Trilj

Prateći ovu prekrasnu rijeku kroz Sinjsko polje doći ćemo do Trilja i odmah ćemo primjetiti da je Trilj slikoviti mali gradić, pravi raj za izletnike u zelenu oazu, kroz koju mirno vijuga Cetina.

Trilj

I ovdje je život ostavio svoje brojne tragove iz prapovijesti., a ilirsko pleme Delmati su imali ovdje svoje gradine na mjestu današnje crkve Sv. Petra.

U rimsko vrijeme ovdje je na visoravni uz cestu koja je vodila od Salone u unutrašnjost sagrađen rimski vojni logor Tilurij, po kojem je Trilj i dobio ime, a bio je jedan od najznačajnijih vojnih središta rimske provincije Dalmacije. U ovoj impozantnoj vojnoj arhitekturi pronađeni su i ostaci stubišta koji su vodili do cisterne, koja je služila za opskrbu logora vodom.

Tilirium

U vrijeme dolaska Hrvata u 7. stoljeću ova utvrda je imala značajnu ulogu u obrani šireg područja Salone, a u vrijeme Mlečana služeći također kao utvrda dobije ime Gardun (guard=straža).

Tilirium - Gardun

Poznate hrvatske utvrde iz srednjeg vijeka ovdje se spominju Nutjak, koju Triljani jednostavno zovu kuletina, vlasništvo Žarka Dražojevića, poljičkog kneza, kojemu je služila za obranu Poljica od Turaka.
Također je tu i utvrda Nelipića Čačvina, zapravo postoji legenda o ćaći (ocu ) i sinu, koji su se posvađali , pa sin ode na zapad i sagradi utvrdu Sinj, a otac sagradi Čačvinu.

Nutjak

 Pogledamo li danas Trilj otkrit ćemo zanimljivu arhitekturu skupa kamenih kuća, povezanih dvorištem u kojem bunar čini mjesto okupljanja, popločane uličice između kuća koje dodaju svoj topao karakter, ponosne balature gdje điran raste iz kamena i raznim bojama privlači pažnju na sebe, tu je i odrna s vinovom lozom, pravi mali vinograd, a ujedno i sjenica ispred kuće, suhozidna kamena ograda da bi čitav prostor dobio svoju intimu... mir koji se tu prostire izaziva nostalgiju i htjeli bismo bar na trenutak zaustaviti vrijeme.

Etno selo Trilj

 Prošetamo li do Cetine u samom centru Trilja, gdje je rijeka raširila korito, a čovjek sagradio most, možemo zastati gledati rijeku ili uz nju prošetati uređenom šetnicom, ili se samo spustiti u nju čamcem ili kanuom, ali možemo krenuti i dalje jer je čitav kraj premrežen stazama i putevima, koji nam svjedoče živu komunikativnost ovih ljudi, a prohodnost staza govori o njihovom poštovanju prirode.

Šetnica uz Cetinu

Staze nas mogu odvesti u bilo kojem pravcu, ili južno kroz zelene brežuljke i vinograde u Čaporicu ili zapadno u Košute, sjeverno u Grabske mlinice, pa sve do planinskih vrleti Kamešnice, ako se hodajući zanesete i zaboravite na vrijeme.

Izvor Graba

Grab - mlinice

Sve su ovo izvrsne predispozicije za razvoj avantursitičkog turizma tipa planinskog biciklizma, jahanja, trekinga ili pak raftinga, kanjoninga kanu safarija. 

Šetnja kroz prirodu

Planinski biciklizam

Cetina

A ako dođete na triljsku glavnu svečanost Sajam Sv. Mihovila, zaštitnika Trilja, vidjet ćete kako ovaj mirni gradić za čas postane središte trgovine i zabave uz tradicionalnu procesiju i uz zanimljiv kulturno zabavni program.

Crkva Sv Mihovila - zaštitnika Trilja -iz 18. st.

Sajam Sv Mihovila

Sa sajma ponesite suvenir - Triljska grotulja - ogrlica napravljena od niza oraha. A ako ste djevojka i mladić vam pokloni grotulju i stavi vam je oko vrata, ako ste je prihvatili, dali ste poruku da ste prihvatili  i ljubav tog mladića, dakle, nemojte se igrati s osjećajima, uzmite je samo ako ćete i uzvratiti ljubav.

