđave Mirabela (Peovica) formiran je srednjovjekovni Omiš, kojega čine kamene kuće povezane uličicama i tgovima, na kojima se odvijao cijeli život. Grad je bio ograđen zidinama, koje su u 19. stoljeću porušene, od kojeg je dana ostala samo utvrda Turjun s istočne strane. Među tim kamenim kućama straog grada, na trgu ispred Crkve Sv Mihovila je danas pozornica na kojoj se održava već 45. godina Festival Dalmatinske Klape.

Festival dalmatinskih klapa

Omiš ima 8 crkava: Crkva Sv. Petra sagrađena još u ranokršćanskom vremenu u 11. st. iz vladavine kralja Slavca, Crkva Sv. Mihovila, župna crkva, sagrađena u 17. stoljeću, na temeljima starokršćanske, s mješavinom elemenata gotike, renesanse i ranog baroka, zatim Crkva Sv. Duha, kasnorenesansna građevina iz 16. stoljeća, u kojoj su se održavale skupštine pučana, Crkva Sv Marije na starom omiškom groblju, Crkva Gospe od Karmela, Crkva Sv Luke, Crkva Sv Stjepana i ostaci Crkve Sv Ivana.

Crkva Sv Petra

Crkva Sv Mihovila

Nakon Kačića gospodari Omiša bili su knezovi Šubići, braća Horvat, bosanski velmoža Hrvoje Vukčić Hrvatinić, ban Ivaniš Nelipić, obitelj Mate Talovca kojemu je grad dao kralj Žigmund, a kad je Ladislav Napuljski Dalmaciju prodao Mlečanima, Omiš ostaje pod njihovom vlasti do 1797. godine. Nakon propasti Venecije kratko pripada Austriji, zatim mirom u Požunu Francuzima, te opet Austriji do 1. sv. rata.

Stup srama na trgu

Omiš je danas važno turističko odredište za mnoge turiste, kao i čitava Omiška rivijera od Duća do Piska, jer obiluje savršenim šljunčanim i pješčanim plažama, kao i čistim morem, sve jedno mjesto ljepše od drugoga, pa mislim da ću u svako od posebno doći i istražiti ih. 

Brzet

U Omišu je najpoznata plaža Punta, te Brzet. Punta me oduvijek podsjećala na plažu iz američke serije Baywatch, a sjećam se da su i moja djeca svojedobno utrčavala ovdje sa plutačama, glumeći Pamelu Anderson. Na plaži su dostupni različiti sadržaji za rekreaciju, odbojka u pijesku, skijanje na vodi, jedrenje na dasci... Kad ovome dodamo još i Cetinu, koja je odlično mjesto za rafting, kanoning, kayaking, te planine za slobodno penjanje, htjeti ćemo češće doći u Omiš. 

Plaža Punta

Punta

Rješenje problema prometnog čepa u Omišu se nazire, pa će biti još omiljenija destinacija. Za sada se gužva može izbjeći vožnjom iza brda, kroz Srinjine i Tugare.

Ušće Cetine

Kostanje (Poljica)

Ako nastavim pratiti Cetinu od Trilja do njenog ušća kod Omiša, ući ću u Poljica. A oni koji me poznaju znati će zašto ću otići baš u Kostanje. Kostanje je selo u Srednjim Poljicima, omeđeno mosorskim vrletima sa sjeverne i Cetinom sa južne strane.

Kostanje

Teritorij Poljica, nekadašnja Poljička republika, prostire se u obliku nepravilnog trokuta čiju osnovicu čine obala od ušća Žrnovnice do ušća Cetine, dalje uz Cetinu do njezine velike okuke kod Zadvarja, pa opet uz Cetinu  nadomak Trilju, pa odatle krivudavom cestom preko planine Mosor do ušća Žrnovnice. 

Na ovom području su poznati gusari ilirskog plemena Delmata, na čelu s ilirskom kraljicom Teutom gusarili obalnim područjem Poljica. Dolaskom Rimljana gusarenje je zabranjeno. Rimljani podižu nekoliko naselja : Sumpetar (Nareste), Sveti Martin (Pituntinum) i Gata (Gedate). Rimljani su u Mosoru iskrčili mala polja, prema kojem je ovo područje i dobilo ime Poljica. Prema legendi i sam je car Dioklecijan rođen u Poljicima u mjestu Srinjine.

