Ako nastavim pratiti Cetinu od Trilja do njenog ušća kod Omiša, ući ću u Poljica. A oni koji me poznaju znati će zašto ću otići baš u Kostanje. Kostanje je selo u Srednjim Poljicima, omeđeno mosorskim vrletima sa sjeverne i Cetinom sa južne strane.
 |
| Kostanje |
Teritorij Poljica, nekadašnja Poljička republika, prostire se u obliku nepravilnog trokuta čiju osnovicu čine obala od ušća Žrnovnice do ušća Cetine, dalje uz Cetinu do njezine velike okuke kod Zadvarja, pa opet uz Cetinu nadomak Trilju, pa odatle krivudavom cestom preko planine Mosor do ušća Žrnovnice.
Na ovom području su poznati gusari ilirskog plemena Delmata, na čelu s ilirskom kraljicom Teutom gusarili obalnim područjem Poljica. Dolaskom Rimljana gusarenje je zabranjeno. Rimljani podižu nekoliko naselja : Sumpetar (Nareste), Sveti Martin (Pituntinum) i Gata (Gedate). Rimljani su u Mosoru iskrčili mala polja, prema kojem je ovo područje i dobilo ime Poljica. Prema legendi i sam je car Dioklecijan rođen u Poljicima u mjestu Srinjine.
Doseljavanjem Hrvata u Poljica su se nastanili 949. godine braća Tješimir, Krešimir i Elem, sinovi kralja Miroslava, iz dinastije Trpimirovića. Nakon Krešimira I Trpimirovića, koji je imao dva sina, na prijestolje je došao stariji Miroslav, ali se protiv njega diže ban Pribina u korist mlađeg mu brata Mihaila Krešimira II, čija je žena Kraljica Jelena sagradila kod Solina dvije crkve (današnji Gospin Otok). Prema ovome da se povjerovati da su zaista sinovi ubijenog kralja Miroslava potražili sigurnost u ovom području, koje je pravo prirodno sklonište.
Organiziranje Poljica u župu počelo je oko 1015. godine za vrijeme kralja Krešimira III, unuka Mihailia Krešimira II. Poljičku župu sačinjavalo je 12 katuna sa 12 većih sela. U Gornjim Poljicima su: Dolac Donji i Gornje Polje, u Srednjim Poljicima: Kostanje, Zvečanje, Čišla, Gata, Dubrava, Sitno i Srinjine, a u Donjim Poljicima: Duće, Jesenice i Podstana. Nasljednici trojice braće zvali su didići (nasljednici didovine). Ugarski kraljevi su ovdje u 14. st. postavili hrvatske plemiće Jurja Račića i Jurja Dražojevića, s čime didići nisu bili zadovoljni, ali s obzirom da su oni zastupali interese Poljica u njihovu sukobu sa Splitom, Poljičani su ih pozvali da se tu nastane, te su njihovi nasljednici nazvani ugričići (prema tome što su ih poslai Ugari), prestala su neprijateljstva između didića i ugričića i dogovoreno je da se knez bira među ugričićima, a vojvoda među didićima. Izbor velikog kneza obavljao se svake godine na blagdan Sv. Jurja u Gatima, na način da bi najprije svako selo biralo malog kneza (katunara) pa bi svako katunar položio kumparan (kaputić) na zemlju, na koji bi birači stavljali balote (kamene oblutke). Onaj tko bi imao najviše kamenja (najviše 12, a najmanje 6) bio bi novi knez.
 |
| Biranje kneza |
Poljička rebublika imala je svoj statut, koji zapravo predstavlja najizdašniji pravni spomenik srednjovjekovne Europe. Neki smatraju da je Tomas Moore za svoju Utopiju imao za inspiraciju upravo Poljičku republiku.
 |
| Škrinja sa pečatom i statutom |
I ovo područje nisu mimoišle teške borbe s Turcima. Od 1500. godine Poljičani su morali Turcima plaćati harač, ali ohrabreni primjerom Klisa kojeg je držao Petar Kružić, odbijaju plaćati harač pa 1530. godine Ahmed Paša s velikom vojskom udara na Poljica. Mila Gojsalić, djevojka rođena u selu Kostanje, tada je žrtvovala svoj mladi život da bi pomogla svojim Poljičanima. Ušla je u šator Ahmed paše i ubacila u vatru barut, a kad im je paša poginuo Turci su se bježeći pred poljičkom vojskom strmoglavili niz liticu Ilinac u Cetinu. Na tom mjestu je veliki kipar Ivan Meštrović ovjekovječio njezin lik, a opjevana je i u djelima Jakova Gotovca, Augusta Šenoe, Drage Ivaniševića.
 |
| Mila Gojsalić |
Poljička republika zadržala je svoju autonomiju sve do Napoleona, kada Dandolo nije imao sluha za njihova traženja povlastica koje su do tada imali, te je došlo do ustanka u kojem je general Marmont ugušio ustanak, a poljičkog kneza Ivana Čovića osudio na smrt (koju je ovaj izbjegao pobjegavši s ruskom vojskom).
 |
| Crkva Sv Mihovila |
I evo završit ću opet u Kostanjama, gdje se ponosni Poljičani trude da se Poljica ne prepuste zaboravu ,pa već 9. godinu zaredom organiziraju Dane Mile Gojsalić, pred crkvom Sv. Mihovila, ovaj put pod sloganom "Oživimo baštinu da bismo od baštine živjeli", gdje se mogla čuti i operna arija Oda zemlji iz opere"Mila Gojsalić" Jakova Gotovca, održana je predstava, pjevane klapske pjesme, obavezna pjesma klape Pasike iz Kostanja, tu su i pučki pivači iz Dubrave, izložbe, i na kraju natjecanje Poljičanki sa soparnikom, tradicionalnim jelom od tijesta, blitve i mladog luka. Pravi soparnik možete samo u Poljicima probati i ono što je nekada bila hrana siromašnih, danas postaje delicija.
 |
| Natjecanje - Soparnik |