Triljska grotulja

Sinj

Velika Gospa je za mene oduvijek imala poseban čar i magičnu notu dok sam gledala svoje kako se pripremaju hodočastiti u Sinj, pa sve i do danas kada i ja hodočastim i kada sam otkrila drage ljude koji čekaju budni na svojim vratima, kako bi pružili svoj dom na odmor i okrijepu. 

Sinj - istaknuta tvrđava

Sinj je središte Cetinske krajine, smješten uz rijeku Cetinu u njenom toku kroz plodno sinjsko polje i okružen u kotlini planinama Dinarom, Kamešnicom i Svilajom, sa kontinentalnom klimom, hladnom zimom i sparnim ljetom.

Sinj

Ostaci iz neolitika govore o naseljenosti ovog kraja još u prapovijesti, zatim su ovdje bili naseljeni Delmati, ilirsko pleme čije se područje protezalo od Neretve do Krke, te im je ovdje bilo središte. Za ostacima poznate utvrde Setovija na kojoj su Delmati dugo odoljevali Rimljanima, upravo se na ovom području traga. Rimsku legiju predvodio je Oktavijan, koji je u ovoj bitci ranjen, te je tek iduće godine uspije osvojiti, zahvaljujući tome što se Delmati ostali bez hrane. 

Tvrđava i Kamičak kula

Zatim se povijest uglavnom ponavlja kao i kod drugih dalmatinskih gradova, pod vlasti su Rimljana, zatim ga naseljavaju Hrvati, potom u srednjem vijeku za to područje se bore Mlečani, Turci, Napoleon, Austrija...

Tvrđava Sinj je u srednjem vijeku vlasništvo bribirskih knezova Šubića, te potom Nelipića.

Mlečani su na ovo područje poticali naseljavanje Hrvata iz Bosne i Hercegovine, jer se radi turskih opsada osulo domicilno stanovništvo, a kako je Sinj bio na graničnom području, bilo ga je teško braniti, naročito jer je Turcima bio zanimljiv, radi osvajanja Dalmacije, pa su na njega često napadali. Tako su velike skupine predvođene franjevcima iz Rame doseljene u ovo područje, a i šire po Dalmaciji.

Tvrđava  sa kapelom u čast Gospi

 Najznačajniji događaj iz povijesti Sinja svakako je pobjeda nad Turcima 1715. godine, koja se i danas obilježava održavanjem tradicionalne viteške igre Alka, u kojoj alkari na konju pokušavaju u galopu pogoditi mali željezni obruč, alku u sredinu, "u sridu", a sve simbolizirajući pobjedu nad turskim osvajačem, slaveći junaštvo i otpor svakom zlu.

Alkarska povorka- povijesna razglednica

 Te godine 1715. krajem srpnja krenuli su Turci sa Livanjskog polja, predvođeni Mustafom Čelić sa 60000 napadača u osvajanje Cetinske krajine, zauzeli Vrliku, zatim Otok koji je potpuno uništen i spaljen, u kojem su poginuli branitelji, a pobijene žene i djeca. Došli su topništvom pod Sinj, kojeg je branilo i odoljevalo napadima 700 branitelja. U tvrđavu su sklonio i puk, okupljen u molitvi oko slike Blažene Djevice Marije, pod predvođenjem fra Pavla Vučkovića i don Ivana Flipovića Grčića. Turci su ukopali topove sasvim blizu, te je bilo nemoguće braniti se, te je već krenulo pješaštvo na tvrđavu, a kada neprijateljsko koplje pogodi don Ivana, gradski izvorima poteče krv. Kod Turaka nasta žeđ, dizenterija i strah, te u osvit Velike Gospe prekinu opsadu i pobjegnu u Livno, zvona označe pobjedu, a gradskim izvorima ponovo poteče zdrava voda, a Sinjani zahvalni Gospi pripisujući joj ovo čudo, okruniše njenu sliku, a zato što su velikim junaštvom i ratnim umijećem uspijeli obraniti svoj životni opstanak i kršćanstvo, dobili su od pape Lava X 1719. godine časni naslov "predziđe kršćanstva".

