Knin

Priče o Kninu sjetimo se barem jednom godišnje, barem na današnji dan kada slavimo Dan pobjede, barem kada priznamo da je Oluja naša najblistavija pobjeda, kojom je Hrvatskoj vraćena sloboda, te je konačno mogla živjeti svoj dugo sanjani san o samostalnosti.

Knin

Upravo je Knin mjesto na kojem su se u povijesti i odigrali sudbonosni događaji koji su doveli do gubitka hrvatske samostalnosti. U legendi o smrti kralja Dmitra Zvonimira kaže se da su ga ubili njegovi podanici. Zvonimir je, prema legendi, u trenutku smrti prokleo Hrvate da više nikada neće imati vladara svoje krvi. Glavni uzrok ovakvog gubitka hrvatskog narodnog kraljevstva su nesloga, zavist i krvavo gloženje najodličnijih hrvatskih sinova, kojima su još uvijek bili plemenski interesi važniji od narodnih.

Natpisi i ulomci iz srednjeg vijeka

Rastuži zato i činjenica da se među hrvatske sinove opet unosi nesloga, zavist i gloženje, opet se unosi namjerna sumnja u vrijednost Oluje, kada se pobjednici moraju osjećati poraženima, jer, dok se Oluja slavi kao pobjednička akcija, njezin odličan zapovjednik i hrvatski heroj Ante Gotovina  čami u zatvoru! Ako je povijest učiteljica života, možemo li što iz nje naučiti!

Ali, dođimo u Knin barem na današnji dan, u ovaj grad koji nazivamo hrvatskim kraljevskim gradom.

Pogled na Tvrđavu iz grada

Grad Knin se nalazi nedaleko od izvora rijeke Krke, u podnožju najviše planine u Hrvatskoj, Dinare, na križanju putova između unutrašnjosti i mora, pa je često i nazvan Ključem Hrvatske ili Vratima Dalmacije. Planinski predjeli u kojima se Knin nalazi, ispresjecani su mnogim plodnim poljima, uz obilje vode iz mnogih rijeka i rječica koje tuda protječu.

Knin

Dinara

Krčić

Grad Knin obiluje i kulturno povijesnim spomenicima.

Najuočljivija je Kninska tvrđava, koja se počela graditi u 9. stoljeću za vrijeme nastajanja starohrvatske države. Knin se upravo i razvio kao utvrđenje na brdu Spas i imao je izuzetan strateški značaj kontrole okolnog prostora, te su ga mnogi hrvatski kraljevi koristili kao povremenu prijestolnicu, dok ga je Kralj Dmitar Zvonimir pretvorio u stalnu prijestolnicu. U tom vremenu je ovdje osnovana i Kninska biskupija, a biskup nosi naslov Hrvatski biskup, čije se ovlasti protežu do Drave. Povijest Biskupiju poznaje kao Pet Crkava na Kosovu Polju. Danas je to značajno mjesto izučavanja hrvatske nacionalne arheologije.

Biskupija

U vrijeme kada je Hrvatska bila povezana sa Ugarskom unijom, Knin su koristili hrvatski velikaši Šubići, Bribirci i Nelipići kao svoje bansko sjedište. Nakon dolaska Turaka 1522. godine, kninsko pučanstvo odlazi na sjever i na područje dalmatinskih krajeva i otoka, a u Knin se vraćaju sa franjevcima za vrijeme vladavine Venecije. Padom Mletačke republike dolazi pod vlast Austrije, zatim Napoleona, pa opet Austrije sve do 1918. godine. U Jugoslaviji (i staroj i socijalističkoj), Knin se planski i sustavno naseljavao srpskim stanovništvom. Osamostaljenje Republike Hrvatske 1990. godine srbočetnička vojska pokušala je osujetiti i amputirati i upravo sa sjedištem u Kninu započela balvan revoluciju, kojom su protuustavno proglašavali autonomiju u područjima gdje su oni bili većinsko stanovništvo. Hrvatskoj je tako nametnut obrambeni rat, a operacija Oluja u kolovozu.1995. godine je ključna akcija koja je dovela do kraja Domovinskog rata.

Hrvatska zastava na Tvrđavi

Knin treba posjetiti ne samo u kolovozu. U Knin treba doći i u opuštenoj atmosferi, neopterećeni emocijama iz kolovoza, otkriti i njegove prirodne ljepote, otkriti smireni život uobičajen za male gradove, susresti dobronamjerne i tradicionalno gostoljubive ljude Dalmatinske Zagore, popeti se na Dinaru, okupati se u rijeci, zajahati konja, uživati u pogledu s Tvrđave.

