Drniš

Iz Pakova Sela idem u Drniš. Kada kažem Drniš, u meni se pomiješaju slike mirnog gradića sa ruba Petrova polja i slike grča kojeg sam ugledala na licima ljudi koje poznajem, kada su te 1991. godine, istjerani iz svojih domova, došli "s ničim u ruci" u Split. Mislim da se ni sada nisu oporavili. Niti ja mogu izbrisati te tužne slike.

Drniš

Drniš je smješten na mjestu gdje se sastaju plodno Petrovo Polje i markantna planina Promina  s jedne strane i gdje mu se približavaju Moseć i Svilaja s druge strane. Smješten je pored kanjona rijeke Čikole blizu njenog ušća u Krku,  na spoju krša dalmatinske zagore i ravnog miljevačkog platoa.

Gradski park

Drniš - glavna ulica

Neki smatraju da je grad Drniš nastao kao turska utvrda u 16. stoljeću, povezujući ime grada Drniš sa značenjem na perzijskom jeziku Vrata u polje. Međutim ime Dernis se pojavljuje prije dolaska Turaka, dok se na nekim mjestima Drniš prvi puta spominje pod imenom Ključić oko 1340. godine prema utvrdi Ključica ili Ključ koja se nalazi na  desnoj strani kanjona Čikole , a sagradili su je Nelipići (potomci posljednjeg hrvatskog kralja Petra Svačića), da bi kontrolirali mletačku trgovinu iz Šibenika sa zaleđem i Bosnom. 

Drniš  - povijesna razglednica

Međutim, u ovom području postoje tragovi naseljenosti koji sežu u  mlađe kameno doba, te također tragovi ilirskog plemena Delmati. što potvrđuju arheološki ostaci gradinskog  naselja na mjestu današnje Drniške Gradine iz brončanog doba, kao i ostaci jedne građevine iz antičkog vremena. U srednjem vijeku to je bila utvrda Nelipića, u vrijeme Turaka Gradina se obnavlja, a život  grada se pomalo spušta u podgrađe.

Pogled s Gradine - povijesna razglednica

Grad je tada imao pet džamija. Današnja Crkva Sv. Ante je izvorno bila džamija Halil hodže., kojju su franjevci s Visovca u 17. stoljeću pretvorili u crkvu. Za vrijeme velike epidemije kuge mještani su sagradili Crkvu Sv. Roka, koji je i do danas zaštitnik grada Drniša.  U 19. stoljeću je sagrađena i Crkva  Gospe od Ružarija , za koju je zanimljivo spomenuti da je i Austro-ugraski car Franjo Josip dao novčanu pomoć za kupnju oltara. Sve do 19. stoljeća Gradina je imala je prvenstveno obrambenu namjenu. Prestankom opasnosti novi život grada započinje na Poljani.

Crkva Sv. Ante

Crkva Gospe od Ružarija

Crkva Sv. Roka

Nelipići su imali i utvrdu Kamičak na lijevoj obali Krke blizu Visovca, koja je bila visoko u stijenama poput orlovskog gnijezda. 

Nečven

Na zapadnoj strani Promine na rubu Krke Nelipići su imali utvrđeno naselje Nečven. Nasuprot Nečvenu bio je Šubića grad Trošenj. Nečven je, prema legendi, dobio ime po nekoj lijepoj Nečven djevojci koja je odbijala sva nasilne prošnje bribirskih velikaša i na kraju se otrovala kad ih nikako nije mogla odbiti. Priča, vjerojatno simbolizira neprijateljstvo Šubića i Nelipića. Bez obzira na neprijateljstva postojao je drveni most na drugu stranu Krke gdje su vladali Šubići.

Bogočin

O utvrdi Bogočin koja se nalazi na području drniškog sela Bogatić postoji malo podataka. S njom se povezuje legenda o knezu Bogoju koji je tu sagradio lijepe dvore za svog sina Bogdana i nevjestu Miljevu iz Ključa. Nezina majka banica Čika udovica Domagojeva lijepo ju je spremila za svadbu, skupilo se mnogo svatova, a kad su došli do Bogočina doletio je sa litica iznad Krke krilati zmaj, oteo nevjestu i ubacio je u jezero Brljan. Mladoženja se baci u jezero da je spasi, ali se utopi. Tužan knez razdijeli svoje bogatstvo a od ostatka novca sagradi samostan Aranđelovac. Svoj Bogočin je razrušio do temelja i netragom se uputio u svijet. Ljudi nazvaše Bogočin Vilinin gradom, rijeku što teče ispod Ključa Čikolom po banici (ranije se zvala Poljšica), a brijeg kod Ključa Miljevcima po nesretnoj nevjesti.

I bez obzira na poznati Drniški pršut u ruci čovjeka s poznatom Drniškom kapom, bolne su bore u tog čovjeka i treba se potruditi da Drniš postane atraktivno mjesto, jer on to može biti.

                                                  Ostali su moji snovi di Čikola tiho teče 

tužnim putem prognanika krene suza svako veče... 

Nemoj suzo nemoj više 

Vrime svaku bol izbriše

Nemoj suzo nemoj sada 

Dok nas ima živi nada

Vratit ću se di san rođen

Na ognjišće moga ćaće

Od topova i oluja Drniško je srce jače... (Klapa Drniš)