Alkar na trkalištu

Alkarska povorka

Uskoro će se navršiti 300 godina od ove pobjede i ujedno 300 godina igranja Alke.

Za vrijeme posjete cara Franje Josipa Sinju, Sinjani su upriličili trčanje Alke, koja se caru svidjela te je odredio stalnu godišnju pomoć za ovu manifestaciju.

U to vrijeme je otvorena i Franjevačka gimnazija, to je prva javna gimnazija u Dalmaciji sa hrvatskim kao nastavnim jezikom. Sinj se povezuje željeznicom sa Splitom (Sinjska rera, koje danas nema), te mostovima preko Cetine sa ostalim krajevima i Bosnom.

Sinj -Crkva

1898. godine jak potres nanosi Sinju značajne štete.

Sinj je značajnije stradao i nakon Drugog svjetskog rata, od savezničkog bombardiranja, budući da je bio jaka utvrda NDH.

Sinj nije pao u srpske ruke tijekom Domovinskog rata, ali je kao granični grad sustavno napadan i bombardiran.

Alkari na pjaci

Alkar i Gospa Sinjska

Sinj je danas grad koji će pokazati da su njezini zaštitni znakovi Sinjska Gospa i Alka, vrijednosti koji nisu samo slavljenje prošlosti, već koji znače i budućnost i visoku moralnu vrijednost koja je bezvremenska. Ovdje se može osjetiti susret s transcendentalnim, božanskim kada s hodočasničkim kolonama ulazite u grad i to svakako treba doživjeti.

Vrlika

Danas idem u Vrliku. Vrlika me privlačila nekom posebnom energijom, imala sam tu prijateljicu s kojom sam se kao djevojčica dopisivala putem Modre laste, te sam Vrliku po prvi put upoznala iz njenih pisama i razglednica i željela sam to i uživo doživjeti, ali sam Vrliku vidjela samo kroz prozor autobusa na relaciji Split-Zagreb.

Vrlika

Vrlika je smještena na najsjevernijem dijelu Splitsko-dalmatinske županije, zaštićena dvjema visokim planinama, Dinarom i Svilajom, uz izvor rijeke Cetine i u blizini Peručkog jezera.

Vrlika ispod Prozora

Dinara je naša najviša planina i granica je mediteranskog i kontinentalnog svijeta, dok je Svilaja zelena planina sa malim seoskim naseljima, nekadašnjim pastirskim stanovima. Posebnu ljepotu ovom kraju daje rijeka Cetina, putujući kroz slikovite i šarene pašnjake i mirisna polja,  i koja je pravi raj za ribiče. Peručko jezero se još naziva i Vrličko more, a nastalo je izgradnjom visoke brane za potrebe HE Peruča, te su tom prilikom potopljena neka naselja i manastir Draganić, sagrađen u doba bosanko-hrvatskog kralja Tvrtka.

Cetinski kraj

Oduvijek su izvor vode i zaštićeno stanište privlačili ljude, a to je upravo ono što ovaj vrlički kraj ima, pa zato i povijest vrličkog kraja seže u daleko kameno doba 30000 g. pr. Kr.  Ilirsko pleme Delmati naselili su ovaj kraj u 2. st. pr.Kr., bavili su se stočarstvom, ali  iako stočari dulje odoljevaju pokoravanju nego ratari, ipak su i ovaj kraj preuzeli Rimljani u 1. stoljeću.

Hrvati su naselili ovo područje u 7. stoljeću blizu izvora i nazvali ga Vrh Rika. U doba kneza Branimira sagrađena je i crkva Sv. Spasa sa monumentalnim zvonikom. U blizini su građene i tvrđave, tvrđava Prozor, današnja Gradina, koja je također bila vlasništvo Nelipića, neko vrijeme i Frankopana, dok kralj Žigmund nije darovao Vrliku Mlečaninu Viturriju.