Dio Dinare

Vrh Dinare

Zadar

Zadar je drugi po veličini grad na dalmatinskoj obali, a u mnogim se europskim medijima opisuje kao vodeće lifestyle odredište na Jadranu.

Zadar je star više od 3 tisuće godina, prvi put se spominje kao naselje ilirskog plemena Liburna, zatim su ga kolonizirali Grci, pa Rimljani, a bio je i središte bizantske provincije Dalmacije. Veće naseljavanje Hrvata ovdje je zabilježeno u 10. stoljeću.

Zadar

Zadar

Nakon Bizanta osvajaju ga Mlečani, a kao stalna meta turskog topništva iz osvojenog zaleđa, Zadar je sa sustavom utvrda, zidina i obrambenih kanala postao najveći grad-utvrda u Mletačkoj Republici.

Narodni trg

Zatim se na vlasti smjenjuju Austrija, pa Francuska za vrijeme Napoleona, a 1813. g. ponovo ga preuzima Austrija, u čije vrijeme je povezan preko Velebita sa Zagrebom i Bečom, te se raširio na sve strane, pošto je prestao biti grad-utvrda. Rapallskim ugovorom iz 1920. g., Zadar je pripojen Italiji i ostao u njenom sastavu sve dok kraja Drugog svjetskog rata, a u to vrijeme Split je preuzeo ulogu glavnog grada Dalmacije.

Nakon proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske 1991. g. u srpskoj agresiji, Zadar je žestoko napadnut i brutalno razaran. No, kao i svaki put nakon razaranja, Zadar je ponovo nicao iz ruševina, svaki put ljepši i bogatiji.

Crkva Sv.Marije

Unatoč strašnom razaranju u staroj jezgri ostataka prošlosti ima na sve strane- zidine, kule, rimski forum, bazilika Sv. Donata iz 9. stoljeća, simbol Zadra, obnovljene crkve Sv. Krševana i Zvonik Sv. Marije iz 12. stoljeća, Katedrala Sv. Anastazije (Stošije) i mnogi drugi, a u sklopu zadarskog samostana benediktinki Sv. Marije je jedna od najvrijednijih izložbi "Zlato i srebro Zadra", koja najočitije govori o jedinstvenoj prošlosti grada.

Zadar- zidine grada kraj crkve Sv. Krševana

Crkva Sv.Donat

Katedrala Sv.Stošije

Najpozantija zadarska ulica još iz rimskog doba, Kalelarga (Calle Larga) ili Široka ulica, za Zadrane je jedan od najopjevanijih simbola grada koji znači mjesto druženja, zabave i razonode. Njome se dolazi na Narodni trg, središte javnog života Zadra, te dalje  na rimski forum.

Kalelarga

Zadraska riva je prekrasno mjesto za šetnju uz more, a u sklopu rive su i poznate Morske orgulje, koje su postale nezaobilazno mjesto tuirističkih obilazaka, a koje još nazivaju i "orkestar prirode", jer neobičnom konstrukcijom kamenih stuba i polietilenskih cijevi, nagiba i kanala, more svira bezbrojnim izmjenama plima i oseka, te uslijed jačeg ili slabijeg udaranja valova, čini neponovljivu melodiju.Odnedavno je ovo mjesto postalo i zadarska plaža, jer je zadarska riva jedna od rijetkih na kojima je more pogodno za kupanje.

Riva

Morske orgulje

Čudesnoj igri ritma valova pridružuje se i svjetlosna igra sa još jedne urbane instalacije istog autora nazvane Pozdrav suncu,. Načinjena je od tristo višeslojnih staklenih ploča u krugu promjera 22 m ispod kojih su fotonaponski solarni moduli, koji danju apsorbiraju sunčevu svjetlost i pretvaraju je u električnu, koja noću po programiranom scenariju proizvodi čudesnu svjetlosnu igru.

Pozdrav suncu

Na ovom mjestu je i zasigurno "najljepši zalazak sunca na svijetu" kako je izjavio Alfred Hitchcock prije više od 4 desteljeća.

Zadar - "najljepši zalazak sunca"

Zadar se svojim inovacijama dokazuje kao žilav, inventivan i kreativan grad, koji ne živi samo od prošlosti. Vrlo je zanimljiv i kada nudi sadržaje kao što su The Garden festival, jedan od najživljih festivala, pretvarajući Zadar svakoga srpnja u europsko središte klupske glazbene scene.S obzirom na dobru prometnu povezanost  uvođenjem niskotarifnih letova iz Europe, te s obzriom na blizinu čak 5 nacionalnih parkova: Paklenica, Velebit, Plitvička jezera, Kornati i Krka, Zadar zaista postaje "in" odredište mnogobrojnih turista.