Doseljavanjem Hrvata u Poljica su se nastanili 949. godine braća Tješimir, Krešimir i Elem, sinovi kralja Miroslava, iz dinastije Trpimirovića. Nakon Krešimira I Trpimirovića, koji je imao dva sina, na prijestolje je došao stariji Miroslav, ali se protiv njega diže ban Pribina u korist mlađeg mu brata Mihaila Krešimira II, čija je žena Kraljica Jelena sagradila kod Solina dvije crkve (današnji Gospin Otok). Prema ovome da se povjerovati da su zaista sinovi ubijenog kralja Miroslava potražili sigurnost u ovom području, koje je pravo prirodno sklonište.

Organiziranje Poljica u župu počelo je oko 1015. godine za vrijeme kralja Krešimira III, unuka Mihailia Krešimira II. Poljičku župu sačinjavalo je 12 katuna sa 12 većih sela. U Gornjim Poljicima su: Dolac Donji i Gornje Polje, u Srednjim Poljicima: Kostanje, Zvečanje, Čišla, Gata, Dubrava, Sitno i Srinjine, a u Donjim Poljicima: Duće, Jesenice i Podstana. Nasljednici trojice braće zvali su didići (nasljednici didovine).  Ugarski kraljevi su ovdje u 14. st. postavili hrvatske plemiće Jurja Račića i Jurja Dražojevića,  s čime didići nisu bili zadovoljni, ali s obzirom da su oni zastupali interese Poljica u njihovu sukobu sa Splitom, Poljičani su ih pozvali da se tu nastane, te su njihovi nasljednici nazvani ugričići (prema tome što su ih poslai Ugari), prestala su neprijateljstva između didića i ugričića i dogovoreno je da se knez bira među ugričićima, a vojvoda među didićima. Izbor velikog kneza obavljao se svake godine na blagdan Sv. Jurja u Gatima, na način da bi najprije svako selo biralo malog kneza (katunara) pa bi svako katunar položio kumparan (kaputić) na zemlju, na koji bi birači stavljali balote (kamene oblutke). Onaj tko bi imao najviše kamenja (najviše 12, a najmanje 6) bio bi novi knez.

Biranje kneza

Poljička rebublika imala je svoj statut, koji zapravo predstavlja najizdašniji pravni spomenik srednjovjekovne Europe. Neki smatraju da je Tomas Moore za svoju Utopiju imao za inspiraciju upravo Poljičku republiku.

Škrinja sa pečatom i statutom

I ovo područje nisu mimoišle teške borbe s Turcima. Od 1500. godine Poljičani su morali Turcima plaćati harač, ali ohrabreni primjerom Klisa kojeg je držao Petar Kružić, odbijaju plaćati harač pa 1530. godine Ahmed Paša s velikom vojskom udara na Poljica. Mila Gojsalić, djevojka rođena u selu Kostanje, tada je žrtvovala svoj mladi život da bi pomogla svojim Poljičanima. Ušla je u šator Ahmed paše i ubacila u vatru barut, a kad im je paša poginuo Turci su se bježeći pred poljičkom vojskom strmoglavili niz liticu Ilinac u Cetinu. Na tom mjestu je veliki kipar Ivan Meštrović ovjekovječio njezin lik, a opjevana je i u djelima Jakova Gotovca, Augusta Šenoe, Drage Ivaniševića.

Mila Gojsalić

Poljička republika zadržala je svoju autonomiju sve do Napoleona, kada Dandolo nije imao sluha za njihova traženja povlastica koje su do tada imali, te je došlo do ustanka u kojem je general Marmont ugušio ustanak, a poljičkog kneza Ivana Čovića osudio na smrt (koju je ovaj izbjegao pobjegavši s ruskom vojskom).

Crkva Sv Mihovila

I evo završit ću opet u Kostanjama, gdje se ponosni Poljičani trude da se Poljica  ne prepuste zaboravu ,pa već 9. godinu zaredom organiziraju Dane Mile Gojsalić, pred crkvom Sv. Mihovila, ovaj put pod sloganom "Oživimo baštinu da bismo od baštine živjeli", gdje se mogla čuti i operna arija Oda zemlji iz opere"Mila Gojsalić" Jakova Gotovca, održana je predstava, pjevane klapske pjesme, obavezna pjesma klape Pasike iz Kostanja, tu su i pučki pivači iz Dubrave, izložbe, i na kraju natjecanje Poljičanki sa soparnikom, tradicionalnim jelom od tijesta, blitve i mladog luka. Pravi soparnik možete samo u Poljicima probati i ono što je nekada bila hrana siromašnih, danas postaje delicija.

Natjecanje - Soparnik