Crkva Sv. Spasa

Vidimo da se povijesna razdoblja i ovdje jednako ponavljaju kao i kod Knina, Drniša, Siverića..., dakle dolaze Turci u 16. stoljeću, kada nastaje teško razdoblje opterećeno migracijama i islamizacijom, te također dolaskom grkoistočnjaka. Za vrijeme francuske vladavine izgrađena je cesta Knin-Vrlika-Sinj. Austrijski car Franjo Josip posjetio je ovo područje za vrijeme svoje vladavine, za čije vrijeme je sagrađena Vrlička Česma. 

Utvrda Prozor

Utvrda Glavaš-Dinarić

Crkva Gospe Ružarice

Crkva Sv. Petra i Pavla

Osim Crkve Sv. Spasa iz starohrvatskog razdoblja,  tu je još i župna Crkva Gospe Ružarice, iz 19. st., zaštitnice vrličkog kraja. Također je tu i Crkva Sv.Petra i Pavla kraj koje je gradsko groblje.

 Za ovim krajem posezali su i Srbi, kojeg su proglašavali svojim, kao i sva područja u kojima je srpsko stanovništvo bilo relativna ili apsolutna većina. Vrlika je također bila okupirana i u ratu porušena, a oslobođena akcijom Oluja, sada se pokušava revitalizirati.

Vrlika je bila inspiracija Milanu Begoviću, poznatom hrvatskom književniku, Vrličaninu, za humorističnu priču "Ero s onoga svijeta" koju je uglazbio Jakov Gotovac, te je tako nastala opera koja je prvi put izvedena 1935. godine i postala najizvođenija i najpopularnija hrvatska opera. Momak Mića iz drugog kraja dolazi u selo preobučen u siromaška, da bi osvojio djevojku Đulu, kćer bogatog gazda Marka, da ga zavoli takvog a ne zbog bogatstva, predstavlja se kao Ero s onoga svijeta, na što mu žene povjeruju, dok im prenosi poruke njihovih bližnjih sa onoga svijeta...uostalom vjerujem da priču znate. Na kraju se sve sretno završi, Đula i Mića se vjenčaju,  pleše se kolo.

Za završno kolo u operi koristi se ritam poznatog Vrličkog kola i nosi Vrlička narodna nošnja, koja spada u sam vrh nacionalnog etnografskog blaga Hrvatske.

Vrličko kolo

Vrlika sigurno ima što ponuditi i dalje se razvijati, Vrlika ima Dinaru, ima Svilaju, ima predivnu rijeku, jezero, ima svoje tvrđave, svoje izvore i  česme, bunare i mlinice, Vrličko kolo, nošnju...

"Ne mogu od tvog odviknuti se neba ni od tvog sunca." (Milan Begović)

Siverić

Sjeveroistočno od Drniša u podnožju planine Promine smješten je Siverić. U Siverić mi je uvijek drago doći srdačnim, dragim ljudima koji uvijek znaju napraviti feštu. 

Siverić

Prvi pisani dokument iz povijesti Siverića nalazi se 1371. godine gdje se naziva "villa Siverichi in pole". 

Siverichi in pole

Tragove naseljenosti ovdje otkrivaju ostaci dviju crkava na uzvisini Cecela, pa iako se vremenom smještaju u srednji vijek, može se očekivati i još jedan stariji sloj, jer je pronađeno nekoliko ulomaka s rimskim natpisima.

Cecela

Najintezivniji razvoj Siverića veže se uz rad rudnika mrkog ugljena. Promina je naime jedina planina u Dalmaciji bogata rudama. Prvu eksplaoataciju mrkog ugljena u rudniku u Siveriću započela je bečka tvrtka 1834. godine, a talijansko društvo iz Torina kupuje ga 1873. godine. Uskoro se Siverić povezuje željezničkom prugom do Splita i Šibenika, te dobiva i hidroelektranu na Roškom slapu, pa je već 1911. godine dobio električnu struju. Siverić je u to vrijeme bio, uz istarski Labin, najznačajniji rudnik uglja u Austro-Ugarskoj, a također i najrazvijenije industrijsko središte u Dalmaciji. Imao je sve sadržaje grada: hotel, kino dvoranu, teatar, dom kulture, limenu glazbu, nogometni klub, ambulantu, školu, crkvu, sve do 1953. godine je bio općina tj. kako su ga zvali gradić Peyton. Imao je svog umjetnika, poznatog glazbenog skladatelja Krstu Odaka čija umjetnička ostavština broji više od 80 opusa.