Velebit - Paklenica

Velebit sa dva nacionalna parka na svome području je također zanimljivo odredište za ljubitelje prirode.

Nacionalni park Paklenica je područje na primorskoj strani Velebita, gdje se oko potoka Velika Paklenica i Mala Paklenica, uz raznolike atraktivne geološke oblike, stvorila oaza zelenila i vode.

Velebit

Potok Velika Paklenica izvire na visini 1250 m na području Ivinih vodica i teče probijajući se između velikih stijena, a nakon utoka potoka Brezimenjača kod planinarskog doma, potok Velika Paklenica naglo skreće u klanac okomitih, nepristupačnih stijena, gdje se sa litica može čuti kako huči u stotinjak metara dubokokom klancu. U podnožju Anića kuka, potok se smiruje na ravnom terenu, a nakon toga ulazi u najuži dio klanca dubok i do 400 m, gdje preskačući preko prepreka stvara divlje slapove. Nakon prolaska kroz taj klanac, voda se smiruje i prilazi moru, a ušće kod Starigrada postoji samo u zimskim mjesecima kada se topi snijeg i pada kiša, inače kroz porozne stijene ponire prije ušća.

Izvor

 Potok Mala Paklenica izvire podno Babina vrha i Svetog brda, a utječe u more kod mjesta Seline. Ovaj potok je siromašniji vodom i često presušuje. Ovdje je manje posjetitelja, jer nisu uređene planinarske staze, pa je teže prohodan.

A sa vrha je prekrasan pogled

Uz Veliku Paklenicu uređena je turistička staza, polazi od Starigrada i iz kanjona vodi do špilje Manite peći, najljepše špilje bogate špiljskim ukrasima, i to je jedina špilja u ovom parku uređena za turistički obilazak. Staza dalje vodi do šumske kuće i planinarskog doma, gdje se može odmoriti ili prenoćiti, a planinari mogu dalje otići do najviših velebitskih vrhova Vaganskog vrha (1758 m) i Svetog brda (1753 m).

Staza

Potok Paklenica

Najveća atrakcija ovog parka je golema monolitna stijena Anića kuk, koji se uzdiže 400 m uvis. Anića kuk je postao poznat i kao penjačko središte gdje postoji više od 400 uređenih smjerova. Sezona penjanja je od travnja do studenog, a oko 1. svibnja ovdje se održava tradicionalni apinistički susret Big Wall Speed Climbing.

Anića kuk

Alpsko penjanje-vježbalište                            

U području nacionalnog parka postoje dionice prijelaza od mediteranske do planinske vegetacije, pa je ovdje razvijen iznimno bogar i raznolik biljni i životninjski svijet.

Zvončići

Šume prekrivaju dvije trećine površine parka, a čine ih šume hrasta medunca, bijelog i crnog graba, bukova šuma i šuma crnog bora. Prema smoli crnog bora tzv. "paklini" Paklenica je dobila svoje ime. Prirodno bogatstvo čine i stijene između kojih se mogu naći različite vrste zvončića, kamenjari sa kaduljom i vrijeskom i livade na kojima rastu mnogobrojne vrste ljiljana i orhideja.

U bogatom životinjskom svijetu Paklenice zabilježeno je preko 4000 različitih vrsta, od leptira, zmija i gušterica, ptica i sisavaca od koji se ovdje mogu vidjeti srna, jelen, divlja svinja, medved, vuk i ris. S obzirom  da se ovdje nalaze visoke stijene i litice, a one su prirodno stanište velikih ptica, ovdje se mogu vidjeti suri orao, sivi sokol i bjeloglavi sup.

Paklenica

Iako izdaleka Paklenica izgleda kao golema kamena pustoš, demantira nas tako bujni i raznoliki živi svijet, u koji treba ući i uvjeriti se kako je život otporan na prepreke koje se pred njim nađu.

Plitvička jezera

Ljubiteljima prirode destinacija broj 1 je svakako ovo čudo prirode, čiji značaj prelazi lokalne okvire, pa se zato i nalazi na UNESCO-vom popisu Svjetske prirodne i kulturne baštine. Nacionalnim parkom područje Plitvičkih jezera sa širokim šumskim pojasom proglašeno je 1949. godine.

Plitvička jezera

Skrivena na dodiru Like i Korduna, u brdovitom području gustih šuma Male Kapele, nižu se jedno ispod drugog 16 predivnih jezera, 16 "gorskih očiju", povezanih pjenušavim kaskadnim i šumećim slapovima. Priča počinje spajanjem Crne i Bijele rijeke u zajednički tok kod Plitvičkog Ljeskovca, a koji se zatim ulijeva u prvo jezero - Prošćansko jezero.

