Danas idem u Vrliku. Vrlika me privlačila nekom posebnom energijom, imala sam tu prijateljicu s kojom sam se kao djevojčica dopisivala putem Modre laste, te sam Vrliku po prvi put upoznala iz njenih pisama i razglednica i željela sam to i uživo doživjeti, ali sam Vrliku vidjela samo kroz prozor autobusa na relaciji Split-Zagreb.
 |
| Vrlika |
Vrlika je smještena na najsjevernijem dijelu Splitsko-dalmatinske županije, zaštićena dvjema visokim planinama, Dinarom i Svilajom, uz izvor rijeke Cetine i u blizini Peručkog jezera.
 |
| Vrlika ispod Prozora |
Dinara je naša najviša planina i granica je mediteranskog i kontinentalnog svijeta, dok je Svilaja zelena planina sa malim seoskim naseljima, nekadašnjim pastirskim stanovima. Posebnu ljepotu ovom kraju daje rijeka Cetina, putujući kroz slikovite i šarene pašnjake i mirisna polja, i koja je pravi raj za ribiče. Peručko jezero se još naziva i Vrličko more, a nastalo je izgradnjom visoke brane za potrebe HE Peruča, te su tom prilikom potopljena neka naselja i manastir Draganić, sagrađen u doba bosanko-hrvatskog kralja Tvrtka.
 |
| Cetinski kraj |
Oduvijek su izvor vode i zaštićeno stanište privlačili ljude, a to je upravo ono što ovaj vrlički kraj ima, pa zato i povijest vrličkog kraja seže u daleko kameno doba 30000 g. pr. Kr. Ilirsko pleme Delmati naselili su ovaj kraj u 2. st. pr.Kr., bavili su se stočarstvom, ali iako stočari dulje odoljevaju pokoravanju nego ratari, ipak su i ovaj kraj preuzeli Rimljani u 1. stoljeću.
Hrvati su naselili ovo područje u 7. stoljeću blizu izvora i nazvali ga Vrh Rika. U doba kneza Branimira sagrađena je i crkva Sv. Spasa sa monumentalnim zvonikom. U blizini su građene i tvrđave, tvrđava Prozor, današnja Gradina, koja je također bila vlasništvo Nelipića, neko vrijeme i Frankopana, dok kralj Žigmund nije darovao Vrliku Mlečaninu Viturriju.
 |
| Crkva Sv. Spasa |
Vidimo da se povijesna razdoblja i ovdje jednako ponavljaju kao i kod Knina, Drniša, Siverića..., dakle dolaze Turci u 16. stoljeću, kada nastaje teško razdoblje opterećeno migracijama i islamizacijom, te također dolaskom grkoistočnjaka. Za vrijeme francuske vladavine izgrađena je cesta Knin-Vrlika-Sinj. Austrijski car Franjo Josip posjetio je ovo područje za vrijeme svoje vladavine, za čije vrijeme je sagrađena Vrlička Česma.
 | ||
| Utvrda Prozor |
 |
| Utvrda Glavaš-Dinarić |
 |
| Crkva Gospe Ružarice |
 |
| Crkva Sv. Petra i Pavla |
Osim Crkve Sv. Spasa iz starohrvatskog razdoblja, tu je još i župna Crkva Gospe Ružarice, iz 19. st., zaštitnice vrličkog kraja. Također je tu i Crkva Sv.Petra i Pavla kraj koje je gradsko groblje.
Za ovim krajem posezali su i Srbi, kojeg su proglašavali svojim, kao i sva područja u kojima je srpsko stanovništvo bilo relativna ili apsolutna većina. Vrlika je također bila okupirana i u ratu porušena, a oslobođena akcijom Oluja, sada se pokušava revitalizirati.
Vrlika je bila inspiracija Milanu Begoviću, poznatom hrvatskom književniku, Vrličaninu, za humorističnu priču "Ero s onoga svijeta" koju je uglazbio Jakov Gotovac, te je tako nastala opera koja je prvi put izvedena 1935. godine i postala najizvođenija i najpopularnija hrvatska opera. Momak Mića iz drugog kraja dolazi u selo preobučen u siromaška, da bi osvojio djevojku Đulu, kćer bogatog gazda Marka, da ga zavoli takvog a ne zbog bogatstva, predstavlja se kao Ero s onoga svijeta, na što mu žene povjeruju, dok im prenosi poruke njihovih bližnjih sa onoga svijeta...uostalom vjerujem da priču znate. Na kraju se sve sretno završi, Đula i Mića se vjenčaju, pleše se kolo.
Za završno kolo u operi koristi se ritam poznatog Vrličkog kola i nosi Vrlička narodna nošnja, koja spada u sam vrh nacionalnog etnografskog blaga Hrvatske.
 |
| Vrličko kolo |
Vrlika sigurno ima što ponuditi i dalje se razvijati, Vrlika ima Dinaru, ima Svilaju, ima predivnu rijeku, jezero, ima svoje tvrđave, svoje izvore i česme, bunare i mlinice, Vrličko kolo, nošnju...
"Ne mogu od tvog odviknuti se neba ni od tvog sunca." (Milan Begović)