Stara škola

Željeznička stanica

Limena glazba osnovana je 1924. godine i svake godine na blagdan Sv. Barbare zaštitnice rudara, ujutro bi glazbari svirali budnicu kroz Siverić, a kasnije bi odlazili u crkvu Sv. Petra Apostola. 

Današnja crkva Sv. Petra Apostola se u Siveriću prvi put spominje 1574. godine. Početkom 20. stoljeća je sagrađena i mala kapelica posvećena Sv. Nedjeljici. U župi je trenutno vrlo aktivni župnik Fra Stjepan Matić pokrenuo list "Siverić"  koji izlazi već 10 godina, a koji nije samo župni list, već kreira i širi mnoge vrijednosti koje se odnose na ukupno nacionalno biće, i koji više sliči na zbornike koji imaju trajnu vrijednost,  i koje njegovi čitatelji u domovini i dijaspori, čuvaju u svojim bibliotekama.

Crkva Sv. Petra

Siverić je također kao i Drniš teško stradao u Domovinskom ratu, mržnja prema svemu hrvatskom ovdje je pokazala svoje okrutno lice. Može li se vratiti život u ova mjesta?

Stepenice u kamenoj litici

Ima nade! Evo jedan svjetli primjer koji raduje. Miroslav Lilić, čovjek kojeg u svijetu medija ne treba posebno predstavljati, a koji je rodom iz Siverića, krenuo je obnoviti zapaljenu obiteljsku kuću, a onda nastavio sa pojatom, ognjištem, okolišem i ponijet emocijama i vezanosti za ovaj kraj nastavio uređivati imanje, te ga doveo do luksuzno uređenog prostora, pa cijelo imanje od 14000m2 danas izgleda savršeno: bazen s jacuzzijem pod prominskom liticom, sjenica s vrtnom garniturom, tenisko igralište, teren za balote,sve je pod prominskim  stijenama povezano malim prolazima sa kamenim stepeništima, ograđeno kamenim zidom, u svakoj škrapi je jedna autohtona biljka, tu su voćnjaci: masline, smokve, bajami..., tu je povrtnjak, travnjak...tome još  treba dodati 12000 m2 mladog vinograda, pa možemo reći da ima sve što može poželjeti jedan bogati gost.

Obnovljena kuća M.Lilić

Pa eto, od želje da se obnovi očevina, došao je do ideje da imanje ponudi u najam turistima. Cijelo imanje daje se u najam jednoj obitelji (u kući ima mjesta za 8 ljudi), koji se koriste svime što imanje pruža i takav oblik turističke potrošnje najčešće koriste bogati Englezi, i izrazito su zadovoljni, te će ovo vjerojatno biti poticaj da se u ovom kraju razvije elitni turizam. Blizina Nacionalnog parka Krka, planina Promina za ljubitelje planinarenja, svega 20-tak minuta do Šibenika i Vodica, sve to može biti interesantna turistička ponuda.

Bazen na imanju - ispod kamene litice

Već vidim da se budi entuzijastički duh koji je ostao u ovim ljudima, jer čujem ih na feštama kako sviraju i pjevaju, stvara se ideja!

Drniš

Iz Pakova Sela idem u Drniš. Kada kažem Drniš, u meni se pomiješaju slike mirnog gradića sa ruba Petrova polja i slike grča kojeg sam ugledala na licima ljudi koje poznajem, kada su te 1991. godine, istjerani iz svojih domova, došli "s ničim u ruci" u Split. Mislim da se ni sada nisu oporavili. Niti ja mogu izbrisati te tužne slike.

Drniš

Drniš je smješten na mjestu gdje se sastaju plodno Petrovo Polje i markantna planina Promina  s jedne strane i gdje mu se približavaju Moseć i Svilaja s druge strane. Smješten je pored kanjona rijeke Čikole blizu njenog ušća u Krku,  na spoju krša dalmatinske zagore i ravnog miljevačkog platoa.