Plitvička jezera skrivena od pogleda

Prošćansko jezero

Tijekom tisućljeća jezerska je voda nagrizala i otapala stijene, te se uz pomoć algi i mahovina stvarala sedra, šupljikava vrsta kamena, koja je temeljni fenomen zaslužan za svu ljepotu ove prirode. Proces  nastajanja slapa je proces bez prestanka, u kojem slap dalje svojom snagom gradi samog sebe.

Veliki prštavci

Mali prštavci

Razičita geološka podloga na kojoj se jezera nalaze čini i osnovnu razliku između Gornjih i Donjih jezera. 

Gornja jezera

Gornja jezera leže na nepropusnim dolomitskim slojevima trijaske starosti, pa su ova jezera široka i nepravilna oblika, s obalama koje se blago uzdižu, a čine ih 12 jezera: Prošćansko jezero, Ciginovac, Okrugljak, Batinovac, Veliko jezero, Malo jezero, Vir, Galovac, Milino jezero, Gradinsko jezero, Burget i Kozjak.

Ciginovac

Spuštanje sa Okrugljaka

Galovac

Donja jezera su na uslojenom vapnencu iz vremena krede, jezera usječena među visoke kamene litice, a čine ih 4 jezera: Milanovac, Gavanovac, Kaluđerovac i Novakovića brod, koji završavaju slapovima nazvanim Sastavci, podno kojih nastaje jedna od naših najljepših rijeka - Korana.  Tu je i najveća atrakcija, Veliki slap što se ruši sa kamene litice. Ovaj slap visok 78 metara je i najviši slap u Hrvatskoj, a nastaje od potoka Plitvice, a ne iz jezera kao ostali slapovi.

Kaluđerovac

Slapovi M Trnina

Veliki slap

Plitvička jezera su lokacija koja se mora posjetiti i koja nikada ne može dosaditi. Uređenim stazama i drvenim mostovima prolaze brojni turisti, želeći zabilježiti kamerom ili fotoaparatom oduševljenje koje su doživjeli gledajući ove ljepote i zato će vam se ponekad činiti da vas požuruju, a da se trebate zaustaviti, da trebate ponovo doći, ponovo osjetiti oduševljenje i mir koji ova predivna priroda može dati.

Pogled na Donja jezera - staza koja vodi do Velkog slapa

U obilazak se može ići prema vlastitoj želji, odnosno prema mogućnosti za dužu ili kraću šetnju. Lako se snaći prateći oznake. Obilazak može započeti kod Ulaza 1, kod restorana Lička kuća ili kod Ulaza 2, gdje se nalaze tri hotela: Plitvice, Jezero i Bellevue. Sa Ulaza 1 kreće se u obilazak stazama A, B i C, a sa Ulaza 2 stazama E, F i H. Obilazak stazama A i E traje 2-3 sata, stazama B i F 3-4 sata i stazama C i H 5-6 sati. U obilasku se mogu koristiti panoramski vlakovi  sa 4 stanice i elektrobrodovi sa 3 pristaništa.

Kozjak- prijevoz elektrobrodom

Kozjak - picnic

Plitvička jezera se mogu posjetiti tijekom čitave godine, a svako godišnje doba donosi novi doživljaj, od proljeća kada su slapovi vodom najbogatiji, u ljeto kada vrućinu razgoni šum slapova i povjetarac s planinskih vrhova, u jesen zbog čarolije boja drveća uz jezera i u zimu, kada mogu biti prekrivena snijegom i pri tome sasvim promijeniti izgled stvarajući na slapu zadivljujuće kristalne oblike.

Slapovi na Donjim jezerima

Osim jezera i mnoštva slapova, na ovom području specifični klimatski uvjeti pogoduju razvoju bogate flore i faune. Botaničari su ovdje registrirali čak 1146 biljnih vrsta, od čega više od 70 endemičnih. U divljini prostranih šuma nastanjene su mnoge životinje, među kojima i veliki sisavci: srne, divlje svinje, vuk i medvjed.

Da bi ovaj jedinstveni prostor ostao nenarušen u svojoj ljepoti, potrebno se s mnogo pažnje odnositi prema njemu. Nije dozvoljeno ulaženje u vodu ni plivanje, zabranjen je lov i ribolov, zabranjeno je brati cvijeće i uništavati drveće. U netaknutom ekosustavu intervencija čovjeka nije poželjna. 

Kozjak

U ovoj raskoši vode, uz šum slapova i uz bujnu vegetaciju treba se prepustiti uživanju na divan opuštajući način. Ovdje ćete uvijek ponovo željete doći.