Gradski park

Drniš - glavna ulica

Neki smatraju da je grad Drniš nastao kao turska utvrda u 16. stoljeću, povezujući ime grada Drniš sa značenjem na perzijskom jeziku Vrata u polje. Međutim ime Dernis se pojavljuje prije dolaska Turaka, dok se na nekim mjestima Drniš prvi puta spominje pod imenom Ključić oko 1340. godine prema utvrdi Ključica ili Ključ koja se nalazi na  desnoj strani kanjona Čikole , a sagradili su je Nelipići (potomci posljednjeg hrvatskog kralja Petra Svačića), da bi kontrolirali mletačku trgovinu iz Šibenika sa zaleđem i Bosnom. 

Drniš  - povijesna razglednica

Međutim, u ovom području postoje tragovi naseljenosti koji sežu u  mlađe kameno doba, te također tragovi ilirskog plemena Delmati. što potvrđuju arheološki ostaci gradinskog  naselja na mjestu današnje Drniške Gradine iz brončanog doba, kao i ostaci jedne građevine iz antičkog vremena. U srednjem vijeku to je bila utvrda Nelipića, u vrijeme Turaka Gradina se obnavlja, a život  grada se pomalo spušta u podgrađe.

Pogled s Gradine - povijesna razglednica

Grad je tada imao pet džamija. Današnja Crkva Sv. Ante je izvorno bila džamija Halil hodže., kojju su franjevci s Visovca u 17. stoljeću pretvorili u crkvu. Za vrijeme velike epidemije kuge mještani su sagradili Crkvu Sv. Roka, koji je i do danas zaštitnik grada Drniša.  U 19. stoljeću je sagrađena i Crkva  Gospe od Ružarija , za koju je zanimljivo spomenuti da je i Austro-ugraski car Franjo Josip dao novčanu pomoć za kupnju oltara. Sve do 19. stoljeća Gradina je imala je prvenstveno obrambenu namjenu. Prestankom opasnosti novi život grada započinje na Poljani.

Crkva Sv. Ante

Crkva Gospe od Ružarija

Crkva Sv. Roka

Nelipići su imali i utvrdu Kamičak na lijevoj obali Krke blizu Visovca, koja je bila visoko u stijenama poput orlovskog gnijezda. 

Nečven

Na zapadnoj strani Promine na rubu Krke Nelipići su imali utvrđeno naselje Nečven. Nasuprot Nečvenu bio je Šubića grad Trošenj. Nečven je, prema legendi, dobio ime po nekoj lijepoj Nečven djevojci koja je odbijala sva nasilne prošnje bribirskih velikaša i na kraju se otrovala kad ih nikako nije mogla odbiti. Priča, vjerojatno simbolizira neprijateljstvo Šubića i Nelipića. Bez obzira na neprijateljstva postojao je drveni most na drugu stranu Krke gdje su vladali Šubići.

Bogočin

O utvrdi Bogočin koja se nalazi na području drniškog sela Bogatić postoji malo podataka. S njom se povezuje legenda o knezu Bogoju koji je tu sagradio lijepe dvore za svog sina Bogdana i nevjestu Miljevu iz Ključa. Nezina majka banica Čika udovica Domagojeva lijepo ju je spremila za svadbu, skupilo se mnogo svatova, a kad su došli do Bogočina doletio je sa litica iznad Krke krilati zmaj, oteo nevjestu i ubacio je u jezero Brljan. Mladoženja se baci u jezero da je spasi, ali se utopi. Tužan knez razdijeli svoje bogatstvo a od ostatka novca sagradi samostan Aranđelovac. Svoj Bogočin je razrušio do temelja i netragom se uputio u svijet. Ljudi nazvaše Bogočin Vilinin gradom, rijeku što teče ispod Ključa Čikolom po banici (ranije se zvala Poljšica), a brijeg kod Ključa Miljevcima po nesretnoj nevjesti.

I bez obzira na poznati Drniški pršut u ruci čovjeka s poznatom Drniškom kapom, bolne su bore u tog čovjeka i treba se potruditi da Drniš postane atraktivno mjesto, jer on to može biti.

                                                  Ostali su moji snovi di Čikola tiho teče 

tužnim putem prognanika krene suza svako veče... 

Nemoj suzo nemoj više 

Vrime svaku bol izbriše

Nemoj suzo nemoj sada 

Dok nas ima živi nada

Vratit ću se di san rođen

Na ognjišće moga ćaće

Od topova i oluja Drniško je srce jače... (Klapa Drniš)

Pakovo Selo - Etnoland Dalmati

Nakon Šibenika idem u Pakovo Selo. Treba mi samo 10-tak minuta vožnje cestom prema Drnišu.

Etnoland Dalmati

Pakovo Selo je interesantna i sve posjećenija destinacija od kada je ovdje otvoren tematski park Etnoland Dalmati. To je prvi takav tematski park otvoren u Hrvatskoj, a predstavlja rekonstrukciju tipičnog načina života, rada i druženja u selu Dalmatinske Zagore, kakav je nekada bio. Ovdje mogu prepoznati elemente iz nekog drugog meni poznatog sela, pa me tim više privlači zagolicati neke davne emocije.

Prozor na kamenoj kući

U ovom etno selu sve je izvorno i stvarno, ovdje živi i radi 20 tak ljudi, a zanimanja kojima se bave su njihova stvarna zanimanja, kovači su istinski kovači, stada čuvaju pravi pastiri, ovdje su našli posao kamenoklesari, tkalje, drovodjelci, povrće i začini su iz vlastitog vrta, tu je mlijeko i sir ovaca i koza iz vlastitog stada, jaja od vlastitih kokoši, pršut koji se tu suši ima jedinstven miris i okus, sušen na najpovoljnijem odnosu bure i juga, posebna maštila i bačve u kojima se proizvodi i skladišti vino od grožđa iz vinograda ovog podneblja, daju mu poseban izvoran okus.

Ali ljudi ovog kraja znali su nakon napornog i teškog rada od jutra do mraka, prepustiti se trenucima uživanja, veselja i slavlja životne radosti. Zapjevale bi se "ojkalice", zaigrao "ples po naški". Ljudi su sa puno mašte sakupljeni oko ognjišta pričali fantastične priče, a sve je ovdje u ovom selu ponovo oživljeno, pa zaista predstavlja jednu originalnu turističku atrakciju.

Svi znaju o ljepoti naše obale i otoka, o čistoći našeg mora, a ovo je prilika da upoznaju autentično dalmatinsko selo, da upoznaju kako izgleda jedna autentična dalmatinska kuća, građena od kamena, tradicionalnim zidarskim tehnikama, u prizemlju je stara spavaća soba, crna kužina, tkalački stan, a na tavanu se suši meso i pršuti. 

Spavaća soba

Tkalački stan - za izradu narodne nošnje

U blizini je tor u kojem su ovce, koze, kokoši i magarci. Cijeli prostor etnolanda okružuje suhozid.

Tu su i radionice u kojima se možete upoznati sa starim zanatima, možete razgledati narodnu nošnju, možete sudjelovati u folkloru.

U restoranu koji je također sastavni dio ovog parka mogu se naručiti izvorna jela: sočivo, slanutak, fažol, varica, janjetina sa ražnja ili ispod peke.

Janjetina ispod peke

Konoba

Kada dođete u Etnoland Dalmati u kojem vam kažu: "Dođite kao posjetitelj otići ćete kao prijatelj!" shvatit ćete da to nije samo moto, a možete se uvjeriti i ako zakoračite u ostatak Pakova Sela ili  u bilo koje obližnje selo: Planjane, Pokrovnik, Mirlović Zagoru, Podumce..., ako tamo svratite otkrit ćete da su još mnogi elementi iz etno sela i u stvarnom životu živi, svidjet će vam se taj dobrodušni, jednostavni čovjek, koji vas neće pitati tko ste i odakle, ali ćete moći za njegovim stolom jesti i piti i otići kao prijatelj.

Pakovo selo

Korijeni Slavena Bilića su baš u ovom Pakovu Selu, možete pitati starice koje tu žive prate li nogomet, iznenadit ćete se! Dakako da prate! A prije svake utakmice pomole se za svoga Slavena.